Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-6/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, zastupanog po z.z. NH, a on po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Meritum d.o.o., OIB: 93918306390, Ulica Augusta Šenoe 1, Koprivnica, zastupanog po z.z. dr. sc. ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po punomoćniku Martinu Vlašiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 9. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, z.z. tuženika i punomoćnice tuženika, te objavljene presude dana 12. svibnja 2026., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darka Matulca iz Đurđevca, jedinstveni identifikator prijedloga: 522590-2024, sudski predmet: Ovrv-5352/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-891/2024 od 9. siječnja 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Meritum d.o.o., Augusta Šenoe 1, Koprivnica, OIB: 93918306390 , da tužitelju Čistoća d.o.o., Ognjena Price 13, Varaždin, OIB: 02371889218, isplati iznos od ukupno 223,50 € (slovima: dvjestodvadesettrieuraipedesetcenti) uvećano za zakonsku zateznu kamatu računajući od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

− 16,86 € od 1. kolovoza 2023. pa do isplate,

− 17,82 € od 1. listopada 2023. pa do isplate,

− 16,86 € od 1. studenog 2023. pa do isplate,

− 22,57 € od 1. prosinca 2023. pa do isplate

− 20,42 € od 1. siječnja 2024. pa do isplate

− 22,57 € od 1. veljače 2024. pa do isplate

− 22,57 € od 1. ožujka 2024. pa do isplate

− 20,42 € od 1. travnja 2024. pa do isplate

− 20,42 € od 1. siječnja 2024. pa do isplate

− 20,42 € od 1. lipnja 2024. pa do isplate

− 22,57 € od 1. srpnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Meritum d.o.o., Augusta Šenoe 1, Koprivnica, OIB: 93918306390, da tužitelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ognjena Price 3, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 337,50 € (slovima: tristotridesetsedameuraipedesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 18. prosinca 2024. podnio sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika radi isplate novčanog iznosa od 223,50 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa, pa do isplate, kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

2. Javni bilježnik Darko Matulec kao povjerenik suda po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja dana 9. siječnja 2025. donio je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-891/2024 (sudski predmet Ovrv-5352/2024) kojim je usvojio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti.

3. Protiv navedenog Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave z.z. tuženika kao ovršenika podnio je pravodobni prigovor kojim je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio u cijelosti, navodeći da ni po kojoj osnovi nema dugovanja ovršenika prema ovrhovoditelju jer u predmetnom stanu, od kada je u vlasništvu ovršenika, nitko nije boravio i nije se proizvelo nikakvo smeće, s čime je ovrhovoditelj upoznat. Svi ispostavljeni računi koji se žele ovrhom naplatiti, ne odgovaraju stvarno pruženoj usluzi, o čemu je ovrhovoditelj upozoravan više puta pisanim dopisima – prigovorima dostavljanima ovrhovoditelju preporučenom pošiljkom.

4. Rješenjem ovog suda broj Povrv-6/2025-8 od 3. veljače 2025. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darka Matulca iz Đurđevca, jedinstveni identifikator prijedloga: 522590-2024, sudski predmet: Ovrv- 5352/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-891/2024 od 9. siječnja 2025., u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve do sada provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora, protiv platnog naloga.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o postupku u sporu male vrijednosti, pa se na isto primjenjuju odredbe čl. čl. 461. a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP).

6. Sukladno čl. 461. a st. 6. ZPP-a tužitelj je dana 5. ožujka 2025. dostavio podnesak sudu u roku od 15 dana, od dana dostave Rješenja broj Povrv-6/2025-8, a koje rješenje je tužitelj primio po punomoćniku 18. veljače 2025., što znači da je podnesak dostavio sudu u propisanom roku.

7. U podnesku tužitelj navodi da je tuženik korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na adresi [adresa], temeljem Ugovora o korištenju javne usluge, te je stoga dužan plaćati mjesečne račune za korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

7.1. Tužitelj nadalje navodi da je sukladno odredbi čl. 70 st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno korisnik posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Svaki vlasnik nekretnine i korisnik usluge dužan je koristiti uslugu odvoza otpada na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika, te je dužan davatelju usluge plaćati za to naknadu, a sve sukladno članku 70. stavku 4. Zakona o gospodarenju otpadom koji propisuje da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, te je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, os im za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

7.2. Korisnik se, sukladno čl. 70. st. 5. Zakona o gospodarenju otpadom može osloboditi plaćanja usluge jedino ako se nekretnina trajno ne koristi. Činjenica trajnog nekorištenja nekretnine se, sukladno čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom, utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina, ili pitke vode, ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.

7.3. Odredbom čl. čl. 70. st. 5. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi, nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.

7.4. Tuženik je u podnesku od dana 15. svibnja 2024. samo paušalno istaknuo kako je „stvarna potrošnja vode“ 0m3, da stan nije spojen na plinsku instalaciju dok u prilog tome nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio navode da u nekretnini nitko ne živite da se ista ne koristi. Isto tako u tom podnesku tuženik ističe kako će po „po završetku radova i stavljanjem u funkciju predmetnog stana“ o istom obavijestiti tužitelja iz čega je vidljivo da se na predmetnom stanu vrši adaptacija koja sasvim sigurno dovodi do stvaranja otpada. Nadalje u svom prigovoru od dana 17. siječnja 2025. naveo da „uslugu koju ta tvrtka pruža nismo tražili, nismo trebali i nismo koristili, jer u predmetnom stanu, od kada je u našem vlasništvu, nitko nije boravio i nije se proizvelo nikakvo smeće“.

7.5. Tuženik u svom prigovoru potvrđuje kako je vlasnik predmetnog stana, dok su sukladno zakonskim odredbama predmetnu uslugu dužni koristiti svi vlasnici nekretnina već samom činjenicom što su vlasnici nekretnine. A sve to kako bi se spriječilo nezakonito zbrinjavanje otpada. Dakle, vlasnici nekretnine ne mogu birati hoće li ili neće koristiti uslugu tužitelja, već su tu uslugu dužni koristiti. Tuženiku je jasno komunicirano koji su uvjeti za odjavu korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada sukladno čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom. Tako je dopisom tužitelja od dana 1. prosinca 2023. ponovno jasno komunicirano koji su to uvjeti, te mu je također istaknuto kako nije dostavio dokumente propisane Zakonom koje je trebao dostaviti kako bi se utvrdilo trajno nekorištenje nekretnine. Iz tog razloga, tužitelj je dana 24. studenog 2023. od td Varkom zatražio pregled potrošnje vode te je utvrdio kako je na predmetnoj nekretnini bilo potrošnje vode, a iz čega je zaključio kako se nekretnina ipak koristi te kako tuženik nema uvjete za odjavu javne usluge dok se ne ispune uvjeti iz čl. 71. ipak koristi, te kako tuženik nema uvjete za odjavu javne usluge dok se ne ispune uvjeti iz čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom. Na temelju pregleda potrošnje je utvrdio da je bilo potrošnje vode za mjerno mjesto. Tako je u srpnju 2023. potrošnja bila 15 m3, u kolovozu 1 m3 , te u listopadu 10 m3. Sukladno navedenom, neistiniti su navodi tuženika kako se nekretnina ne koristi te kako, od kada je u njihovom vlasništvu, nitko nije boravio u njoj. Ukoliko ima potrošnje vode i to između 10 i 15 kubika mjesečno–više je nego jasno da u njoj netko boravi, a sukladno tome se sigurno proizvelo i smeće koje je tuženik dužan predati na odvoz putem zaduženog spremnika i koji otpad je i predao. Sukladno činjenici kako je u razdoblju od srpnja 2023. do listopada 2023. potrošnja vode iznosila 30 m3 neistiniti su navodi tuženika da se predmetni stan ne koristi više godina, da je neupotrebljiv, derutan i u fazi uređenja. Tim više, ukoliko je istina da je predmetni stan u to vrijeme bio u fazi uređenja znači da se sasvim sigurno proizvelo smeće koje je tuženik odlagao putem zaduženih spremnika.

