REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1336/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelj Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika NIVOGRADNJA d.o.o., Zagreb, Medvedgradska ulica 19, OIB: 89521783329, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Sučević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sučević & Partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 55, radi isplate, dana 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena.

II. Nalaže se tužitelju Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da u roku od 15 (petnaest) dana nadoknadi tuženiku NIVOGRADNJA d.o.o., Zagreb, Medvedgradska ulica 19, OIB: 89521783329 troškove parničnog postupka u iznosu od 19.326,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 19.867,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podneskom od 19. studenog 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 400.000,00 EUR, a podnescima od 4. veljače 2026. i 4. ožujka 2026. i u odnosu na preostali utuženi iznos glavnice te u odnosu na zatezne kamate. Na opisani je način tužba, koja je podnesena 22. svibnja 2025., u cijelosti povučena.

2. Tuženik se podneskom od 2. travnja 2026. suglasio s povlačenjem tužbe.

3. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

4. Nedvojbeno je i nesporno među strankama, a ujedno proizlazi i iz stanja spisa, da je tuženik nakon podnošenja tužbe (30. listopada 2025. i 17. prosinca 2025.) podmirio u cijelosti utuženo potraživanje s osnove glavnice i zateznih kamata. Također je nedvojbeno da je tužitelj, nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu po pitanju isplate glavnice i zateznih kamata (određenih po pitanju tijeka i visine kamatne stope podneskom od 16. rujna2025.), povukao tužbu.

5. Međutim, prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 158. ZPP i obvezivanju tuženika da tužitelju nadoknadi troškove postupka temeljem te zakonske odredbe koja u bitnom propisuje da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka, osim ako je povlačenje uslijedilo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koj i se mogu pripisati tuženiku.

6. Navedeno iz razloga što iz spisa također proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornom svoju obvezu za isplatu glavnice i za isplatu zateznih kamata obračunatih na glavnicu, ali je osporio tijek zateznih kamata i visinu stope zatezne kamate, a s tim je u vezi tužitelj kasnije tijekom postupka (podneskom od 16. rujna 2025.) smanjio u tom dijelu tužbeni zahtjev potražujući isplatu zateznih kamata na utuženi iznos od 31. prosinca 2024., umjesto od 19. lipnja 2023. i to po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, a ne po stopi koja se primjenjuje na potraživanja proizašla iz trgovačkog ugovora kako je to prvotno tužbenim zahtjevom bilo traženo . Iz navedenog stoga proizlazi da je osporavanje prvotno utuženog tijeka i visine zateznih kamata bilo osnovano. Prema tome, tuženik je već u odgovoru na tužbu priznao postojanje dugovanja u visini glavnice i zateznih kamata po nižoj kamatnoj stopi te uspješno osporio obračun kamata od 19. lipnja 2023. do 30. prosinca 2024.

7. Stoga je ocjena ovog suda da se na pitanje troškova postupka ima primijeniti odredba čl. 157. ZPP prema kojoj je tužitelj dužan tuženiku, koji je (u konkretnom slučaju u pretežitom dijelu) priznao tužbeni zahtjev prije upuštanja u raspravljanje u odgovoru na tužbu, dužan nadoknaditi troškove postupka.

8. Suprotno shvaćanju tuženika da nije dao povoda za vođenje ovog spora, ovaj je sud mišljenja da to ne proizlazi iz same činjenice da su stranke kako prije, tako i za vrijeme trajanja ovog spora, pokušale mirnim putem (izvan suda) riješiti sporni odnos.

9. Naime, iz spisa proizlazi da se tuženik putem punomoćnika višekratno obraćao punomoćniku tužitelja radi mirnog rješenja spora nakon primitka e-maila tužitelja od 5. veljače 2026. (list 4. spisa), tražeći da mu se omogući isplata dugovanog iznosa u obrocima (e-mail korespondencija stranaka na listu 44.-47. spisa). Iz e-mail korespondencije stranaka u spisu proizlazi da je tužitelj tuženika pozvao na plaćanje 5. veljače 2025. i da mu se tuženik povratno javio 11. veljače 2025. predlažući da se radi dogovora organizira sastanak, a tužitelj se na navedeno traženje tuženika očitovao tek 13. svibnja 2025. ponovnim pozivom na plaćanje. Dana 21. svibnja 2025. tuženik je ponovno tražio da se radi rješavanja cijelog predmeta organizira sastanak (e-mail na listu 102. spisa), a tužba je podnesena 22. svibnja 2025. (list 1. spisa) . Dana 5. lipnja 2025. tuženik je tužitelj predložio sklapanje nagodbe na način da je predložio isplatu u obrocima, sa kamatama od 5. veljače 2025. i to po nižoj kamatnoj stopi, uz to da svaka stranka snosi svoje troškove (list 106. spisa), što je bilo dva dana nakon primitka tužbe (iza lista 39. spisa). Tužitelj se obvezao povratno javiti tuženiku e- mailom od 10. lipnja 2025. (list 110. spisa), a na kasnija traženja tuženika (25. lipnja 2025. i 15. srpnja 2025. – list 114. spisa) tužitelj je 15. srpnja 2025. tražio da se ponuda tuženika konkretizira po pitanju iznosa i vremenskog okvira plaćanja, što se tuženik obvezao dostaviti nakon konzultacije sa strankom (list 120. spisa), a konkretnu ponudu je tužitelju dostavio 16. srpnja 2025. (list 126. spisa), dok je 26. rujna 2025. tražio da se tužitelj očituje u vezi vrste osiguranja koje traži u slučaju obročne otplate duga (list 127. spisa). U spisu nema daljnje korespondencije stranaka nakon tog dana, međutim iz činjenice da je tuženik 30. listopada 2025. i 17. prosinca 2025. u okviru ovog sudskog postupka podmirio glavnicu i kamate proizlazi da pregovori koje su stranke vodile radi mirnog rješenja spora nisu rezultirali sklapanjem izvansudske nagodbe.

10. Nesporno je da je tuženik u trenutku primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (31. prosinca 2024.) saznao za obvezu vraćanja utuženog iznosa tužitelju. Pristanak na obročno plaćanje duga volja je tužitelja pa stoga, kada se odlučio za pokretanje spora radi naplate dugovanja, nije postupio protivno procesnim ovlaštenjima koja je imao na raspolaganju. Ne može se stoga smatrati da tuženik nije dao povoda tužbi jer je neupitno da do podnošenja tužbe nije podmirio dugovani iznos, iako je za svoju obvezu saznao 31. prosinca 2024. i na to bio pozvan od strane tužitelja 5. veljače 2025. Dakle, tuženik je već prije utuženja imao mogućnost plaćanja glavnice i nespornog iznosa zateznih kamata.

11. Međutim, nije bez utjecaja okolnost što je u odgovoru na tužbu naveo da ne spori vraćanje glavnice i zateznih kamata (osim po pitanju visine kamatne stope i tijeka zateznih kamata), odnosno da je učinio nespornim tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu.

12. Kako se daljnji tijek postupka svodi samo na obrazlaganje činjenične i pravne osnove po pitanju tijeka i visine stope zatezne kamate (a u odnosu na što je tužitelj u konačnici prihvatio tuženikove tvrdnje i tumačenja), to proizlazi da je tuženik navedeno osnovano osporavao i da nije na njemu krivnja zbog daljnjeg vođenja spora.

13. Troškovi koje sud smatra opravdanima dosuditi tuženiku su troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 14.996,01 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) te troškovi pristupa na ročišta 25. rujna 2025. i 7. listopada 2025. u iznosima od po 100,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife (radi se o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja), što uvećano za PDV i troškove sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (Tbr. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" broj 37/23.), na plaćanje koje će tuženik biti pozvan po pravomoćnosti ovog rješenja jer se radi o njegovoj obvezi u smislu čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.), ukupno iznosi 19.326,81 EUR.

14. Ostali troškovi koji su tuženiku nastali u postupku nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Naime, pitanje tijeka zateznih kamata i visine kamatne stope pravno je pitanje koje tuženik, nakon što je navedeno u odgovoru na tužbu izričito i jasno osporio, nije morao posebno obrazlagati. Također nije bio potreban za vođenje spora podnesak kojim je tuženik pristao na povlačenje tužbe, kada se ima u vidu presumpcija iz čl. 193. st. 2. ZPP, a zbog čega tuženik niti nije bio pozvan od strane suda da se u tom smislu izjašnjava.

15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

16. Slijedom navedenog, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka rješenja. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.