Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3528/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AN, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, protiv presude Općinskog suda u Sisku od 16. siječnja 2026., broj: Pp-113/2026-6, na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni AN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona (Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode u vezi s prekršajem kao 2 dana zatvora, pa se kazna zatvora umanjuje za 2 dana. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o sankciji, smatrajući da je uvjetna osuda preblaga sankcija za počinjeni prekršaj, navodeći u bitnom da je nerazmjerna težini i društvenoj opasnosti djela, jer da je okrivljenik pokazao visok stupanj agresivnosti i nasilničkog ponašanja. Ističe da uvjetna osuda djeluje poticajno na ponavljanje prekršaja i predlaže da se okrivljenika kazni kaznom zatvora.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući navoda žalbe u pogledu primijenjene uvjetne osude za počinjeni prekršaj ovaj drugostupanjski sud nalazi da je, pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud primijenio sankciju koja nije preblaga. Suprotno tvrdnji žalitelja, težina djela ogleda se u dva oblika počinjenog nasilja, međutim koje je prema činjeničnom utvrđenju iz izreke blažeg karaktera i kraćeg trajanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno vrednujući težinu počinjenog prekršaja, raniju nekažnjavanost, pokajničko ponašanje i ukupnost životnih okolnosti okrivljenika, pokazujući da je svjestan nedopustivosti nasilničkog ponašanja koje je do sada bilo jedini slučaj kao i da dalje nastoji održati dobre obiteljske odnose s bratom, ispravno smatrao da se zbog odnosa okrivljenika prema djelu ostvarenje svrhe sankcioniranja može očekivati bez izvršenja kazne zatvora, a takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, držeći da je uvjetna osuda primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
Prema tome, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, i ovaj sud smatra da je uvjetna osuda pogodna za postizanje, kako opće svrhe kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhe kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.
Primjenom mjere upozorenja prvostupanjski sud je uvjetovao ponašanje okrivljenika kroz vrijeme kušnje te je, prijeteći kaznom zatvora, u slučaju ako počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna, dao do znanja da nije nužno izdržavanje kazne zatvora ako prestane s činjenjem takvih prekršaja.
5.2. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena sankcija koja je primjerena pravilno cijenjenim okolnostima predmetnog slučaja i pogodna za djelovanje na počinitelja i ostale da se ubuduće klone činjenja takvih prekršaja.
6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.