7.6. Dakle, sukladno gore citiranom članku, a s obzirom da ničime nije bilo dokazano da se predmetna nekretnina trajno ne koristi, tuženik je dužan sukladno čl. 70. st. 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje.

7.7. Sukladno čl. 76. Zakona o gospodarenju otpadom obveznu minimalnu naknadu dužni su plaćati svi korisnici neovisno o tome je li odvezen otpad, odnosno ispražnjen spremnik, odnosno svaki vlasnik nekretnine koji je ujedno i korisnik usluge dužan je koristiti javnu uslugu odvoza miješanog i komunalnog otpada, plaćati minimalnu javnu uslugu i dužan je proizvedeno smeće predavati putem zaduženog spremnika dok je za odvezeni otpad dužan plaćati cijenu po količini predanog miješanog i komunalnog otpada.

7.8. Kako tuženik nije podmirio utužene račune za mjesece: srpanj 2023., kolovoz 2023., rujan 2023., listopad 2023., studeni 2023., prosinac 2023., siječanj 2024., veljača 2024., ožujak 2024., travanj 2024. i svibanj 2024., unatoč tome što je pismeno bio pozvan na plaćanje dospjelih računa opomenom od strane tužitelja dana 24. listopada 2024., ali i putem punomoćnika tužitelja dana 8. studenog 2024., to je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te predlaže donošenje presude kojom će se održati platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na snazi za iznos od 223,50 €, uvećano za zakonske zatezne kamate kako se to navodi u podnesku tužitelja od 5. ožujka 2025., kojim je precizirao postavljeni tužbeni zahtjev.

8. Tuženik je sukladno čl. 461. a st. 7. ZPP-a u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (18. travnja 2025.) dana 29. travnja 2025. dostavio sudu podnesak u kojem je iznio činjenice i dokaze koje predlaže.

8.1. U predmetnom podnesku tuženik navodi da nikada nije sklopio ugovor s tužiteljem, niti prešutno, niti izričito, niti je preuzeo spremnik za odvoz otpada, niti je koristio uslugu na bilo koji način. Tuženik smatra da tužitelj nije pružio niti jedan dokaz da je tuženik koristio javnu uslugu sakupljanja otpada, nego iznosi paušalni navod da je "odvoz otpada izvršen".

8.2. Tuženik je tijekom cijelog razdoblja od preuzimanja vlasništva višekratno i uredno obavještavao tužitelja da predmetni stan nije nastanjen , te je argumentirano i sa dokazima prigovarao svakom računu i očitovanju tužitelja. Tuženik je dostavljao dokaze o nekorištenju osnovnih režija (vode, struje, plina), te pozivao tužitelja da izvrši očevid nekretnine, kao i ukazivao da u stanu nitko ne živi, te da nema stvaranja komunalnog otpada. Nadalje, ono minimalno otpada koje je eventualno nastalo tijekom povremenih renovacijskih radova u stanu ne može se smatrati komunalnim otpadom iz kućanstva, već se radi o suhom građevinskom otpadu, koji po zakonsko j i komunalnoj regulativi nije predmet javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od strane tužitelja, a njega je od 2023. nastalo zaista minimalno i njega je tuženik sam zbrinuo jer tužitelj niti ne pruža uslugu odvoza otpada takve vrste. Stoga tužitelj nije dokazao da je izvršio odvoz otpada iz stana tuženika, da je tuženik stvorio bilo kakav komunalni otpad, da je tuženik koristio javnu uslugu, da je tuženik uopće postao korisnik usluge, te da je tuženik stvarao bilo kakve druge režijske troškove iz kojih bi proizlazilo da stan netko koristi.

8.3. Nasuprot tome, svi dokazi koje je tuženik dostavio (dokazi o isključenju električne energije, plina, fiksni vodomjer na 0 m³, zapisnik o nekorištenju stana od 31. ožujka 2025. i brojni drugi dokazi) nedvojbeno potvrđuju da stan nije bio u funkciji , te da stvaranje komunalnog otpada nije bilo moguće, neovisno o činjenici kako tuženik nije niti korisnik usluge obzirom da nije niti sklopljen bilo kakav ugovor sa tužiteljem.

8.4. Potrošnja vode koju je društvo Varkom d.o.o. pripisivalo predmetnom stanu temelji se na netočnim i fiktivnim procjenama, a ne na stvarnim očitanjima. Dana 22. studenoga 2023., uz izričitu suglasnost Varkoma d.o.o., u predmetni stan ugrađeno je kontrolno podbrojilo broj 2382078133, koje je u trenutku ugradnje pokazivalo početno stanje 0 m³. Dana 31. ožujka 2025., nakon višekratnih zahtjeva tuženika, predstavnik Varkoma d.o.o. obavio je fizički očevid i očitanje navedenog kontrolnog brojila, pri čemu je utvrđeno da brojilo i dalje pokazuje stanje 0 m³, te je u zapisniku konstatirano da se predmetni stan ne koristi. Povrh svega, tuženik ističe kako je u međuvremenu pokrenut ovršni postupak temeljem identične tvrdnje o "potrošnji vode" pred ovim istim sudom pod poslovnim brojem Povrv-69/2024. Taj prethodno navedenom postupku je društvo Varkom d.o.o. nakon što je tuženik dostavio sudu sve dokaze iz kojih proizlazi nezakonito postupanje povuklo tužbu obzirom da u predmetnom stanu nije bilo nikakve stvarne potrošnje vode te da su njihovi vlastiti podaci netočni, a postupanje isto kao i postupanje ovdje tužitelja – nezakoniti. Obzirom da je društvo Varkom d.o.o. povuklo tužbu nakon što je tuženik dokazao nezakonitost postupanja tužitelja, Naslovni sud je u postupku pod poslovnim brojem Povrv-69/2024 obvezao tužitelja da naknadi tuženiku cjelokupne troškove postupka. Slijedom navedenoga, evidentno je da su podaci o navodnoj potrošnji vode, na koje se sada paušalno poziva i tužitelj Čistoća d.o.o., lažni i izmišljeni, da je predmetna nekretnina u relevantnom razdoblju bila neaktivna i nekorištena, da nije bilo stvaranja komunalnog otpada, a time niti potrebe za pružanjem usluge odvoza otpada, da je sve radnje tuženika, od dostavljanja dokaza, višekratnih prigovora, do ugradnje kontrolnog brojila itd. potvrđuju istinitost tuženikovih tvrdnji o nekorištenju stana.

8.5. Društvo Meritum d.o.o. postalo je dana 26. svibnja 2023. vlasnik predmetnog stana, temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog s društvom Državne nekretnine d.o.o. Od navedenog datuma, a prema saznanjima tuženika i od 2019. , pa sve do danas predmetni stan je prazan, u njemu nitko ne boravi niti se koristi. Od trenutka preuzimanja vlasništva tuženik nije koristio predmetnu nekretninu ni za kakve stambene ili poslovne svrhe, niti je omogućio stvaranje komunalnog otpada, a što će u daljnjem tekstu biti detaljno dokazano. Unatoč tome, nakon preuzimanja vlasništva, tuženik počinje zaprimati račune koji su temeljem netočnih i neutemeljenih podataka sadržavali naplatu usluga koje nisu bile stvarno izvršene niti je tuženik tražio izvršenje takve usluge. Tuženik je sve takve račune pravodobno i argumentirano reklamirao, uz dostavu konkretnih dokaza, upozoravajući tužitelja Čistoća d.o.o. da ne postoji osnova da tuženika smatra korisnikom usluge čijom se isporukom tužitelj bavi.

8.6. Unatoč višestrukim prigovorima, pozivima i dostavi dokumentacije (uključujući podatke HEP-a, nepostojanje priključka plina, vode te samog mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), tužitelj nije organizirao očevid lokacije niti je ozbiljno sagledao dostavljene dokaze. Tuženik posebno naglašava da između tužitelja Čistoća d.o.o. i tuženika Meritum d.o.o. nikada nije zaključen nikakav ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, niti u pisanom obliku, niti na bilo koji drugi način koji bi bio u skladu sa zakonom ili njihovim vlastitim Općim uvjetima. Tužitelj uz svoje očitovanje nije priložio Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, iako je upravo temeljem tih Općih uvjeta tvrdio postojanje ugovornog odnosa, a što je za pravilno odlučivanje o predmetu postupka od odlučujuće važnosti. Iz odredaba Općih uvjeta, koji su sada dostavljeni od strane tuženika, jasno proizlazi da se ugovor o korištenju javne usluge sklapa pisanjem Izjave korisnika ili prvim korištenjem usluge (članak 4. stavak 2. Općih uvjeta), da je korisnik dužan preuzeti spremnik za otpad i koristiti uslugu, da korisnik mora pisano prijaviti sve promjene i status nekorištenja (članak 8. stavak 1., 2. i 4. Općih uvjeta), da postoji mogućnost trajnog raskida ugovora u slučaju dokazivanja trajnog nekorištenja nekretnine (članak 9. Općih uvjeta).

8.7. Tuženik nije nikada potpisao izjavu, preuzeo spremnik, koristio uslugu odvoza otpada, stvarao komunalni otpad, niti je svojim ponašanjem pokazao namjeru ulaska u ugovorni odnos s tužiteljem.

8.8. Varcom d.o.o. je 24. studenog 2023. dostavio Čistoći d.o.o. neistinit podatak o navodnoj potrošnji vode.

9. Cijeneći provedene dokaze, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su ispis kartice kupca (list 12), potvrda o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (list 13), Obavijest javnog bilježnika (list 14), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5352/2024 sa omotnicom, prigovor na Rješenje o ovrsi (list 20), deveti prigovor (dopuna) od 15. svibnja 2024., izvadak iz BZP-a, dopis na listu 36, Ugovor o kupoprodaji broj 39-03/2023 (listovi 37-43), odgovor na prigovor (list 449, pregled potrošnje vode i pregled podizanja spremnika (list 45-49), opomena (list 50-52), računi (listovi 54-76), ispis elektroničke pošte (list 105), Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Odluka o izmjenama i dopuni odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalna odluka, Odluka o sakupljanju komunalnog otpada, Službeni vjesnik grada Varaždina, prigovori na račune (list 49 -154) sa potvrdama primitka, račun za vodne usluge (list 155) sa povratnicom, prigovori od 30. prosinca 2023. i 28. ožujka 2024. (listovi 157-159), opomene (listovi 160-161) sa povratnicama, sedmi prigovor (dopuna) i odgovor, osmi prigovor sa povratnicama, prigovor na odgovor na reklamaciju od 30. prosinca 2023., prigovor na račun za vodne usluge od 16. studenog 2023., prigovor na odgovor na reklamaciju od 11. ožujka 2023. i vodne usluge od 24. rujna 2023., prigovori od 20. kolovoza 2023., 30. siječnja 2024., nalog za plaćanje na listu 186, potvrda primitka na listu 177, prigovori od 178 -179 sa potvrdom primitka, dopis na listu 181, odgovori na prigovore (listovi 182-1869, pregled potrošnje (list 187), odgovori na prigovore (listovi 188-189), tumačenje (list 190-191), podnesak na listu 192, te na listovima od 193-194, izvadak iz Sudskog registra, očitovanje (listovi 205-213), očitovanja (listovi 215-219), računi (list 221-226), računi i suglasnost za ugradnju pobrojila, prigovori na račune i povratnice (listovi 228 -283), Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga, fotografije (listovi 321-338), izvadak iz BZP-a (listovi 340-355), kartice partnera i računi (listovi 356-366), Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluge Varcoma d.o.o. od 4. travnja 2023., ovosudni spis broj Povrv-69/2024., Porezno rješenje i prijedlog za ovrhu zaprimljeni u spis 19. ožujka 2026. Z.z. tuženika ŠH saslušan je kao stranka u svrhu dokazivanja.

10.1. Sud je odbio provođenje dokaznih prijedloga tuženika očevidom na licu mjesta radi neposrednog utvrđenja da stan nije bio korišten, te očevida na licu mjesta, kao i dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka ČH, NHŠ, ZH, RH, GH, ĆH, AH i LH. Ovo iz razloga jer je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje potrebno za donošenje odluke, a provođenje predmetnih dokaza ne bi bilo ekonomično i svrsishodno, s obzirom da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u kojem je tužbeni zahtjev 223,50 €.

11. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP -a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Između stranaka kao nesporno je utvrđeno da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa] od 26. svibnja 2023., a kako to proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji stana broj 39-03/2023 (list 37-39), te Tabularne isprave Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 42-43).

13. Sporno je što tužitelj tvrdi da je tuženik kao vlasnik stana, korisnik javne usluge odvoza komunalnog otpada i stoga je nastala njegova obveza plaćanja minimalne javne usluge prikupljanjem miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za utužene mjesece i to od srpnja 2023. do svibnja 2024., a sve temeljem čl. 76. Zakona o gospodarenju otpadom. Tuženik osporava obvezu plaćanja navedene javne usluge tužitelja, ističući da se stan trajno ne koristi jer je isti od vremena kupnje u adaptaciji, te prilaže brojne reklamacije na izdane račune tužitelja u kojima ističe da u stanu ne nastaje komunalni otpad, da se isti ne proizvodi, da nije potpisao Izjavu korisnika sukladno odredbama Općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, te nije preuzeo spremnik. Tuženik tijekom postupka uzastopno ističe da je neprekidno i pravovremeno obavještavao tužitelja o trajnom nekorištenju nekretnine uz dostavu svih relevantnih dokaza.

14. Prema članku 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ( "Narodne novine", broj 84/21 i 142/23) korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Člankom 70. st. 4. istog zakona propisane su dužnosti korisnika usluge, pa tako između ostaloga se navodi u točki 1. da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, kao i u točki 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge.

15. Slijedom navedenih odredbi Zakona o gospodarenju otpadom proizlazi obveza vlasnika posebnog dijela nekretnine, u ovom slučaju vlasnika stana, odnosno tuženika da koristi javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području grada Varaždina, na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika.

16. Člankom 71. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da nekretnina koja se trajno ne koristi, je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, ili p lina, ili pitke vode, ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije. Cijeneći navedenu odredbu čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom, proizlazilo bi da vlasnik stana ne bi bio u obvezi koristiti javnu uslugu odvoza komunalnog otpada samo u slučaju trajnog nekorištenja nekretnine na način propisan predmetnim člankom.

17. Tuženik je priložio u spis prigovore na račune, odnosno reklamacije po primitku utuženih računa (listovi 149, 151, 152, 157, 159, 163 i 170 spisa), međutim po ocjeni ovog suda, a cijeneći odredbe Zakona o gospodarenju otpadom , korisnik usluge ima mogućnost kod dostavljanja davatelju usluge ispunjene Izjave o načinu korištenja javne usluge, koju je korisnik usluge u obvezi dostaviti davatelju usluge temeljem čl. 74. Zakona o gospodarenju otpadom, nakon stjecanja prava vlasništva nekretnine, u istoj navesti da javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada ne koristi, odnosno da istu nije koristio kroz navedeno vrijeme, a iz razloga jer je nekretnina u adaptaciji, s time da se pod trajnim nekorištenjem nekretnine podrazumijeva vrijeme od najmanje 12 mjeseci nekorištenja. Takav zahtjev korisnik usluge, sukladno čl. 74. st. 8. Zakona o gospodarenju otpadom, može podnijeti i naknadno jer je navedenom zakonskom odredbom propisano da o svakoj promjeni podataka iz Izjave, korisnik usluge dužan je obavijestiti davatelja usluge, u roku od 15 dana, od dana kada je nastupila promjena. Provedenim dokazima je utvrđeno da tuženik nije podnio takav zahtjev za odjavljivanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, nego je, umjesto navedenog postupanja, te prigovore izjavljivao putem reklamacija i primjedbi na izdane račune.

18. Tuženik je tijekom postupka isticao da je u odnosu na primjenu čl. 71. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom tužitelj zaključak o trajnom nekorištenju nekretnine temelji na dokumentu poduzeća Varcom d.o.o. "Pregled potrošnje za 2023." od 24. studenog 2023., u kojem se navodi potrošnja vode u predmetnom stanu od 30 m3 za vrijeme od srpnja do listopada 2023., koji obračun tuženik osporava, navodeći da je isti neistinit, a što proizlazi iz činjenica da je Varcom d.o.o. u predmetu ovog suda broj Povrv-69/2024, povukao tužbu.

19. Uvidom u spis ovog suda broj Povrv-69/2024, utvrđeno je da je tužitelj Varcom d.o.o. u odnosu na tuženika Meritum d.o.o., povukao tužbu, ne navodeći razloge za povlačenje, a ne iz razloga kako to tvrdi tuženik nakon što je tuženik dokazao nezakonitost postupanja tužitelja. Isto tako, uvidom u navedeni predmet utvrđeno je da je, a što proizlazi iz podneska tužitelja od 11. travnja 2025., u navedenom predmetu, ovdje tuženik kao korisnik vodne naknade, uplatama izvršenima 16. srpnja 2024. i 19. rujna 2024. djelomično podmirio tražbinu tužitelja s osnova vodne naknade za vrijeme od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2023. prema računu broj 1230701, te prema računu broj 1231001 za listopad mjesec 2023. Stoga se na temelju provedenih dokaza može zaključiti da je tužitelj za sporno vrijeme imao određenu potrošnju vode, pa se ne može izvući zaključak da se radi o trajnom nekorištenju nekretnine.

20. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da tužitelj nije odjavio javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za stan kojega je vlasnik, a koji se nalazi u [adresa], sukladno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, zaključak je suda da je tužitelj u obvezi plaćati tužitelju odvoz komunalnog otpada za predmetnu nekretninu, koje je vlasnik, a koja obveza proizlazi iz čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom.

21. Utuženim iznosom s osnova javne usluge sakupljanja komunalnog otpada tužitelj potražuje od tuženika, sukladno čl. 76. Zakona o gospodarenju otpadom, plaćanje minimalne naknade koju su u obvezi plaćati svi korisnici, neovisno o tome je li otpad odvezen, odnosno ispražnjen spremnik, pa je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, u zatraženim iznosima prema izdanim računima tužitelja, a koju visinu tuženik nije osporavao.

22. I tužitelj i tuženik tražili su naknadu parničnog troška.

23. Tužitelju je priznat trošak izdavanja Rješenja o ovrsi po javnom bilježniku u iznosu od 25,00 € zajedno sa PDV-om, trošak sastava prijedloga za ovrhu sa PDV-om u iznosu od 62,50 €, sastav podneska od 5. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 €, zastupanje na ročištima: 7. studenog 2025., 11. veljače 2026. i 9. travnja 2026. , svako u iznosu od 50,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 50,00 €. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 337,50 € temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dok je isti neosnovan u preostalom dijelu . Ovo iz razloga jer tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 23. svibnja 2025. i 13. studenog 2025., jer isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Na dosuđeni iznos parničnog troška dosuđena je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate temeljem odredbe članka 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022). Stoga je odlučeno na način naveden u točki II. izreke presude.

Koprivnica, 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ( čl. 467. st.1. ZPP-a)

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467. a ZPP-a)

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Željka Brlečić, Varaždin - putem e-Oglasne ploče suda

2. Odvjetnik Martin Vlašić, Zagreb – putem e-Oglasne ploče suda