Poslovni broj: Usl-728/24-34

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima-odvjetnicima Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora-utvrđivanja dohotka, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 10. travnja 2026. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-471-02/23-01/54,URBROJ: 513-04- 24-2 od 05. siječnja 2024. godine.

II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471-02/22-01/259, URBROJ:513-07-13-23-1 od 09. siječnja 2023. godine te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.850,00 eura.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/54,URBROJ: 513-04-24-2 od 05. siječnja 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da se tužba podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava; da se u obrazloženju osporenog rješenja tuženika navodi da porezno tijelo ne nalazi osnovanim prigovore tužiteljice, budući da je prvostupanjsko tijelo u zakonito provedenom postupku potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje, na koje je primijenilo relevantne propise, a da tužiteljica nije postupila sukladno zakonskom imperativu te nije urednom i vjerodostojnom dokumentacijom dokazala svoje navode zbog čega zakonitost prvostupanjskog rješenja nije dovedena u pitanje; da je navedeni zaključan poreznih tijela pogrešan i protivan dokumentaciji koja prileži spisu; da je tužiteljica majka DM koji je u identičnoj činjeničnoj i porezno-pravnoj stvari upravnom

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

tužbom osporio rješenja poreznih tijela kojima mu je utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak; da je u navedenom upravnom sporu Upravni sud u Splitu u predmetu broj: UsI-1718/2023 dana 19. veljače 2024. godine donio presudu kojom je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje; da je u spomenutom upravnom sporu provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijske struke koji je u svom nalazu i mišljenju zaključio da su u poreznom postupku utvrđene nezakonitosti poreznih tijela prilikom utvrđivanja činjenica i to na način da su porezna tijela postupala neprofesionalno s neujednačenim kriterijima. U odnosu na predmetno rješenje tuženika ističe se da su istim paušalno odbijeni svi žalbeni prigovori tužiteljice na način da je tuženik arbitrarno postupao poklanjajući vjeru prvostupanjskom tijelu bez da je jasno obrazložilo zašto žalbeni prigovori tužiteljice nisu dostatni za donošenje drugačije odluke; da tuženik nije cijenio žalbene razloge niti se po istima u rješenju očitovalo; da nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se tuženik vodio u donošenju svog rješenja, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je tuženik stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode i prigovore tužiteljice; da je tužiteljica na početku poreznog nadzora dostavila izjavu o stanju gotovine na dan 01. siječnja 2016. godine da je raspolagala iznosom od 150.000,00 eura te navedeno dokazala dokumentacijom o kreditima odobrenim u razdoblju od 2010. do 2015. godine kao i izvodima prometa po računima, prema čemu ukupni iznos dobivenih kredita i depozita iznosi 193.750,98 eura; da je porezno tijelo iste iznose uvećane za kamate uvrstilo u izdatke istog razdoblja i paušalno zaključilo da tužiteljica nije mogla raspolagati viškom novca nakon otplate kredita; da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir činjenice da je uz dobivene kredite i depozite tužiteljica prodala stan od kojeg je dana 07. siječnja 2010. godine na račun tužiteljice uplaćen iznos od 436.800,00 kuna(57.973,32 eura), da je primala mirovinu te da je cijelo vrijeme živjela kod sina koji je podmirivao njezine i suprugove troškove; da je prvostupanjsko tijelo nezakonito utvrđivalo isplate gotovine s računa kao izdatak jer isplata gotovine s računa je dokumentirani (dokazani) iznos gotovog novca s kojim je tužiteljica raspolagala na dan 01. siječnja 2016. godine, a tek u slučaju da podignuti iznos gotovine premašuje dokazane troškove u predmetnom razdobljima podignuta gotovina se ne bi mogla prikazati kao dokazani izvor. Ističe se da ne postoji obveza da fizičke osobe novčana sredstva kojima raspolažu moraju držati na računima kod banke ili drugih financijskih institucija, radi čega da je pogrešno tumačenje poreznih tijela da se činjenice vezane za izvor sredstava moraju dokazati isključivo vjerodostojnom dokumentacijom; da kod utvrđivanja primitaka u 2018. godini prvostupanjsko tijelo nije tužiteljici priznalo pozajmicu od FM u ukupnom iznosu od 70.000,00 eura; da je tužiteljica poreznom tijelu dostavila Ugovor o zalogu na nekretnini sklopljen 14. kolovoza 2018. godine koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika, a kojim je utvrđeno da vjerovnik FM u svrhu dokazivanja u postupku nadzora nad tužiteljicom, dostavio i pisanu izjavu u kojoj pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da je tužiteljici pozajmio 70.000,00 eura; da je radi dokazivanja izdataka u 2018. godini tužiteljica poreznom tijelu dostavila troškovnike za izgradnju stambenog objekta, prema kojima je vrijednost radova za investitora, (tužiteljicu) iznosila ukupno 2.536.964,75 kuna (336.713,09 eura), te za investitora LM, njezinog supruga iznos od 2.226.964,75 kuna (295.569,02 eura), odnosno ukupno 4.763.929,50 kuna (632.282,10 eura). Kako su postojali troškovnici u glavnom projektu na veći iznos da je porezno tijelo utvrđivalo vrijednost procjenom, temeljem propisane etalonske cijene građenja po kojoj je utvrdilo iznos od 6.173.880,00 kuna (819.414,69 eura), iz čega proizlazi da se radi o dosta velikoj razlici troškova od 1.409.950,50 kuna (187.132,59 eura), a koja je rezultat loše nestručno napravljene procijene; da kod utvrđivanja primitaka za 2019. godinu porezno tijelo

