REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-88/2021-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici AČ, kćeri tužiteljice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice AČ, kćeri tužiteljice i punomoćnice tuženika Marije Palac, odvjetnice, dana 11. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju (tužiteljici) isplati iznos od 550.000,00 kuna (slovima: petstopedesettisućakuna), odnosno sada 72.997,54 EUR (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.04.2018. g. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 30.11.2007. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 13.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.05.2026. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 18.01.2021. tužiteljica navodi da je razlog podnošenja tužbenog zahtjeva odredba čl. 230. st. 1., st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03, u vezi čl. 278. Kaznenog zakona NN 57/11 i 25/13 i čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 125/11, 78/15, 29/18), te da tužiteljica zahtjeva od tuženika isplatu novčanog iznosa od 550.000,00 HRK radi štete koju je tuženik počinio tužiteljici na način da je svjesno i namjerno prilikom provedbe novčane transakcije na dan 11.04.2018. počinio ukupno pet kaznenih djela radi pomaganja i sudjelovanja u kaznenom djelu prijevare na štetu tužitelja. Dana 11.04.2018. u poslovnici Zagrebačke banke [adresa] tuženik je proveo novčanu transakciju isplate u gotovini, a što je uključivalo sljedeće: isplate novčanog iznosa od 159.435,47 HRK i to: u protuvrijednosti 13.800,00 CHF prema Ugovoru broj 2530417815 o oročenim štednim ulozima od 05.12.2011. i u protuvrijednosti 11.000,00 USD prema Ugovoru broj 2530417804 o oročenim štednim ulozima od 05.12.2011. U provedbi novčane transakcije tuženik je počinio sljedeća kaznena djela: 1. kazneno djelo krivotvorenja poslovne isprave određeno čl. 278. Kaznenog zakona u smislu čl. 230. st. 1., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, 2. kazneno djelo uništavanja javne isprave određeno čl. 235. Kaznenog zakona u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku, 3. kazneno djelo neovlaštenog pristupa osobnim podacima određeno čl. 266. Kaznenog zakona u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku, 4. kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju određeno čl. 247. Kaznenog zakona i 5. kazneno djelo pomaganja u počinjenju kaznenog djela određeno čl. 236. st. 2. i čl. 8. Kaznenog zakona.

2. Tužiteljica navodi da je dokaz kaznenom djelu krivotvorenja potpisa na dvije poslovne isprave naziva: potvrda o stanju štednih uloga broj 2530417815 od 11.04.2018. i potvrda o stanju štednih uloga broj 2530417804 15 od 11.04.2018. Tuženik je učinio na način da je na dokumentu naziva Pregled transakcija u opisu netočno naznačio da se provodi isplata nenamjenski oročenog deviznog depozita. Unatoč tome što je tuženik znao da se traži isplata prema gore naznačenim Ugovorima o oročenim štednim ulozima za koje je vlasnik ovdje tužitelj nema otvoren račun devizne štednje u banci. Tuženik je također znao da na dan 11.04.2018. kada je tužitelj tražio isplatu, nema logističku podršku u informacijskom sustavu da bi mogao pravno ispravno, sukladno odredbama Ugovora o oročenim štednim ulozima, koji su javna isprava i spadaju u vrijednosne papire, uruči dokumente naziva Potvrde o stanju štednih uloga. Dakle, službene dokumente koje je tužitelj morao vlastoručno potpisati, kao jedini istiniti i pravni dokaz o provedenoj i zaključenoj novčanoj transakciji. Dalje, tuženik je obmanom i zlouporabom dugogodišnjeg povjerenja s statusom pravne osobe, tražio od tužitelja da dokument, naziv Pregled transakcija kao takav potpiše, a što je on i učinio, a to je ujedno bio i jedini dokument koji je tužitelj dobio kao dokaz o isplati njegovih oročenih štednih uloga. Prije potpisivanja tog dokumenta, tuženik je već pripremljen novac za isplatu stavio u stroj za brojanje novca i to bez upotrebe računala i istovremeno dva dokumenta Ugovora o oročenim štednim ulozima rukom uništio i bacio u koš. Pod dojmom dugogodišnjeg povjerenja tuženika kod kojega je prema povijesnim podacima tužitelj imao oročenu deviznu štednju dvadeset godina, on se nije protivio sumnjivom ponašanju bankara, vjerujući da se ništa ne može dogoditi na njegovu štetu. Ali nakon što je tužitelj napustio poslovnicu, njemu je nasilno oduzeta isplaćena novčana vrijednost u iznosu od 159.435,47 HRK.

