REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

Pn-20/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, Znojmo, Ž 11, Republika Češka, zastupana po punomoćniku Ani Sihtar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. Ronilački centar "Jager" d.o.o., Igrane u likvidaciji, Punta 141, Igrane, OIB:03745226126, 2. TE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. CE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Ani Štrbac Agić i Andrei Alemani, odvjetnicama u Makarskoj, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.975,37 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljica odbija za više traženo po ovom osnovu do iznosa od 26.544,56 EUR.

II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 398,16 EUR na ime troškova liječenja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. kolovoza 2010. pa do isplate, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 2.400,00 EUR s kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljica odbija za više traženo do iznosa od 3.335,76 EUR.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime troškova ovoga postupka iznos od 6.307,94 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 17. kolovoza 2012. tužiteljica tvrdi da je dana 19. kolovoza 2010. sudjelovala u aktivnosti na vodi, koju organizira tuženik - turističkoj atrakciji na moru - vožnji na "gumenoj banani", te je tom prilikom doživjela nezgodu u kojoj je pretrpjela teške tjelesne ozljede. Tvrdi da je do nezgode došlo u trenutku kada zaposlenik tuženika koji je upravljao gliserom oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika napravio nagli manevar kako bi osobe koje su se nalazile na banani pale u vodu. Obzirom da je taj manevar bio toliko snažan, nepredvidiv i naglo izveden, tužiteljica je uslijed njegove siline zadobila prijelom lijeve bedrene kosti uz ostale lakše tjelesne povrede. Odmah po predmetnoj nezgodi tuženik je tužiteljicu istim gliserom prevezao u Živogošće gdje je preuzeta od strane HMP Makarska i prevezena u KBC Split. Dana 20. kolovoza 2010. tužiteljica je operirana radi saniranja prijeloma bedrene kosti, a nakon toga podvrgnuta je fizikalnoj terapiji kako bi se mogla osposobiti za hod sa štakama, a iz bolnice je otpuštena 26. kolovoza 2010. Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev opisan u izreci presude i traži od tuženika ad.1. kao vlasnika stvari i tuženika ad.2. i 3. kao odgovornih osoba u pravnoj osobi tuženika ad.1. naknadu štete koju je pretrpjela u ovoj nezgodi. Tužiteljica potražuje iznos od ukupno 208.000,00 kuna s pripadajućom kamatom, koji iznos je uredila podneskom od 13. ožujka 2026. u važećoj valuti u Republici Hrvatskoj, što je ujedno konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru u tužbu tuženik je osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja kao i postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastalih ozljeda jer da u ponašanju tuženika nije bilo propusta.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem potvrde Zavoda za hitnu medicinu Splitsko dalmatinske županije od 14. prosinca 2011., dopune izvješća o slučaju tužiteljice od 11. veljače 2011., medicinske dokumentacije tužiteljice, potvrdnice KBC Split, računa KBC Split od 26. kolovoza 2010. na iznos od 3.000,00 kuna, izveden je dokaz saslušanjem ĐE, LE, IE, ĆE, AE, FE kao svjedoka u postupku, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika ad.2. i 3. kao parničnih stranaka uz sudjelovanje sudskih vještaka za češki i njemački jezik, obavljeno je sudsko medicinsko vještačenje o ozljedama tužiteljice po vještaku stalnom sudskom psihijatrijskom vještaku Časlavu Lončaru od 17. siječnja 2023., kao i po stalnom sudskom vještaku za ortopediju Danči Tripalo od 17. siječnja 2023., uz suglasnost parničnih stranaka obavljena je dopuna istog vještačenja u pisanom obliku u kojoj su se očitovali na primjedbe stranka podneskom od 2. travnja 2025. i 24. travnja 2025.

4. Osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice na način prikazan u izreci presude.

5. Među strankama ovog postupka nema spora oko toga da se nezgoda dogodila 19. kolovoza 2010. tako što je tuženik ad.2. upravljao brodicom na motorni pogon koja je vukla gumenu bananu sa 8 sjedećih mjesta na kojim se kritične prigode vozila tužiteljica i s koje je pala u vodu. Oko ovih činjenica među strankama nema spora, pa sud iste uzima utvrđenim, sukladno članku 221. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

Sporno je, pa je trebalo utvrditi u postupku postoji li odgovornost tuženika i je li pad tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi s nastalim ozljedama.

6. Kako bi se utvrdile sporne okolnosti izveden je dokaz saslušanjem ĐE, LE, IE, ĆE, AE, FE kao svjedoka u postupku.

FE kritične prigode bio je na gliseru i vukao je bananu i iskazao je da je bio pomoćni mornar na brodu te je vidio da je tužiteljica pala s banane koja je duga 6-8 metara i na njoj je bilo 8 ljudi. Te prilike more je bilo blago valovito, banana je bila klizava, a tuženik ad.2. je upravljao brodom i to normalnom brzinom. Ističe da je tuženik TE poznat po tome da upravlja brodom po propisu i zna da on te prilike nije učinio nikakav manevar zbog kojeg bi tužiteljica pala u more, to se dogodilo zbog osmero ljudi koji su bili na banani, zbog valovitog mora i zbog toga što je banana bila klizava. Tvrdi da su te prigode pali svi ljudi s banane, a da je tužiteljica najviše vrištala, nakon čega su bananu ispuhali i dovukli tužiteljicu do kopna, nakon čega je ona prevezena na liječenje. Očitovao se da je na ovom poslu ostao još 5 godina nakon ovog događaja, a da se tada banana izbacila iz upotrebe i nitko je nije koristio zato što je bilo puno padova i zato što je namijenjena za panoramsku vožnju, a ne za adrenalinski doživljaj. IE kritične prigode je bila dežurni liječnik i s hitnom pomoći je došla u Živogošće i pregledala tužiteljicu na brodici kada joj je rečeno da je ista pala s banane i tužila joj se na ozljede noge i bolove, kad je posumnjala da se radi o frakturi kuka te je nakon imobilizacije tužiteljice istu poslala u Split. Iskazala je da je s njom u timu te prigode bio samo vozač ĆE koji je tužiteljicu dovezao do Hitne pomoći u Makarskoj. Na ovakav način iskazao je i ĆE, vozač hitne pomoći potvrdivši da je dr. IE pregledala tužiteljicu na gliseru.

ĐE, LE i AE o predmetnom događaju nisu znali ništa s tim da je ĐE kao zaposlenik Zavoda za hitnu medicinu u to vrijeme iskazivao o načinu postupanja hitne kada dobije poziv za intervenciju te je iskazao da je tužiteljici pomoć pružila dr. IE i da je tu bio vozač ĆE, a sve nakon što je izvršio uvid u presliku dijela protokola.

7. Tužiteljica saslušana kao parnična stranka uz asistenciju stalnog sudskog tumača za češki jezik Jane Kahtanove iskazala je da je u kolovozu 2010. boravila u [adresa] u hotelu "Punta" kada je odlučila probati vodene sportove zajedno sa svojom obitelji. Tuženik ad. 2. TE ih je uputio kako se trebaju ponašati na banani na njemačkom jeziku i imao je pomoćnika koji ih je također uputio kako se trebaju ponašati na banani koja je bila vezana za gliser koji je vozio tuženik ad.2. a tužena ad.1. nije bila prisutna. Tuženik ad.2. je vozio polako i odjednom da je ubrzao i tada su dva čovjeka pala s banane. Nakon toga tuženik ad. 2. žestoko ubrzava vožnju, okrenuo se u suprotni smjer kada je i ona pala s banane i ozlijedila se. Iskazala je da su padali jedan po drugome i da ju je počela boljeti noga i da je osjećala velike bolove. Gliserom je dovezena do obale kada ju je preuzela hitna pomoć koja ju je odvela za Makarsku a nakon toga u Split, kada je operirana, a nakon operacije je bila tjedan dana u bolnici, a svo vrijeme je imala jake bolove, a njen cijeli oporavak da je trajao više od 2 mjeseca. Tužiteljica je pokazala rez na lijevom bedru odnosno ožiljak od operacije koji ima cca 20cm. Nakon izlaska iz bolnice oporavljala se kod kuće, a da su joj pomagali susjedi, djeca i to kod osobne higijene, kod ustajanja, kuhanja, čišćenja stana i svega drugog jer je u to vrijeme bila nepokretna, a da joj je pomoć druge osobe trebala više od 3 mjeseca. Iskazala je da je išla na fizikalnu terapiju koju je plaćalo zdravstveno osiguranje.

Tuženik ad. 2. u svom iskazu naveo je da je vozio gliser i za njim vukao bananu na kojoj je osim tužiteljice bilo još 7 ljudi koji su htjeli panoramsku vožnju od [adresa] do Živogošća i natrag koja traje 10-tak minuta. Iskazao je da je u početku vozio lagano, kasnije nešto brže, pravi vijuge, napravi veliki krug i vrati se natrag u [adresa]. Iskazao je da tako izgleda uobičajena vožnja a da ne uvažava želju putnika, odnosno da ne povećava brzinu zato što je to visoki rizik. Iskazao je da su svi putnici imali zaštitne prsluke koji su propisani i koji čine sastavni dio opreme. Potvrdio je da je tužiteljica pala u more i da je čuo kako se tuži na bolove te je dodao da je imao licencu za vožnju brodom i bananom.

Tužena ad.3. u svom iskazu navela je da je ovaj događaj gledala s obale i da je vidjela trenutak kada se banana prevrnula, kad su svi putnici pali u more i da su se svi vratili na bananu osim tužiteljice koja je nastavila plivati nakon čega su je FE i tuženik ad. 2. polegli na gliser, doveli je na kopno, kada se ona tužila na bol u nozi.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, posebice iz iskaza FE, dr. IE i ĆE, koji su u potpunom skladu s iskazom parničnih stranaka može se izvući zaključak o načinu nastanka ove nezgode kao i zaključak da se tužiteljica ozlijedila padom s banane. Kako su iskazi saslušanih svjedoka u cijelosti logični i argumentirani njih se uzima kao vjerodostojne i temeljem istih se izvodi zaključak da je tužiteljica ozlijeđena dana 19. kolovoza 2010. padom s gumene banane koju je vukao tuženik ad. 2. svojim gliserom.

9. Gliser, odnosno brodica na motorni pogon predstavlja opasnu stvar.

Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine 35/05 i 41/08, 125/11,78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Člankom 1064. ZOO-a propisno je da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako je u tijeku postupka nesporno utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka, ali i tuženika da su tuženici vlasnici opasne stvari i odgovorne osobe, sukladno citiranim zakonskim odredbama njihova odgovornost postoji bez obzira na krivnju. Štetnik odgovara u pretpostavkama kada postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, po principu objektivne odgovornosti, što znači da nije bilo potrebno dokazivati štetnikovu nedopuštenu radnju. Isto tako štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom samog oštećenog ili neke treće osobe.

10. Analiziranjem dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete te da tuženici odgovaraju po principu objektivne odgovornosti.

11. Nakon navedenog, potrebno se očitovati na tvrdnje tuženika da im nikada nije uručen podnesak tužiteljice od 30. ožujka 2015. kada je i tužba proširena na tuženike ad.2. i 3. Podnesak od 30. ožujka 2015. kojim je izvršena subjektivna preinaka tužbe tuženicima je dostavljen zajedno uz dopis za davanje odgovora na tužbu od 20. travnja 2016., a što je razvidno iz dostavnica koje prileže spisu na listu 72, po kojem su se uredno upustili u raspravljanje.

Isto tako, tuženici ističu prigovor zastare naknade štete u odnosu na tuženike ad. 2. i 3.

Člankom 230. ZOO-a određeno je da naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i počinitelja. U svakom slučaju tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala. U tijeku postupka nesporno je utvrđeno da se nezgoda dogodila 19. kolovoza 2010., da je do utuženja došlo 17. kolovoza 2012., a da je tužiteljica podneskom od 30. ožujka 2015. uredila tužbu u subjektivnom smislu, dakle unutar objektivnog roka od 5 godina, kako to propisuje citirana zakonska odredba. Slijedom navedenog, prigovor zastare potraživanja tuženika ukazuje se kao neosnovan.

12. U daljnjem tijeku postupka bilo je potrebno utvrditi visinu štete koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju s obzirom da je utvrđeno da tuženici odgovaraju kao vlasnici stvari i kao odgovorne osobe koje se bave opasnom djelatnošću. U svezi s tim obavljeno je sudsko medicinsko vještačenje po vještaku dr. Časlavu Lončaru, stalnom sudskom vještaku za psihijatriju i dr. Danči Tripalo, stalnom sudskom vještaku za ortopediju, oba zaprimljena 17. siječnja 2023.

Dr. Časlav Lončar u svom nalazu i mišljenju navodi da svoje mišljenje daje temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a nakon uvida u spis te uvidom u vještvo ortopeda. Da bi se procijenile sve neugode koje su posljedica predmetnog događaja moraju se uzeti u obzir sve karakteristike ličnosti onog koji strah doživljava, mogući predisponirajući faktori i okolnosti da neke situacije dovode do straha. Činjenica je da strah može nastati i bez fizičke ozljede, a to se naglašava zato što je češće da je strah vezan uz neku tjelesnu ozljedu. Kako je u konkretnom slučaju došlo od teške tjelesne ozljede proizlazi da je nakon opisane psihičke i fizičke traume tužiteljica mogla doživjeti intenzivni strah na razini osjećaja neposredne životne ugroženosti, a što se može prihvatiti kao adekvatan i dostatan uzrok opisanih smetnji na psihičkom planu. Same psihičke smetnje koje se mogu javiti nakon traumatskog doživljaja ovise o visokom intenzitetu i trajanju stresa, ali i o značenju upravo tog stresa za svaku pojedinu osobu. Nakon svega naprijed navedenog vještak zaključuje da je tužiteljica kao posljedicu predmetnog traumatskog događaja doživjela primarni strah jakog intenziteta koji je mogao trajati 2-3 minute. Nakon toga nastupio je sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih 2 dana, a prvih 3 dana je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužiteljica je mogla trpjeti 2-3 tjedna, a blagog 3- 4 mjeseca. Vještak zaključuje da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka ortopeda došlo do trajne povrede osobnog prava tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje lakog stupnja od 15-20 %.

Dr. Danči Tripalo u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom u području lijevog kuka te joj je isti dan izvršena operacija, bolnički tijek liječenja je bio uredan, rana je uredno zacijelila, provedeno je inicijalna fizikalna terapija i osposobljena je za hod sa štakama. Nakon jednog tjedna otpuštena je i upućena u mjesto stanovanja gdje je obavila rehabilitaciju i daljnju fizikalnu terapiju. Zaključuje da se kod tužiteljice radi o težoj tjelesnoj ozljedi koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 15 %. Zbog ograničene pokretljivosti u blažem stupnju i terminalne bolnosti, ulagati će pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg stajanja i hodanja. Otežano će biti čučanje i klečanje te hodanje po stepenicama i brdima, kao i sportske aktivnosti koje uključuju sve te radnje će biti otežane. Vještak dr. Danči Tripalo zaključuje da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe i to kod obavljanja osobne higijene i pomoći, kod odlaska na kontrole te fizikalnu terapiju, kao pomoć nakon druge operacije i vodeći računa o njenom dugotrajnom nošenju štaka za vrijeme liječenja i to 3 mjeseca po 2 sata dnevno i 2 mjeseca po 1 sat dnevno. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje zbog postoperacijskog ožiljka i diskretnog šepanja. Radi se o lakom stupnju naruženja koje je vidljivo kod obnaženosti. Tužiteljica je trpjela bolove i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna i slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca. Na citirane nalaze i mišljenje vještaka Lončara i Tripalo stranke su iskazale primjedbu, u prvom redu tužiteljica prigovarajući procjenu fizičkih bolova, smatrajući da je trpjela bolove znatno dulje nego li to procjenjuje vještakinja. Prigovorila je i na ocjenu zaostalog naruženja te procjenu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i predložila je da se vještaci usuglase u pogledu ocjene trajnog umanjenja životnih aktivnosti. Tuženik je imao primjedbe, međutim iste nije konkretizirao.

13. Vještaci dr. Časlav Lončar i dr. Danči Tripalo pozivani su ovom sudu radi saslušanja kao vještaka u postupku po primjedbama stranaka, sve sukladno članku 261. ZPP-a u više navrata, međutim isti nisu pristupili, nakon čega su se stranke usuglasile da se oni pisano očituju na dane prigovore sve zbog ekonomičnosti u postupanju jer postupak ionako predugo traje. Tako je dr. Danči Tripalo u svom podnesku od 2. travnja 2025. u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja tvrdeći da je kod procjene naruženja kod tužiteljice imala na uvidu priložene fotografije na kojima se vidi dugi postoperacijski ožiljak s vanjske strane natkoljenice, dužine 30cm, koji je uredno zarastao. Tvrdi da se radi o lakšem stupnju naruženja koje se ne vidi cijelu godinu, osim diskretnog šepanja nakon zamora. Ostala je u cijelosti i pri procjeni bolova, a dodala je da se umanjenje životnih aktivnosti ne zbraja s procjenom umanjena psihijatra. Vještak psihijatar u svom očitovanju od 24. travnja 2025. složio se s mišljenjem ortopeda te je iskazao mišljenje da je zbog predmetnog povrjeđivanja kod tužiteljice došlo do trajne povrede osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 20%. Nakon navedenog stranke nisu imale daljnje primjedbe na nalaze i mišljenje vještaka, zbog čega sud iste uzima kao temelj za dosudu traženih oblika štete tužiteljici budući su isti logični, argumentirani.

14. Zbog svega naprijed navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete, a vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i Novim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda kojima je naknada uvećana za 50% dosuđen iznos od ukupno 5.975,37 EUR, imajući na umu pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, imajući na umu članak 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice i kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu citirane zakonske odredbe i u skladu s tim je dosudio iznos od 5.975,37 EUR, s zakonskom zateznom kamatom, kao je i prikazano u izreci presude, dok je tužiteljica odbijena za više traženo do iznosa 26.544,56 EUR.

Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temelju članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, zbog čega je tužiteljici dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe odnosno od 17. kolovoza 2010., pa do isplate po stopi koja je određena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a. Tužiteljici je bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 3 mjeseca po 2 sata dnevno i 2 mjeseca u trajanju po 1 sat dnevno, što pretvoreno u sate ukupno iznosi 240 sati. Uzimajući u obzir da tužiteljica živi u drugoj državi, za 1 sat pomoći i njege dosudio joj je iznos od 10,00 EUR primjenjujući članak 223. ZPP-a, te joj je za ovaj oblik štete dosudio iznos od 2.400,00 EUR, s kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, dok je odbijena za više traženo iz ovog oblika štete, do iznosa od 2.937,60 EUR. Tužiteljici je dosuđen iznos od 398,16 EUR na ime troškova liječenja u KBC Split koji se nalazi na listu 52 spisa, koji iznos je u cijelosti dosuđen s kamatom od kada je taj izdatak učinjen odnosno od 26. kolovoza 2010., pa do isplate, kako je i prikazano u izreci presude.

15. O trošku postupka odlučeno je sukladno članku 154. stav 1. ZPP-a. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u osnovu, a u visini svog zahtjeva sa 26%, proizlazi da je njezin uspjeh u parnici 63%, pa joj je trebalo priznati za sastav tužbe, za ročišta održana dana 22.01.2019., 14.03.2019., 28.05.2019., 15.10.2019., 20,11,2019., 14.10.2022., 10.11.20222., 16.02.2023., 03.04.2025., za podneske od 09.02.2023., 19.11.2022., 12.03.2026., za svaku radnju po 250 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 142/12 i dr.), ukupno 3.250 bodova, što uvećano za 2 EUR koliko iznosi vrijednost 1 boda, daje iznos od 6.500,00 EUR koji iznos treba uvećati za 25%, što daje iznos od 8.125,00 EUR. Kako je i tužiteljica u osnovu i visini uspjela sa 63 %, toliko joj je i trebalo i priznati od ovog iznosa odnosno 5.118,75 EUR. Ovome iznosu treba pridodati 530,89 EUR za učinjeno vještvo, 335,78 EUR na ime pristojbe na tužbu te iznos od 322,52 EUR na ime pristojbe za presudu ili ukupno 6.307,94 EUR.

Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, sud je obvezao tuženike da tužiteljici na ime troškova ovoga postupka isplate iznos od 6.307,94 EUR.

U Imotskom, 12. svibnja 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.