Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KŠ, zbog prekršaja iz članka 36. stavka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77., 55/89., 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22 i 47/23.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II policijske postaje Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-3752/2026-5 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II policijske postaje Split i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. KŠ, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio djelo prekršaja iz članka 36. stavka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

1.1. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio okrivljenika od optužbe za predmetno djelo, jer da je zaključak prvostupanjskog suda suprotan članku 36. stavku 4. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje zaštitne mjere, pa da je okrivljenik bio dužan postupiti po zaštitnoj mjeri izrečenoj 17. ožujka 2026., jer da u smislu navedene odredbe nije odlučno je li presuda postala pravomoćna.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje u smislu citirane zakonske odredbe pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi okrivljenik inkriminirane prilike ostvario obilježja djela stavljenog mu na teret.

5. Naime, prema članku 36. stavku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda mira prekršaj čini tko se u roku iz stavka 4. tog članka ne udalji ili tko se za vrijeme trajanja zaštitne mjere udaljenja bez opravdanog razloga vrati na područje s koga je udaljen. Nije sporno da je okrivljeniku presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu br. Pp-3617/2026-4 od 17. ožujka 2026. izrečena zaštitna mjera udaljenja s područja Grada Splita, Općine Podstrana, Solin i Kaštela u trajanju od 6 mjeseci, a po kojoj je dužan postupati u roku od 12 sati, kao i da je okrivljenik nakon izrečene zaštitne mjere zatečen u Splitu 19. ožujka 2026. u 01:10 sati. Međutim, pogrešno smatra žalitelj da je na temelju primjene članka 36. stavka 4. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljenik bio dužan napustiti područje na koje se odnosi zaštitna mjera udaljenja u vrijeme uhićenja, te da bi stoga postupao protivno izrečene zaštitne mjere. Iako je u pravu žalitelj da citirana odredba propisuje kako žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje mjere, ta odredba nije u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o nastupanju pravomoćnosti i izvršnosti iz čanka 151. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona, pa pogrešno smatra žalitelj da je okrivljenik trebao postupiti po zaštitnoj mjeri u roku od dvanaest sati od primitka presude tvrdeći da nije odlučno je li nastupila pravomoćnost odluke kojom je izrečena zaštitna mjera. To stoga jer odredba članka 257. stavka 1. Prekršajnog zakona propisuje „ako na dan stupanja na snagu ovog Zakona drugi propis o prekršaju propisuje materijalnopravne i postupovne odredbe koje su protivne ovome Zakonu, primijenit će se odredbe ovoga Zakona.“

6. Stoga je pravilan i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme uhićenja okrivljenika na području Splita, odnosno 19. ožujka 2026. presuda kojom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera udaljenja nije postala pravomoćna, pa suprotno tvrdnji žalitelja rok za izvršenje zaštitne mjere od dvanaest sati nije počeo teći.

7. Slijedom navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku kojom je okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetni prekršaj.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Gordana Korotaj, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.