REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21300 Makarska

Pn-66/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po Srđanu Brajeviću odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Grad Makarska, Makarska, Obala Kralja Tomislava 1, OIB: 53515145212, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2026., uz sudjelovanje tužiteljice osobno i pun. tužiteljice, na ročištu za objavu dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku GRADU MAKARSKA, Obala kralja Tomislava 1, 21300 Makarska, OIB: 53515145212, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 7.700,92 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 57.990,00 kuna od 3. prosinca 2021. godine pa do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. na iznos od 7.700,92 EUR-a po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate na iznos od 7.700,92 EUR-a po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku GRADU MAKARSKA, Obala kralja Tomislava 1, 21300 Makarska, OIB: 53515145212, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove postupka u iznosu od 2.789,10 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. svibnja 2026. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 3. prosinca 2021., tužiteljica u bitnom navodi da je dana 31.08.2019. oko 10,00 sati u [adresa] na Obali kralja Tomislava kod broja 22 došlo je do nezgode u kojoj je tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede. Naime, tužiteljica se kretala kao pješak. Pokušala je preći navedenu prometnicu krećući se od juga u pravcu sjevera. Međutim, kad je došla na krajnje desnu prometnu traku, namijenjenu za vozila koja čekaju na ukrcaj za trajektnu liniju [adresa] – [adresa], zbog ulja na kolniku, poskliznula se te pala na kolnik udarivši desnim laktom u asfaltnu podlogu, pri čemu je zadobila teške tjelesne povrede. Kao dokaz predlaže saslušanje tužiteljice kao parnične stranke, saslušanje svjedoka očevidaca nezgode, prilaže fotografije lice mjesta, po potrebi očevid na licu mjesta.

2. Naime, odmah nakon pada tužiteljica je prevezena u Klinički bolnički centar Split- Kliniku za kirurgiju gdje je zaprimljena u hitnoj službi na Odjel za traumatologiju gdje je utvrđeno da je zadobila prijelom desne ulne i prijelom desnog radijusa. Isti dan je operirana, te je zadržana na bolničkom liječenju do 4. rujna 2019. godine. Nakon bolničkog liječenja tužiteljica je upućena na fizikalnu terapiju u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u [adresa]. I pored brojnih terapija tužiteljica i dalje osjeća jake bolove u šaci, ramenu i laktu. Desno rame je i dalje bolno i teško pokretljivo, značajno mu je ograničena abdukcija i unutarnja rotacija. Lijevi ručni zglob je zadovoljavajuće gibljiv, šaku formira, ali je GMS još oslabljen. Kod tužiteljice je najveći problem kontraktura desnog lakta koji je fiksiran do cc 90 stupnjeva te nepotpuno – 25 stupnjeva. Pronacija i supinacija su još značajno ograničene. Kod tužiteljice je ostao ožiljak od operacije u dužini od 6 cm. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti kako u vidu pretrpljenih bolova, tako i u vidu smanjenja životne aktivnosti, naruženosti te pretrpljenog straha. Tužiteljici je zbog nastale povrede trebala i tuđa njega i pomoć. Stoga se iz osnove neimovinske štete potražuje iznos od 50.000,00 kuna, dok se iz osnova tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 3.250,00 kuna. Odlukom ministra mora, prometa i infrastrukture o razvrstavanju cesta / NN-103/2018 / državnom cestom broj D411 utvrđena je cesta Makarska zapad – Trajektna luka u duljini od 1,54 km. Člankom 27. st.2. Zakona o cestama (NN 84/11 i dr.) propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Člankom 30. Pravilnika o održavanju i čišćenju javnih cesta (NN 90/14) propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa. Čl. 31. Pravilnika upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste cestovne objekte održava na način da se na objektu i prostoru oko objekta pravovremeno utvrdi i otkloni svaki uzrok koji bi mogao negativno utjecati na stabilnost, funkcionalnost i trajnost objekta i sigurnost prometa. Pod radovima redovitog održavanja cestovnih objekata podrazumijeva se čišćenje prometnih površina i prometne opreme na objektu, uklanjanje naplavina, nanosa i drugog materijala koji može ugroziti objekt ili promet. Zakonom o komunalnim djelatnostima (NN 68/2018) propisano je da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalne djelatnosti građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanje komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Čl. 21. tog Zakona navedeno je da su komunalne djelatnosti one djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti, dok su čl. 22. Zakona kao komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture navedene održavanje građevina, uređaja i predmeta javne namjene. Pod održavanjem građevina i uređaja javne namjene podrazumijeva se održavanje, popravci i čišćenje tih građevina, uređaja i predmeta. Odredbom čl. 2. st. 1. toč.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je „javna cesta“ površina od općeg značenja za promet, kojom se svatko može slobodno koristiti uz uvjete određene tim Zakonom i koju je nadležno tijelo proglasilo javnom cestom, dok je točkom 66. „sudionikom u prometu na cesti“ označena osoba koja na bilo koji način sudjeluje u prometu na cesti. Točkom 70. kao „ pješak“ je utvrđena osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da pravna osoba nadležna za održavanje cesta dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Stoga prema navedenim zakonskim propisima za održavanje javne ceste u naselju nadležna je jedinica lokalne samouprave tj. u konkretnom slučaju Grad Makarska.

