Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Udruge prijatelja životinja BUDDY, Rogotin, kao pravne osobe i II. okrivljenika ĐP, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 87. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine broj: 102/17., 32/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-397/2024 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 87. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, na način kako je opisano u činjeničnom opisu optužbe, nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj sankciji.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju čl. 182. toč. 1.. Prekršajnog zakona, te da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio od optužbe i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, jer djelo na način kako je činjenično opisano u optužnom aktu, po propisu nije prekršaj.

7. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, da bi :“ koristili objekt na lokaciji k. o. [katastarska općina], na katastarskim česticama [katastarska čestica] koje pripadaju jedinici lokalne samouprave gradu Ploče i katastarskoj čestici [katastarska čestica] koja pipada Republici Hrvatskoj koji obavljaju djelatnost zbrinjavanja kućnih ljubimaca bez rješenja Ministarstva poljoprivrede, nisu osigurali propisane uvjete, način držanja životinja, osposobljeno osoblje koje sakuplja životinje i brine se o njima u skloništu sukladno Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa životinja („N.N“ b. 99/19), odnosno ne drže životinje u odobrenom skloništu.“,

čime da bi počinili prekršaj iz čl. 61. st. 7., kažnjiv po čl. 87. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti životinja.

8. Takav činjenični opis djela nije potpun, te djelo kako je opisano nije prekršaj, jer je u činjeničnom opisu djela samo navedeno da okrivljenici nisu osigurali propisane uvjete, način držanja životinja, osposobljeno osoblje koje sakuplja životinje i brine se o njima u skloništu sukladno Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa životinja („N.N“ b. 99/19), ali navedene činjenice nisu konkretizirane niti su navedene odredbe citiranog Pravilnika suprotno kojima su okrivljenici postupali, pa iz takvog činjeničnog opisa nije vidljivo na koji su to konkretan način okrivljenici postupali suprotno Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa životinja, pa da bi time počinili prekršaj iz čl.61. st. 7., kažnjiv po čl. 87. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti životinja, za koji se terete, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Naime, zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, a sve odlučne činjenice, odnosno njihova konkretizacija moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, tako opisano djelo nije prekršaj.

10. U konkretnom slučaju, za ocjenu je li ostvareno zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, nužno je u činjeničnom opisu navesti na koji su konkretan način i protivno kojim odredbama citiranog Pravilnika okrivljenici postupali, što je međutim izostalo.

11. Slijedom navedenog, djelo na način kako je činjenično opisano u izreci presude, nije prekršaj, budući da činjenični opis prekršaja ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenog prekršaja.

12. Nadalje, budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, za djelo opisano u izreci, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se optužuju, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

-

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.