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

ponovo nije tužiteljici priznalo pozajmicu u iznosu od 70.000,00 eura, a za koji iznos je tužiteljica priložila dokaz od javnog bilježnika, kako je prethodno navedeno; da je itz iznijetog vidljivo da porezno tijelo nije provelo sveobuhvatan postupak nadzora u kojem bi utvrdilo sve bitne činjenice. Očitovala se i u odnosu na kupnju vozila BMW. Istaknuto je kako je životno i razumljivo da članovi obitelji, u pravilu, međusobno ne sklapaju ugovore niti daju izjave kad pozajmljuju jedni od drugih; da je porezno tijelo u postupku trebalo cijeniti izjavu BM vezano za povrat novca za kupnju automobila. Tužbom je predloženo da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tužbenim zahtjevom je zatraženo poništenje osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja od 09. siječnja 2023. godine.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471- 02/22-01/259, URBROJ:513-07-13-23-1 od 09. siječnja 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za razdoblja i u iznosima kako je navedeno u izreci pobijanog rješenja. Naloženo je uplatiti utvrđene obveze poreza na dohodak, a ako ne izvrši naložene uplate u određenom roku, naplata će se izvršiti ovrhom.

4. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost od drugog dohotka, u iznosima i razdoblja kako je navedeno u poreznom rješenju.

Među strankama je sporno da li je tužitelj ostvario drugi dohodak i u iznosima kako je utvrđeno poreznim rješenjem, odnosno da li tužiteljica ima nedokazanih primitaka da li su joj u predmetnom razdoblju primici pokriveni izdacima.

6. Člankom 76. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj:

115/16. do 138/20, dalje: ZPD-ak propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ZPD-ak.

Navedeno znači da se drugi dohodak se prema članku 76. stavak 1. ZPD-a se utvrđuje kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, da se dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

Odredbom članka 88. st.1.ZPD-ak je propisano da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitaka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja ne temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka drugih izvora (st.2). Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak, u skladu s člankom 76. ovoga Zakona (st. 3).

Člankom 89. st. 1. ZPD-ak određeno je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava je dužna prikupiti dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustav za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave (st. 2.). Ako usporedba podataka iz st. 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa (st. 3.). Ako porezni obveznik se ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz članka 76. ovoga Zakona.

Prema članku 5. stavku 1. ZPD-ak, izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

Prema članku 11. st. 1. i 2. istog ZPD-ak, primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo), koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 1. ovog članka.

7. Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke.

Na raspravi održanoj dana 10. svibnja 2024. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdan, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ustrajao u prijedlogu da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti navedene u tužbi i žalbi o porijeklu novca kojim tužitelj raspolagao za pribavu imovine, kako gotovine novca tako i na računu., odnosno na okolnost osnovanosti tužbe. Sud je na raspravi rješenjem na zapisnik prihvatio navedeni prijedlog te je odredio da će se provesti vještačenje po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, na okolnosti istaknute na raspravi, te naložio uplatu predujma za provedbu vještačenja.

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

8. Rješenjem Suda od 23. svibnja 2024. godine određeno je da će vještačenje u provesti Vedran Ozretić iz Splita, Vrh Visoke 49, stalni sudski vještak za područje računovodstva i financija, te je istim rješenjem vještaku određen zadatak za vještačenje.

9. Sukladno navedenom rješenju suda stalni sudski vještak Vedran Ozretić je izradio je Nalaz i mišljenje koje je dostavio sudu dana 08.studenog 2024. odnosno dana 26. studenog 2024. godine, nakon čega je sud nalaz i mišljenje vještaka dostavio opunomoćeniku tužiteljice i tuženiku.

10. Opunomoćenik tužiteljice je dana 28. studenog 2024. godine sudu dostavio podnesak u kojem se je očitovao o dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, na način da je u podnesku naveo da nema nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Naveo je da je vještak u nalazu i mišljenju istakao da je tuženik odnosno porezno tijelo u postupku nadzora te odgovora na tužiteljičine prigovore zanemarilo vlastite i tuđe isprave, neke isprave pogrešno protumačio, dok je u nekim slučajevima istovrsnih isprava određene isprave prihvatio, a druge potpuno analogne prihvaćenim ispravama, odbio. Istakao je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi upravo ono što tužitelj ukazuje u tužbi.

Tuženik koji je nalaz i mišljenje vještaka uredno primio dana 27. studenog 2024. godine te je dana 13. siječnja 2025. godine dostavilo očitovanje (koje je u stvari očitovanje prvostupanjskog tijela), koje je sadržano na dvije stranice (prva i druga) koje nisu označene brojevima stranica) niti isto očitovanje ima završni dio te potpis i pečat, iz čega je zaključeno da je navedeno očitovanje nepotpuno.

11. Nakon zaprimanja očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka sud je zakazao raspravu za dan 11. ožujka 2025. godine te pozvao stranke. Na navedeno ročište nije pristupio tuženik iako mu je poziv za raspravu uredno dostavljen a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Na ročištu je bio nazočan zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je s obzirom da je tuženik dostavio sudu nepotpuno očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka (kako je prethodno opisano), predložio da se od tuženika zatraži cjelovito očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka koje će imati sve stranice i sadržajno biti cjelovito i razumljivo, a da se nakon dostave takvog cjelovitog očitovanja od tuženika se to cjelovito očitovanje dostavi opunomoćeniku tužiteljice, kako bi isti opunomoćenik ocijenio sadržaj takvog očitovanja tuženika. Navedeni prijedlog zamjenika opunomoćenika tužitelja je sud prihvatio te je rasprava odgođena dok tuženik sudu ne dostavi cjelovito očitovanje. Sukladno navedenom sud je dopisom od 11. ožujka 2025. godine pozvao tuženika da dostavi cjelovito i razumljivo očitovanje, pojasnivši u tom dopisu o kakvim se manjkavostima ranije dostavljenog očitovanja radi.

12. Tuženik je dana 04. travnja 2025. godine sudu dostavio detaljnije očitovanje na nalazi mišljenje vještaka, koje je u stvari očitovanje prvostupanjskog tijela od 24. prosinca 2024. godine (sadržano na 4 stranice), a na kojem nije bilo oznaka stranica, ali je za razliku od ranijeg imalo završni dio – potpis pročelnice prvostupanjskog tijela i pečat.

U navedenom očitovanju iznijete su određene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kako se navodi u istom očitovanju prvostupanjskog tijela te je jedna od primjedbi da na nalazi i mišljenju vještaka nisu označene (numerirane stranice) što je otklonjeno na način da je tuženiku ponovo dostavljen nalaz i mišljenje vještaka od 08.

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

studenog 2024. godine, te je tuženik pozvan da u roku od 30 dana od primitka istog može dostaviti očitovanje po tom nalazu i mišljenju vještaka.

13. Tuženik je dana 15. srpnja 2025. godine sudu dostavio očitovanje (koje je u stvari očitovanje prvostupanjskog tijela od 11. srpnja 2025. godine), sadržano na 6 stranica je potpisano i ovjereno pečatom. U navedenom očitovanju tuženika od 11. srpnja 2025. godine iznijete su konkretne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka od 08. studenog 2024. godine.

14. Kako je tuženik u očitovanju od 11. srpnja 2025. godine iznio primjedbe a sud ih sam nije mogao otkloniti od vještaka je zatraženo da razmotri primjedbe tuženika iz navedenog očitovanja te da izradi i sudu dostavi pisano očitovanje u vezi iznijetih primjedbi, što je vještak i učinio te sudu dana 17. listopada 2025. godine dostavio pisani Odgovor na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka., tako da je tuženiku omogućen uvid u isto te mogućnost da se po tom dodatnom očitovanju vještaka očituje.

15. Navedeni podnesak vještaka - Odgovor na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, sud je dostavio tuženiku te je navedeno očitovanje tuženik zaprimio dana 28. listopada 2025. godine ali se tuženik nije očitovao na bilo koji način, iz čega je sud zaključio da su prethodno iznijete primjedbe o dileme tuženika, otklonjene ovim dopunskim očitovanjem vještaka od 17. listopada 2025. godine.

16. Obzirom na navedeno sud je zakazao raspravu za dan 10. travnja 2026. godine na koju je pozvao stranke. Na isto ročište nije pristupio tuženik iako je isti uredno primio poziv a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, svih tužbenih navoda i tužbenog zahtjeva, kao i sadržaja podneska kojim se je očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, u smislu na isti nije imao primjedbi, te da ostaje kod sveg ranije iskazanog. U spis je priložio popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe zastupanja tužiteljice na ročištima od 10. svibnja 2024., 11. ožujka 2025. godine i 10. travnja 2026. godine, sastav podneska od 11. ožujka 2025. godine, za svaku radnju u visini od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a, ukupno 6.250,oo eura, te trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura što sveukupno iznosi 6.850,00 eura, jer su isti opravdani.

17. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 05siječnja 2024. godine, odgovor na tužbu, nalaz i mišljenje vještaka iz studeni 2024. godine, dopunsko očitovanje vještaka po primjedbama tuženika na Nalaz i mišljenje od 13. listopada 2025. godine, te je pregledan cjelokupni spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

18. Nalaz i mišljenje vještaka Vedrana Ozretića, dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 08. studenog 2024. godine sastavljeno je na 37 stranica te je i samom nalazu vještak detaljno iznio svoja utvrđenja (nalaz po pojedinim točkama kako su navedene u predmetnom Zapisniku od 13. srpnja 2022. godine, Dopunskom zapisniku te prvostupanjskom rješenju od 09. siječnja 2023. godine, sve u odnosu na predmetno razdoblje (godine koje su obuhvaćene nadzorom). Iz sadržaja nalaza vještaka je vidljivo da je vještak detaljno analizirao i dao osvrt na

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

sve primitke i izdatke (po vrstama, izvorima, iznosima), iskazujući isto u tabelarnom načinu te pisano obrazlažući sadržaj istih tabela.

19. U nalazu i mišljenu od 08. studenog 2024. godine vještak je istakao da je u postupku nadzora nad tužiteljicom za razdoblje 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020. godine porezno tijelo napravilo brojne pogreške i propuste suštinske naravi, te je izričiti istakao da su radi navedenog prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, koje se tužbom osporavaju, nezakonita, pa da je obračun poreza na dohodak i prireza skupa s uvećanjem poreza od 50 % neutemeljen, bez obzira na Dopunski zapisnik od 09. studenog 2022. godine, slijedom čega da je osporeno rješenje tuženika nezakonito odnosno da je tužbeni zahtjev osnovan. Navodi se da je i prema nalazu vještaka tužiteljica u konačnici ostvarila određenu svotu viška izdataka u odnosu na raspoložive primitke u 2019. i 2020. godini. Vještak je istakao da je porezno tijelo u postupku nadzora, te naknadnog odgovora na prigovore tužiteljice, potpuno ili djelomično zanemarilo tuđe isprave, od kojih neke s presumpcijom istinitosti, da je neke isprave pogrešno ili na nedopušten način tumačilo, a da je u nekim slučajevima kod istovrsnih isprava određene isprave prihvatilo, dok druge, potpuno analogne prihvaćenima, je odbilo prihvatiti, uvodeći na navedeni način u postupak nadzora neprofesionalne i neujednačene kriterije, te osiguravajući poreznom tijelu prostor za ocjenjivanje i procjenjivanje koje je bilo nepotrebno, jer je na raspolaganju bilo dovoljno dokumenata za nedvojbeno utvrđivanje, ili mu nije bilo dopušteno, čineći na takav način isprave koje j su sama porezna tijela ispostavila (Zapisnik, Dopunski zapisnik, prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje) upitnima s aspekta presumpcije istinitosti. Nadalje vještak je u svom mišljenju istakao da u velikom broju slučajeva nalaze koji su opisani u Zapisniku porezno tijelo nije uvrstilo u pripadajuće tablice primitaka i izdataka. Tako ističe da u dva slučaja porezno tijelo umjesto da prihvati dostupnu i zadovoljavajuću dokumentaciju, vrši provjeravanja druge osobe, koja nije bila pod poreznim nadzorom, a što se odnosi i na supruga nadzirane osobe, kako bi iz tih provjera izvlačio neprihvatljive zaključke koji su poreznom tijelu išli u prilog. Navod se da je tuženik pokazao nesposobnost razlikovanja primitaka i izdataka novca od financijskih transakcija, te da je sustavno kredite i povrate depozita tumačilo kao primitke, a povrate kredita i povlačenje depozita kao izdatke, tvrdoglavo se držeći načela blagajne, zanemarujući i na taj način svoje nalaze iz Zapisnika Vještak u svom mišljenju ističe da je od ukupno 63 točke kojima se je porezno tijelo bavilo u Zapisniku, ne računajući početno stanje i razdoblje prije njega, vještak osporio njih 27, dakle, gotovo polovicu. Istaknuo je da su glavna obilježja Zapisnika i svih dokumenata koji iz njega proizlaze, nemar, neodgovornost, neznanje te oslanjanje poreznog tijela na vlastitu nedodirljivost. Navodi da za presumpciju istinitosti isprave nije dovoljna da ta presumpcija bude propisana nekim zakonom ili pravilom, već da je potrebno i da osobe koje rade na stvaranju takvih isprava svoj posao obavljaju stručno, sine ira et studio, u skladu sa strogo zadanim i javno objavljenim kriterijima i pravilima, koji se jednako odnose na njih same kao i na sve ostale građane. Ukoliko navedene osobe ne bi radile svoj posao na navedeni način, da bi dovele u sumnju presumpciju istinitosti ne samo za konkretne isprave na kojima rade ili su radile, već za sve takve isprave javnog tijela za koje rade, a koje su već ispostavljene ili će biti ispostavljene.

20. Nakon što je tuženik dostavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka od 08. studenog 2024. godine, sačinjene od strane prvostupanjskog tijela, sud je pribavio dopunsko očitovanje imenovanog vještaka, nakon čega je to dopunsko očitovanje vještaka dostavljeno tuženiku, koji se po tom očitovanju nije ni na koji način očitovao

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

niti, davao primjedbe niti se na bilo koji način protivio sadržaju dopunskog očitovanja vještaka.

Primjedbe koje je dao tuženik (prvostupanjsko tijelo), su se u velikom dijelu odnosile na neke konkretne primjedbi na propuste poreznih tijela ali i s osnova " oštrijeg" stava vještaka vezano za očite propuste poreznog tijela kod provođenja nadzora odnosno u postupku ocjenjivanja dokazne snage pojedinih isprava (dokaza).

21. Dopunskom očitovanju po primjedbama na vještvo danim od tuženika a koje je vještak sudu dostavio dana 17. listopada 2025. godine sadržano je na 16 stranica te se je vještak u istome detaljno i jasno očitovao po svim iznijetim primjedbama tuženika (prvostupanjskog tijela), istaknuvši svoj stav i dajući obrazloženje kroz tabelarni i tekstualni dio, iz čega sud zaključuje da je vještak po primjedbama tuženika dao sveobuhvatno očitovanje i da je obrazložio pojedine nejasnoće na koje se ukazivalo.

22. U mišljenju koje je sastavni dio navedenog Dopunskog očitovanja vještak je obrazložio zašto smatra da je vještačenje tj. nalaz i mišljenje od 08. studenog 2024. godine ispravno, pobijajući sve prigovore tuženika, osim jednog, kojeg je prihvatio. Vještak u mišljenju ističe da taj jedan prihvaćeni prigovor tuženika ne mijenja činjenicu da je porezno tijelo u postupku nadzora kod tužiteljice za razdoblje 01. 01. 2016. do 31. 12. 2020. godine počinilo brojne pogreške i propuste suštinske naravi. Navodi da ovaj jedan prihvaćeni prigovor nije dostatan da promjeni zaključak vještaka da je Zapisnik od 13. srpnja 2022. godine skupa prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem, nezakonit, a da je pripadajući obračun poreza na dohodak i prireza skupa s uvećanjem poreza od 50 %, neutemeljen, bez obzira na Dopunski zapisnik od 09. studenog 2022. godine i neovisno od tuženikovog očitovanja od 15. srpnja 2025. godine. Istakao je da pojedini dijelovi tuženikovog očitovanja od 15. srpnja 2025. godine pokazuju da je vještak u svom nalazu u cjelini bio u pravu, razotkrivši i dodatne pogreške poreznog tijela, što potvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan, a da osporeno rješenje tuženika nije zakonito.

23. Obzirom na navedeno, da je tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, da je tuženik dostavljenim očitovanjem (prvostupanjskog tijela) dao određene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka od 08. studenog 2024. godine, te da je po navedenim primjedbama očitovanje dostavio imenovani vještak koji je otklonio primjedbe tuženika (osim jedne), a da tuženik nije imao primjedbi na dopunsko očitovanje vještaka od 17. listopada 2025. godine, a kojim je vještak jasno utvrdio provedeni porezni nadzor i obračun poreznih davanja tužiteljici nije pravilno i zakonito obavljen i da stoga osporena rješenja poreznih tijela nisu zakonita zaključiti je da je i sam tuženik prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i stručno izrađen.

24. Sud je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka jer je ocijenio da je isto izrađeno sukladno pravilima struke, te da je jasno i pravilno budući da je vještak u potpunosti pregledom sve raspoložive dokumentacije u spisu jasno razložio situaciju vezano za primitke/izdatke tužiteljice u predmetnom razdoblju, te se očitovao po pitanju nesrazmjera imovine i postojanju osnovice za utvrđenje poreza na dohodak iz drugog dohotka.

25. Vještak je u nalazu i mišljenju na jasan i uvjerljiv način utvrdio da porezna obveza tužiteljici nije pravilno i na zakonu utvrđena i da su osporena rješenja

Poslovni broj: Us l-728/2024-34

nezakonita tj. da kod tužiteljice ne postoji nesrazmjer između izdataka tužitelj i primitaka tužitelja, kako je utvrdilo porezno tijelo u poreznom rješenju.

26. Sud ocjenjuje da je u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao u izreci presude.

27. U postupku nakon ove presude tuženik će putem prvostupanjskog tijela, obzirom na izloženo stanje spisa novim rješenjem odlučiti o tužiteljičinoj poreznoj obvezi, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

28. Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Tužiteljica je uspjela u upravnom sporu, te joj su priznati troškovi koji se odnose na sastav tužbe i zastupanje po odvjetniku na ročištima od 10. svibnja 2024., 11. ožujka 2025. godine i 10. travnja 2026. godine, sastav podneska od 11. ožujka 2025. godine, za svaku radnju u visini od po 1.000,00 eura, u, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV, ukupno 6.250,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura što sveukupno iznosi 6.850,00 eura, jer su isti opravdani.

U Splitu 11. svibnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 66.a ZUS-a.

Protiv točke III. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS- a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Gluić Ninčević d.o.o., [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.