Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-40/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Silviji Tasić , odvjetnici u Splitu, protiv tuženika JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje djeteta mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici MB, dipl.iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Split, te po tužbi tužitelja JB, protiv tuženice GB, sve radi odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djeteta, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-431/2022-96 od 2. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-431/2022-96 od 2. veljače 2026. u točkama II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-431/2022-96 od 2. veljače 2026. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. U nepobijanim točkama I. i IV. izreke prvostupanjska presuda, kao i u točkama I., IV., V., VI. i VII. izreke prvostupanjsko rješenje, ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke određeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. ĆB, rođen **.**.2016., stanovati s majkom na adresi [adresa], da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, razmjenjivati informacije u vezi mlt. djeteta putem telefona i poruka, te da će sva buduća sporna pitanja rješavati u obiteljskoj medijaciji. Točkom II. izreke određeno je da će se osobni odnosi oca s mlt. djetetom održavati tri vikenda u mjesecu kada će dijete boraviti s ocem od petka poslijepodne nakon nastave do nedjelje navečer do 20:00 sati, a u radnim dijelovima tjedana koji prethode tim vikendima otac da će provoditi s djetetom i jedan dan u tjednu po dogovoru roditelja u vremenu od 16:00 do 20:00 sati u skladu s djetetovim školskim obvezama i izvanškolskim aktivnostima, dok onaj tjedan u mjesecu kada dijete neće za vikend boraviti s ocem, isti će ostvarivati susrete i druženja s djetetom u radnom dijelu tjedna dva dana po dogovoru roditelja u vremenu od 16:00 do 20:00 sati u skladu s djetetovim školskim obvezama i izvanškolskim aktivnostima, zatim da će mlt. dijete provoditi s ocem polovicu svih školskih praznika, a polovicu s majkom, dok će vjerske blagdane koji su neradni dani i državne praznike provoditi naizmjenično s jednim pa drugim roditeljem, sve na način da će otac preuzimati dijete na adresi majke, a majka doći po dijete na adresu oca (osim ako se roditelji drugačije ne dogovore o preuzimanju djeteta), time da svaki roditelj ima pravo na telefonski kontakt s djetetom jednom dnevno u vrijeme kada je dijete kod drugog roditelja. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku novčano doprinosi za uzdržavanje mlt. DB počevši od 1. rujna 2024. pa ubuduće s iznosom od 350,00 EUR mjesečno i plaćanjem do 10. u mjesecu za tekući mjesec, time da je obroke dospjele do donošenja presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama na račun tužiteljice. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika da mlt. dijete ĆB stanuje s njim, da se odrede osobni odnosi majke s djetetom i da joj se naloži plaćanje novčanog doprinosa za uzdržavanje djeteta.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. djeteta DB određena privremena mjera koja je u odnosu na okolnosti da će dijete stanovati s majkom, ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi, osobnih odnosa oca s djetetom i uzdržavanja djeteta počevši od donošenja privremene mjere pa ubuduće (točke I., II., i III. izreke) istovjetnog sadržaja naprijed navedenim točkama I., II. i III. izreke presude, dok je točkom IV. izreke određeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda, zatim točkom V. izreke da žalba izjavljena protiv rješenja o privremenoj mjeri u točkama I., II. i III. izreke na odgađa njegovu ovrhu, dok je točkom VI. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika za donošenje privremene mjere da mlt. dijete stanuje s njim, da se odrede osobni odnosi djeteta s majkom i uzdržavanje od strane majke, te da mu se odobri da samostalno i bez suglasnosti majke djeteta, poduzme sve pravne radnje i druge poslove vezane za ispis djeteta iz Osnovne škole Manuš u [adresa] i upis djeteta u Osnovnu školu Petra Berislavića u [adresa]. Točkom VII. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

2. Protiv točke II. izreke presude i točke II. izreke rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači presudu i rješenje u pobijanom dijelu u skladu s žalbenim navodim i njezinim prijedlogom, a podredno da presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

2.1. Protiv točke III. izreke presude i točke III. izreke rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tuženik ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge, osim da predlaže da drugostupanjski sud presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukine i dosudi mu troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika i predložila odbiti žalbu te potvrditi presudu i rješenje u točkama III. izreke, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

4. Žalbe parničnih stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora po tužbama obiju stranaka su zahtjevi svakog od roditelja da zajedničko dijete mlt. ĆB stanuje s njim, dok da s drugim roditeljem ostvaruje osobne odnose te da taj roditelj doprinosi za njegovo uzdržavanje, u kom smislu su isti predložili i donošenje privremene mjere.

6. Pobijanu presudu u dijelovima koji se osporavaju žalbama prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su parnične stranke roditelji mlt. DB, rođenog **.**.2016., sada učenika trećeg razreda Osnovne škole Manuš u [adresa]

- da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stanovale u [adresa], gdje i sada stanuje tuženik, dok tužiteljica s mlt. DB stanuje u [adresa]

- da su strankama nakon pokretanja ovog postupka, radi uvida u obiteljsku dinamiku i nemogućnost dogovora roditelja, izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZZSR), te je na inicijativu HZZSR, Područnog ureda (dalje: PU) Split među strankama postignut dogovor sukladno kojem je mlt. ĆB 7 dana u kontinuitetu boravio kod majke, a 7 dana u kontinuitetu kod oca i tako naizmjenično, sve negdje do početka rujna 2024., kada su roditelji dogovorili da mlt. ĆB preko tjedna boravi kod majke, a kroz vikend kod oca

- da iz mišljenja HZZSR, PU Split od 23. siječnja 2023. i 17. studenog 2023. proizlazi da je otac adekvatnih roditeljskih kapaciteta, emocionalno topao, da predstavlja stabilnu roditeljsku figuru i uredno odgovara na potrebe djeteta s kojim kvalitetno provodi vrijeme, te u odnosu na majku djeteta bolje kontrolira svoje emocije i impulse u prisutnosti djeteta, dok je majka bez adekvatnog uvida u svoje postupke, usmjerena na degradaciju drugog roditelja, dokazivanje njegove neadekvatnosti i opstruiranja njegovih susreta s djetetom, pri čemu iz fokusa gubi interese i dobrobit djeteta, te nerijetko svojim ponašanjima nastoji neopravdano isključiti drugog roditelja iz donošenja važnih odluka za dijete, pri čemu je sklona naglim promjenama stavova i odbacivanju postignutih dogovora, pa je prijedlog stručnog tima da mlt. ĆB stanuje s ocem, a s majkom ostvaruje susreta i viđenja na način da svaki petak nakon vrtića/škole majka preuzme dijete te da dijete boravi s majkom do ponedjeljka kada će ga odvesti u vrtić/školu, te da polovicu školskih praznika dijete provodi sa svakim od roditelja, a državne praznike i vjerske blagdane naizmjenično sa svakim roditeljem

- da je posebna skrbnica 30. listopada 2023. razgovarala s mlt. DB i upoznala ga s tijekom postupka, njegovim pravom aktivnog sudjelovanja i izražavanja mišljenja, kojom prilikom je dječak naveo da mu model 7-7 baš ne odgovara jer ima treninge pa se mora stalno voziti [adresa], a o mišljenju HZZSR i zahtjevima roditelja nije se želio izjašnjavati

- da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-15035/2023 od 24. rujna 2024. tuženik proglašen krivim što je 9. listopada 2023. u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji spram bivše izvanbračne supruge, u prisutnosti njihovog zajedničkog mlt. djeteta, na način da je došao na školsko igralište i nakon završenog treninga prišao GB kojoj je rekao da on sutra vodi njihovog sina kod zubara i da će idućih sedam dana biti s njim, te da o tome nema nikakve rasprave, a kada mu je GB rekla da se smiri, istoj se vičući obratio riječima: „Neću se s tobom raspravljati, bolesnice bolesna, idi se liječiti na psihijatriju“, čime je počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost

- da iz mišljenja HZZSR, PU Split od 9. prosinca 2024. proizlazi da nema okolnosti koje bi utjecale na promjenu prethodnog prijedloga stručnog tima, jer su roditelji i dalje u konfliktnom odnosu, pa vodeći se interesima i dobrobiti djeteta predlažu da dječak do kraja školske godine 2024/25. živi s majkom u [adresa] i završi drugi razred u OŠ Manuš koju pohađa, a da s početkom nove školske godine počne živjeti s ocem i pohađati školu u [adresa], dok da s majkom ostvaruje susrete i viđanja na predloženi način