3. Dakle, do štetnog događaja je došlo zbog propusta tuženika osigurati siguran promet na javnoj cesti na svom teritoriju, što je u konkretnom slučaju imalo za posljedicu nastanak neimovinske štete tužiteljice. Naime, u ljetnim mjesecima na kolniku predmetne ceste stvori se veća kolona vozila koje čeka na ukrcaj u trajekt. Stoga je očito da je iz nekog od vozila koja su čekala na ukrcaj curilo ulje na kolnik. Kako je trajekt za Sumartin isplovio u 9,00 sati očito je bilo dovoljno vremena da tuženik poduzme sve primjerene aktivnosti za uklanjanje istog, obzirom da je do štetnog događaja došlo u 10,00 sati. Stoga tužiteljica podnosi ovu tužbu mjesno nadležnom sudu nastanka šte tnog događaja te predlaže sudu, da nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na tužbu tuženika od 7. travnja 2022., tuženik ističe kako tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik odgovoran za štetu koju da je ona pretrpjela dana 31. 08. 2019. oko 10,00 sati uslijed nezgode u [adresa], na Obali kralja Tomislava kod broj 22, te zbog povrede prava osobnosti zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 53.250,00 kn s kamatom i parničnim troškom. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica u tužbi navod i da se kretala kao pješak, te da je prilikom pokušaja prelaska ulice na [adresa] u [adresa], krećući se od juga u pravcu sjevera pala na kolnik prometne trake namijenjene za vozila koja čekaju ukrcaj za trajektnu liniju [adresa]. Prema opisu i identifikaciji mjesta za koje navodi da je mjesto njezinog pada, riječ je o županijskoj cesti ŽC 6197-Makarska DC 411-DC 8, koja cesta počinje od trajektne luke u [adresa] i nastavlja se duž cijele ulice Obala kralja Tomislava, te u smjeru istoka preko ulice Franjevački put i ulice Stjepana Ivičevića, izlazi na Jadransku Magistralu. Dakle, iz tužbe nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica pala baš na kolniku prometne trake županijske ceste ŽC 6197 kojom upravlja Županijska uprava za ceste sa sjedištem u [adresa], koja pravna osoba bi bila odgovorna za štetu koja nastane na cesti pod njenom upravom. Takva odgovornost za upravitelja javne ceste proizlazi iz Zakona o cestama kojim se izrijekom navodi da za štetu nasta lu na javnoj cesti odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, a u predmetnom slučaju to nije Grad Makarska nego Županijska uprava za ceste. Zakonom o cestama također je propisano da upravitelj javne ceste, bilo da se radi o državnim, županijskim ili lokalnim cestama, ne izvodi izravno radove redovnog održavanja nego da te radove povjerava specijaliziranim pravnim osobama za tu vrstu djelatnosti.

