Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2989/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SHŽ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), članka 166. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., 105/25.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SHŽ, podnesenoj po branitelju Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-11788/2025 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba okrivljene pravne osobe SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SHŽ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, na način da protiv okrivljene pravne osobe SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SHŽ, zbog navedenog djela, odbija optužba, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SHŽ te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na djela opisana pod točkama točke 1. i 3. izreke.

III. Uslijed odluke pod točkom II. izreke preinačuje se odluka o ukupnim novčanim kaznama, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi SENARATNE PARTNERS d.o.o., na temelju istih pravnih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna za djelo opisano pod točkom 1. izreke u iznosu od 3.600,00 (tritisućešesto) eura i za djelo opisano pod točkom 3. izreke utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) eura te joj se, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 7.600,00 (sedamtisućašesto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi AHŽ, na temelju istih pravnih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za djelo opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura i za djelo opisano pod točkom 3. izreke utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura te mu se, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.020,00 (tisućudvadeset) eura.

IV. Izrečene kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba SENARATNE PARTNERS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba PHŽ proglašeni su krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) eura, a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 1.120,00 (tisućustodvadeset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 166. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.

2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu navodeći da je podnose iz svih žalbenih osnova, a u bitnom iz sadržaja iste proizlazi da se žale jer smatraju da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog te da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari jer su proglašeni krivima i kažnjeni za isto djelo za koje im je izrečena upravna mjera.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na djela opisana pod točkama 1. i 3. izreke, uz ocjenu navoda žalbi, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

- 6. Neosnovano žalitelji ističu da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog jer su izrekom pobijane presude okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni upravo zbog djela za koja se optužuju, a činjenično su opisana u optužnom prijedlogu te ispravljanje navođenjem konkretnih poslova koje je radnica obavljala, od strane prvostupanjskog suda, ne utječe na zakonitost pobijane presude niti se time zadire u biće terećenog prekršaja te sud nije prekoračio svoja procesna ovlaštenja.

-

7. Međutim, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, počinjena povreda materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, stoga što se radi o presuđenoj stvari, a na koju povredu ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti.

- 8. U konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka protiv okrivljenika za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju S (S v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju A v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

10. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom trgovačkom društvu SENARATNE PARTNERS d.o.o., rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/25-01/407, Urbroj: 443-02-05-08-25-5 od 3. rujna 2025., naloženo da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme za radnicu SH, počevši od dana koji je utvrđen kao početak njezinog rada za poslodavca te da uplati iznos od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura za neprijavljenu radnicu, u roku od tri dana od dostave rješenja.

11. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

12. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 166. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 2.650,00 eura za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

13. Prema tome, okrivljenici su plaćanjem novčanog iznosa od 2.650,00 eura kažnjeni za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenici ne mogu više biti proglašeni krivima i kažnjeni za isto djelo. Stoga je ovaj sud prihvatio u tom dijelu žalbu okrivljenika kao osnovanu te, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, ispravio navedenu povredu na način da je odbio optužbu protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, a zbog kojeg je navedena administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena.

14. S obzirom da se plaćanje novčanog iznosa od 2.650,00 eura odnosi samo na činjenični supstrat prekršaja opisan pod točkom 2. izreke, plaćanje tog iznosa, koji predstavlja kaznu, ne može obuhvatiti i propuste okrivljenika opisane pod točkama 1. i 3. izreke, a za koje okrivljenici nisu već pravomoćno kažnjeni.

15. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaje za koje su pobijanom presudom pod točkom 2.) i 3.) proglašen krivima i kažnjeni.

16. Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga i ovaj sud u cijelosti prihvaća, a navodi žalbi ne dovode u sumnju rezultat dokaznog postupka.

17. Razmatrajući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da su kazne okrivljenicima za prekršaje opisane pod točkama 1. i 3. izreke pobijane presude odmjerene razmjerno težini počinjenih djela i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani okrivljenika našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti te im je kazne ublažio na iznose znatno ispod zakonom propisanih minimuma novčanih kazni za tu vrstu prekršaja, pa se iste ne ukazuju prestrogima. Naime, za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 eura do 13.270,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu pravne osobe, a za prekršaj opisan pod točkom 3. izreke pobijane presude u rasponu od 9.290,00 eura do 13.270,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 1.060,00 eura do 1.990,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

18. Ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za ublažavanje novčanih kazni te kazne odmjerene od strane prvostupanjskog suda smatra primjerenima svrsi kažnjavanja.

19. U skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako žalitelji, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.