REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-47/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], sada odsutna i nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici odvjetnici mr.sc. Gordani Šimunov, radi isplate po osnovi bračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i privremene zastupnice tuženika, te objave 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.- Nalaže se tuženiku ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.974,46 eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos na način kako slijedi:

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. lipnja 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. srpnja 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. kolovoza 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. rujna 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. listopada 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. studenog 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. prosinca 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. siječnja 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. veljače 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. ožujka 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. travnja 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. svibnja 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. lipnja 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. srpnja 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. kolovoza 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. rujna 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. listopada 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. studenog 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. prosinca 2018. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. siječnja 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. veljače 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. ožujka 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. travnja 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. svibnja 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. lipnja 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. srpnja 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. kolovoza 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. rujna 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. listopada 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. studenog 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. prosinca 2019. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. siječnja 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. veljače 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. ožujka 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. travnja 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. kolovoza 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. rujna 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. listopada 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. studenog 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. prosinca 2020. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. siječnja 2021. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. veljače 2021.godine

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.324,82 eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos na način kako slijedi:

-na iznos od 94,63 eur-a od 03. svibnja 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. svibnja 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. lipnja 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. srpnja 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. kolovoza 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. rujna 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15 listopada 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. studenog 2016.godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. prosinca 2016. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. siječnja 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. veljače 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. ožujka 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. travnja 2017. godine

-na iznos od 94,63 eur-a od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate.

III.- Nalaže se tuženiku ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 656,25 eur, sve u roku od 15 dana.

IV.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljice UJ (prije ČJ) podnijetoj protiv tuženika FJ ovom sudu dana 2. ožujka 2021. godine se navodi da su stranke zaključile brak 2. svibnja 2009. godine brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Biograd na Moru pod rednim brojem 27 za godinu 2009. Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 30. kolovoza 2017. godine razveden je brak između tužitelja i tužene. Za vrijeme trajanja bračne zajednice, strankama je odobren gotovinski nenamjenski kredit kod OTP banka d.d. u ukupnom iznosu od 115.000,00 kuna s otplatnom ratom u iznosu od 1.425,22 kuna u periodu od 15. svibnja 2016. godine do 15. svibnja 2026.godine. Dodatkom br. 1. Ugovora o kreditu br. 160503491266 odobren je moratorij na rok od tri mjeseca, koji se primjenjivao na mjesece svibanj, lipanj i srpanj 2020. godine nakon čega je otplatna rata kredita iznosila 1.496,54 (za razdoblje od 15. kolovoza 2020. godine do 15. rujna 2020. godine). Dodatkom br. 2. Ugovora o kreditu br. 160503491266 promijenila se kamatna stopa te sukladno novom otplatnom planu otplatna rata za 15. listopada 2020. godine iznosi 1.547,95 kuna, a od 15. studenog 2020. godine pa nadalje ista iznosi 1.420,30 kuna. Člankom 44. Obiteljskog zakona propisano je kako za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Budući da su stranke sklopile ugovor o kreditu za vrijeme trajanja bračne zajednice, a iznos kredita plaća isključivo tužiteljica, a isto je obveza i tuženika u 1/2 iznosa rata kredita, to se predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 78.958,31 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 712,61 kuna pa do isplate i to za period od 3. svibnja 2016. pa do veljače 2021. godine. Podneskom pun. tužiteljice od 19. veljače 2025. godine (l.s. 78-82) uređuje se tužbeni zahtjev tužiteljice i to na način da se predlaže da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.312,08 eur (ispravno 5.299,28 eur) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 94,63 eur pa do isplate i to za period od 3. svibnja 2016. pa do veljače 2021. godine.

2. Rješenjem suda od 30. kolovoza 2024. godine (l.s. 60-61) tuženiku BJ za kojeg je tijekom postupka utvrđeno da je osoba odsutna i nepoznata boravišta, je imenovana privremena zastupnica Gordana Šimunov, odvjetnica u [adresa], koja je ovom sudu dana 11. listopada 2024. godine podnijela odgovor na tužbu (l.s. 69-70), u kojem se navodi da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice. Naime tužiteljica svojom tužbom i prilozima uz tužbu ničim ne dokazuje za koje potrebe odnosno namjenu je podignut predmetni kredit, kamo su usmjerena sredstva dobivena od kredita i tko je potrošio novac od dobivenog kredita. Sama činjenica da je kredit podignut za trajanja braka, ne govori u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva bez prethodnog utvrđenja spornih činjenica. U postupku je potrebno utvrditi kada je de facto prestala bračna zajednica stranka. Činjenica je da su sredstva kredita zasigurno uplaćena od strane Banke na račun tužiteljice kao isključivog korisnika kredita, a tužiteljica ničim ne dokazuje da je realizirani kredit konzumirao tuženik u niti jednom dijelu. Tuženik se ne pojavljuje niti u svojstvu solidarnog dužnika, a nije potpisnik niti dvaju aneksa ugovora koja su uslijedila nakon razvoda braka. Tuženik nije niti morao znati da je tužiteljica zatražila nenamjenski kredit banke.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-276/2017 od 30. kolovoza 2017. godine (l.s. 8-9), Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 160503491266 (moratorij i prolongacija) zaključen između OTP Banka d.d. Split i PJ (tužiteljice) kao korisnice kredita od 29. travnja 2020. godine (l.s. 10-11, 88-89), otplatni plan OTP banke d.d za kredit od 29. travnja 2020. godine (l.s. 12-13), Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu br. 160503491266 zaključen između OTP Banka d.d. Split i PJ (tužiteljice) kao korisnice kredita od 5. listopada 2020. godine sa otplatnim planom za kredit (l.s.14-15), otplatni plan OTP banke d.d. za kredit od 14. listopada 2020. godine (l.s.16-18), otplatni plan OTP Banke d.d. za kredit od 3. svibnja 2016. godine (l.s. 19-23), predračun Bakmaz d.o.o. od 4. lipnja 2016. godine za kuhinju (l.s. 24-25), ugovor o kreditu zaključen između OTP Banke d.d. kao davatelja kredita i PJ (tužiteljice) kao korisnika kredita od 3. svibnja 2016. godine (l.s. 83-87), prikaz prometa OTP Banke d.d. po računu tužiteljice za period od 1. siječnja 2016. pa do 18. veljače 2025. godine (l.s. 90-93), prikaz prometa OTP banke d.d. po računu i kreditu tužiteljice za period od svibnja 2016. do svibnja 2022. godine (l.s. 94-143). Tijekom postupka saslušani su svjedoci TJ (l.s. 155-156), DJ (l.s. 156-157), LJ (l.s. 157-158) i UJM (l.s. 165-166), nadalje izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice UJ (l.s. 158-159) u svojstvu stranke, te je izvršen uvid u spis ovoga suda poslovni broj R1 Ob-276/2017 (koji se u izvorniku nalazi u prilogu ovog predmeta).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan u odnosu na potraživanje u iznosu od 3.974,46 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 94,63 eur pa do isplate, dok u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, dakle za potraživanje u iznosu od 1.324,82 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 94,63 eur pa do isplate, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.312,08 eur (ispravno 5.299,28 eur) na ime 1/2 dijela dospjelih mjesečnih rata po osnovi ugovora o kreditu od 3. svibnja 2016. godine zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 94,63 eur i to za period od 3. svibnja 2016. pa do 15. veljače 2021. godine, a koji iznos je plaćen od strane tužiteljice.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice se temelji na činjenici da je brak između tužiteljice i tuženika zaključen 2. svibnja 2009. godine, a razveden rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob- 276/2017 od 30. kolovoza 2017. godine, da je strankama za vrijeme trajanja braka odobren gotovinski nenamjenski kredit kod OTP Banke d.d. u ukupnom iznosu od 115.000,00 kuna na vrijeme od 10 godina, koji kredit od trenutka kad je isti podignut-3. svibnja 2016. godine pa do zatvaranja kredita isplaćuje samo tužiteljica, slijedom čega da je po osnovi plaćenih anuiteta kredita od strane tužiteljice za period od 3. svibnja 2016. godine pa do 15. veljače 2021. godine tuženik dužan tužiteljici na ime 1/2 plaćenih anuiteta isplatiti iznos od 5.312,08 eur (ispravno 5.299,28 eur) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos od 94,63 eur.

