REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Povrv-388/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta [obrt], kojeg zastupa punomoćnica Hermina Baraković, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika [obrt], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Estere Poljak, poslovni broj Ovrv-1362/2017 od 15. studenog 2017. te se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 1.812,00 EUR (trinaest tisuća i osam stotina dvanaest eura i nula centi) uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2017. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno članku 12. a. stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta [obrt] da naknadi tuženiku NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku [obrt], trošak postupka u iznosu 1.816,36 EUR (jednu tisuću osam stotina šesnaest eura i trideset šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. svibnja 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu 500,00 EUR (pet stotina eura i nula centi), kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je protiv tuženika (ranije ovršenika) 15. studenog 2017., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.812,00 EUR, uvećanog za pripadajuće zakonske kamate.

2. Temeljem navedenog prijedloga, javni bilježnik Estera Poljak je 15. studenog 2017., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 1362/2017.

3. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio pravovremen, dopušten i obrazložen prigovor. Tuženik u prigovoru navodi da poriče osnovu i visinu potraživanja tužitelja, obzirom da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

4. Povodom navedenog prigovora, sud je rješenjem poslovni broj Povrv-211/2018 od 16. ožujka 2018., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Estere Poljak , poslovni broj Ovrv-1362/2018 od 15. studenog 2017., te je istim rješenjem odredio da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 6. prosinca 2018., tužitelj je obrazložio svoje potraživanje prema tuženiku, navevši da se novčana tražbina tužitelja odnosi na dospio, a neplaćeni račun R2 br. 81/P1/1 od 15. srpnja 2017., sa dospijećem plaćanja 30. srpnja 2017. za troškove i materijal, pobliže naveden i specificiran u računu. Tužitelj nadalje pojašnjava da je angažirao tuženika za izradu novih opruga po uzorku (po originalnoj opruzi starog motora), obzirom da je tužitelj trebao navedene opruge ugraditi u glavu motora na plovilu, a za što je angažiran od strane vlasnika broda, ĆE. Tuženik je tužitelju predmetne opruge dostavio poštom, a tužitelj je račun tuženika za izradu opruga podmirio i prije nego je roba isporučena. Po primitku opruga, tužitelj je iste ugradio u motor broda, da bi mu se nakon 4-5 dana javio vlasnik broda sa prigovorom da se u motoru čuje lupanje. Po izvršenoj intervenciji, tužitelj je utvrdio da su popucale opruge usisnih ventila, a po demontaži glave motora utvrđeno je da je ventil pao u cilindar, razbio klip, glavu, predkomoru, diznu na jednom cilindru u potpunosti, a na drugim djelomično. Zbog navedenog, kao i zbog popravka kvara, je bilo nužno odvojiti motor od reduktora. Nakon što je motor odvojen, utvrdilo se da brod nije radio iz razloga neispravnosti proizvoda – opruga koje je tuženik izradio i isporučio. Nakon navedenog, glava motora je odvezena na reparaturu u Zaprešić te su naručene nove brtve glave motora u Zaprešiću. Nekoliko dana nakon toga, tužitelj je ponovno otišao u Zagreb po repariranu glavu, novoizrađene brtve i po nove opruge kod tuženika. Tuženik je tada pred tužiteljem testirao stare i nove opruge, pri čemu je ustanovljeno da su stare opruge imale tlačnu vrijednost 30 kilograma, a novoizrađene čak preko 50 kilograma. U radionici u Rijeci glava motora se sklapa te se obnavlja i klip zbog neisporučivosti novoga, da bi se potom na Rabu ugradio reparirani klip, nove karike i košuljica te reparirana glava. Tužitelj nadalje navodi da kada je kontaktirao tuženika i obavijestio ga o neispravnosti proizvoda, da su se dogovorili usmeno i telefonskim putem, da će tužitelj, o svom trošku, sanirati nastalu štetu, a da će mu tuženik istu nadoknaditi. Nakon što je tuženik izradio nove opruge, iste su u potpunosti bile funkcionalne, dok su prvotne opruge popucale kada je motor radio na višim okretajima, a trebale su izdržati mnogo veći broj okretaja. Tužitelj posebno ističe da nije mogao primijetiti razliku u oprugama dok ih je ugrađivao, obzirom da su dužina spirale, debljina žice i broj namotaja, se činili ispravnima. Tužitelj navodi da je tuženik znao prilikom prve narudžbe opruga, za koju svrhu će se iste koristiti i za koji motor, slijedom čega je trebao odmah izraditi opruge odgovarajuće kvalitete. Tužitelj nadalje navodi da mu je temeljem dogovora sa tuženikom i neispravnosti proizvoda nastala šteta, zbog koje je tuženiku ispostavio račun sa specifikacijom materijala koje je tužitelj podmirio

6. Tuženik se podneskom od 28. veljače 2019. očitovao na navode tužitelja navodeći da račun temeljem kojeg je tužitelj ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, obzirom da je tužitelj predmetnim računom zaračunao štetu za koju tvrdi da je pretrpio zbog neodgovarajućih opruga koje je tuženik dostavio tužitelju. Osim toga, tuženik je dostavio drugi račun koji mu je dostavio tužitelj za istu stvar te tuženik posebno ističe da su oba računa izdana u isto vrijeme, sa razlikom što jedan račun glasi na iznos 28.855,00 kn. U osnovi tuženik ističe da se ne može zbog štete izdati račun, slijedom čega predlaže odbaciti tužbu. Tuženik nadalje navodi da tužitelj ničim nije dokazao kumulativne pretpostavke štete. Naglašava da je tuženik izdavanjem spornih opruga postupio u potpunosti u skladu sa nalogom tužitelja, te je tužitelju isporučio tlačne opruge po slici i mjerama fi 4,0, međutim da tužitelj nikada nije tuženiku naložio da izradi opruge tlačne vrijednosti preko 50 kg, niti je nalog tužitelja spominjao bilo kakvu tlačnu vrijednost kao minimum koji bi zatražene opruge morale ispuniti, slijedom čega tuženik ističe prigovor nedostatka u nalogu. Tuženik navodi da ga je tužitelj kontaktirao telefonskim putem na prijedlog zajedničkog poznanika, sa zahtjevom da mu se hitno izrade opruge. Uslijed žurnosti, dogovor tužitelja i tuženika je bio da tužitelj tuženiku dostavi slike opruga sa dimenzijama koje bi bile potrebne tužitelju. Tužitelj je tuženiku dostavio slike opruga sa dimenzijama, temeljem čega je tuženik izradio jedan set takvih opruga. Tuženik posebno ističe da nije znao zbog čega tužitelju trebaju tražene opruge, jer svrha opruga nije bila tema razgovora između tužitelja i tuženika, niti se uopće razgovaralo o tlačnoj vrijednosti. Obzirom da tuženik nije imao saznanja za što će tužitelj koristiti navedene opruge, niti je ugovorena kakvoća materija, tuženik je izradio opruge od inoxa koje mogu podnijeti temperaturu do 200 celzijeva stupnjeva, a sve prema dostavljenim slikama i mjerama. Tek nakon što se dogodila navodna šteta, tuženik je saznao za što je tužitelj koristio navedene opruge, i tek tada je mogao napraviti opruge koje su prikladne za takvu uporabu koja je tužitelju potrebna. Osim navedenog, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je upitno da li su navedene opruge bile adekvatno ugrađene od strane ovlaštene osobe.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, i to Račun br. 81/P1/1 izdan 15. srpnja 2017. od strane uslužnog obrta [obrt] vl. VE (list 4), Ponudu 514/01 od 27. lipnja 2017. izdanu od strane [obrt], (list 15), Račun 152/1/1 od 26. lipnja 2017. izdan od strane obrta [obrt] za obrt [obrt] (list 16), Račun broj 1537/VPZG3/1 od 28. lipnja 2017., izdan od strane Tehoxgroup Hrvatska d.o.o., obrtu [obrt] (list 17), Račun br. 170/P1/1 izdan od strane obrta [obrt] obrtu [obrt] (list 18), Otpremnicu br. 170/2017 (list 18), Potvrdu o platnoj transakciji (list 19), fotodokumentaciju (list 20-37), Račun br. 81/P1/1 izdan od strane [obrt] **.**.2017. (list 48), fotodokumentaciju (list 50-53), zamolbeno saslušao svjedoke FE, ĆE, ŽE, te saslušao svjedoka OE, kao i stranke u ovom postupku.

8. Tužitelj je u tijeku postupka odustao od provođenja strojarskog vještačenja.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.812,00 EUR, uvećanog za pripadajuće zakonske kamate, temeljem računa broj 81/P1/1 izdanog od strane [obrt] obrtu [obrt] **.**.2017.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik prema nalogu tužitelja izradio i isporučio opruge te da je tužitelj tuženiku podmirio račun za izrađene opruge. Među strankama nije sporno ni da je da tuženik tužitelju i drugi puta izradio opruge, samo od drugog materijala.

12. Među strankama je sporno da li je tužitelj tuženiku specificirao za što mu trebaju opruge, kao i da opruge trebaju biti određene kvalitete i izrađene od odgovarajućeg materijala. Među strankama je sporno i tko se obvezao podmiriti materijal za popravak nastale štete.

13. Uvidom u Račun br. 81/P1/1 izdan 15. srpnja 2017. od strane uslužnog obrta [obrt] vl. VE, sud je utvrdio da je predmetni račun izdao tužitelj tuženiku za stavke koje je platio prilikom popravka motora. Uvidom u isti Račun br. 81/P1/1 izdan 15. srpnja 2017. od strane uslužnog obrta [obrt] vl. VE koji je tuženik dostavio sudu, sud je utvrdio da je u osnovi riječ o potpuno istom računu, samo što je u računu koji je tuženik dostavio sudu, kao konačni iznos naznačen iznos 28.855,00 kn, dok je u računu koji je tužitelj dostavio sudu kao konačni iznos naznačen iznos 13.652.50 kn.

14. Sud je uvidom u Ponudu 514/01 od 27. lipnja 2017. izdanu od strane [obrt] utvrdio da je izdana obrtu [obrt], dakle ne tužitelju ni tuženiku u ovome postupku. U istoj je kao ukupni iznos naznačen iznos od 7.200,00 kuna, za usluge zavarivanja, brušenje glave motora, obrada sjedišta ventila teretni program, brušenje ventila, ispitivanje glave motora, sjedište ventila, vodilice ventila i ventili. Identičan iznos od 7.200,00 kuna tužitelj potražuje od tuženika u Računu br. 81/P1/1, s tim da je da je tužitelj navedene radove specificirao kao reparatura glava motora. Međutim, iz navedene Ponude 514/1 proizlazi da ista nije izdana tužitelju, a tužitelj nije dostavio ni potvrdu o plaćanju iz koje bi proizlazilo da je tužitelj iznos naznačen u potvrdi podmirio.

15. Uvidom u Račun br. 152/1/1 od 26. lipnja 2017. izdan od strane obrta [obrt] za obrt [obrt] proizlazi da je isti izdan za stavke BGM CATERPILLAR, brtvilo distance debljine 0,25 mm, brtvilo poklopca ventila, brtvilo ispušne grane, a sveukupni iznos računa je 2.226,00 kuna. U Računu br. 81/P1/1 tužitelj je navedene stavke nazvao set brtvi glave motora, te kao iznos za navedeno zatražio iznos od 2.225,00 kuna. Ni za navedeni račun tužitelj nije dostavio potvrdu o plaćanju iz koje bi proizlazilo da je navedeni iznos podmirio.

16. Uvidom u Račun broj 1537/VPZG3/1 od 28. lipnja 2017., izdan od strane Tehoxgroup Hrvatska d.o.o., obrtu [obrt] sud je utvrdio da je isti izdan tužitelju za kupnju antrifiza, i to za kupnju 3 komada po 20 litara antifriza, a sve na iznos od 1.647,60 kuna. Navedenu stavku tužitelj je u računu Računu br. 81/P1/1 označio kao antifriz 20/1 i to dva komada, te zatražio naplatu iznosa od 1.150,00 kuna. Ni za ovaj račun tužitelj nije dostavio potvrdu o plaćanju iz koje bi proizlazilo da je navedeni iznos podmirio. Osim toga, iz računa i ponuda koje tužitelj sudu dostavio proizlazi iznos 11.073,60 kuna, dok je tužitelj tuženiku izdao račun i potražuje naplatu iznosa od 13.652,50 kuna.

17. Uvidom u fotodokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja i tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku poslao slike izgleda i promjera opruga koje su mu potrebne. Iz daljnje fotodokumentacije vidljivo je da je tužitelj slikao motor na kojem jesu vidljiva neka oštećenja, ali sud kao nestručna osoba za područje strojarstva i automehanike, ne može utvrditi o kakvim točno je oštećenjima riječ. Vidljive su i opruge na kojima isto tako postoje naznake oštećenja, međutim sud isto tako samostalno ne može utvrditi da su i kojoj mjeri opruge oštećene, kao ni da je riječ o oprugama koje je izradio tuženik.

18. Račun br. 81/P1/1 izdan od strane [obrt] **.**.2017. sud nije posebno cijenio jer je riječ o računu kojeg je tuženik izdao tužitelju za izrađene opruge, međutim među strankama uopće nije sporno da je tuženik tužitelju izradio opruge, kao i da mu je tužitelj podmirio trošak izradbe navedenih opruga.

19. Svjedok FE u svom iskazu navodi da je po njegovom mišljenju došlo do kvara na motoru broda, da su pukle opruge koje očito nisu valjale, a iste je u motor postavio VE. Nadalje navodi da je osobno vidio da su popucale opruge ventila, ali da ne zna što je utvrđeno nakon demontiranja glave motora broda. Zna da je ventil pao u cilindar i napravio štetu, ali što se točno oštetilo ne zna. Isto tako zna da su opruge koje su bile ugrađene bile neispravne, jer je tako rekao tužitelj. Poznato mu je i da je tužitelj izvodio radove na brodu ĆE.

20. Svjedok ĆE u svom iskazu u bitnome navodi da je brod na kojem je vršen popravak u njegovom vlasništvu, ali da nije stručan da utvrdi uzrok kvara niti zna što su opruge i što se točno dogodilo, međutim zna da je na motoru broda izvršen generalni popravak. Dvije godine nakon popravka brod, brod je prodao.

21. Svjedok ŽE u svom iskazu navodi da je bio kapetan broda i upravitelj stroja u vrijeme kvara, te da se sjeća da je 2017. došlo do kvara na motoru. Navodi da je motor dotrajao i trebao se napraviti generalni servis, kojeg je napravio VE, te kada se motor posložio da je brod vozio dva do tri dana. Navodi da su popucale opruge koje su nove stavljene. Bilo je potrebno čekati dijelove iz Amerike, ali je to bilo predugo pa su se izradile u Zagrebu ili Samoboru. Naveo je i da je vidio da su popucale grane usisnih ventila, da je utvrđeno da je ventil pao u cilindar i razbio klip, glavu, predkomoru, diznu na jednom cilindru u cijelosti, a na drugom djelomično. Opruge koje su ugrađene su bile ispravne, ali vjerojatno materijal od kojeg su izrađene nije bio dobar, što je dovelo do njihovog pucanja. Poznato mu je da je VE izvodio radove na motoru broda.

21. Svjedok ZE u svom iskazu navodi da je on sa tužiteljem u motor ugradio opruge koje su nakon određenog broja radnih sata popucale i ventili su popadali u cilindre i klipove, a nakon što su stavljene nove opruge, motor je pravilno radio. Prilikom popravka su zamijenjeni i svi oštećeni dijelovi. Navodi da je bio na kućnom pragu tuženika kada su istom donesene opruge koje je on izradio, a koje su pukle. Sjeća se da su se stranke istom prilikom dogovorile da će tuženik snositi naknadu štete koja je nastala, a da će tužitelj nositi trošak rada. Svjedok smatra da je do štete na motoru došlo zbog puknuća opruga jer se ventili nisu mogli vratiti u početno stanje, a da su opruge vjerojatno popucale zbog neadekvatnog materijala, međutim isto sa sigurnošću ne može tvrditi. Navodi i da je tuženik znao da se opruge rade za motor jer su mu svjedok i tuženik poslali opruge kao uzorak po kojem je trebao izraditi opruge. Osim toga navodi da radi kao automehaničar, da je njegov trošak rada podmirio tužitelj, a da nije zaveden kao vještak za brodostrojarstvo.