5. Tuženiku je poznato da Županijska uprava za ceste - Split koja upravlja županijskom cestom u Gradu Makarska (ŽC 6197) za radove redovnog održavanja (izuzev održavanja nogostupa) ima sklopljen ugovor s trgovačkim društvom Županijske ceste d.o.o. Split - Nadcestarija Makarska i Imotski, pa predlaže na tu okolnost da društvo Županijske ceste d.o.o. Split, na temelju ugovora s Županijskom upravom za ceste, obavlja poslove redovnog održavanja na Županijskoj cesti ŽC 6197, predlaže se zatražiti očitovanje ŽUC - a Split, po potrebi saslušati u svojstvu svjedoka ET iz [adresa], zaposlen kao nadcestar u društvu Županijske ceste d.o.o. Split. Naime, društvo Županijske ceste d.o.o. Split u okviru svoje djelatnosti i ugovornih obveza prema Županijskoj upravi za ceste - Split, dužno je vršiti nadzor prohodnosti i osposobljenosti županijske ceste za siguran promet, svakodnevnom ophodnjom i pregledom ceste. Slijedom navedenog, te kako je do štetnog događaja došlo na prometnom traku javne ceste kojom upravlja Županijska uprava za ceste - Split, te kako je redovno održavanje te ceste u nadležnosti društva Županijske ceste d.o.o. Split, tužiteljica pogrešno tvrdi da bi joj Grad Makarska bio odgovoran za štetu po bilo kojem zakonskom osnovu, niti po Zakonu o cestama, niti po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a niti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu obzirom da se ovdje ne radi o javnim površinama i komunalnoj infrastrukturi kojom gospodari Grad Makarska. Na okolnost mjesta i vremena nastanka štetnog događaja tužiteljica nije pružila nikakve dokaze izuzev svoje riječi i fotografije iz koje nije razvidno niti kada je ta fotografija nastala, niti o kakvom bi se onečišćenju ceste radilo. Sam štetni događaj i uzrok nastanka štete nikada nije prijavljen niti jednoj interventnoj službi, a kamoli da je o istom sačinjen policijski zapisnik. Ukoliko je onečišćenje na javnoj cesti doista postojalo kako se navodi u tužbi, onda bi dojavu o tome trebalo imati društvo Županijske ceste d.o.o. Split, eventualno i Županijska lučka uprava Splin obzirom da se mjesto navodnog štetnog događaja nalazi u obuhvatu trajektne luke.

6. Dojavu o štetnom događaju na javnoj cesti trebala je imati i Policijska postaja Makarska čiji službenici u tom slučaju, na okolnost štetnog događaja i nastanka štete, sačine zapisnik i fotografije s lica mjesta. Na okolnost štetnog događaja i nastanka štete tužiteljica ne navodi nikoga tko bi svjedočio o tom događaju pa iskazi eventualno naknadno pronađenih i predloženih svjedoka, po mišljenju tuženika nebi bili vjerodostojni. Ukoliko ne postoje osobe koje bi posvjedočile o događaju u kojem je tužiteljica pretrpjela štetu, te ukoliko taj događaj nije bio prijavljen niti Policijskoj postaji Makarska, postavlja se pitanje vjerodostojnosti svjedoka koje bi tužiteljica naknadno predložila i da li su te osobe uopće nazočile samom događaju ukoliko tužiteljica za njih nije znala već u momentu podnošenja tužbe. Na okolnost štetnog događaja i nastanka štete tužiteljica nije pružila niti jedan valjani dokaz pa tuženik, sve kada bi i bio odgovoran, a nije, smatra da je njen tužbeni zahtjev bez ikakvog osnova. Kao što je prethodno rečeno, ni PP Makarska ni druge interventne službe, kao ni bilo koja služba Grada Makarske, nisu imale dojavu da je dana 31. 08. 2019. godine došlo do izlijevanja goriva na javnoj cesti na predjelu trajektne luke, a sve da je obavijest i postojala postavlja se pitanje da li je nakon ukrcaja vozila na trajekt (9,00 h) i pada tužiteljice (10,00 h) bilo dovoljno vremena da bilo koja interventna služba iziđe na lice mjesta i da ukloni sve tragove takvog onečišćenja. Prema navodima tužbe tužiteljica je prelazila cestu na mjestu koje opisuje 31. 08. 2019. g. oko 10 sati, dakle po danu, vrlo vjerojatno po suhom i sunčanom ljetnom vremenu, u kojim okolnostima je tužiteljica uz minimum pažnje prilikom prelaska javne ceste, mogla i morala uočiti ulje na kolniku i takvu prepreku zaobići. Dakle, ukoliko je tužiteljica doista pretrpjela štetu na mjestu i na način kako to opisuje onda je sama za to kriva ili barem u visokom stupnju snosi krivicu obzirom da prilikom prelaska javne prometnice nije uložila pažnju prosječno pažljivog čovjeka, a niti je postupala u skladu s odredbama o kretanju pješaka koje propisuje Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Člankom 129. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake, prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način, što tužiteljica nije napravila jer da je tako postupila do štete nebi ni došlo. Zakon o sigurnosti prometa na cestama također propisuje da je pješak dužan pri prelazu ceste koja ima obilježen pješačke prelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prijelaze za pješake, kretati se tim prijelazima, odnosno prolazima ako nisu od njega udaljeni više od 50 metara u naselju, odnosno 100 metara izvan naselja. U blizini mjesta koje opisuje tužiteljica kao mjesto njezinog pada, i istočno i zapadno od tog mjesta na udaljenosti manjoj od 50 metara postoje obilježeni pješački prijelazi koje tužiteljica nije koristila pa je i radi toga bila u prometnom prekršaju, te je i po tom osnovu kriva za štetu obzirom da je prelazila cestu tamo gdje to nije dopušteno. Na okolnost visine neimovinske štete tužiteljica nije pružila nikakve dokaze pa nije jasno po kojem osnovu potražuje iznos od 50.000,00 kn, a niti je pružila dokaze za iznos od 3.250,00 kn koji potražuje iz osnova tude njege i pomoći. Slijedom navedenog, tuženik koji nije odgovoran za štetu i štetni događaj kako se navodi u tužbi, prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te opreza radi osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga koji su navedeni u točkama II/ do V/ odgovora na tužbu.

7. Na pripremnom ročištu održanom 21. ožujka 2023. sud je prihvatio dokazne prijedloge stranaka te zaključio prethodni postupak s napomenom kako do zaključenja raspravljanja sud može i odustat od izvođenja pojedinih dokaza ako to smatra suvišnim.

8. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem tužbe, dokumentacije priložene uz tužbu, odgovora na tužbu, dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu, pregledom i čitanjem stranačkih obraćanja kroz podneske dostavljen ovom sudu tijekom postupka, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka FT iz [adresa] na ročištu od 21. rujna 2023., izveo je dokaz saslušanjem svjedoka BT iz [adresa], svjedoka MT iz [adresa] i tužiteljice osobno na ročištu održanom 28. studenoga 2023., izveo je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za traumatologiju i ortopediju NT iz [adresa] te po vještaku za psihijatriju Nikoli Sikirici iz Splita.

9. Tužbeni zahtjev je utemeljen.

10. Tužiteljica je popisala troškove postupka.

11. Sporno je u predmetnom postupku da li je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici sve kao posljedica nezgode dana 31. kolovoza 2019. u [adresa] u kojoj je tužiteljica uslijed poskliznuća pala na kolnik pri čemu je zadobila teške tjelesne povrede. Tuženik ne spori da je do nezgode došlo međutim osporava da bi bio odgovoran za navedenu nezgodu na bilo koji način obzirom da bi prema navodima iz odgovora odgovornost bila na Županijskog upravi za ceste Split. Pored istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da u tom pravcu tužiteljica nije ponudila odgovarajuće dokaze.

12. Člankom 27. stavak 2. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11 - 156/25), propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

13. Nadalje odredbom članaka 26. stavak 1. Pravilnika o održavanja i zaštiti javnih cesta (Narodne novine broj 25/98- 90/14 dalje Pravilnik) koji Pravilnik je bio na snazi u trenutku štetnog događaja bilo je propisano da pod čišćenjem kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

14. Dalje odredbama članka 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95- 68/18, dalje: ZKG) kao posebnog zakona koji je u trenutku štetnog događaja važio propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba a da je komunalna djelatnost (koju djelatnost obavljaju jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe), između ostalog i uređenje i održavanje cesta, ulica, trgova i putova, održavanje javnih površina, a da se pod održavanje javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koja prolaze kroz naselje kada se ti dijelovi ne održavaju kako javne ceste prema posebnom zakonu.

15. Kako to još proizlazi iz odgovora na tužbu tuženik nije sporio da je došlo do predmetnog događaja međutim posebno ističe da prema opisu i mjestu događaja je riječ o Županijskog cesta ZC 6197- [adresa] DC 411- DC8, koja cesta počinje od Trajektne luke u Makarskoj i nastavlja se duž cijele ulice Obala kralja Tomislava te u smjeru istoka preko ulice Franjevački put i ulice Stjepana Ivičevića pa da onda izlazi na Jadransku magistralu. U tom pravcu tuženik to i jest dokumentirao razvrstavanjem cesta (list 41- 43 ovog spisa), na što je tužiteljica istaknula kako se radi o padu tužiteljice na javnoj cesti slijedom čega je irelevantno da li se ta prometnica smatra Državnom cestom, Županijskom cestom, lokalnom cestom ili nerazvrstanom cestom te da je za pasivnu legitimaciju najvažnije da je odredbama Zakona o cestama propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta osim čišćenja snijega zaključno, čišćenje javnih prometnica u naselju spada u komunalne djelatnosti što je nadležnost jedinica lokalne samouprave a to je propisano Zakonom o komunalnom gospodarstvu.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka FT iz [adresa] na ročištu održanom 21. rujna 2023. proizlazi da je isti kao svjedok te nezgode izjavio kako mu je poznato lice mjesta a i nakon što su mu prezentirane fotografije priložene uz tužbu (list 7 i 8) obzirom da je isti tada bio na benzinskoj stanici koja je u blizini mjesta gdje je došlo do pada tužiteljice. Svjedok je kazao kako je uistinu došlo do pada pa da je on i još neki građani priskočili tužiteljici da joj pomognu a tužiteljica se već tada žalila na bolove. Kazao je da na tom mjestu doista znaju bit masne mrlje i kako do njih zna doći zbog izlijevanja s benzinske stanice u blizini što je opasnost. Ono što je još gore je kada se takve mrlje pokušavaju sanirati pranje samo vodom. Svjedok je kazao kako on često dolazi na ovu benzinsku postaju i to baš u ljetnim mjesecima jer sam dovozi cisterne s gorivom a nekad i dva puta dnevno. Opisao je mjesto pada tužiteljice a izjasnio se o istom nakon što su mu prezentirani fotografije priložene uz tužbu.

17. Na ročištu održanom 28. studenog 2023. svjedok BT predložen od strane tuženika kako komunalni redar zaposlen kod tuženika kazao je da mu nije poznato ništa vezano za predmetni događaj niti bi uopće imao sjećanje o tome. Nadalje na istom ročištu svjedok MT iz [adresa] kazao je da se tog dana mimoišao s tužiteljicom kod benzinske stanice, inače radi u blizini te se bavi najmom brodova pa da je u jednom trenutku čuo jauke i tada je vidio tužiteljicu na podu, on joj je i došao pomoći te ju je podignuo odveo do zidića do blizini i pozvao njezina supruga. Kazao je da je doista bila mrlja od ulja, nafte jer je to i po mirisu osjetio a u blizini je bila i cisterna. Svjedok je kazao da se pad tužiteljice dogodio baš na ocrtanom području kod benzinske stanice (po prezentiranim fotografijama uz tužbu).

18. Iskaze svjedoka FT i MT sud prihvaća kao vjerodostojne i istinite, na iste iskaze nije bilo posebnih prigovora niti primjedbi a ti iskazi u bitnome i potvrđuju navode iz tužbe osobito nakon što su svjedocima prezentirane i fotografi je s lica mjesta, svjedoci su neposredni očevici predmetnog događaja pa su jasno i naznačili i gdje se točno dogodila nezgoda a opisali su i u kakvom stanju je bila površina gdje je došlo do pada.

19. Tužiteljica ST je na ročištu 28. studenoga 2023. ostala kod tužbe, kazala je da je ona namjeravala preći preko ceste od zidića prema djelu gdje se nalazi rukohvat na ulici preko puta kao posljedica pada da ona i dalje osjeća bolove s tim da su joj pokreti rukom ograničeni te osobito reagira na promjenu vremena. Odmah se obratila nakon pada liječniku da bi dobila potrebnu skrb. Tužiteljica je pokazala sudu po priloženim fotografijama uz tužbu da se radi upravo o mjestu označenom žutom bojom kao mjestu pada.

20. Stajalište ovog suda je kako u konkretnom slučaju bi i po odredbama Zakona o javnom cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu bilo propisano da čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje (što u konkretnom slučaju uopće nije sporno jer to i sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu) predstavlja jednu od komunalnih djelatnosti koju obavlja jedinica lokane samouprave preko pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju te djelatnosti pa tako za štete koje nastanu korisnicima na dijelu javne cesta koja prolazi kroz naseljeno mjesto zbog propusta održavanja tog dijela ceste odnosno kolnika odgovara baš jedinica lokalne samouprave koja je to i dužna zbog sigurnosti u dijelu ceste koja prolazi naseljenim mjestom. Sud je mišljenja kako nisu osnovani navodi tuženika da bi se radilo o odgovornosti Županijske uprave za ceste kako to proizlazi iz odgovora na tužbu jer bi nadležnost Županijske uprave za ceste -Split bila jedino u pogledu čišćenja javnih cesta od snijega. Stav je ovog suda da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan a time i odgovoran za čišćenje javnih cesta na dionicama koje prolaze kroz naseljena mjesta (što je nesporno) s time da se pod čišćenjem kolnika podrazumijeva i "uklanjanje masnih mrlja" što i proizlazi iz članka 26. stavak 1. Pravilnika, pa je baš i na tuženiku bila obveza ukloniti masnu mrlju baš s onog dijela površine gdje je došlo do štetnog događa i pada tužiteljice. Upravo iz tog razloga nije osnovan istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije jer ovdje odgovornost tuženika proizlazi iz prethodno citiranih odredaba Zakona i Pravilnika. Identično stajalište zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu, u odluci poslovni broj. 26 Gž- 2424/2019-3,od 1. srpnja 2022. godine. Osnovano je tako i tužiteljica isticala da je i člankom 2. stavak 1. točka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08-145/24), propisano da je javna cesta površina od općeg značenja za promet, kojom se svatko može slobodno koristiti uz uvjete određene tim Zakonom i koju je nadležno tijelo proglasilo javnom cestom, dok je točkom 66. "sudionikom u prometu na cesti" označena osoba koja na bilo koji način sudjeluje u prometu na cesti. Nadalje, točkom 70. cit. članka, kao pješak je utvrđena osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu. Stoga nisu utemeljeni niti prigovori tuženika tijekom ovog postupka da se ne bi radilo niti o odgovornosti tuženika prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Do štetnog događaja došlo je propustom tuženika koji je imao dužnost i obvezu osigurati siguran promet na javnoj cesti na svom području,što je naposljetku i imalo za posljedicu nastanak neimovinske štete tužiteljici. Imao je tuženik i dovoljno vremena za poduzimanje aktivnosti u vezi s uklanjanjem masnih mrlja tim više što o tome osobito valja voditi računa i kolonama vozila koja se stvaraju ljeti kod ukrcaja u trajekt. Nije sporno da je ulje curilo i ostavilo tragove što su i svjedoci potvrdili a isti su neposredno svjedočili događaju. U tom pravcu, nisu utemeljeni prigovori tuženika jer je imao i dosta vremena reagirati naročito ako trajekt za Sumartin isplovljava u 09,00 sati a štetni događaj se dogodio u 10,00 sati. To baš ničim tuženik nije likvidno osporio niti u tom dijelu pobio navode protivnika (članak 219. ZPP-a).

21. Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku za traumatolgiju i ortopediju prim. mr. sc. KT dr. med. kao stalnom sudskom vještaku koji je u pisanom nalazu i mišeljnju od 24. rujna 2025. utvrdio da je tužiteljica nakon pada zadobila na desnoj ruci tzv. S ozljedu tj. prijelom gornjeg okrajka lakatne kosti i iščašenje glavice palčane kosti sa višeivernim prijelomom iste. Nakon završenog liječenja kod tužiteljice je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 7%, koje se očituje u umanjenoj pokretljivosti desnog lakta u lakom stupnju i umanjenoj rotaciji desne podlaktice u lakom stupnju. Tužiteljica će imati poteškoće kod svih fizičkih poslova sa desnom rukom, a također i kod vršenja osobne higijene, a ako je vozač i poteškoće kod upravljanja vozilom. Radi se o dominantnoj ruci. Kod procjene bolova da se radi bolovi jakog intenziteta u trajanju 1 dan, bolovi srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana, bolovi lakog intenziteta 90 dana, bolovi lakog intenziteta periodični 4 sata dnevno kroz daljnjih 90 dana, što preračunato iznosi 15 dana, ukupno bolovi lakog intenziteta 105 dana. Za naruženje da postojeći uredno sanirani postoperacijski ožiljak na stražnjoj strani desnog lakta i podlaktice predstavlja naruženje lakog stupnja, vidljivo samo kada je bez odjeće koja pokriva desnu podlakticu, te za tužbu nemedicinsku pomoć i njegu tužiteljici je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 3 tjedna, a potom 1 sat dnevno kroz 3 mjeseca.

22. Nije bilo iskazanih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka koje je uredno dostavljeno strankama pa ga je ovaj sud i prihvatio u cijelosti kao stručno i profesionalno sačinjen prema pravilima struke.

23. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nikole Sikirice, dr. med, specijaliste psihijatrije od 18. studenoga 2025. proizlazi iz zaključka vještva vidljivo je da uvažavajući mišljenje vještaka ortopeda – traumatologa i imajući u vidu normalno i psihološki razumljivo emocionalno reagiranje na traumatski događaj i trpljenje svih dijagnostičko terapijskih zahvata, te opisanih zdravstvenih posljedica mišljenja sam da je tužiteljica ST trpila strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te strah blagog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca. Mišljenja je vještak da u ovom slučaju nije bilo trajnih povreda duševnog integriteta kod tužiteljice kao posljedice traumatskog događaja i zdravstvenih posljedica.

24. Niti na ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije bilo primjedbi niti prigovora pa je i ovaj sud prihvatio ovakav nalaz i mišljenje jer je isti sačinjen objektivno i profesionalno u skladu s pravilima struke.

25. U podnesku od 16. siječnja 2026. tužiteljica je istaknula da je iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka jasno vidljivo da istu pripada pravo na naknadu i to u iznosu od 7.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa nadalje a sve u skladu s kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno zauzetog pravno shvaćanja na sjednici od 5. ožujka 2020. kako orijentacijskim kriterijima. Nadalje da je po najnovijem stajalištu vidljivo da se cijena sata tuđe pomoći i njege određuje prema cijenama naplaćenim od ustanova koje pružaju tuđu njegu i pomoć nemedicinskog karaktera a koja je u navedenom razdoblju iznosila 40,00 kuna po satu li 5,31 EUR pa iz tog osnova potražuje iznos od 700,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe sudu.

26. Tuženiku je uredno dostavljen podnesak tužiteljice s uređenim tužbenim zahtjevom a isti nije posebno osporavao visinu traženja i precizirani zahtjev u tom pravcu već je ostao u onom dijelu osporavanja koji se tiče ozljeđivanja tužiteljice do kojeg je došlo nemarom iste te prelaskom javne ceste na mjestu koje nije predviđeno za pješački prijelaz.

27. Na ročištu održanom 2. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika sud je zaključio raspravljanje a prethodno je odustao od izvođenja svih ostalih predloženih a ne izvedenih dokazanih prijedloga jer su isti prema stajalištu ovog suda potpuno suvišni kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je pored prethodno utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za nastanak i odgovornost tuženika koja proizlazi iz prethodno navedenih zakonskih odredbi utvrdio i visinu potraživanja tužiteljice pa obzirom da je tuženik najprije u odgovoru na tužbu osporavao visinu tužbenog zahtjeva polazeći od toga da to tužiteljica nije dokazala smatra kako je i visina tužbenog zahtjeva dokazana jer je ista upravo u skladu s orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja su zauzeta na sjednici održanoj 5. ožujka 2020. a što se odnosi na nalaz i mišljenje vještaka iz osnova pretrpljene nematerijalne štete zbog povreda osobnosti zbog nastalog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i naruženosti pa je jasno da tužiteljicu i pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 7.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate to uostalom tuženik unatoč urednim pozivima ovog suda te i dostavljenom mu vještvu ničim nije osporavao (članak 219. ZPP). U odnosu na dio koji se tiče tuđe pomoći i njege kao materijalne štete po nalazu sudskog vještaka vidljivo je kako je istoj trebalo ukupno 132 sata tuđe njege i pomoći pa ako se uzme u obzir cijena od 5,31 EUR po satu što predstavlja cijenu naplaćenu od ustanova koje pružaju tuđu njegu i pomoć nemedicinskog karaktera jasno je vidljivo da tužiteljica bi u tom pravcu osnovano potraživala iznos od 700,92 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom imajući i u vidu ranije spomenute kriterije. Niti u tom dijelu baš ničim tuženik nije osporio niti nalaz i mišljenje kao niti ovako postavljeni tužbeni zahtjev odnosno visinu istog, pa je ovaj sud imajući u vidu prethodno utvrđeno odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude, a tužiteljicu jasno na ovaj dosuđeni iznos pripadaju i zakonske zatezne kamate i to po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 155/2023).

28. Pored toga, sud je prethodno zaključio raspravljanje pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja prema kojemu je bilo suvišno provoditi daljnji dokazni postupak što se odnosi i na izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ET zaposlenog kao nadcestara kod društva Županijske ceste d.o.o. Split. Ovo iz razloga što tuženik prije svega nije učinio spornim da se prema opisu i identifikaciji mjesta radi od cesti koja počinje od trajektne luke u [adresa], nastavlja se duž cijele ulice Obala kralja Tomislava te u smjeru istoga preko ulice Franjevački put i ulice Stjepana Ivičevića izlazi na Jadranku magistralu. Dakle, nespornim je učinjeno da se radi o cesti koja prolazi kroz naseljeno mjesto. O svemu tome sud je već dao svoje obrazloženje. Nadalje, ako tuženik ustrajava na prigovoru da bi se radilo o redovnom održavanju na cesti od strane ŽUC-a Split tada je baš tuženik trebao isto dokumentirati i to kod podnošenja odgovora na tužbu te u tom pravcu dokumentirati svoje tvrdnje i navode što tuženik nije učinio (članak 219. ZPP-a). Neovisno o tome, da čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje (što u konkretnom slučaju uopće nije sporno jer to i sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu) predstavlja jednu od komunalnih djelatnosti koju obavlja jedinica lokane samouprave preko pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju te djelatnosti pa tako za štete koje nastanu korisnicima na dijelu javne cesta koja prolazi kroz naseljeno mjesto zbog propusta održavanja tog dijela ceste odnosno kolnika odgovara baš jedinica lokalne samouprave koja je to i dužna zbog sigurnosti u dijelu ceste koja prolazi naseljenim mjestom, pa je stoga i potpuno suvišno bilo provoditi dokazni postupak u tom smislu kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja.

29. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora (7.700,00 EUR), tužiteljici prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav tužbe, podnesak od 3. prosinca 2021., podneska od 26. veljače 2023., sastav podneska od 16. siječnja 2026., trošak zastupanja na održanim raspravama 21. ožujka 2023., 21. rujna 2023., 28. studenoga 2023. i 2. travnja 2026. (svaka radnja 100 bodova, 1 bod x 2 eura), sve uvećano za 25% PDV-a = 400,00 eura, trošak za vještačenje u iznosu od 671,90 eura te troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu suda po 58,60 eura, sveukupno 2.789,10 eura na koji iznos tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Makarskoj, 12. svibnja 2026.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice,

2. u spis.