Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Povrv-41/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika TAM GRAVIS d.o.o. Solin, Braće Katić 36 OIB:02878230722, zbog isplate, nakon održane rasprave zaključene dana 22. travnja 2026., u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u [adresa] IE poslovne oznake i broja Ovrv-32/2020 od 17. siječnja 2020. i zahtjev se tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja Javni bilježnik u [adresa] IE je dana 17. siječnja 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-32/2020 a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.859,15 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor pobijajući to rješenje u cijelosti. Tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da se u poslovnim knjigama tužitelja to potraživanje odnosi na nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], a koja nekretnina nije u vlasništvu tuženika te je ista još 04. veljače 2017. prodana novom vlasniku.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-902/2020 od 29. listopada 2020. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Dana 6. listopada 2023. Općinski sud u Splitu je na ročištu donio rješenje poslovne oznake i broja Povrv-902/2020 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu na daljnji postupak. Trgovački sud u Splitu izazvao je sukob nadležnosti smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe čl.34 st.1 toč.9 ZPP-a, pa je odlučujući o tome sukobu Vrhovni sud RH dana 1. prosinca 2023. donio rješenje poslovne oznake i broja Gr1 362/2023-2 na način da je u istome odredio da je za postupanje u ovome predmetu nadležan Općinski sud u Splitu.

5. U nastavku ovog parničnog postupka, tužitelj je ustrajao u svome zahtjevu smatrajući da je tuženik podmirom iznosa od 50,37 € djelomično isplatio dugovanje, a time i priznao tužiteljev zahtjev, što je međutim, tuženik osporio navodeći da on nije podmirio nikakav iznos tužitelju već je očito taj iznos podmirio stvarni vlasnik i kupac stana.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje su priložene spisu i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, Ugovor o kupoprodaji od 04.veljače 2017., presudu Visokog trgovačkog suda RH od 11. veljače 2021. poslovne oznake i broja Pž-3796/2020-3, presudu Trgovačkog suda u Splitu od 09. srpnja 2020., poslovne oznake i broja Povrv-590/2019-10.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.859,15 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na temelju ispostavljenih računa za isporučenu električnu energiju u razdoblju od svibnja do studenog 2019.za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa].

9. Odredbom čl.3 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu el. energijom (NN broj 85/15, nadalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže urešuju ugovorom o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca koji ugovori se sklapaju u pisanom obliku.

9.1. Odredbom čl.30 Općih uvjeta propisano je da krajnji kupac, vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine je dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasnika obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže dok je novi vlasnik dužan u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Na temelju zahtjeva krajnjeg kupca iz citirane odredbe ovog članka, operator sustava je dužan u roku od 8 dana, od dana zaprimanja zahtjeva očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču. Na temelju očitanja stanja brojila, opskrbljivač je dužan izvršiti obračun troška opskrbe el. energijom, a operator sustava obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika, nakon čega se pristupa sklapanju ugovora. St.4 istog čl. Općih uvjeta propisano je da ako se s novim vlasnikom iz st.1 istog članka ne sklopi ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sa danom očitanja stanja brojila, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Ako krajnji kupac iz st.1 istog ovog članka nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora operator sustava će nakon isteka toga roka, a na zahtjev novog vlasnika građevine ili dijela građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva očitati stanje brojila, izvršiti obračun i sa novim vlasnikom dogovoriti ugovor o korištenju mreže, a opskrbljivač novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca. Upravo obračun iz stavaka 3 i 5 citiranog čl. Općih uvjeta je temelj razgraničenja prava i obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika te njihovih odnosa sa operatorom susreta i opskrbljivačem, kako to propisuje st. 6 ovog članka. St. 7 istog članka propisano je da sklapanja ugovora o korištenju mreže i sklapanje ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s novim vlasnikom podmirenjem dugovanja krajnjeg kupca iz st.1 ovog članka.

10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikacija računa), koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama dan 08.01.2020. ima evidentirano dugovanje tuženika u ukupnom iznosu od 2.859,15 kn, a koje se odnosi na dugovanje po neplaćenim mjesečnim obvezama odnosno neplaćenim računima električne energije. U izvodu iz poslovnih knjiga kao kupac je označen tuženik te je kao njegova adresa navedena upravo adresa [adresa] u [adresa].

11. Međutim, tuženik je tijekom ovog postupka u cijelosti osporio to potraživanje tužitelja navodeći da isti nikada nije bio upisani vlasnik nekretnina na adresi [adresa] u [adresa], već samo nekoliko dana izvanknjižni vlasnik, kao i da niti jedan dan nije koristio predmetne nekretnine. Isto tako, tuženik je istakao da za obračunsko mjesto na navedenoj adresi s tužiteljem nije nikada sklopio ugovor o isporuci električne energije niti da je od tužitelja zaprimio utužene račune za električnu energiju te da do pokretanja ovog postupka i zaprimanja rješenja o ovrsi nije niti znao da ga tužitelj vodi kao dužnika zbog neplaćenih računa za električnu energiju, a adresa [adresa] u [adresa], koja je u računima tužitelja navedena kao adresa tuženika, da nije njegova adresa niti da se ikada koristio tom adresom.