22. Sud je iskaze svjedoka ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem svi navode da je popravke na brodu vršio tužitelj te da je došlo kvara na motoru broda. Navode svjedoka koji točno su kvarovi su nastali i što ih je uzrokovalo, sud nije posebno cijenio obzirom da nitko od svjedoka nije stručna osoba koja bi sudu mogla ponuditi stručna znanja o uzroku kvara i nastalim kvarovima.

23. Tužitelj u svom iskazu navodi da je od tuženika naručio opruge te da mu je uputu (promjer, dužinu i broj spirale) dao telefonom, a uz to i da je tuženiku poslao fotografije na kojima se sve jasno vidi. Nakon što je tuženik isporučio opruge, iste su ugrađene u motor broda, nakon čega je nakon nekoliko dana vožnje došlo do kvara na motoru broda. O navedenom je obaviješten tužitelj. Tužitelj navodi da je došlo do pucanja opruge ventila, zbog čega je ventil pao u cilindar, oštetio košuljicu, klip i razbio glavu. Navodi da su nakon toga skinuli glavu motora i izvadili motor, dok je glavu motora donio u Zagreb kod gospodina V. Tužitelj nadalje navodi da je on ponudio tuženiku da direktno zatvori račun sa gospodinom V, te da je otišao kod tuženika da vidi o čemu se radi, nakon čega je tuženik izradio nove opruge. Navodi da mu je tuženik rekao da nema odgovarajuće žice, a poslije je išao u Sloveniju ili Austriju za tu žicu. Nove opruge su na kraju ugrađene i bile su dobre. Tužitelj i tuženik su se dogovorili da će tuženik samo platiti materijal za te opruge, a da će tužitelj platiti sve drugo, odnosno da će tuženik platiti materijal, a tužitelj sve drugo. Navodi da je tako bilo dogovoreno prvi put, a da mu je drugi put tuženik rekao da neće platiti ništa, nego tek po utuženju. Tužitelj je iskazao i da su druge opruge bile napravljene po istim specifikacijama, ali ovaj put od drugog materijala, ali da je tuženik znao svaki puta da se opruge izrađuju za glavu motora. Navodi i da nije pokretao nikakve postupke osiguranja i da ne zna od kakvog materijala se rade opruge jer je on automehaničar, te da je zato i naručio opruge.

24. Tuženik u svom iskazu navodi da ga je tuženik nazvao da naruči tri komada opruga, a uz to i da mu je poslao fotografije, na što ga je tuženik upozorio da nema materijala za takve opruge, na što mu je tužitelj rekao da se žuri zbog sezone i da mu je hitno. Tuženik nadalje navodi da je tužitelju ponudio izradu opruga od obične i inox žice. Kada je tužitelju rekao da inox žica trpi radnu temperaturu, tužitelj mu je naložio da izradi opruge od inox žice. Nakon nekog vremena ponovno mu se javio tužitelj da mu kaže da su popucale opruge, a kada je tužitelj drugi puta došao kod njega, napravljene su opruge od pravog materijala. Ne sjeća se da je rekao tužitelju da će on platiti troškove materijala. Iskazao je i da nije razmišljao za koju svrhu tužitelju trebaju opruge, da uzorak opruge nije imao u rukama, da je vidio na slikama da su opruge od crnog materijala, te da je rekao tužitelju da takvog materijala nema. Navodi i da se takve opruge nalaze u oružju te raznim bravama. Posebno je istaknuo da je tužitelju rekao koje materijale ima, a da je tužitelj sam izabrao materijal, dok tuženiku nije bilo točno poznato za što su tužitelju potrebne opruge.