- da je mlt. ĆB **.**.2025. u razgovoru sa posebnom skrbnicom naveo da voli provoditi vrijeme i s majkom i s ocem, da ga isti ne opterećuju svojim problemima, a kada on ima neki problem prvo da se obrati majci jer ga ona „više utješi“, pri čemu je naveo i da bi želio živjeti s majkom u [adresa], jer mu je tu škola, treninzi i prijatelji i to ne bi volio mijenjati, dok bi oca htio viđao svaki vikend i za praznike

- da iz kombiniranog nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatra i Anđelke Božinović, spec. kliničke psihologije, proizlazi da su oba roditelja u odnosu na dijete emocionalno topli, brižni, dobro prepoznaju njegove potrebe i adekvatno na njih odgovaraju, dostatnih su roditeljskih kapaciteta, međutim, do sada nisu uspjeli uspostaviti kvalitetnu i prihvatljiviju međusobnu komunikaciju niti sag ledati svoju odgovornost za obiteljsku situaciju, te se njihova komunikacija i dalje svodi na međusobno osuđivanje i osporavanje roditeljske adekvatnosti, te bi svatko od njih želio da mlt. ĆB živi s njim, a isti je komunikativan dječak, emocionalno topao i spontan, urednih intelektualnih sposobnosti, pažnje i koncentracije, emocionalno upućen na oba roditelja, pa kako već duže vrijeme živi s majkom u [adresa] izražava želju da ne mijenja sredinu (škola, trening) i da nastavi živjeti u [adresa], pa su mišljenja da je u ovom slučaju bitno poštovanje načela kontinuiteta, koje je za dobrobit djeteta u situaciji kada nema jasnih kompromitirajućih faktora koji bi bitnije reducirali roditeljski kapacitet jednog ili drugog roditelja i u tom kontekstu donijeli prevagu, time da bi u predmetnom slučaju davanje prednosti drugom roditelju tj. ocu uključivalo značaju promjenu životne sredine i ne uvažavajući želju djeteta, izložilo dijete stresnom procesu prilagodbe i uklapanja među vršnjake, što bi predstavljalo nepotrebnu psihološku traumu, slijedom čega predlažu da ĆB ostane živjeti s majkom u [adresa], a vikende da provodi s ocem i to od petka poslijepodne do nedjelje navečer, pola školskih praznika sa svakih roditeljima, a blagdane i praznike naizmjenično s jednim i drugim roditeljem, time da tijekom radnog tjedna otac ima pravo na viđanje u popodnevnim satima još jedan dan u tjednu po dogovoru u vremenu od 16:00 do 20:00 sati u skladu s djetetovim školskih obvezama i školskih aktivnostima, a da svaki roditelj u dane kada dijete nije kod njega ima pravo na telefonski kontakt

- da su navedeni vještaci usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje te odgovarajući na primjedbe stranaka, kojom prilikom im je predočena nepravomoćna kaznena presuda istog suda donesena protiv ovdje tuženika, kojom je proglašen krivim za radnje navedene u izreci presude (u bitnome da je u razdoblju od siječnja 2018. do rujna 2022. u više navrata fizički i psihički zlostavljao ovdje tužiteljicu u nazočnosti njihovog djeteta, čime je zlostavio i dijete te teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, jedno - povredom djetetovih prava, te drugo nasiljem u obitelji, za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od godinu dana uz primjenu uvjetne osude da mu se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo), naveli da je prijedlog kojeg su iznijeli u nalazu i mišljenju u najboljem interesu djeteta, time da su u konačnici podržali prijedlog majke i predložili da dijete provede s majkom jedan vikend mjesečno, a da otac u tom smislu dobije još jedan dan za viđanje djeteta kroz tjedan kada dijete vikend provodi s majkom u vremenu od 16:00 do 20:00 sati

- da posebna skrbnica mlt. djeteta nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kojemu se nije protivio ni HZZSR, PU Split

- da se prema iskazu tužiteljice mjesečne potrebe mlt. DB odnose na prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, školske potrepštine, izvannastavne aktivnosti - nogomet, za koji plaća mjesečnu članarinu 40,00 EUR, dok produženi boravak u školi plaća 100,00 EUR mjesečno

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je suvlasnik u ½ dijela stana u kojem stanuje, te dva poslovna prostora na istoj adresi, a osim toga da s majkom i bratom ima u suvlasništvu dodatni prostor u [adresa], kojeg također iznajmljuju, da se bavi turizmom (iznajmljivanjem soba i apartmana), da je radno sposoban i da nema obvezu uzdržavanja drugih osoba

