Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-106/2016-201

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Matei Bulka kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Koraljke Lukačević u kaznenom predmetu protiv optuženog CZ, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025, u nastavku KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-552/08 od 28. svibnja 2014., izmijenjene na raspravi 27. veljače 2026. nakon održane rasprave dana 27. veljače 2026. i 11. svibnja 2026, u prisutnosti zastupnice optužbe Božene Šoštar Mastelić i braniteljice optuženika, odvjetnice Helene Aleksić, odvjetnica u Zagrebu u zamjenu za braniteljicu Vesnu Rogulj, odvjetnicu u Zagrebu, a u odsutnosti optuženog CZ, dana 13. svibnja 2026. objavio je, a 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C, rođen **.**.1973. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], nepoznata boravišta, državljanin [adresa], stolar, osuđivan

k r i v  j e

što je

tijekom srpnja 2008. u Varaždinu, kao direktor trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o., u cilju da za to društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist, s ovlaštenim osobama trgovačkog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. dogovorio kupnju više kućanskih aparata iz prodajnog asortimana tog trgovačkog društva, neistinito predočavajući da će preuzetu robu uredno platiti u ugovorenom roku, iako to nije namjeravao učiniti, obzirom je znao da je njegovo trgovačko društvo zapalo u financijske teškoće i da nema dovoljno novčanih sredstava za plaćanje preuzetih obveza, dostavivši kao garanciju plaćanja tri bjanko zadužnice, zbog čega su mu sve ovlaštene osobe trgovačkog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., u uvjerenju da će robu uredno platiti, u vremenu od 11. do 29. kolovoza 2008. u dva navrata isporučile kućanske aparate ukupne vrijednosti 146.405,97 kuna/19.415,48 eura, izdavši račune broj 200-89/2008 i 200-97/2008, koje potom po dospijeću nije platio, niti se naplata nije mogla izvršiti putem bjanko zadužnice zbog nedostatka novčanih sredstava na žiro-računu i blokade istog, na koji je način, na štetu TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., za trgovačko društvo „Kontek Pavić“ d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 146.405,97 kuna/ 19.415,48 eura,

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a djelom je prouzročena znatna šteta,

čime je počinio radnjama pod točkom 1) kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, označeno u članku 247. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11

te se optuženi CZ temeljem članka 247. stavak 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

II. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećenika, te se nalaže opt. CZ da oštećenom društvu „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. na ime naknade štete naknadi iznos od 146.405,97 kuna (sto četrdeset šest tisuća četiri stotine pet kuna i devedeset sedam lipa)/ 19.415,48 eura (devetnaest tisuća četiristo petnaest eura četrdeset osam centi) u roku od 15 (petnaest) dana. S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate oštećeno društvo se upućuje na parnicu.

III. Na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08 protiv

Optuženog CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina C, rođen **.**.1973. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], nepoznata boravišta, državljanin [adresa], stolar, osuđivan,

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

neutvrđenog dana mjeseca srpnja 2008., nakon što je stupio u kontakt s predstavnikom oštećenog trgovačkog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., dogovarajući poslovnu suradnju iz točke 1) ove optužnice, u prilog svojih tvrdnji da trgovačko društvo „Kontek Pavić“ d.o.o. uredno posluje i da će namiriti svoje obveze, poštom im odaslao neistiniti obrazac BON-2 – Podaci o solventnosti na dan 16. lipnja 2008. za trgovačko društvo „Kontek Pavić“ d.o.o. od Erste i Steiermarkische bank u koji je prethodno upisao netočne podatke, i to da je stanje sredstava na računu u HRK iznosilo 26.764,81 kunu, da nema evidentiranih naloga za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića na računu, da je ukupan iznos primitaka u korist računa u prethodnih 30 dana bio 1.130.731,85 kuna, prosječno stanje sredstava na računu u prethodnih 30 dana 22.957,57 kuna, te da društvo nije zabilježilo dane blokade na svojem žiro - računu, a što sve nije bilo točno, jer je žiro-račun trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o. u to vrijeme bio blokiran, dok navedena banka nije nikada izdala obrazac BON- 2 sa navedenim podacima,

dakle, izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i uporabio ju kao pravu,

te da bi time počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprave – krivotvorenjem isprave, označeno u članku 311. stavak 2 u svezi stavka 1. KZ/97, kažnjivo po članku 311. stavak 2. KZ/97.

IV. U odnosu na kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi CZ dužan je naknaditi trošak vještačenja i svjedoka iz članka 145. stavak 2 točka 1. ZKP/08 o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje te paušalni trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u iznosu od 300,00 (tristo) eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. U odnosu na kazneno djelo iz članka 311. stavak 2 u svezi stavka 1. KZ/97 na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2 točka 1.- 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava, o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv optuženog CZ zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju označeno u članku 293. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. u daljnjem tekstu KZ/97) i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave, označeno u članku 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97. Zastupnica optužbe je na raspravi 27. veljače 2026. izmijenila optužnicu na način da je u točki 1. optužnice, uz iznos u kunama dodan odgovarajući iznos u eurima s obzirom na to da se radi o važećoj valuti.

1.1. Dana 15. listopada 2015. donesena je presuda ovog suda broj K-225/2014-18 kojom je optuženik proglašen krivim. U povodu žalbe, a po službenoj dužnosti navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-36/2016- 8 od 16. veljače 2016. s obzirom na to da se optuženiku u tom kaznenom predmetu, a temeljem pravomoćnog rješenja broj Kv-195/14 od 14. lipnja 2014. godine sudilo u odsutnosti. Kako je optuženik nakon izdanog Europskog uhidbenog naloga u ovom kaznenom postupku lišen slobode sud je na temelju članka 483 stavka 3 ZKP/08 po službenoj dužnosti ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

2. Rješenjem izvanraspravnog vijeća ovoga suda broj Kv-275/2025-5 od 8. srpnja 2025. određeno je da će se suđenje optuženom KZ provesti u njegovoj odsutnosti, budući da optuženik nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske a postoje osobito važni razlozi da mu se sudi za počinjeno kazneno djelo. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 22. srpnja 2025.

3. Očitujući se o optužbi, optuženi CZ se na raspravi održanoj 11. svibnja 2016. izjasnio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao sljedeću dokumentaciju: povijesni izvadak iz sudskog registra (8 do 10), dokumentacija Trgovačkog suda u Zagrebu (11 i 12), obavijest Državnog zavoda za statistiku (13), preslik bjanko zadužnica s listova 14 do 16, obrasci i dokumentacija FINE s listova 17 do 20, rukom pisana narudžba s lista 21, virmane i otpremnice s listova 22 do 24, otvorene stavke s lista 26, zahtjev za ovrhu i dokumentacija Erste banke s listova 27 do 30, dopis Erste banke s lista 60, dokumentacija FINE s listova 71 do 76, očevidnik o danima insolventnosti i evidencija o nenamirenim obvezama s listova 77 do 88, dopis Imex banke s lista 91, dopis i dokumentacija Splitske banke s listova 100 i 101, dopis i dokumentacija Erste banke s listova 102 do 103, očitovanje i dopis Porezne uprave (list 103-105) sve u spisu Kio- 71/09 rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu s listova 125 i 126, izvadak iz sudskog registra s listova 127 do 133, potvrda o visini dohotka za okrivljenika, dopis FINE s lista 177, izvršen je uvid u tri bjanko zadužnice u omotu na listu 178, dokumentacija koja prileži na listu 184, dopis FINE s lista 189 i dokumentacija koja prileži u omotu na listu 190, dokumentaciju koja prileži spisu na listu 219. Nadalje, sud je na temelju članka 431. stavka1. točke 8. ZKP/08 pročitao iskaz svjedokinje LZ od 13. listopada 2015. i 11. svibnja 2016., iskaz svjedoka HZ od 14. rujna 2016., iskaz svjedokinje UZ od 7. svibnja 2015. i 5. veljače 2018., iskaz sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 25. veljače 2015., pročitan je Nalaz i mišljenje sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 29. prosinca 2010. te je neposredno ispitana svjedokinja AZ.

5. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog zastupnika obrane da se od svjedokinje UZ pribavi dokumentacija, da se u svojstvu svjedoka pozove OZ, te da se od svjedokinje LZ zatraži da dostavi radne naloge za isporuku robe i da se od KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice pribave podaci o tome da li je optuženik bio hospitaliziran u tim ustanovama tijekom 2008. godine s obzirom da navedeni dokazi nisu odlučni niti važni za odluku u ovom postupku, već su po ocjeni suda usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka.

6. Druge dokaze sud nije provodio jer je mišljenja da je činjenično stanje u ovom predmetu utvrđeno u mjeri koja je dostatna za donošenje pravilne i zakonite odluke, time da ni branitelj optuženika ni zastupnica optužbe nisu predlagali daljnje dokaze.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, analizirajući sadržaj relevantne dokumentacije iz spisa, povezujući ih sa iskazima svjedokinja UZ i LZ, sud je bez dvojbe utvrdio da je optuženi CZ počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 kako su mu optužnicom stavljena na teret.

8. Naime, podignutom optužnicom optuženom CZ stavlja se na teret da je tijekom srpnja 2008. kao direktor TD „Kontek Pavić“ d.o.o., a u cilju da za to društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist, sa ovlaštenim osobama oštećenog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. dogovorio kupnju kućanskih aparata iz asortimana oštećenog društva, neistinito predočavajući da će preuzetu robu uredno platiti, iako tu namjeru nije imao obzirom da je znao da je njegovo trgovačko društvo zapalo u financijske teškoće i da nema dovoljno novca za plaćanje preuzetih obveza, dostavivši ujedno kao garanciju plaćanja tri bjanko zadužnice, zbog čega su ovlaštene osobe oštećenog društva, vjerujući da će roba biti uredno plaćena, u dva navrata isporučile kućanske aparate ukupne vrijednosti 146.405,97 kuna, izdavši račune koje optuženik po dospijeću nije platio, niti se naplata mogla izvršiti putem bjanko zadužnica, pa da je na taj način za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u navedenom iznosu.

8.1. Nadalje, se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97, konkretno da je pri dogovaranju poslovne suradnje odaslao neistiniti obrazac BON-2 u koji je prethodno upisao netočne podatke o poslovanju TD „Kontek Pavić“ d.o.o.

9. S obzirom na sadržaj priležeće dokumentacije iz spisa ukazuje se nespornim da je opt. CZ u inkriminirano vrijeme bio direktor, pa time i odgovorna osoba kojoj je bilo povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja te pravne osobe, a ujedno i vođenje poslova trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o. Tako naime proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. (8 do 11) i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu s lista 12 iz kojeg je razvidno da je opt. CZ postao direktor tog trgovačkog društva 22. listopada 2007.. Ujedno, iz zadužnica koje prileže na listovima 14 do 17 spisa Kio. 71/09 proizlazi da je iste izdao, pred javnim bilježnikom potpisao i ovjerio svoje potpise opt. CZ, čiji identitet je javni bilježnik utvrdio uvidom u njegovu osobnu iskaznicu, pa okolnost da je pred tim tijelom postupao kao direktor društva, po shvaćanju suda, upućuje na zaključak da je opt. CZ stvarno i vodio poslovanje društva „Kontek Pavić“ d.o.o. Nadalje, optuženik je na raspravi 13. lipnja 2016. nakon što su mu predočene bjanko zadužnice izjavio da je to njegov potpis na navedenim bjanko zadužnicama (list 196-197 spisa).

10. No, postavlja se pitanje da li je opt. CZ uspostavio poslovnu suradnju između svog TD „Kontek Pavić“ d.o.o. i oštećenog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., da li je on naručio kućanske aparate iz prodajnog asortimana tog trgovačkog društva i je li pri tom postupao s prijevarnom namjerom, odnosno je li postupao s unaprijed stvorenom namjerom da preuzetu robu ne plati.

11. Svjedokinja UZ je direktorica oštećenog TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. Imenovana je u svom iskazu navela da se oštećenom društvu telefonski obratio netko iz TD „ ČZ“, a s njim je razgovarala LZ. Nije joj poznato da li je telefonom nazvao upravo opt. CZ osobno ili netko drugi, no poslana im je narudžba, a također su dostavljeni dokumenti o bonitetu društva „Kontek Pavić“ d.o.o. i to obrasci BON-1 i BON-2. Prema narudžbi isporučena je roba, uz odgodu plaćanja od 30 do 45 dana, no, prema riječima svjedokinje isporučena roba nije plaćena. Pokušali su ostvariti kontakt telefonom, ali im se u TD „Kontek Pavić“ nitko nije javljao, pa su ona – svjedokinja UZ i LZ otišle na adresu sjedišta navedenog društva, no ondje nisu zatekli nikoga iz TD „Kontek Pavić“, a od predstavnika zgrade saznale su da pojedine firme imaju poslovne prostore na toj adresi, ali ondje posluju svega 2-3 mjeseca, nakon čega napuštaju poslovni prostor. Vrijednost isporučene, a neplaćene robe iznosi 146.506,97 kuna. U dopunskom iskazu kojeg je iznijela na raspravi 7. svibnja 2015., svjedokinja UZ je navela da kroz protekli vremenski period, od kako se vodi ovaj postupak, nije plaćeno ništa od strane optuženika ili TD „Kontek Pavić“ d.o.o. Dokumenti o bonitetu te firme dostavljeni su im poštom, time da su obrasci BON-1 i BON-2 bili u kopiji, a ne u originalu. Podatke iz navedenih obrazaca nije provjeravala, budući da se oslonila na zadužnicu koja im je također dostavljena. Sa optuženikom CZ nije osobno kontaktirala, niti je on dolazio u prostorije društva „G. Servis i prodaja Varaždin“.

11.1. Dodatno ispitana na raspravi 5. veljače 2018. svjedokinja je vezano uz poslovanje s TD Kontek Pavić d.o.o. navela da se sjeća da je toj firmi isporučena roba koja nije plaćena, a konkretna poslovna suradnja uspostavljena je preko njene zaposlenice LZ. Njoj obratio netko iz društva Kontek Pavić. Vrijednost isporučene robe iznosila je oko 20.000 eura, odnosno oko 150.000,00 kuna i njihovim kamionom je izvršena dostava, odnosno isporuka robe. Vezano za uvjete poslovne suradnje, rokove plaćanja i slično, navela je da su iz firme Kontek Pavić dostavili zadužnicu i dali obećanje da će roba biti plaćena u roku od 30 dana od dana isporuke. Takvo obećanje dali su zaposlenici LZ, a i na zadužnici je bilo navedeno da će roba biti plaćena u roku od 30 dana. Zadužnica je poslana na naplatu 45 dana nakon isporuke robe, a početkom 2009. su provjeravali da li je potraživanje naplaćeno i tada su od banke dobili podatak da je potraživanje zavedeno u redoslijed plaćanja, odnosno da ima još vjerovnika koji potražuju naplatu svojih potraživanja od firme Kontek Pavić. Navela je da ona s nikim iz tog društva nije kontaktirala, a da su zadužnice bile dostavljene putem pošte. Nakon što je vidjela zadužnice, odobrila je isporuku robe jer joj je bilo nezamislivo da bi netko izdao zadužnice bez pokrića. Navela je da je bio dostavljen obrazac BON 1 i BON 2, ste je na jednom obrascu bilo navedeno da je izvršena uplata od 1.000.000,00 kuna. S obzirom na te podatke i na izdanu zadužnicu, njoj je to dalo sigurnost da će s tom poslovnom suradnjom biti sve u redu. Navela je da je odobrila isporuku robe nakon što je vidjela zadužnicu. Navela je da se ime CZ u konkretnom poslu nije spominjalo, spominjalo se samo ime firme.

11.2. Na pitanje braniteljice navela je da se ne sjeća više na koji način su dostavljeni obrazac BON 2 i zadužnice, no misli da su dostavljeni poštom. Zadužnice su zasigurno trebale biti dostavljene u originalu, jer prisilna naplata na temelju kopije nije moguća, dok obrazac BON 2 nije bio dostavljen u originalu, iako bi i taj dokument trebao biti dostavljen u originalu. Navela je da su u konkretnom slučaju izdani predračun i ponuda koju je sačinila zaposlenica LZ, a nakon što je ona primila zadužnicu, odobrila je isporuku robe. Po dostavljenoj narudžbenici bila je isporučena sva naručena roba, no mjesec dana nakon prve isporuke zatražena je nova isporuka koja nije odobrena s obzirom da prethodna isporuka nije bila podmirena.

11.3. Na daljnji upit braniteljice navela je da je u konkretnom slučaju bila odobrena odgoda plaćanja od 30 dana te da je ona odobrila takav način plaćanja, a ponovna isporuka robe išla je unutar tog roka od 30 dana. Na pitanje koliko vremena je prošlo od prve isporuke pa do one narudžbe po kojoj nisu isporučili robu svjedokinja je navela da je ta nova narudžba dostavljena nakon mjesec dana ili možda nešto više. Roba je bila preuzeta prvi puta sasvim sigurno s kamionom i to u kolovozu 2008., dok se ne sjeća na koji način je drugi puta preuzeta roba. Dodala je da u konkretnom slučaju nije ništa plaćeno po predračunu. Pojasnila je da su robu isporučivali na temelju radnih naloga, time da u tom dokumentu nisu navodili ime osobe kojoj je roba predana, niti reg. oznake vozila koje je robu preuzelo. Na dokumentu koji prileži u spisu Kio.71/09 na listu 24 vidljivo je da je taj dokument ovjeren pečatom društva Kontek i potpisom osobe koja je robu preuzela, a u rubrici "popravio i kontrolirao" nalazi se potpis osobe koja je bila zaposlena u njenom trgovačkom društvu, zaposlenik OZ koji je robu isporučio.

11.4. Na daljnji u braniteljice navela je da je zadužnica dostavljena banci na naplatu 45 dana nakon isporuke robe, zadužnica nije vraćena zbog neispravnosti, nego je dostavljena obavijest iz banke da su u redoslijedu čekanja naplate.

11.5. Zaključno je navela da u međuvremenu nije ništa plaćeno, te i nadalje ostaje kod zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kuna plus kamate.

12. Ni svjedokinja LZ nije u svom iskazu potvrdila da bi upravo optuženik CZ telefonski kontaktirao sa TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., niti da bi upravo on zatražio isporuku robe iz asortimana oštećenog trgovačkog društva. Naime, imenovana svjedokinja sjeća se da je netko iz TD „Kontek Pavić“ d.o.o. telefonskim putem stupio s njima u kontakt, vrlo vjerojatno se ta osoba predstavila imenom i prezimenom, ali tih podataka sada se više ne sjeća. Sigurna je da nitko iz imenovanog društva „Kontek Pavić“ d.o.o. nije došao u prostorije oštećenog društva. Sa osobom koja je telefonski zvala ona je razgovarala u nekoliko navrata, ali sve bitne okolnosti oko poslovne suradnje i naručivanja robe dogovarala je direktorica UZ. Sjeća se da je roba bila isporučena u više navrata, čini joj se da je dokumentacija društva „Kontek Pavić“ d.o.o. bila dostavljena putem pošte. Vrijednost isporučene robe bila je veća od 100.000,00 kuna, za isporučenu robu bile su dostavljene dvije zadužnice kao sredstvo osiguranja plaćanja, no nešto s tim zadužnicama nije bilo u redu, pa stoga dug po zadužnicama nije ni naplaćen. Dopušta mogućnost da su zadužnice vraćene samo zato jer je firma „Kontek Pavić“ imala od ranije drugih dugovanja. Poprilično je sigurna da je razgovarala s nekom muškom osobom iz društva „Kontek Pavić“, no s istom tom osobom razgovarala je i šefica PZ koja je i dogovorila sve okolnosti poslovne suradnje.

13. Svjedokinja AZ navela je da joj je poznat CZ jer je kraće vrijeme tijekom 2008. godine bila zaposlena u TD „Kontek Pavić“ d.o.o. Njeno zaduženje je bilo biti u uredu i javljati se na telefon, pisati bilješke o pozivima i tome obavještavati optuženika CZ. Iskaz svjedokinje AZ sud je cijenio kao uvjerljiv i istinit, jer je ista iskazivala o svojim zaduženjima u TD „Kontek Pavić“ d.o.o., a koja nisu bila značajna.

14. Analizirajući iskaze svjedokinja UZ i LZ sud je ocijenio da su obje svjedokinje iskazivale uvjerljivo i iskreno. Sasvim je razumljivo da se uslijed proteka vremena nekih okolnosti svjedokinje više ne sjećaju, pa tako ni imena i prezimena osobe koja ih je telefonski kontaktirala iz TD „Kontek Pavić“ d.o.o. radi naručivanja robe iz asortimana TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. Iskaze imenovanih svjedokinja sud stoga prihvaća, to tim više jer su navodi svjedokinja potkrijepljeni dokumentacijom iz spisa.

14.1. Naime, iz dokumenta s lista 21 razvidno je da je trgovačkom društvu „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. dostavljena narudžba i to od društva „Kontek Pavić“ d.o.o., koja narudžba se odnosi na kućanske aparate. Iz dokumentacije s listova 24 i 25 razvidno je da je u dva navrata isporučena roba društvu „Kontek Pavić“ d.o.o., a iz dokumentacije s listova 22 i 23 razvidno je da su za isporučenu robu izdana dva računa i to račun broj 200-89/2008 koji glasi na iznos od 118.176,21 kunu i račun broj 200 - 97/2008 koji glasi na iznos od 28.229,76 kuna. Iz otvorenih stavaka oštećenog društva „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. s lista 26 proizlazi da je ukupno potraživanje tog društva u iznosu od 146.405,97 kuna ostalo nenamireno, a iz zahtjeva za ovrhu s lista 27 razvidno je da je oštećeno društvo zatražilo prisilnu naplatu svog potraživanja u naznačenom iznosu i to putem zadužnice koja je dostavljena Erste&Steiermarkische bank d.d. Iz izvješća vjerovniku s listova 28 do 30 razvidno je da potraživanje oštećenog društva nije naplaćeno putem zadužnice jer na računu dužnika nije bilo sredstava.

14.2. Ocjena je ovog suda da sadržaj naprijed navedene dokumentacije u potpunosti potkrepljuje navode svjedokinja UZ i LZ, te da su navedenom dokumentacijom utvrđene sve objektivne okolnosti navedene u optužnici, a koje se odnose na naručivanje robe iz prodajnog asortimana ošt. TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., na isporuku robe ukupne vrijednosti 146.405,97 kuna koja nije plaćena u roku dospijeća, pa ni po izdanoj zadužnici. Kraj naprijed navedenih nespornih okolnosti o količini i vrijednosti isporučene robe iz TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. za koju su izdana dva računa koja ukupno glase na iznos od 146.405,97 kuna, prihvaćajući iskaze svjedokinja UZ i LZ, povezujući ih sa sadržajem relevantne dokumentacije iz spisa, sud je nedvojbeno utvrdio da je početkom srpnja 2008. od strane TD „Kontek Pavić“ d.o.o. bila naručena određena količina kućanskih aparata iz prodajnog asortimana društva „G. Servis i prodaja“ d.o.o., da su u svrhu uspostavljanja poslovne suradnje oštećenom društvu dostavljeni obrasci BON1 i BON2 za TD „Kontek Pavić“ d.o.o., da je bila dogovorena odgoda plaćanja i da su kao sredstvo osiguranja poštom dostavljene zadužnice.

14.3. No, iako ispitane svjedokinje nisu potvrdile tvrdnju iz optužnice da je upravo optuženi EZ dogovorio kupnju kućanskih aparata i da je upravo on naručio robu i dostavio bjanko zadužnice, niz nedvojbeno utvrđenih okolnosti, po shvaćanju suda, predstavljaju zatvoreni krug indicija na temelju kojih se bez sumnje može zaključiti da je upravo opt. CZ poduzeo naprijed navedene radnje i to s nakanom da za društvo „Kontek Pavić“ d.o.o. pribavi nepripadnu imovinsku korist. Tim više što iz iskaza svjedokinje AZ proizlazi da nije bilo drugih zaposlenika trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o. jer je ista iskazala da je sama bila u uredu navedenog trgovačkog društva blizu Kvatrića, da nije imala niti računalo već da se isključivo javljala na telefon i prenosila optuženom CZ informacije o tome tko ga je zvao i brojeve telefona kako bi ih CZ mogao povratno kontaktirati.

14.4. Naime, optuženi CZ bio je direktor i jedina osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o., a kako proizlazi iz podataka Trgovačkog suda u Zagrebu. Nadalje, iz bjanko zadužnica koje prileže na listovima 14 do 16 razvidno je da je upravo optuženi CZ ovjerio svoj potpis na bjanko zadužnicama kod javnog bilježnika Željke Maroslavac, koja je njegov identitet utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od PP Benkovac, a što je na raspravi i sam potvrdio. Činjenica da je optuženik bio upisan u sudski registar kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje društva, kao i činjenica da je izdavao bjanko zadužnice za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. nesumnjivo upućuju na zaključak da je optuženik vodio poslovanje tog trgovačkog društva i da je upravo on dogovorio kupnju robe, istu naručio predočivši da će kupljena roba biti plaćena u ugovorenom roku, te je u konačnici i preuzeo.

14.5. Naime, izdavanje zadužnice koja služi kao sredstvo osiguranja plaćanja, proizvodi određene pravne učinke, obveze za izdavatelja, pa bi bilo nelogično i neživotno da bi optuženik, čije ime kao odgovorene osobe je upisano u sudski registar za TD „Kontek Pavić“ d.o.o., prepustio vođenje društva, uspostavljanje poslovne suradnje, naručivanje i preuzimanje robe trećim osobama, dok je istovremeno on odgovoran za poslovanje društva. Stoga sud, povezujući naprijed navedene okolnosti, bez sumnje zaključuje da je upravo optuženi CZ s ovlaštenim osobama oštećenog društva dogovorio kupnju kućanskih aparata iz prodajnog asortimana tog trgovačkog društva, te da je optuženik ujedno dostavio zadužnice kao sredstvo osiguranja plaćanja i obrazac BON-2 o stanju solventnosti na dan 16. lipnja 2008. u kojem je bilo navedeno da TD „Kontek Pavić“ d.o.o. nema evidentiranih naloga za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića na žiro računu i da stanje sredstava na žiro računu iznosi 26.764,81 kunu, čime je nesumnjivo uvjerio ovlaštene osobe oštećenog TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. da će preuzetu robu uredno platiti.

15. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa proizlazi da je TD „Kontek Pavić“ d.o.o. poslovalo preko poslovnih računa u Erste & Steiermarkische bank, u Splitskoj banci i u Imex banci d.d., a u inkriminirano vrijeme svi računi bili su blokirani, a na račun koji je vođen kod Erste & Steiermarkische bank nije bilo priliva ni odljeva sredstava. Iz očevidnika o redoslijedu naplate na dan 21. prosinca 2010. razvidno je da je TD „Kontek Pavić“ d.o.o. bilo blokirano za ukupan iznos od 1.675.040,73 kune, od čega se iznos od 1.402.811,18 kuna odnosi na glavnicu, dok se preostali iznos duga odnosi na troškove i kamatu.

16. U odnosu na visinu duga prema oštećenom TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o., vještakinja u svom nalazu navodi da ukupno nepodmireno dugovanje iznosi 146.405,97 kuna, te da podaci koji su iskazani u obrascu BON 2, o stanju solventnosti društva „Kontek Pavić“ d.o.o. na dan 16. lipnja 2008. (koji obrazac je dostavljen oštećenom trgovačkom društvu u svrhu uspostavljanja poslovne suradnje) nisu vjerodostojni, budući da je dana 5. lipnja 2008. nastupila blokada žiro računa društva „Kontek Pavić“ d.o.o. koji se vodio kod Erste & Steiermerkische bank, dok iz obrasca BON 2 proizlazi da je na dan 16. lipnja 2008. stanje računa iznosilo 26.764,81 kunu.

16.1. Prilikom neposredno ispitivanja na raspravi vještakinja za računovodstvo i financije je pojasnila da za potrebe izrade nalaza i mišljenja nije imala na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju, budući da za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. jer nije bila dostavljena zakonom propisana dokumentacija poreznoj upravi, a nisu joj bile na raspolaganju ni poslovne knjige, zbog toga je izvršila uvid u registar godišnjih financijskih izvješća za javnu objavu i na temelju tih podataka utvrdila dugovanja, potraživanja i stanje imovine društva „Kontek Pavić“ d.o.o. Nalaz i mišljenje vještakinje za računovodstvo i financije Vlaste Santo Olđa sud u cijelosti prihvaća jer nalazi da je imenovana vještakinja svoj pismeni nalaz sačinila savjesno, akceptirajući svu raspoloživu dokumentaciju, a svoj nalaz iznijela jasno, argumentirano, nepristrano i stručno.

17. Temeljem nalaza vještakinje za računovodstvo i financije sud je utvrdio da su žiro- računi preko kojih je poslovalo TD „Kontek Pavić“ d.o.o. u inkriminirano vrijeme bili u blokadi, da je na dan 21. prosinca 2010. u očevidnik o redoslijedu plaćanja evidentirano naloga za plaćanje za koje nema pokrića u visini od 1.675.040,73 kune, od čega se iznos od 1.402.811,18 kuna odnosi na glavnicu, pa se nameće zaključak da u vrijeme uspostavljanja poslovne suradnje, odnosno u vrijeme dogovaranja kupnje robe iz asortimana proizvoda oštećenog društva, kao i u vrijeme naručivanja robe, te u vrijeme dospijeća računa za isporučenu robu TD „Kontek Pavić“ d.o.o. Zagreb nije imalo na računu dostatnih financijskih sredstava za podmirenje preuzetih obveza. Ocjena je suda da je optuženi CZ kao direktor i odgovorna osoba društva „Kontek Pavić“ d.o.o. Zagreb sasvim sigurno znao kakvo je stanje novčanih sredstava na žiro računima firme, odnosno da je nastupila trajna blokada žiro računa imenovanog trgovačkog društva i da u vrijeme dospijeća obveze za isporučene kućanske aparate neće biti dovoljno financijskih sredstava za podmirenje obveza, no on je ipak izdao tri bjanko zadužnice dana 11. kolovoza 2008., dakle u vrijeme kada je već nastupila trajna blokada računa, slijedom čega sud zaključuje da je optuženik bio svjestan da preuzete obveze prema oštećenom društvu neće biti namirene čak ni putem izdanih zadužnica, što nesumnjivo upućuje na zaključak da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom, dakle bez nakane da preuzete obveze podmiri, te s ciljem da za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. pribavi nepripadnu imovinsku korist.

17.1. Dakle, iako je optuženik bio svjestan da su žiro računi društva „Kontek Pavić“ d.o.o. u blokadi i da imenovano društvo ne raspolaže novčanim sredstvima kojima će podmiriti preuzete obveze, optuženik je ipak izdao bjanko zadužnice, te dostavio društvu „G. servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. obrazac BON 2 iz kojeg proizlazi da stanje sredstava na računu kod Erste & Steiermarkische bank na dan 16. lipnja 2008. iznosi 26.764,81 kunu, da ukupni iznos primitaka u korist računa, u posljednjih 30 dana iznosi 1.130.731,85 kuna i da prosječno stanje sredstava na računu u proteklih 30 dana iznosi 22.957,57 kuna, te da društvo nije u neprekidnoj blokadi, a što nije bilo istinito, čime je optuženi CZ, nesumnjivo ovlaštene osobe oštećenog društva „G. servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. uvjerio da će isporučena roba biti uredno plaćena u ugovorenom roku, te ih je na opisani način doveo u zabludu, uslijed čega je odobrena isporuka naručene robe ukupne vrijednosti 146.405,97 kuna iz asortimana proizvoda oštećenog trgovačkog društva.

18. Dakle, kraj utvrđenja da je optuženik sa ovlaštenim osobama oštećenog društva dogovorio kupnju kućanskih aparata, te robu naručio, predočio da će isporučena roba biti plaćena, te dostavom obrasca BON 2 o solventnosti društva „Kontek Pavić“ d.o.o. na dan 16. lipnja 2008. i tri zadužnice, ovlaštene osobe oštećenog trgovačkog društva uvjerio da će preuzetu obvezu ispuniti, sud je nadalje zaključio da je optuženik postupao s prijevarnom nakanom da za TD „Kontek Pavić“ d.o.o. ostvari nepripadnu imovinsku korist, bez stvarne namjere da isporučenu robu u vrijednosti od 146.405,97 kuna doista i plati, čime je, u cijelosti ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97. Iako u poslovnoj dokumentaciji, a prema nalazu vještakinje, ne postoji trag o tome da bi isporučena roba bila zavedena u poslovnim knjigama društva „Kontek Pavić“ d.o.o., uvažavajući činjenicu da je optuženik postupao kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva, sud na temelju te okolnosti zaključuje da je optuženik postupao s nakanom da imovinsku korist ostvari upravo za korist svog trgovačkog društva „Kontek Pavić“ d.o.o.

19. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu tzv. novi Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025, u nastavku KZ/11), pa je sud dužan ispitati postojanje pravnog kontinuiteta sukladno članku 3. stavak 3. toga Zakona. Pravni kontinuitet kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. KZ/97 sud nalazi u odredbi članka 247. KZ/11, budući da se isti činjenični opis može podvesti i pod odredbu članka 247. KZ/11. Razmatrajući koji zakon je blaži za počinitelja, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju blaži novi KZ/11, budući da je člankom 87. stavkom 29. KZ/11 propisano da je vrijednost štete znatna ako prelazi 7963,37 eura. Prema ranijem pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske znatna šteta kod kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97 postoji kada vrijednost štete prelazi 30.000,00 kuna, pa se nameće zaključak da iznos štete koja je u konkretnom slučaju nanesena oštećenom društvu „G. servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. predstavlja manju kriminalnu količinu ukoliko se primijeni novi KZ/11, bez obzira što je odredbom članka 247. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora s većim maksimumom, nego li je propisano odredbom članka 293. stavak 2. KZ/97. Ocjenjujući dakle da je u konkretnom slučaju za počinitelja blaži KZ/11, sud je opt. CZ proglasio krivim za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju prema odredbi članka 247. stavak 2. KZ/11, te ga osudio.

20. Pri odabiru vrste i mjere kazne, sud je ponajprije utvrdio okolnosti na strani optuženika koje su od utjecaja na težinu kazne.

20.1. Kao otegotnu okolnost sud je vrednovao visinu nepripadne imovinske koristi koju je optuženi CZ pribavio svom trgovačkom društvu, a koja je dvostruko veća od iznosa koji je utvrđen kao znatna imovinska korist. Nadalje, kao otegotno je cijenjena i ranija kaznena osuđivanost optuženika (list 432-433 spisa). Naime iz izvatka iz Kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je u razdoblju od 2016. do 2023. čak 9 puta pravomoćno osuđen i to za ista ili istovrsna kaznena djela, pa je tako osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-21/15 od 07.04.2016 zbog kaznenog djela iz članka 279. st. 2. u svezi st.1 KZ11 - Krivotvorenje službene ili poslovne isprave i kaznenog djela iz članka 247. st. 1. KZ11 - Prijevara u gospodarskom poslovanju, presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-33/13 od 03.03.2016 zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. KZ97 – utaja, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-3252/09-69 od 25.03.2016 zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ11 - Prijevara u gospodarskom poslovanju, presudom Općinskog suda u Puli - Pola, broj K-584/15 od 23.02.2016 zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. KZ11 - Prijevara u gospodarskom poslovanju, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-185/17 od 06.12.2017 zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. KZ97 - Krivotvorenje službene isprave, presudom Općinskog suda u Zadru broj K -32/11 od 17.01.2020 zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 4.. u svezi čl.220.st.1. KZ97 – Utaja, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-543/15 od 24.09.2018. zbog kaznenog djela iz članka čl. 232. st. 1. KZ11 – Utaja, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-495/2015 od 15.04.2022 zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ97 - Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1890/2016 od 09.02.2023. zbog kaznenog djela iz članka čl. 293. st. 2. KZ97 - prijevara u gospodarskom poslovanju.

20.2. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i o svrsi kažnjavanja, sud je optuženog CZ za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju temeljem članka 247. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sud nalazi da je izrečena kazna u odmjerenom trajanju prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja te da će u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, ali i na druge građane da se klone činjenja kaznenih djela.

21. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 sud je usvojio imovinskopravni zahtjev oštećenog društva, te je naložio optuženom CZ da oštećenom društvu „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o. naknadi štetu u iznosu od 146.405,97 kuna/19.415,48 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva koji se odnosi na naplatu zakonske zatezne kamate oštećeno društvo upućeno na parnicu, budući da u tom dijelu zahtjev oštećenika nije u dovoljnoj mjeri određen jer nije naznačeno vrijeme dospijeća od kojeg se potražuje isplata zakonske zatezne kamate.

22. Odluka o troškovima temelji se na članku 148. stavak 1. ZKP/08 temeljem koje je sud naložio optuženiku da naknadi trošak vještačenja i svjedoka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem te paušalni trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura koje je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Visina paušalnog troška određena je s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka.

23. U odnosu na kazneno djelo iz točke 2) optužnice, dakle kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97, sud je donio presudu kojom se optužba odbija. Naime, odredbom članka 81. stavak 1. KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon petnaest godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine. Nadalje, odredbom članka 81. stavak 3. KZ/11 propisano je da ako je prije isteka rokova iz stavka 1. naprijed navedenog članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

23.1. U konkretnom predmetu kazneno djelo iz točke 2) optužnice koje se optuženiku stavlja na teret počinjeno je neutvrđenog dana mjeseca srpnja 2008. godine pa s obzirom na naprijed navedeno u konkretnom slučaju 1. kolovoza 2025. nastupila je zastara kaznenog progona protiv optuženog CZ zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97.

23.2. Kako je nastup zastare okolnost koja isključuje kazneni progon to je u konkretnom slučaju na temelju odredbe članka 452. točka 6. ZKP/08 trebalo odbiti optužbu protiv optuženog CZ zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97, a troškovi kaznenog postupka na temelju citirane odredbe ZKP/08 u izreci ove presude padaju na teret proračunskih sredstava. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. i V. izreke presude.

U Varaždinu, 11. svibnja 2026.

Sudac:

Matea Bulka

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismenim putem u tri istovjetna primjerka, predaje se sudu neposredno ili se šalje preporučenom poštom, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO VARAŽDIN na br. K-DO-552/08

2. braniteljica optuženika, Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu

3. oštećeno TD „G. Servis i prodaja Varaždin“ d.o.o.