25. Sud je iz iskaza stranaka utvrdio da je tuženik prve opruge izradio od materijala kojeg je tada ponudio tužitelju, a da je druge opruge izradio od odgovarajućeg materijala. Iskazi stranaka se podudaraju i dijelu u kojem navode da je tuženik samostalno pribavio drugi odgovarajući materijal od kojeg je izradio drugi set opruga, kao i da su druge izrađene opruge odgovarajuće. Da li su stranke dogovorile tko će podmiriti trošak popravka motora te da li je tuženiku bila poznata svrha opruga koje će se koristiti, sud nije mogao utvrditi samo na temelju iskaza stranaka, obzirom da je svaka od stranaka zainteresirana za ishod spora.

26. U prvom redu potrebno je napomenuti da je u odnosu među strankama riječ o trgovačkom ugovoru sukladno članku 14. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO).

27. Evidentno je da su stranke sklopile ugovor o djelu na način da su ugovorile da tuženik od svog materijala tužitelju izradi set tlačnih opruga. Člankom 591. ZOO-a određeno je da se ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra u sumnji kupoprodajom, a to i iz razloga jer iz stanja spisa i navoda stranaka ne proizlazi da se naručitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari, niti su stranke imale na umu osobitu vrijednost izvođačeva rada.

28. Prema podacima u spisu, tužitelj u predmetnom postupku zahtijeva naknadu štete u vidu iznosa koje bio obvezan isplatiti trećim osobama zbog troškova popravka motora, a sve smatrajući da je do kvara na motoru došlo zbog neadekvatnih opruga koje je tuženik izradio. Iz navedenog slijedi da je predmetno riječ o ugovornoj odgovornosti za štetu. Pravna osnova tuženog zahtjeva sadržana je u odredbi članka 410.a st. 3. ZOO i članka 342. stavak 2. ZOO, kojom je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu su: 1. postojanje ugovora ili druge pravno poslovne veze, 2. neispunjenje dužnikove obveze, 3. šteta nanesena vjerovniku, 4. postojanje uzročne veze i 5. postojanje protupravnosti, odnosno, nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti.

29. Tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da je opruge izradio prema dostavljenim specifikacijama od strane tužitelja te da mu tužitelj nije dao do znanja za što mu trebaju opruge. U osnovi tuženik navodi da je u svemu postupio prema nalogu tužitelja, samo da je prilikom izrade drugih opruga koristio adekvatan materijal, nakon što je utvrđeno za što se će koristi opruge. Osim toga, tuženik je osporio i da je prilikom ugradnje prvih opruga postupano ispravno, jer ne zna da li su ugrađene od strane odgovarajuće i u skladu sa svim pravilima. Tuženik je osporio i da izdani račun tuženiku od strane tužitelja predstavlja stvarno stanje.

30. Iz navedenog slijedi da je tuženik osporio pretpostavku neispunjenja predmetnog ugovora, štete nanesene vjerovniku te postojanje uzročne veze.

31. U odnosu na tuženikovo osporavanje tužbenog zahtjeva tvrdnjom da izdani račun tužitelja tuženiku nije podoban za ovrhu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), slijedom čega nije bilo uvjeta za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te da se na temelju izdanog računa ne može tražiti naknada štete, ističe se da je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 211/2018 od 16. ožujka 2018., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Estere Poljak , poslovni broj Ovrv-1362/2018 od 15. studenog 2017., te je istim rješenjem određeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga, tuženikovi navodi, u ovom stadiju postupka nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari.

32. Prema stavu ovog suda tužitelj je postojanje i visinu štete te uzročno-posljedičnu vezu između opruga koje je tuženik prvotno izradio i nastalog kvara mogao jedino dokazati provođenjem strojarskog vještačenja, a od kojeg je tužitelj u tijeku postupka odustao. Da li su prvotno izrađene opruge bile adekvatno izrađene i od odgovarajućeg materijala, da li postoji veza između takvih opruga i kvara na motoru, kolika je točno nastala šteta tužitelju, sud ne može utvrditi na temelje iskaza svjedoka i stranaka. Tužitelj nije dokazao da je tuženiku dao odgovarajući nalog, a niti da je tuženika upozorio da će se opruge koristiti za brodski motor.

33. Kako je u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom ugovoru, sukladno članku 404. ZOO-a kojim je propisano da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. Tužitelj sudu nije uopće ponudio nikakav dokaz da je bez odgađanja obavijestio tuženika, dok tuženik navodi da mu se tužitelj obratio nakon nekog vremena.

34. Eventualno postojanje dogovora između stranaka da će tuženik pokriti troškove materijala, a tužitelj rada, tuženik je opovrgnuo, a tužitelj nije dokazao. Sud nije mogao u tom dijelu ocijeniti vjerodostojnim iskaz svjedoka ŠE, jer ipak navedeni svjedok i danas blisko surađuje sa tužiteljem, te je njihova poslovna veza nesporna.

35. Tužitelj nije dokazao ni visinu svog potraživanja. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku dva puta izdao isti Račun br. 81/P1/1 izdan 15. srpnja 2017. od strane uslužnog obrta [obrt] vl. VE, u isto vrijeme. Navedeni račun tužitelj pravda Ponudom 514/01 od 27. lipnja 2017. izdanu od strane [obrt] Obrtu [obrt], Računom 152/1/1 od 26. lipnja 2017. izdan od strane obrta [obrt] za obrt [obrt], Računom broj 1537/VPZG3/1 od 28. lipnja 2017., izdan od strane Tehoxgroup Hrvatska d.o.o., obrtu [obrt]. Međutim kao što je već gore navedeno, iz računa i ponuda koje tužitelj sudu dostavio proizlazi iznos 11.073,60 kuna, dok je tužitelj tuženiku izdao račun i potražuje naplatu iznosa od 13.652,50 kuna, a osim toga najveći iznos od 7.200,00 kuna sadržan u Ponudi 514/01 od 27. lipnja 2017. izdanoj od strane [obrt], uopće ne glasi na tužitelja, nego na neki drugi obrt.

35. Teret dokaza postojanja svih navedenih činjenica je na tužitelju, jer sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sud može, uz iznimku iz članka 7. stavak 2. ZPP-a, izvoditi samo one dokaze čije su izvođenje stranke predložile. Ako je stranka predložila izvođenje određenog dokaza radi dokazivanja postojanja činjenice koju je iznijela tijekom postupka, ali je naknadno od tog predloženog dokaza odustala, sud nije u mogućnosti izvesti taj dokaz. Zato ako stranka za iznesenu činjenicu ne predloži izvođenje drugog dokaza, sud će činjenicu koju je ta stranka iznijela primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijeniti nedokazanom. Sukladno članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8 ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

37. Odredbom čl. 164. st. 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

39. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak sastava prigovora (Tbr. 8/1 OT-e) u iznosu 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište 11. prosinca 2018., 28. veljače 2019., 20. svibnja 2021., 27., studenog 2024., 9. svibnja 2025., te 29. travnja 2026., (Tbr.12. u svezi Tbr. 7. OT-e), za svako zastupanje na ročištu u iznosu 200,00 eura. Tuženiku je dakle priznat trošak u iznosu 1.400,00 eura, te mu je na taj iznos priznat i iznos PDV-a u iznosu 350,00 eura. Osim toga, tuženiku je priznat i iznos troška sudskih pristojbi u iznosu 66,36 eura, tako da sveukupno priznati trošak tuženiku iznosi 1.816,36 eura. Sud nije priznao tuženiku trošak pristupa na ročište 28. veljače 2019., jer na navedenom ročištu nije raspravljano o glavnoj stvari, nego je samo određen zastoj postupka. Isto tako, sud nije tuženiku priznao ni trošak sastava podneska od 20. travnja 2026., jer je u istom tuženik samo ponovio dotad već iznesene navode. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II., III. i IV. izreke.

U Samoboru 12. svibnja 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

Nacrt prijedloga izradio viši sudski savjetnik - specijalist: Josip Brekalo