- da kada se zbroji prihod od svega što tuženik iznajmljuje da se dolazi do prosječnog mjesečnog prihoda od cca 2.375,00 EUR, pa nisu od značaja sadržaji potvrda Porezne uprave iz kojih proizlazi da je tuženik 2024. ostvario ukupni dohodak u iznosu od 1.226,40 EUR, te u razdoblju siječanj-kolovoz 2025. ukupni dohodak u iznosu od 817,60 EUR

- da tuženik nije dokazao sudjelovanje u troškovima uzdržavanja djeteta za razdoblje od kada mlt. dijete pretežno boravi kod majke, dakle od rujna 2024. pa do sada.

7. Prihvativši kombinirani psihijatrijsko-psihologijski nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Nikole Sikirice i Anđelke Božinović stručnim i objektivnim, te utemeljenim na činjenicama utvrđenim temeljitom obradom stranaka i djeteta, kojemu se nisu protivili posebna skrbnica mlt. djeteta ni HZZSR, PU Split, kao i imajući u vidu izraženo mišljenje djeteta mlt. DB, pozivom na odredbe čl. 86. st. 1. i 2., čl. 104. st. 1. i 4., čl. 121. st. 2., čl. 360. st. 1. i 3., te čl. 417. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ-a), kao i čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97), prvostupanjski sud je utvrdio da je u najboljem interesu i za dobrobit mlt. DB da stanuje s majkom, da roditelji zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb, te da s ocem ostvaruje osobne odnose na način naveden u točki II. izreke prvostupanjske presude. Također, pozivajući se na zakonske odredbe o uzdržavanju, poglavito čl. 288., 307., 310., čl. 311. i čl. 313. ObZ-a, a imajući u vidu i Odluke o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/24, 75/25), prvostupanjski sud je tuženika obvezao doprinositi za uzdržavanje mlt. DB iznos od 350,00 EUR mjesečno, počevši od 1. rujna 2024. pa ubuduće. Za razliku od toga, odbio je kao neosnovan zahtjev tuženika da mlt. dijete stanuje s njim, te da se odrede osobni odnosi majke s djetetom i da se majci naloži plaćanje novčanog doprinosa za uzdržavanje djeteta.

8. Osim toga, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 529 ., čl. 538. i čl. 539. ObZ-a donio rješenje o privremenoj mjeri koja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, a kojom je radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. DB odredio istovjetno kao u presudi - da mlt. dijete stanuje s majkom, zajedničku roditeljsku skrb, osobne odnose s ocem, te naložio ocu - ovdje tuženiku da doprinosi za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 350,00 EUR, počev od donošenja privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Suprotni prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere, uz prijedlog da mu se odobri samostalno poduzimanje radnji za ispis/upis djeteta u školu, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovanog.

9. U žalbi tužiteljica ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a) navodeći da presuda i rješenje u pobijanom dijelu imaju nedostataka radi kojih se ne mogu ispitati, budući da prvostupanjski sud nije ocijenio sve izvedene dokaze, te nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, dok pojedini izneseni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i ne odražavaju pravo stanje stvari. Ističe da se prvostupanjski sud u ovom postupku trebao voditi prvenstveno interesom mlt. djeteta, što nije činio, niti je vodio računa o nerazmjernosti opsega osobnih odnosa oca i djeteta, glede čega nije dovoljno obrazložio zašto je određeni opseg u najboljem interesu djeteta, zatim o utjecaju preseljenja vikendima u drugi grad na socijalni život djeteta, te o nepravomoćnoj kaznenoj presudi za kazneno djelo na štetu djeteta i pravomoćnoj presudi za prekršaj nasilja u obitelji. Ističe da se u ovom predmetu sustav (HZZSR, vještaci, prvostupanjski sud) ozbiljno ogriješio ne samo o Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, jer se prema majci i djetetu, kao žrtvama i oštećenicima, nije odnosio s osobitim senzibilitetom, već i o Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, sukladno kojoj se uz ostale čimbenike, pojave nasilja nad nenasilnim skrbnikom, kao i nad samim djetetom moraju uzeti u obzir kad se donose odluke o skrbništvu i opsegu prava posjeta ili kontakata, što mora biti iznad roditeljskog prava počinitelja nasilja. Konačno, ističe da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, te da je prvostupanjski sud u cijelosti ignorirao činjenično stanje i dokaze koji se nalaze u spisu, što upućuje na zabranjenu arbitrarnost.

