Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-390/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po OD Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Pn-253/2024. od 26. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 27. ožujka 2025., dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pn-253/2024. od 26. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 27. ožujka 2025. potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu iz točke I. izreke (za iznos od 177,29 EUR-a sa zateznim kamatama).
II. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovanom te se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pn -253/2024. od 26. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 27. ožujka 2025.:
a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i to za razdoblje od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodištem uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 130,84 EUR - a sa pripadajućim zateznim kamatama, te u odluci o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 130,84 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama.
Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska naknaditi tužitelju CC parnični trošak u iznosu od 27,65 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od presuđenja 26. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju CC naknaditi tuženiku Republika Hrvatska trošak žalbe u iznosu od 46,88 EUR-a u roku od 15 dana.
IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: Pn-353/2024. od 26. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 27. ožujka 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 168,00 EUR-a sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Istom presudom tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR-a.
2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je njegov tužbeni zahtjev odbijen žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, te pravo na uživanje u obiteljskom životu za dan 3. veljače 2011. koji je neopravdano proveo u pritvoru u iznosu od 345,29 EUR-a.
7. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 345,29 EUR-a, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istoga Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. istoga Zakona, a prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. istoga Zakona.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. istoga Zakona, a niti bitne povrede koje stranke ističu u žalbama.
Protivno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.
9. Neosnovano tuženik u žalbi navodi postojanje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 14. Zakona o parničnom postupku.
Tužitelj se naime prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu s zahtjevom za mirno rješenje spora navodeći u istom sve odlučne činjenice koje su istovjetne činjenicama navedenim u ovoj tužbi, pa je stoga bila ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.
10. U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona zbog čega je protiv njega kod Županijskog suda u Splitu pod brojem: K-13/2018. vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-679/2018. od 17. prosinca 2019. a koju presudu je tužitelj po branitelju primio dana 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno dana 9. siječnja 2020.
Nadalje, tužitelj je bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013. odnosno ukupno 1240 dana, a dana 10. travnja 2020. tužitelj se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 495. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku u kojem zahtjevu je za svaki dan koji je proveo u pritvoru zahtijevao isplatu iznosa od 500,00 kuna odnosno 66,36 EUR-a, a Ministarstvo je dopisom od 2. veljače 2023. tužitelju priznalo štetu u iznosu od 46.078,40 EUR-a što je po danu 37,16 EUR-a.
Tužba u ovom predmetu podnesena je 16. siječnja 2024.
11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) zaključio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 168,00 EUR-a, a zbog neosnovanog boravka u pritvoru na dan 3. veljače 2011., a da je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 177,29 EUR-a neosnovan.
12. U postupku je i pred prvostupanjskim sudom kao i u žalbenom postupku sporno da li je nastupila zastara potraživanja.
13. Prvostupanjski sud je prigovor zastare smatrao neosnovanim jer da je zastara koja je prekinuta podnošenjem odštetnog zahtjeva 10. travnja 2020. ponovno nastavila teći 2. veljače 2023.
14. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-679/2018. od 17. prosinca 2019. primio 9. siječnja 2020., a 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, te tako postupio sukladno odredbi članka 477. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku/97.
15. Odredba članka 478. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku/97. propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje odredba članka 238. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.
Stoga proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.
16. Dakle, u ovom slučaju to bi značilo da je zastara počela teći 10. siječnja 2020., do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020., pa je prema tome zastara nastupila 10. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 16. siječnja 2024.
17. Međutim, nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, pa je stoga za taj iznos sukladno odredbi članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno od 2. veljače 2023., pa prema tome za taj iznos od 37,16 EUR-a po danu tražbina tužitelja nije zastarjela.
18. Zastarjela je prema tome tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom odnosno u iznosu od 130,84 EUR-a, pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
19. Kako je dakle nastupila zastara tražbine tužitelja preko priznatog iznosa od 37,16 EUR-a valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.
20. Nadalje, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi dio točke I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate i odlučiti kao pod točkom II. a) izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 130,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti dio točke I. izreke i na temelju odredbe članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.
21. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena valjalo je odlučiti o trošku pa je tako tužitelju koji je u parnici konačno uspio sa oko 10% kako po osnovu tako i po visini a uzimajući u obzir i uspjeh tuženika, dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 27,65 EUR-a primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i članka 166. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, te odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.
22. Odluka o trošku sastava žalbe tuženika donesena je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, pa je tuženiku s obzirom na vrijednost pobijanog dijela kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR-a ali kako je uspio sa 75% to mu je priznat trošak u iznosu od 46,88 EUR-a, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
23. Temeljem odredbe članka 166. stavak 1. i 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužitelju trošak žalbenog postupka nije dosuđen jer je njegova žalba u cijelosti odbijena zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.
Vukovar, 12. svibnja 2026.
SUDAC
Vesna Vrkić Perak