7. Privremena zastupnica tuženika se tužbenom zahtjevu tužiteljice suprotstavlja na način da osporava tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljica ničim ne dokazuje za koju namjenu je podignut predmetni kredit i tko je potrošio novac od dobivenog kredita, a također da je potrebno utvrditi kada je de facto prestala bračna zajednica stranaka.

8. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Prema čl. 38. ObZ-a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drugi ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, prema st. 2. toga članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravom temelju različitom od temelja iz čl. 36. toga Zakona. Prema čl. 43. ObZ-a za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Prema čl. 44. st. 1. ObZ-a za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a prema st. 3. toga članka smatra se da su bračni drugovi za obveze iz st. 1. toga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili.

9. Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob- 276/2017 od 30. kolovoza 2017. godine razveden brak između tužiteljice i tuženika koji je sklopljen 2. svibnja 2009. godine i da je navedenim rješenjem odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2. lipnja 2017. godine u odnosu na dvoje mlt. djece stranaka, koje rješenje je pravomoćno dana 25. rujna 2017. godine (navedeno proizlazi iz spisa ovoga suda poslovni broj R1 Ob-276/2017 koji se nalazi u prilogu predmeta).

10. Nije sporno da je dana 3. svibnja 2016. godine između OTP Banke Hrvatska d.d. kao davatelja kredita i PJ, sada UJ (ovdje tužiteljice) kao korisnika kredita zaključen ugovor o kreditu kojim je banka korisniku kredita odobrila gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kuna na vrijeme od 10 godina, a mjesečni anuitet je iznosio 1.425,22 kuna (navedeno proizlazi iz ugovora o kreditu od 3. svibnja 2016. godine sa l.s. 83-87 i iz Otplatnog plana OTP Banke d.d od 3. svibnja 2016. godine sa l.s. 19-23).

11. Nije sporno da je između OTP Banke d.d. i PJ, sada UJ (ovdje tužiteljice) kao korisnika kredita zaključen Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu od 29. travnja 2020. godina, kojim Dodatkom je korisniku kredita odobren moratorij na rok od tri mjeseca, a nakon isteka moratorija mjesečni anuitet kredita iznosi 1.496,54 kuna (navedeno proizlazi iz Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu od 29. travnja 2020. godina sa otplatnim planom OTP Banke d.d. za kredit sa l.s. 10-13).

12. Nije sporno da je između OTP Banke d.d. i PJ, sada UJ (ovdje tužiteljice) zaključen dodatak br. 2. Ugovora o kreditu od 5. listopada 2020. godine, kojim je izmijenjen čl. 2. st. 4. i st. 5. i čl. 3. st.1. Ugovora o kreditu od 3. svibnja 2016. godine vezano za rok otplate kredita, mjesečni anuitet kredita i kamatnu stopu, te mjesečni anuitet kredita iznosi za listopad iznosi 1.547,95 kuna, a za period studenog 2020. godina pa nadalje anuitet iznosi 1.420,30 kuna (navedeno proizlazi iz dodatka br. 2. Ugovora o kreditu od 5. listopada 2020. godine s otplatnim planom OTP Banke d.d. za kredit sa l.s. 14-18).

13. Nije sporno da je u predračunu Bakmaz d.o.o. od 4. lipnja 2016. godine koji se odnosi na kuhinju kao kupac naveden ovdje tuženik FJ, da cijena kuhinje iznosi 34.693,58 kuna, a kao datum dostave kuhinje se navodi 1. svibnja 2017. (navedeno proizlazi iz predračuna Bakmaz d.o.o. sa l.s. 24-25).

14. Nije sporno da je na račun tužiteljice od strane davatelja kredita OTP Banka d.d. dana 3. svibnja 2016. godine isplaćen odobreni kredit u iznosu od 115.000,00 kuna, da je navedeni novčani iznos podignut sa navedenog računa tužiteljice i to na način da su podizani u više navrata različiti iznosi u vremenskom periodu od par mjeseci od podizanja kredita, dakle nesporno u periodu trajanja braka stranaka, a također nije sporno da je navedeni kredit otplaćivan ustegom tužiteljice plaće i da je zatvoren 10. svibnja 2022. godine (navedeno proizlazi iz izvatka OTP Banke d.d. - prikaz prometa po računu i kreditu tužiteljice za period od svibnja 2016. do svibnja 2022. godine sa l.s. 94-143).

15. Imajući u vidu odgovor na tužbu privremene zastupnice tuženika za kojeg je utvrđeno da je odsutna i nepoznata boravišta, sporno je vrijeme faktičnog prestanka bračne zajednica stranaka, te za koju namjenu je podignut predmetni kredit na iznos od 115.000,oo kuna i na što je isti utrošen.

16. Radi utvrđenja gore navedenih spornih činjenica saslušani su svjedoci i tužiteljica u svojstvu stranke.

17. Iz iskaza tužiteljice UJ, saslušane na ročištu od 4. studenog 2025. godine (l.s. 158-159) u pogledu spornih činjenica proizlazi da su negdje potkraj 2016. godine počeli problemi između nje i tuženika, da su ona i tuženik zajedno živjeli sve negdje do lipnja 2017. godine kada se tuženik odselio iz kuće u kojoj su zajedno sa djecom živjeli na adresi [adresa] u [adresa], koja kuća je vlasništvo Hrvojevog oca KJ. Vezano za predmetni kredit kojeg je podigla u svibnju 2016. godine, ona je za vrijeme trajanja braka bila podigla jedan kredit, ostalo je za otplatiti oko 20.000,00 kuna tog kredita te je predmetnim kreditom iz svibnja 2016. godine zatvoren taj stari kredit, a namjena ostatka kredita je bila za uređenje nove kuće koja se nalazi u blizini kuće u kojoj su živjeli ona i tuženik sa djecom za vrijeme trajanja braka, ta nova kuća je bila od Hrvojevog oca KJ, međutim KJ je tu kuću darovao svojim sinovima ČJ i U svakom po polovicu, te je u vrijeme podizanja kredita tuženik već bio upisan temeljem darovnog ugovora kao suvlasnik te kuće. Dakle predmetni kredit iz svibnja 2016. godine je nakon što je zatvoren stari kredit utrošen na kupnju kuhinje u salonu Bakmaz na Bokanjcu koja je kupljena dan ili dva nakon podizanja kredita, odmah je tada i plaćena, u svezi kupnje kuhinje je u spis priložen predračun, kupljeni su napa, stol, stolice, frižider, kauč, ukrasni kamen za dnevni boravak, plaćene su režije u iznosu od par tisuća kuna u koje režije je uključen i vrtić za oboje djece koji je koštao oko 1.400,00 kuna, plaćena je Diners kartica od oko 10.000,00 kuna koja je bila na tuženika, a tuženiku je davala na ruke određene novčane iznose, po potrebi plaćanja svega navedenog za što je kredit i podignut, pa je tako ČJ dala na ruke novčani iznos od 35.000,00 kuna, u dva navrata novčani iznos od po 10.000,00 kuna, zatim novčani iznos od 2.000,00 kuna, novčani iznos od 5.000,00 kuna, a također je dala i ČJ svoju bankovnu karticu da sam podiže novac, a novac od kredita je FJ trošio na provode, alkohol, drogu, putovanja, ljubavnicu, napravio je dijete dok je bio u braku s njom, a za takav tuženikov život saznala je tek nakon razvoda braka. Sve navedene stvari koje su kupljene podignutim kreditom je preuzeo tuženik, te stvari uopće nije vidjela, a ima saznanje da se iste nalaze u kući za čije uređenje je i podigla kredit koja se nalazi na adresi [adresa] ili 9, [adresa]. Podignuti kredit redovito otplaćuje, i to na način da joj se od plaće skida rata kredita, jedino je u vrijeme korone imala moratorij na kredit, te je isti u cijelosti otplaćen prije nekih 15-tak dana kada je podigla novi kredit.