10. Tuženik u žalbi navodi da ga je prvostupanjski sud obvezao da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi iznos od 350,00 EUR mjesečno od 1. rujna 2024., a za što nije dao obrazloženje. Ističe da je u vrijeme kada je dijete boravilo s njim, isto uzdržavao , odnosno podmirivao sve njegove potrebe. Također, navodi da se protivi visini iznosa uzdržavanja, koji nije adekvatan njegovim mjesečnim primanjima, o čemu je sud zaprimio službene podatke.

11. Protivno žalbenim navodima stranaka presuda i rješenje u pobijanim dijelovima nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neka druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, pobijana odluka u odnosu na opseg osobnih odnosa oca s mlt. djetetom i određenog uzdržavanja djeteta, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te su izneseni razlozi jasni i određeni, bez ikakvog proturječja i suprotnosti sa sadržajem spisa.

12. Također, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a koju tužiteljica ističe u žalbi, jer je prvostupanjski sud nakon opsežno provedenog dokaznog postupka do svog uvjerenja o bitnim činjenicama došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Pri tome nije osnovana tvrdnja tužiteljice da prvostupanjski sud nije ocijenio sve izvedene dokaze, naprotiv, iz obrazloženja pobijane odluke je razvidno da su razmatrani i ocijenjeni svi bitni dokazi, uključujući mišljenja HZZSR, PU Split, iskazi stranaka, mišljenje djeteta i kombinirani nalaz i mišljenje sudskih vještaka, a također i okolnosti koje se tiču navoda o nasilju u obitelji. To što tužiteljica drugačije vrednuje te dokaze predstavlja pitanje činjenične ocjene, a ne postojanja bitne povrede odredaba postupka.

12.1. Osim toga, prema odredbi čl. 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije stranaka, dakle razloge zašto je sud odlučio kao u točkama II. izreke presude i rješenja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. U tom smislu tužiteljica neosnovano u žalbi navodi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Naime, ovaj sud cijeni da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje, kao i odlučne činjenice, da predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i o izvedenim dokazima (između ostalog i nalazu i mišljenju vještaka), te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Kao što je navedeno, prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, te presudu i rješenje u dijelu koji se odnosi na opseg ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom obrazložio na način koji omogućava njihovu provjeru. Taj dio navedenih odluka prvostupanjski sud temelji na stručnom nalazu i mišljenju vještaka, mišljenju djeteta i načelu njegove dobrobiti, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne i provjerljive razloge zbog kojih smatra da je upravo takav opseg kontakata najprimjereniji.

13.1. Stoga ovaj sud cijeni da je postupak pred prvostupanjskim sudom proveden zakonito, da presuda i rješenje u pobijanim dijelovima sadrže dostatne i razumljive razloge, te da u postupanju prvostupanjskog suda nema elemenata proizvoljnosti niti povrede prava tužiteljice na pošteno suđenje.

14. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja tužiteljice da prvostupanjski sud nije vodio računa o najboljem interesu djeteta. Naprotiv, iz obrazloženja pobijane odluke može se zaključiti da je upravo načelo dobrobiti i prava djeteta iz čl. 5. ObZ-a bilo odlučujuće pri donošenju odluke, uz uzimanje u obzir izraženog mišljenja mlt. djeteta, kombiniranog nalaza i mišljenja sudskih vještaka, te okolnosti da se tom nalazu i mišljenju nije protivila posebna skrbnica mlt. djeteta, niti HZZSR, PU Split. U tom smislu žaliteljicu valja uputiti sa sadržaj spisa i to mišljenje HZZSR, PU Split, u kojem je između ostalog navedeno „da majka potvrđuje da je otac iznimno topao i emotivan spram djeteta , da je kao roditelj bio posvećen djetetu, da prema djetetu nikada nije bio nasilan, da sin voli ići kod oca i da mu je kod oca jako lijepo“, te u svezi toga na ocjenu samog stručnog tima - da nije prepoznato postojanje zlostavljajućeg ponašanja oca spram djeteta, niti je otac procijenjen ugrožavajućim roditeljem, kao i voditeljice mjere, iz čijih navoda proizlazi da se radi o jako dobrom odnosu i povezanosti oca i djeteta, te da se dijete veseli ocu.

14.1. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je dijete emocionalno vezano za oca, koji aktivno sudjeluje u životu djeteta i s njim ostvaruje kvalitetan odnos . U takvim okolnostima, a polazeći od temeljnog prava djeteta na redovite i sadržajne kontakte s oba roditelja, pravilno je prvostupanjski sud odluku o načinu i opsegu ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom utemeljio na kombiniranom nalazu i mišljenju sudskih vještaka te izraženom mišljenju djeteta, pri čemu određeni način i opseg (kontakti tri vikenda u mjesecu, uz podjelu školskih praznika i blagdana, kao i dodatni kontakti tijekom radnog tjedna u popodnevnim satima) predstavljaju uravnoteženo rješenje kojim se s jedne strane osigurava redovit, kontinuiran i kvalitetan odnos djeteta s ocem, a s druge strane čuva stabilnost djetetove svakodnevne rutine, školovanja, izvannastavne aktivnosti i socijalnih kontakata. Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužiteljice o nerazmjernosti i neadekvatnosti određenog opsega ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem.

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima se poziva na Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 3- 27/18), ovaj sud cijeni da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu postojanja pravomoćne prekršajne presude protiv tuženika te vođenja kaznenog postupka, kao i navode o ranijem nasilju, no pravilno ih je ocijenio u kontekstu svih okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito u kontekstu ukupnog odnosa oca i djeteta. Naime, navedeni međunarodni standard zahtijeva individualiziranu procjenu i uzimanje u obzir utjecaja nasilja na dijete, a ne propisuju automatizam u isključivanju roditelja iz života djeteta.

15.1. U konkretnom slučaju, sudski vještaci su i nakon razmatranja tih okolnosti zaključili da otac posjeduje odgovarajuće roditeljske kapacitete te da je održavanje odnosa s njim u interesu djeteta. Nije utvrđeno postojanje takvog stupnja ugroženosti koji bi opravdavao ograničenje ili isključenje osobnih odnosa, već kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, ocjena je da njihovo održavanje doprinosi pravilnom emocionalnom razvoju djeteta.

16. U odnosu na žalbu tuženika valja reći da je prvostupanjski sud pravilno i u skladu s odredbom čl. 311. ObZ-a utvrdio ukupne potrebe mlt. DB koje se odnose na troškove prehrane, odjeće, obuće, higijenske potrepštine, školske potrepštine, produženi boravak u školi i trošak izvannastavne aktivnosti (nogometa), koje tuženik u žalbi ni ne osporava. Jednako tako, cijeneći iskaz tuženika o njegovim ukupnim prihodima koje ostvaruje i imovini koju ima u vlasništvu, prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 313. ObZ-a pravilno utvrdio njegove stvarne materijalne mogućnosti kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja. Nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, imajući u vidu i važeće Odluke o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, istog pravilno obvezao da doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 350,00 EUR mjesečno, počevši od

1. rujna 2024. pa ubuduće.

16.1. Naime, nedvojbeno je da mlt. ĆB od početka rujna 2024. pretežno boravi kod majke, te da tuženik, kao roditelj s kojim dijete ne stanuje, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a svoju obvezu uzdržavanja treba ispunjavati zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je majka djeteta potvrdila da bi otac od početka rujna 2024. na drugi način, osim podmirujući potrebe djeteta kada isto boravi kod njega, sudjelovao u uzdržavanju djeteta, slijedom čega je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno odredio vrijeme početka obveze uzdržavanja od 1. rujna 2024. pa ubuduće.

16.2. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio stvarne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, cijeneći da se radi o radno sposobnoj osobi koja nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, te imajući u vidu ukupne prihode koje ostvaruje, a ne samo formalno iskazane podatke Porezne uprave (koji bitno odstupaju od navoda samog tuženika o njegovim prihodima od iznajmljivanja nekretnina), slijedom čega nije osnovan žalbeni navod tuženika da određeni iznos uzdržavanja nije adekvatan njegovim mjesečnim primanjima, već naprotiv proizlazi da je isti u skladu s njegovim mogućnostima i potrebama djeteta.

17. Kako dakle žalbe parničnih stranaka nisu osnovane, valjalo ih je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanim točkama II. i III. izreke.

18. U preostalom dijelu presuda i rješenje prvostupanjskog suda nisu osporavani žalbama, pa ostaju neizmijenjeni.

Varaždin, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić