REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-530/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr.sc. Zlatku Pircu , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari, pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranja d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, protiv tuženika BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vidi Steiner, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu , od 17. travnja 2025., poslovni broj: P-543/2024-23 , dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. travnja 2025., poslovni broj: P-543/2024-23.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I) Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 716,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2021. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.327,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).Pobija i odluku o troškovima.
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a također da nije utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih bi pravilno odlučio o osnovanosti osnove tužbe te u žalbi analizira na svoj način provedene dokaze te daje svoje viđenje kakvo je činjenično stanje prvostupanjski sud trebao utvrditi i na koje je trebao pravilno primijeniti materijalno pravo. Osporava mehanizam nastanka štetnog događaja kao i dokaz alkoholiziranosti tuženika.
2.2. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnih troškova podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Traži troškove podnesene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjeva tužitelja - osiguravajućeg društva za iznos od 716,EUR, koji je isplatio tužitelj kao nesporni dio štete nastale na mopedu registarskih oznaka [registarska oznaka] nastale naletom vozila tuženika u prometnoj nezgodi između dvaju osobnih vozila koju je prouzročio tuženik vozeći vlastiti automobil. Tužitelj od tuženika potražuje isplaćeni novčani iznos oštećenom.
6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je moped u vlasništvu ĆV bio nepropisno parkiran na mjestu koje je rezervirano za parkiranje vozila osoba s invaliditetom,
- da je tuženik započeo radnju parkiranja sa vozilom Peugeot na navedeno parkirno mjesto kretanjem unazad te je svojim stražnjim lijevim dijelom udario u stražnji desni dio mopeda,
- da prema izračunu vještaka sudarna brzina iznosi oko 5 km/h,
- da je tom prilikom došlo do destabilizacije i pada parkiranog motocikla na lijevi bok,
- da su nastala oštećenja na stražnjem desnom dijelu motocikla i na lijevoj strani motocikla,
- da je popravak mopeda isplativ te na istom nije nastala ekonomski totalna šteta jer visina troška popravka ne premašuje 75% vrijednosti neoštećenog motocikla,
- da je trošak popravka kod ovlaštenog koncesionara iznosi 923,59 EUR, sukladno satnici od 15,93 EUR
- da je alkotestiranjem od strane MUP-a sat i pol nakon štetnog događaja kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 0,68 g/kg alkohola u krvi,
- da je MUP protiv tuženika pokrenuo prekršajni postupak zbog sumnje u počinjenje prekršaja iz čl. 43. (neoprezno obavljanje radnje u prometu kojima se dovode u opasnost drugi sudionici u prometu i imovina) i čl. 199. st. 2. (vožnja pod utjecajem alkohola) Zakona o sigurnosti prometa na cestama i protiv ĆV zbog sumnje u počinjenje prekršaja iz čl. 82. st. 1. toč. 13. ZOSPC-a (parkiranje na mjestu za invalide),
- da je tuženik u trenutku štetnog događaja imao kod tužitelja sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti (broj police [broj police]) za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka]
- da se nakon nezgode vlasnik mopeda LV obratio tužitelju s odštetnim zahtjevom te je tužitelj štetu obradio kao totalnu štetu i istom 11. studenog 2021. isplatio iznos od 716,70 EUR.
- da je predmetnog dana LV dostavljao hranu za Wolt te je s tom namjerom pakirao svoj moped pred zgradom na adresi [adresa] i to na mjestu označenom za invalide,
- da se do vozila vratio nakon što je dostavio hranu gdje je zatekao tuženika koji je stajao pred svojim vozilom dok je moped bio na podu, a vozilo tuženika je bilo parkirano odmah ispred srušenog mopeda,
- da je tuženik bio agresivan i djelovao kao osoba u alkoholiziranom stanju zbog čega se nije s njim raspravljao, već je pozvao policiju,
- da su na mopedu bila vidljiva oštećenja, da je policija došla nakon sat vremena te je pozvala tuženika da izađe iz zgrade,
- da je tuženik bio agresivan i prvo se nije želio alkotestirati, a potom je pristao,
-da je policija napravila očevid i sastavila zapisnik,
-da je vještak isključio oštećenja koja nisu u vezi sa dinamikom prometne nezgode ,
-da se tuženik doveo u stanje alkoholiziranosti prije nezgode te da nije logično da bi tuženik od samo jednog alkoholnog pića (tvrdi da je popio 1 i pol pivu) imao koncentraciju alkohola u krvi od 0,78 g/kg (0,68 g/kg s tolerancijom od 10%),
- da je očevid započeo 90 minuta nakon nezgode.
7. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud je zaključka da se odgovornost sudionika ocjenjuje po pravilima subjektivne odgovornosti za štetu jer se radi o naletu vozila na drugo vozilo (čl. 1072. ZOO-a),da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su oba sudionika odgovorna za nastanak štetnog događaj i to . tuženik iz razloga jer se parkirao na način suprotan članku 43. stavku 1. i 2. ZOSPC i zato što je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, a što je u uzročnoj vezi s dinamikom odvijanja prometne nezgode ,a LV je suodgovoran za nezgodu jer je bio nepropisno parkiran na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom (članak ZOSPC) čime je povrijedio članak 82.stavak 1. točka 13. ZOSPC.
7.1. Također da je pretežiti uzrok nezgode nepropisno kretanje vozila tuženika jer bi ista bila izbjegnuta da je tuženik prethodno provjerio prometnu situaciju i odustao od parkiranja na opisani način, ali da je vozač mopeda doprinio nastanku štetnog događaja svojim nepropisnim parkiranjem koji sud cijeni u omjeru od 10%.
7.2. Tuženik u većem omjeru stoga što je prije poduzimanja radnje parkiranja mogao uočiti parkirani moped te odustati od radnje parkiranja jer istu nije mogao učiniti na siguran način.
8. Prvostupanjski sud stoga obvezuje tuženika da naknadi tužitelju štetu u skladu sa svojim omjerom suodgovornosti (90 %) budući da je izgubio prava iz osiguranja zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola (članak 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i točke A.1.1.Uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti), te ne prihvaća prigovor tuženika da isti nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola jer je alkohol konzumirao nakon štetnog događaja budući se člankom 181. stavak 5. ZOSPC zabranjuje konzumiranje alkohola osobama koje su sudjelovale u prometnoj nezgodi do trenutka kad se nad njima provede postupak ispitivanja jer u suprotnom stoji presumpcija da je količina utvrđenog alkohola prilikom ispitivanja postojala u vrijeme štetnog događaja.
9. Visinu štete, prvostupanjski sud je utvrdio prihvaćajući nalaz vještaka i koja je po vještaku j923,59 EUR, što u .manjeno za doprinos drugog sudionika nezgode od 10% iznosi 831,23 EUR, a obzirom da je utvrđeno da je tužitelj izvršio isplatu naknade štete oštećenoj osobi (716,70 EUR) koji iznos je niži od naknade utvrđene po vještaku umanjeno za doprinos, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom temeljem članka 1086. ZOO -a i članka.
29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) od dana isplaćene naknade svom osiguraniku (11. studenog 2021.)
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak. 2 ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. Također ovaj sud nije utvrdio niti postojanje žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP -a) i pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 356. ZPP-a), na koje u žalbi ukazuje tuženik.
11. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik izgubio prava iz osiguranja zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola (članak 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i točke A.1.1.Uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti) i pravilno odbija prigovor tuženika koji je tvrdio da nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola jer da je alkohol konzumirao nakon štetnog događaja.
12. Teret dokaza da nije bio alkoholiziran je na strani tuženika (čl. 219. stavak 1. u vezi s čl. 221a i čl. 7. stavak 1. ZPP- a), a tuženik na tu okolnost nije predlagao dokaze, prije svega da i alkoholiziranost nije bila u uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode", s tim da prvostupanjski sud nije ovlašten izvoditi dokaze na tu okolnost po službenoj dužnosti (čl. 220. stavak 2. , u vezi s čl. 7. stavak 2. ZPP -a). Činjenicu da li je alkoholiziranost tuženika u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode, bio je dužan dokazati tuženik (čl. 219. ZPP -a) jer se radi o pobijanju navoda tužitelja, a tuženik na te okolnosti nije predložio nikakve dokaze koji bi to mogli utvrditi (primjerice vještačenje putem vještaka medicinske struke), 13. Osnovano je prvostupanjski sud usvojio regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem čl. 1072. ZOO-a jer je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, kada štetu snosi vlasnik vozila koji je kriv za štetni događaj i čl. 964. stavak 1. ZOO -a po kojem osiguratelj – tužitelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem ako treća osoba zahtijeva njenu isplatu. U tom slučaju je prvostupanjski sud osnovano smatrao da tužitelj ima pravo na regres od tuženika temeljem čl. 24. stavak 3. i 4. ZOOP-a, jer je kriv za prometnu nezgodu i jer je bio pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice sa svojim osigurateljem koja je bila iznad 0,5 g/kg i više i s obzirom da nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem čime je tuženik izgubio prava iz osiguranja kao osiguranik tužitelja, a tužitelj osnovano ostvario pravo na svoj regres od tuženika koji je bio njegov osiguranik.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu dajući za svoju odluku valjane razloge , kako za alkoholiziranost tuženika, tako i za mehanizam nastanka prometne nezgode, uslijed čega je žalba neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima, koji su, kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni.
15. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka temeljem čl. 166. stavak 1. i čl. 154. stavak 1. ZPP-a ovaj sud je odlučio budući da tuženik nije uspio u žalbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.
16. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a , presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 12. svibnja 2026.
Sudac
mr. sc. Zlatko Pirc