12. U prilog svojih navoda tuženik je dostavio u spis Ugovoro kupoprodaji nekretnine, koji se odnosi na nekretnine na adresi [adresa] u [adresa]. Tako je iz Ugovora o kupoprodaji br. MV 3-3/2017, a koji je 23.01.2017. sklopljen između Quatro company d.o.o. Split, kao prodavatelja i tuženika kao kupca razvidno da je tim ugovorom tuženik kupio nekretnine u stambenom objektu radnog naziva Morska vila 3 u Splitu, anagrafske oznake [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] i to 80. suvlasnički dio koji je povezan s cjelinom jednosobnog stana oznake S A8, zatim 11. suvlasnički dio koji je povezan s cjelinom parkirnog mjesta oznake PM 9 te 60. suvlasnički dio koji je povezan s cjelinom ostave oznake OS-4. Iz drugog Ugovora o kupoprodaji koji je 04.02.2017. sklopljen između tuženika kao prodavatelja i IEĐŽD iz [adresa] kao kupca, razvidno je da je tužitelj te iste nekretnine koje je prethodno kupio od Quatro company d.o.o. Split odmah i prodao novom kupcu IEĐŽD iz [adresa] te je tog kupca ovlastio da trenutkom ovjere potpisa na tom ugovoru (koji potpisi su ovjereni po javnom bilježniku Mariji Ivančić iz Solina dana 04.02.2017. pod brojem OV- 2219/2017) može u zemljišnim knjigama, bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i pitanja, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na prodanim nekretninama na svoje ime.

13. Prema tome, iz naprijed navedenog doista proizlazi da tuženik nije bio knjižni vlasnik niti korisnik nekretnina na adresi [adresa] u [adresa], jer je iz isprava koje tuženik dostavio u spis razvidno da je isti 23.01.2017. kupio nekretnine na toj adresi te svega nekoliko dana nakon toga, početkom veljače 2017. te iste nekretnine prodao i predao u posjed novom kupcu IEĐŽD iz [adresa], koji se upisao kao vlasnik istih, a što je sve bilo prije utuženog razdoblja na koji se računi tužitelja odnose.

14. Budući da je tuženik naprijed navedenim ispravama koje je dostavio u spis dokazao svoje navode kojima pobija utuženo potraživanje tužitelja, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od tuženika bio na tužitelju, a što tužitelj po ocjeni ovog suda nije uspio dokazati.

15. Naime, tužitelj je kao dokaz postojanja utuženog potraživanja prema tuženiku dostavio u spis samo izvod iz svojih poslovnih knjiga. Izvadak iz poslovnih knjiga i računi u smislu odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona predstavljaju vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali takve isprave jednostrano ispostavljene od tužitelja bez drugih dokaza, po stajalištu ovog suda, nisu dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku. Tako tužitelj nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], dok iz isprava koje je tuženik dostavio u spis, kao što je to već naprijed navedeno, proizlazi upravo suprotno. Isto tako, tužitelj nije dostavio ni dokaz da je kao opskrbljivač s tuženikom, kao krajnjim kupcem, sklopio ugovor u skladu s odredbama članka 62 Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18) i članka 10 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/15, dalje: Opći uvjeti), a koji ugovor bi se odnosio na isporuku električne energije tuženiku za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa] i iz čega bi, u smislu članka 61 stavak 2 Zakona o tržištu električne energije, proizlazila obveza tuženika kao krajnjeg kupca na plaćanje utuženih računa za električnu energiju. Nadalje, tužitelj nije ničim dokazao ni svoje navode da je upravo na zahtjev tuženika od 25. ožujka 2017., a na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina, tuženik u evidenciji tužitelja evidentiran kao kupac te da je tada izvršen prijepis mjernog mjesta (na koje se odnose utuženi računi) sa prijašnjeg vlasnika Quatro company d.o.o. Split na tuženika, a koje navode tužitelja kao i postojanje sklopljenog ugovora između stranka je tuženik u cijelosti osporio. Upravo stoga, pozivanje tužitelja na odredbe članka 30. stavak 1. Općih uvjeta ovaj sud ne smatra osnovanim. Isto tako, ni navode tužitelja da je tuženik, ukoliko je smatrao da nije u obvezi plaćanja električne energije za predmetnu nekretninu, morao o tome obavijestiti tužitelja te da je mogao podnijeti pisani prigovor na ispostavljene račune ovaj sud također ne smatra osnovanim, jer tužitelj nije dokazao da je prije pokretanja ovog postupka uredno dostavio utužene račune tuženiku, što tuženik uostalom i osporava, a na tim računima je kao adresa tuženika navedena adresa [adresa] u [adresa], koja nije adresa sjedišta tuženika.

16. Tijekom postupka tužitelji te tvrdio da je tuženik uplatom iznosa od 50,37 € praktički priznao dug na što je reagirao tuženik negirajući da je izvršio bilo kakvu uplatu pa makar i navedenog iznosa. Važno je napomenuti da tužitelj nije dostavio dokaz da bi predmetnu platu izvršio upravo tuženik, a na njemu je bio teret dokaza.

17. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno i kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, a sukladno odredbama članka 8. ZPP-a kao i primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl.219. st.1. i čl. 221.a ZPP-a), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnova.

18. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti bi, sukladno odredbi članka154. stavak 1. ZPP-a, bio dužan naknaditi tuženiku troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Međutim, obzirom da tuženik nije popisao trošak, odnosno nije zatražio naknadu troškova ovog postupka, to je stoga odluka o troškovima parničnog postupka izostala.

Splitu, 12. svibnja 2026.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis