REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj Ovr-610/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jermini Dujmović-Živković, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivana Prančića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKOG TELEKOMA d.d., OIB 81793146560, Radnička cesta 21, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Rijeci, protiv ovršenika EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, dana 12. svibnja 2026.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.), protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije od strane ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je javni bilježnik Teo Karabotić–Milovac donio dana 27. travnja 2015., pod poslovnim brojem Ovrv-701/15.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

II. Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Kod ovog je suda zaprimljen prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog ovršenika za odgodu izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije od strane ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je javni bilježnik Teo Karabotić–Milovac donio dana 27. travnja 2015., pod poslovnim brojem Ovrv-701/15.

1.1. Ovršenik ističe da je dana 13. ožujka 2026. spoznao kako je po njegovom računu zaplijenjena novčana tražbina u visini iznosa od 733,76 €. Nakon toga da je spoznao da je ovrhovoditelj toga dana (13. ožujka 2026.) podnio zahtjev za naplatu na temelju rješenja o ovrsi što ga je javni bilježnik Teo Karabotić – Milovac donio dana 27. travnja 2015., pod poslovnim brojem Ovrv-701/15, a koje da je steklo svojstvo pravomoćnosti (i ovršnosti) dana 15. svibnja 2015. godine.

1.2. Ovršenik navodi da je ovrhovoditelj prvi put izravnu naplatu zahtijevao još davnog dana 03. srpnja 2015. godine. Nadalje, navodi da ovrhovoditelj od tada, tj. od 03. srpnja 2015. pa do 13. ožujka 2026., kada je ponovno podnio zahtjev za naplatu, od ovršenika niti da je tražio, a niti da je naplatio svoje potraživanje po predmetnom rješenju o ovrsi Ovrv-701/15 od 27. travnja 2015. godine. Stoga ovršenik smatra da je sasvim očito da je prije 13. ožujka 2026. nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine protekom desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim se proglašavaju nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava zaplijenjenih temeljem rješenja o ovrsi što ga je javni bilježnik Teo Karabotić–Milovac donio dana 27. travnja 2015., pod poslovnim brojem Ovrv-701/15. Ujedno, ovršenik predlaže i donošenje rješenja kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, pri čemu ovršenik navodi da će mu, ukoliko se prijenos ne odgodi, nastupiti teško nadoknadiva šteta zbog nemogućnost povrata zaplijenjenih sredstava.

2. Zaključkom od 14. travnja 2026. sud je pozvao ovrhovoditelja da se u roku od 3 dana očituje na predmetni prijedlog ovršenika.

3. U očitovanju na prijedlog ovršenika, ovrhovoditelj navodi da se protivi navodima ovršenika kao nedopuštenima i neosnovanima, navodi da razlozi koje ovršenik navodi ne mogu utjecati na pravomoćnost rješenja o ovrsi zbog čega predlaže prigovor/žalbu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

3.1. Ovrhovoditelj navodi da je javni bilježnik donio predmetno rješenje o ovrsi dana 27. travnja 2015. te da je rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 15. svibnja 2015. godine. Nakon toga rješenje o ovrsi da je dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu dana 03. srpnja 2015. i od toga dana da se izvršavalo do 4. kolovoza 2018., kada da je isknjiženo iz očevidnika na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

3.2. Ovrhovoditelj smatra da je podnošenjem zahtjeva za naplatu dana 03. srpnja 2015. prekinut tijek zastare, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima, te da zastara nije tekla do 4. kolovoza 2018., kada je Financijska agencija predmetno rješenje o ovrsi na temelju odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Ovrhovoditelj navodi da je je zastara ponovno počela teći u razdoblju od 5. kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu FINA-i, tj. do 13. ožujka 2026., a imajući u vidu da je zahtjev FINA-i podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, to da za predmetno potraživanje nije nastupila zastara.

3.3. Ovrhovoditelj navodi da je zastara bila prekinuta sukladno članku 245. stavku 1. i stavku 5. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuju da se podnošenjem zahtjeva za ovrhu zastara prekida te da nakon prekida počinje teći iznova. Ovrhovoditelj dostavlja i recentnu sudsku praksu (odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1058/2025-2 od 14. studenoga 2025.) koja da potvrđuje navode o računanju, prekidu i tijeku zastare.

3.4. Na koncu, ovrhovoditelj ističe da je neosnovano tumačenje tijeka i nastupa zastare od strane ovršenika, te predlaže se sud odbaci, odnosno odbije zahtjev ovršenika sa stavljanje predmetnog rješenja o ovrsi izvan snage, uz obvezivanje ovršenika na naknadu prouzročenog troška postupka ovrhovoditelju.

4. U slučaju izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, primjenjuju se odredbe članka 284. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.).

4.1. Odredbom članka 284. stavka 5. Oz-a propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

5. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

6. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Nadalje, odredbom članka 55. stavka 1. i 2. OZ-a pripisano je kao slijedi: (1) Ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. (2) Ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

8. U konkretnom slučaj, po ocjeni ovog suda, postojanje sporne činjenice ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 55. stavak 2. OZ-a), uslijed čega je trebalo primjenom odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a odlučiti kao u izreci predmetnog zaključka. Pri tome, napominje se da ovršenik tvrdi da ovrhovoditelj od pravomoćnosti predmetne ovršne isprave (15.05.2015.) do podnošenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu (13.03.2026.) nije poduzimao radnje radi naplate tražbine, dok iz priloženog zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da se "izvornik osnove nalazi u Financijskoj agenciji, isknjižen po čl.12. ZPONS-a", iz čega bi proizlazilo da je ovrhovoditelj ranije podn(os)io zahtjev za izravnu naplatu tražbine iz predmetne ovršne isprave i time prekidao tijek zastare.

9. Nadalje, ovršenik je podno i prijedlog za odgodu ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene stavkom 1. tog članka, i to: ako postoji zakonski razlog za odgodu i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

11. U konkretnom slučaju ovršenik svoj zahtjev za odgodu ovrhe temelji na tvrdnji da će mu, ukoliko se prijenos ne odgodi, nastupiti teško nadoknadiva šteta zbog nemogućnost povrata zaplijenjenih sredstava. U odnosu na spomenute navode, treba navesti da ovršenik nije dostavio nijedan konkretan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se, u slučaju uspjeha u parnici na koju je upućen, ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja (HT d.d.) u postupku protuovrhe. Stoga, imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, propisane odredbom članka 65. OZ-a, uslijed čega je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a. Ovrhovoditelju, zastupanom po punomoćniku - odvjetniku, pripada na ime troška iznos od 50,00 eura za sastav podneska od 06. svibnja 2026., koji iznos potom treba uvećati za 25 % PDV-a (12,50 EUR), nakon čega trošak ovrhovoditelja iznosi 62,50 EUR, koliko mu je dosuđeno u točki II. izreke ovog rješenja.

U Splitu 12. svibnja 2026.

S U D A C:

Jermina Dujmović-Živković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog prijepisa ovog rješenja, a podnosi se nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku ovrhovoditelja

- punomoćniku ovršenika

- u spis