18. Iz iskaza svjedokinje GJ saslušane na ročištu od 4. studenog 2025. godine (l.s. 155-156) u pogledu spornih činjenica proizlazi da su se tužiteljica koja joj je kćerka i tuženik sudski razveli u kolovozu 2017. godine, a tuženik se u lipnju 2017. godine odselio iz njihovog zajedničkog domaćinstva, iz kuće u [adresa], na adresi EJ koja kuća je vlasništvo Hrvojevog oca KJ. Poznato joj je da je njezina kćerka u OTP Banci d.d. 2016. godine podigla kredit na iznos od 115.000,00 kuna na vrijeme od 10 godina, kredit je podignut na ime uređenja kuće vlasništvo tuženikovog oca KJ, koja kuća se nalazi odmah nasuprot kuće gdje su živjeli njezina kćerka i bivši zet, pa je tako kredit utrošen za kupnju kuhinje, stola, stolice i ukrasnog kamena za zid u dnevnom boravku, u koju kuću se stranke nisu nikada uselile, sve navedeno je kupljeno odmah nakon podizanja kredita, kuhinja je određeno vrijeme bila u skladištu na lageru, i sve je to dostavljeno u kuću vlasništvo KJ u koju su se stranke trebale useliti, preko interneta je vidjela da se ta kuća iznajmljuje turistima preko ljeta za 2025. godinu, te se preko interneta vidi u kući kuhinja koja je kupljena od kredita. Predmetni kredit od početka kada je podignut pa nadalje otplaćuje samo njezina kćerka, misli da je ostalo još nešto malo tog kredita za otplatiti.

19. Iz iskaza svjedokinje DJ saslušane na ročištu od 4. studenog 2025. godine (l.s. 156-157) u pogledu spornih činjenica proizlazi da joj je tužiteljica kuma, bračna zajednica stranka je prestala 2017. godine, ali ne zna u kojem mjesecu, stranke su za vrijeme trajanja svoga braka živjeli u kući u [adresa], na adresi [adresa], koja kuća je vlasništvo tuženikovog oca KJ, najprije je iz te kuće iselio FJ, a zatim nakon određenog vremena i tužiteljica. Vezano za podizanje predmetnog kredita, kada je posjetila stranke 2015. godine, stranke su se kod nje raspitivali o kreditu, o nenamjenskom ili namjenskom, jer je puno toga znala o kreditima, te je te prigode FJ rekao UJ "Maki (tako je FJ zvao UJ) ti moraš podignuti kredit da se dovrši kuća, da se plati kuhinja koju si ti odabrala i da se ostatak kredita uloži u dovršetak kuće". Naime tuženikov otac KJ je za svako svoje dijete napravio jednu kuću, te je za stranke namijenio kuću koja se nalazi na udaljenosti od 100 m od kuće u kojoj su stranke živjele. Tužiteljica je podigla kredit u OTP Banci, radilo se o kreditu od oko 100.000,00 kuna, tužiteljica je digla novac sa banke, te je novac dala ČJ na žalost, a vezano za namjenu podizanja kredita, poznato joj je da je bilo nekih problema oko preuzimanja kuhinje koja je naposljetku došla i nalazi se u kući u koju su se stranke trebale preseliti, a što se tiče ostatka kredita, to samo tuženik zna na što je novac utrošen. S obzirom da radi u turizmu, vidjela je da se kuću u koju se stranke trbele useliti, iznajmljuje od ljeta 2025. godine.

20. Iz iskaza svjedokinje LJ saslušane na ročištu od 4. studenog 2025. godine u pogled (l.s. 157-158) u pogledu spornih činjenica proizlazi da su ona i tužiteljica prijateljice od 2013/2014. godine, zajedno rade na kolodvoru, od tada poznaje i tuženika. Bračna zajednica između stranaka je prestala negdje u lipnju/srpnju 2017. godine, za vrijeme trajanja braka stranke su živjele u kući na adresi EJ [adresa] u [adresa], za koju kuću misli da je vlasništvo Hrvojevog oca, a po prestanku bračne zajednice FJ se iselio iz kuće. Poznato joj je da je tužiteljica u OTP Banci 2016. godine podigla kredit u iznosu od 115.000,00 kuna, naime ona je tog dana išla sa tužiteljicom u banku jer je i za sebe podigla kredit, a tužiteljica je kredit podigla da se namjesti druga nova kuća koja se nalazi preko puta kuće u kojoj su stranke za vrijeme trajanja braka živjele, za koju kuću misli da je bila vlasništvo tuženikovog oca, poznato joj je da je tužiteljica išla kupiti kuhinju, stol, sjedalice i neki kamen, ali ne zna gdje se te kupljene stvari nalaze.

21. Iz iskaza svjedokinje FJM saslušane na ročištu od 26. siječnja 2026. godine (l.s. 165-166) u pogledu spornih činjenica proizlazi da joj je tužiteljica rodica, tuženika poznaje od vremena kada se oženio sa tužiteljicom, nije joj poznato kada je prestala njihova bračna zajednica, međutim zna da su za vrijeme braka stranke živjele u [adresa] u kući koja je bila čini joj se vlasništvo od Hrvojevog oca ili Hrvojeve bake. Vezano za podizanje kredita u OTP Banci, poznato joj je da je tužiteljica prvi kredit podigla u Venetto banki d.d. gdje je ona bila zaposlena od 2009.-2018. godine, bila je tada tužiteljičin osobni bankar, taj prvi kredit je podignut u vrijeme kada je tužiteljica već bila u braku s tuženikom, radilo se o nenamjenskom kreditu od 10.000,00 eur, nakon isteka tog prvog kredita tužiteljica joj se javila jer je htjela u Venetto banki podići kredit za adaptaciju stambenog prostora u kojem je živjela sa tuženikom, međutim u Venetto banki se je za kredit veći od 10.000,00 eur tražio jamac, provjeravali su da li bi Hrvojev otac KJ koji je bio u mirovini mogao biti jamac, ali uvidom u njegov mirovinski odrezak su utvrdili da on ne bi mogao biti jamac, pa je tužiteljica koja nije mogla naći jamca otišla u OTP Banku podići kredit u iznosu od 15.000,00 eur za adaptaciju stambenog prostora u kojem su ona i tuženik živjeli. Iz priča tužiteljice joj je poznato da je čitav podignuti kredit utrošen u adaptaciju tog stambenog prostora u kojem su stranke živjele za vrijeme trajanja braka, tužiteljica joj je rekla da je kredit za namještaj, a kuća u kojoj su stranke živjele je bila od Hrvojevog oca ili bake.

22. U pogledu činjenica koje su se tijekom postupka ukazale spornim, a radi se o vremenu kada je faktički prestala bračna zajednica stranaka i za koje potrebe je podignut i utrošen predmetni kredit u iznosu od 115.000,00 kuna/15.263,12 eur, za navesti je da sud prihvaća iskaz tužiteljice, kao vjerodostojnog i uvjerljivog, budući je iskaz iste potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, te iskazima saslušanih svjedoka, čiji su iskazi u pogledu spornih činjenica suglasni.

23. Iz gore navedene pismene dokumentacije i iskaza tužiteljice, koji je potvrđen iskazima saslušanih svjedoka i kojeg je sud prihvatio, proizlazi utvrđenim da je brak stranaka razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-276/2017 od 30. kolovoza 2017. godine kojim rješenjem je odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi stranaka u odnosu na njihovo dvoje mlt. djece od 2. lipnja 2017. godine, da je bračna zajednica stranaka trajala do početka lipnja 2017. godine kada se tuženik odselio iz zajedničkog domaćinstva stranaka-kuće na adresi [adresa], u kojoj su stranke živjele, da je za vrijeme trajanja braka stranaka između OTP Banke d.d kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnika kredita zaključen ugovor o kreditu dana 3. svibnja 2026. godine, kojim ugovorom je tužiteljici odobren gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kuna na vrijeme od 10 godina i kredit je 3. svibnja 2016. godine uplaćen na račun tužiteljice u OTP Banki d.d., da je navedeni kredit u cijelosti potrošen za vrijeme trajanja braka stranaka, i to u periodu od par mjeseci nakon podizanja istog, i to u cijelosti za podmirenje troškova obiteljske i bračne zajednice stranaka (zatvoren je ostatak ranijeg kredita podignut od strane tužiteljice tijekom braka stranaka, kupljena je kuhinja, napa, stol, stolice, frižider, kauč, ukrasni kamen za dnevni boravak za stan u kući u koji su se stranke trebale useliti, plaćena je Diners kartica koja je glasila na tuženika, podmireni su troškovi režija), da se kredit od početka podizanja i nakon prestanka bračne zajednice stranaka otplaćuje ustegom od tužiteljičine plaće, te je kredit zatvoren 10. svibnja 2022. godine.

24. Budući je utvrđeno da je gotovinski kredit u iznosu od 115.000,00 kuna kod OTP Banke d.d. podignut za vrijeme trajanja braka stranaka (3. svibnja 2016. godine) i da je isti u cijelosti utrošen na podmirenje troškova obiteljske i bračne zajednice stranaka, što znači da se radi o dugu koji tereti oba bivša bračna druga, a bračni drugovi su solidarno odgovorni za obveze koje su preuzeli u vrijeme trajanja bračne zajednice, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi polovicu od strane tužiteljice isplaćenih rata kredita s zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, ali ne za period dok je trajala bračna zajednica stranaka, već za period od kada je prestala bračna zajednica stranaka (a tijekom postupka je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka trajala do početka lipnja 2017. godine) pa do uplate zadnje rate kredita od strane tužiteljice (ukazuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-319/2021-2 od 30. siječnja 2024. godine). Napominje da je tužiteljica isplatu polovice plaćenih rata kredita zatražila za period do uključivo veljače 2021. godine, a ista bi imala pravo na isplatu polovice plaćenih rata kredita i za period nakon toga pa sve do uplate zadnje rate kredita, međutim u tom dijelu sud je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice, pa se tužiteljici nije moglo dosuditi više od zatraženog. Slijedom navedenog imajući u vidu čl. 36. st. 1. i st. 3. i čl. 44. st. 1. i st. 3. ObZ-a odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke presude. Podredno, u svezi iskaza tužiteljice vezano za stvari koje bi bile kupljene od dijela novca isplaćenog po osnovi kreditom i koje stvari da se ne nalaze u njezinom posjedu, već u posjedu tuženika, za navesti je da je navedeno ostalo bez značaja za ovaj postupak u kojem se traži isplata polovice plaćenih rata kredita (tužiteljica vezano za stvari treba pokrenuti drugu vrstu postupka)

25.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a). S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, te ovom presudom dosuđeni novčani iznos tužiteljici, proizlazi da je u ovom sporu uspjeh tužiteljice 75%, a uspjeh tuženika je 25%, a kada se od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika, dobiva se postotak od 50% u korist tužiteljice.

25.2. Tužiteljici (s obzirom na VPS) priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe (100 bodova po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, 107/25, u nastavku Tarifa), za sastav podneska od 19. veljače 2025. godine (100 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 4. veljače 2025. godine (25 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife), od 4. studenog 2025. godine, od 26. siječnja 2026. godine, od 5. ožujka 2026. godine (3X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 1.050,00 eura valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 262,50 eur. Tužiteljici nije priznat zatraženi troška za zastupanje na ročištu od 15. travnja 2025. godine jer na tom ročištu pun. tužiteljice i privremena zastupnica nisu bili nazočni i isto je bilo odgođeno. Napominje se da u popisu parničnog troška pun. tužiteljice (l.s. 169) nije zatražen trošak zastupanja na ročištu od 8. srpnja 2025. godine, nadalje trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu, a također nije zatražen predujam za rad privremenog zastupnika tuženika koji predujam za rad privremenog zastupnika je u obvezi platiti tužiteljica (čl. 85. st. 3. ZPP-a) i koji trošak ulazi u ukupne parnične troškove, pa se tužiteljici navedeni nezatraženi troškovi nisu mogli priznati.

25.3. S obzirom na uspjeh tužiteljice od 50%, valjalo je tužiteljici dosuditi 50% od ukupno utvrđenog troška tužiteljice u iznosu od 1.312,50 eura, a što iznosi 656,25 eur, te je imajući u vidu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, valjalo o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zadru, 12. svibnja 2026.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2. Tuženiku, po privremenoj zastupnici.