3. U zaštiti svojih pravih interesa tužitelj je temeljem odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima provjerio ispravnost provedene novčane transakcije, a nakon toga izravnom pritužbom nepravilnosti od 18.04.2018. zatim dopisom od 07.05.2018. i dopisom od 01.02.2019. uzastopno tri puta tražio odgovor od tuženika na sljedeća pitanja: zašto tužitelju nisu uručeni dokumenti Potvrde o stanju štednih uloga od 11.04.2018. na dan provedene novčane transakcije, već su mu poslane poštom s tri potpisa. Potpisom nadležnog bankara ČČ, potpisom nadležne odgovorne osobe za štednju za kojega tužitelj pretpostavlja da je potpis IČ i potpisima ŽČ, ovdje tužitelja koji nikada nije pozvan na potpisivanje tih dokumenata i koji prilikom provedbe novčane transakcije dokumente nije dobio. Tužitelj nikada nije dobio odgovor na pitanje kada i gdje su dokumenti formirani i tko je dokumente potpisao u ime ŽČ ovdje tužitelja. Tuženik je dopisima od 26.04.2018., 25.05.2018. i 01.02.2019. vidljivo priznao sve postupke nadležnih odgovornih osoba u provedbi transakcije, a što znači da je svjestan da sve opisano ukazuje na njegovu odgovornost u počinjenju opisanih kaznenih djela. Ali unatoč tome, nije htio priznati svoju odgovornost i činjenicu da tako provedena novčana transakcija nikada ne može biti pravno priznata. Ujedno nije htio prihvatiti zahtjev tužitelja da mu mirnim putem nadoknadi štetu u vrijednosti njegovih oročenih štednih uloga. Dakle i dalje je nastavio činiti štetu tužitelju.

4. Počinjenje kaznenog djela nedopuštenog pristupa osobnim podacima tužitelja zajedno s počinjenjem kaznenim djelom krivotvorenja javnih isprava Potvrda o stanju štednih uloga predstavlja zajedno sredstvo i motiv počinjenja provedbe novčane transakcije, protivno odredbama Ugovora o oročenim štednim ulozima. Tuženik nije niti jednom riječi potvrdio i dokazao da je transakcija obavljena sukladno Ugovorima o oročenim štednim ulozima. Tuženik nikada nije odgovorio kada i tko je potpisao dokumente Potvrde o zatvorenim štednim ulozima i zašto nisu uručeni tužitelju dana 11.04.2018. prilikom provedbe novčane transakcije. Tuženik priloženim činjenicama i dokazima dokazuje počinjenje kaznenog djela neovlaštenog pristupa osobnim podacima tužitelja.

5. Kazneno djelo uništavanja dva Ugovora o oročenim štednim ulozima, a što je, određeno odredbom čl. 235. Kaznenog zakona u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Ugovori su bili vlasništvo tužitelja i kao javne isprave su bili svakako pojedinačno jedan od dva istovjetno potpisana ugovora između tužitelja i tuženika i nisu imali ovjeru javnog bilježnika. Okrutnost i zlonamjernost tuženika prema tužitelju vidljiva je u činjenici da se nakon uništavanja ovih Ugovora nikada ne bi moglo dokazati da je postojala štednja prema Ugovorima o oročenim štednim ulozima, a time niti počinjena kaznena djela od tuženika. Sve to, u slučaju da je počinjeni zločin izvan poslovnice banke, ovdje tuženika završio smrtnim ishodom za tužitelja. A s obzirom na godine života tužitelja postojala je velika vjerojatnost. Tužitelj upozorava na beskrupuloznu laž tuženika, kojom on tereti tužitelja i vrijeđa ga lažima o njegovom zahtjevu za uništavanjem dokumenata njegovih Ugovora. Ukoliko bi to bila istina, tuženik bi znao zaštiti svoje interese jer dobro zna da je uništavanje ovih dokumenata kazneno djelo i ima velike posljedice. Zato bi sukladno, svojoj logističkoj, pravnoj podršci koju uvijek ima, tražio od tužitelja izjavu i potpis o istome, ali ništa od toga se nije dogodilo i nije istina.

6. Kazneno djelo zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju tužitelj dokazuje povijesnim podacima o štednji temeljem Ugovora o oročenim štednim ulozima, a koje obuhvaća i razdoblje i prije 2011. godine te prilaže dokaznu knjigovodstvenu dokumentaciju. Ali tuženik stavlja na teret tužitelju da banka ne dogovara sastanke izvan svojih poslovnica, a istovremeno niti ne pomišlja da bi banka koja pazi na svoj poslovni ugled odmah, 18.04.2018. kada je tuženik prvi puta tražio dokumentaciju i obrazloženje o provedenoj transakciji priložila sve odgovore o sumnji na počinjena kaznena djela koja su u ovom tužbenom zahtjevu opisana. Sve opisano upućuje na vidljivu činjenicu da je Tuženik svjesno i namjerno u duljem vremenskom razdoblju planirao počinjenje opisanih kaznenih djela prema Tužitelju.

7. Kao dokaz kaznenog djela pomaganja u počinjenju kaznenog djela, počinjenog zločina i protupravnog prisvajanja nepripadne imovinske koristi izvan poslovnica banke, ovdje Tuženika, tužitelj prilaže dokaz. Tužitelj prilaže dokaze o počinjenju ovoga kaznenog djela koji uključuju i poziv policiji koji je uputila kći ŽČ ovdje Tužitelja, AČ, [adresa], koja je nakon što je primila nerazumljiv telefonski poziv koji je bio naglo prekinut. Tragovi koje je našla na mjestu s kojeg se je Tužitelj uputio u banku upućivali su da je njezina majka ovdje tužitelj u velikoj opasnosti. Podaci o tome, nalaze se u nadležnoj Policijskoj postaji Remetinec, Zagreb, a zabilježeni su u Zapisniku koji je potpisao inspektor KČ dana 11.04.2018 god kada je i podignuta kaznena prijava radi počinjenog zločina nad Tužiteljem. Tužiteljica prilaže dokaz, dokument Uputa o pravima od MUP- a Policijska postaja Remetinec, od 11.04.2018 god. Uz koji Tužitelj može na zahtjev Suda priložiti na uvid Zapisnik i medicinsku dokumentaciju kao dokaz težine počinjenog zločina pomaganja od strane Tuženika u pomaganju drugim počiniteljima. Podaci o upućenom telefonskom pozivu u Zapisniku nadležne policijske postaje nedvojbeno se mogu povezati s vremenom u kojem je obavljena transakcija u banci, a čime se dokazuje slijedeće: vrijeme u kojem je Tuženik počinio opisana kaznena djela u poslovnici banke, ujedno je i vrijeme u kojem je Tužitelja već tražila policija, a što je ujedno povezano i s vremenom u kojem je počinjen zločin nad Tužiteljem izvan poslovnice banke. Tužitelj je priloženim dokazom, dokazao svu težinu ovoga zločina i umiješanost Tuženika u teško kazneno djelo kojem su prostorno i vremenski prethodila opisana počinjena kaznena djela. I bez čije pomoći se kazneno djelo prijevare radi protupravnog prisvajanja imovinske koristi nikada ne bi moglo niti dogoditi.

8. Kao dokaz protupravnog postupanja osoba nadležnih za provedbu novčane transakcije 11.04.2018 god. u ime i za račun Tuženika, a što je određeno odredbama članka 291 Kaznenog zakona, tužitelj prilaže imena odgovornih osoba i dokaze: direktorica poslovnice ŽČG, koja je u dopisu od 25.05.2018 god. na st 2 t Prilozima naznačila dva (2) dokumenta naziva, Potvrde o zatvorenim štednim ulozima koje je Tužitelju dostavila s potpisima odgovornih osoba i potpisom Tužitelja ali bez obrazloženja o razlogu zašto Tužitelju dokumenti nisu uručeni u poslovnici [adresa] prilikom provedbe novčane transakcije. A što ujedno znači da Tužitelj nikada dokumente nije potpisao ali nikada nije niti dobio odgovor od Tuženika kako je moguće da mu je iste poslao s njegovim potpisom. Nepošteno prikrivanje stvarnih činjenica vidi se i u isticanju sugestije da se prijenos sredstava provede uplatom na neki drugi račun Tužitelja. Postavlja se razumno pitanje, zašto nadležna direktorica s pozicije odgovorne osobe nije prvo obrazložila sve elemente novčane transakcije, razlog i interes Tuženika, i nadležnog bankara da se transakcija provede uz gore opisana kaznena djela. Jer u tom slučaju: Sugestija da se transakcija obavi bezgotovinski bila bi bez učinka u svakom smislu. Odredbe Ugovora o oročenim štednim ulozima, zahtijevaju da se korisniku uruči potvrda o zatvorenim štednim ulozima koju on mora potpisati. Tužitelj dokazuje da je nadležna direktorica ŽČG zlouporabom položaja i ovlasti namjerno prikrila i izostavila činjenicu da 11.04.2018 god Tuženik nije imao logističku informacijsku podršku da se novčana transakcija provede sukladno odredbama opisanih ugovora o oročenim štednim ulozima, a o čemu je Tužitelj morao biti informiran 11.04.2018. godine.

9. Opreza radi, Tužitelj navodi činjenicu da je u istom dopisu izostao odgovor o dokumentu koji je Tužitelj tražio radi uvida i koji je dana 10.04.2018 god potpisao kemijskom olovkom u poslovnici Resselova. Dakle, dokument nije pronađen unatoč tome što ga je dana 18.04.2018 god nadležna odgovorna osoba u poslovnici CČ tražila ali ga nije našla. Sve je to moguće jer prakse u Tuženika koji traži od klijenata potpisivanje dokumenta radi statističke evidencije, a koje onda kod sebe zadržava samo banka ovdje Tuženik. Tužitelj o tome prilaže dokazni dokument od 18.04.2018 god., a koji je ovjerila i potpisala odgovorna osoba u ime Tuženika CČ. Prema priloženim dokazima i činjenicama Tužitelj je dokazao da je nadležna direktorica ŽČG počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, određeno člankom 291 Kaznenoga zakona, člankom 236 st1 st 2 Kaznenog zakona NN 51/15, 101/17, 118/18 u smislu članka 230 Zakon o parničnom postupku NN 152/14, 70/17, 126/19.

10. Tužiteljica dalje navodi da je direktorica VČ nepoštenim prikrivanjem stvarnih činjenica u dopisu od 25.05.2018 god, unatoč tome što niti jednom riječju nije dokazala ali je ujedno osporila da postoje elementi kaznenog djela u provedbi novčane transakcije i u postupanju službenika banke ČČ. Sve to, unatoč tome što joj je bilo poznato da je novčana transakcija provedena, temeljem počinjenja opisanih kaznenim djelima. Slijedom toga, nadležna direktorica još jednom je dopisom od 01.02.2018 god upozorila Tužitelja da banka ovdje Tuženik ne dogovara sastanke izvan poslovnica banke. Sve to bez poslovne i moralne odgovornosti za sve odgovore u kojima ta ista banka nikada nije jasno i istinito odgovorila tko je dostavio dokumente Potvrde o zatvorenim štednim ulozima Tužitelju na potpis, a koje Tužitelj nije dobio prilikom provedbe transakcije i nikada nije potpisao. Tužitelj priloženim dokazima i činjenicama dokazuje da je VČ u ime i za račun Tuženika počinila kazneno djelo određeno odredbom članka 291 Kaznenog zakona, članka 236 st 1 st 2 Kaznenog zakona. Ovim se dokazuje da Tužitelj ne bi mogao dobiti zaštitu svojih pravnih interesa, niti da se je 11.04.2018 god prilikom provedbe novčane transakcije obratio za pomoć direktorici VČ.

11. Tužiteljica dalje navodi da je bankar MČ koji je nadležan za provedbu novčane transakcije 11.04.2018 god. počinio kazneno djelo određeno člankom 291 Kaznenog zakona i članka 236 st 1 st 2 Kaznenog zakona i članka 235 KZ-a u smislu članka 230 Zakona o kaznenom postupku. Tužitelj prilaže dokaznu dokumentaciju, dokument Pregled transakcija od 11.04.2018 god. s potpisom nadležnog bankara ČČ, i dva dokumenta naziva Potvrde o zatvorenim štednim ulozima s potpisom ČČ. Tužiteljica, dalje navodi da je EČ na poziciji voditelja devizne štednje temeljem dva Ugovor o oročenim štednim ulozima čiji je vlasnik Tužitelj. Budući da je na ovoj poziciji nadležna osoba EČ imala izravan pristup osobnim podacima o vlasniku oročenih štednih uloga i svojim potpisom, ona je morala 11.04.2018 god potvrditi promjenu stanja oročenih štednih uloga i dokument dostaviti vlasniku na potpis. Tužitelj navedenim činjenicama i dokazima dokazuje da se to nikada nije dogodilo, nego je Tužitelj dokumentaciju s njegovim potpisima, a koju on nikad nije potpisao primio poštanskom pošiljkom. Tužitelj je temeljem priloženih činjenica i dokaza dokazuje da je EČ počinila kazneno djelo određeno člankom 236 st 1 st 2, Kaznenog zakona, i člankom 266 KZ-a u vez članka 38 i članka 278 st 1 Kaznenog zakona NN 56/15, 61/15, 101/17, 118/18.

12. Tužiteljica prilaže dokaznu dokumentaciju. Tužitelj je priloženim dokazima i činjenicama jasno dokazao da je Tuženik dana 11.04.2018 god u poslovnici [adresa] proveo novčanu transakciju na način da su nadležne odgovorne osobe počinile kaznena djela na štetu Tužitelja i to: zlouporabom položaja i ovlasti, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju koje je iskorišteno za protupravan pristup osobnim podacima Tužitelja, da bi nakon toga mogle provesti kazneno djelo krivotvorenja poslovne dokumentacije i uništavanja javne isprave. Nakon toga prikazivanjem netočnog opisa provedene novčane transakcije na javnoj ispravi Pregled transakcija, obmanom, iskorištavajući povjerenja Tužitelja, pokušale osigurati pravni legitimitet za provedbu novčane transakcije za koju nisu imale logističku podršku u informacijskom sustavu. Tužitelj radi pretrpljenog teškog zločina, a s obzirom na godine svojega života, trpi trajne posljedice kao i članovi njegove obitelji. O tome predlaže sudu, dostaviti dokaze na uvid. Odredbom članka 230 Zakon o obveznim odnosima NN 35/05 41/085, 125/11, 78/15, 23/18 Tužitelj u tužbi predlaže sudu donijeti slijedeću presudu:

''Nalaže se u Zagrebačkoj banci Zagreb, [adresa] OIB 09777893547, radi počinjene štete ŽČ [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od = 550.000,00 HRK na račun Tužitelja broj: HR 1824840083236738608 otvoren kod Raiffeisen BANK Zagreb''

13. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23.02.2021. navodi da tuženik osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbu u bitnome temelji na tvrdnji da je tuženik u svom postupanju, provedbi novčanih transakcija – isplati novčanih sredstava tužiteljici na temelju Ugovora o oročenim štednim ulozima i zatvaranju predmetnih štednih uloga, navodno počinio brojna kaznena djela i time prouzročio štetu tužiteljici. Takva tvrdnja tužiteljice nije točna, potpuno je neosnovana i ničim dokazana. Tuženik osporava počinjenje bilo kakvih nezakonitih radnji prema tužiteljici kojima bi tužiteljici bila nanesena bilo kakva šteta. Iako pravna osnova ne predstavlja neophodni sadržaj tužbe, te je sud dužan postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a što je ovdje slučaj jer tužiteljica ne navodi konkretnu pravnu osnovu niti se iz tužbe može razabrati traži li tužiteljica traži imovinsku ili neimovinsku štetu ili obje te vrste štete, tužiteljica se samo neosnovano poziva na više zakona, tako npr. i na odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisana zastara tražbine naknade štete. Ono što se može pretpostaviti iz navoda tužbe je da tužiteljica potražuje naknadu navodno pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Međutim tužiteljica nije dala niti jedan konkretan i vjerodostojan dokaz kojim bi dokazala kumulativno postojanje svih zakonom propisanih pretpostavki za nastanak tuženikove obveze naknade štete. Tužiteljica nije ni obrazložila štetu koju potražuje, niti je predložila dokaze na okolnost osnove i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Zakonom o obveznim odnosima propisane su pretpostavke nastanka obveze naknade štete, a to su: štetna radnja tuženika, šteta prouzročena tužiteljici, uzročna veza između štetne radnje i štete, protupravnost radnje tuženika i tuženikova krivnja. Da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu štete od tuženika, navedene zakonske pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Dakle, da bi tuženik uopće odgovarao za štetu, tužiteljica bi trebala dokazati da postoji štetna radnja tuženika koja je tužiteljici prouzročila štetu i da je ta radnja protupravna. Tužiteljica nije dokazala ispunjenje gore navedenih zakonskih pretpostavki za ostvarenje prava na naknadu štete. Provođenje novčane transakcije – isplata novčanih sredstava na temelju Ugovora o oročenim štednim ulozima i zatvaranje predmetnih štednih uloga, tužiteljica smatra štetnom radnjom tuženika i podvodi te radnje pod navodna kaznena djela. Tužiteljica neosnovano smatra da je predmetna transakcija provedena protivno odredbama Ugovora o oročenim štednim ulozima i zakona, odnosno da je tuženik prilikom iste počinio više kaznenih djela (krivotvorenje poslovne isprave, uništavanje javne isprave, neovlašteni pristup osobnim podacima, zloporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju i pomaganje u počinjenju kaznenog djela). Tuženik izričito osporava počinjenje bilo kakve protupravne radnje, a svakako i bilo kojeg kaznenog djela prema tužiteljici.

14. Tuženik dodaje da bi radnja bila štetna ista mora sadržavati element protupravnosti, znači mora biti protivna pozitivnim propisima. U radnji tuženika nema elemenata protupravnosti. Tuženik je u konkretnom slučaju samo provodio naloge tužiteljice – izvršio isplatu novčanih sredstava sa štednih uloga u gotovini na ruke tužiteljici, te nakon isplate zatvorio predmetne štedne uloge i tužiteljici predao svu potrebnu dokumentaciju kao potvrdu izvršenih radnji, postupajući u svemu sukladno pozitivnim zakonskim propisima i internim aktima tuženika. Naime, tužiteljica je dana 11.04.2018. g. došla u Poslovnicu tuženika Gradska štedionica i zatražila zatvaranje odnosno raskid dvaju Ugovora o oročenim štednim ulozima, broj štednog uloga: 2530417804 i 2530417815, te isplatu novčanih sredstava na temelju navedenih Ugovora i to u gotovini na ruke tužiteljici. Zaposlenik tuženika, bankar MČ, pri tom je sugerirao tužiteljici prijenos novčanih sredstava izvršiti na drugi račun tužiteljice, bez isplate u gotovini, no tužiteljica je inzistirala na isplati u gotovini. Sugestija bankara da se isplata izvrši na račun, a ne na ruke nipošto se ne može smatrati „nepoštenim prikrivanjem stvarnih činjenica“, nego je tužiteljici isto sugerirano jer se radilo o većem iznosu novca, a takve isplate sigurnije je za stranku izvršiti na račun stranke, a ne na ruke. No budući da je tužiteljica inzistirala na isplati na ruke, bankar je postupio po njenom nalogu i isplatio joj njena novčana sredstva u gotovini na ruke, i to novčani iznos po navedenim Ugovorima o oročenim štednim ulozima (iznos od 159.435,47 kn). Nakon isplate novčanih sredstava, štedni ulozi tužiteljice su zatvoreni, kako je to i navedeno na dokumentu Pregled transakcija, a koji je dokument tužiteljica pročitala, potpisala i preuzela po izvršenju navedenih transakcija, dakle 11.04.2018. g. Tuženik osporava da bi „obmanom i zlouporabom dugogodišnjeg povjerenja“ tražio od tužiteljice potpis navedenog dokumenta. Navedeni dokument se redovno izdaje u takvim slučajevima, dakle u slučaju zatvaranja štednog uloga i isplate po istom, te se daje na pregled i potpis klijentu, koji onda svojim potpisom potvrđuje navode dokumenta (konkretno da su štedni ulozi zatvoreni i da su mu isplaćena sredstva), a dokaz tome je pregled transakcija od 11.04.2018.

15. Tuženik ističe kako tuženik nije imao „već pripremljen novac za isplatu“, niti je transakciju provodio „bez upotrebe računala“, kako to pogrešno navodi tužiteljica, insinuirajući da je time počinio ili pomogao u počinjenju kaznenog djela krađe počinjenom tužiteljici od nepoznate treće osobe. Naime, iz navoda tužbe i tužbi priloženih dopisa tužiteljice može se zaključiti da je ista iskonstruirala cijeli događaj prema tuženiku, pokušavajući prikazati tuženika kao počinitelja kaznenog djela, koji je s predumišljajem „opljačkao“ tužiteljicu. Takve insinuacije tužiteljice su potpuno neosnovane i uvredljive za tuženika. Što se tiče navoda tužiteljice da je dobila poziv iz Banke od gđe Ž, navodne šefice, te da je tužiteljica po njenom prijedlogu raskinula predmetne Ugovore o oročenim štednim ulozima, tuženik osporava da je bilo tko iz Banke kontaktirao tužiteljicu, a pogotovo da su je iz Banka kontaktirali i predložili raskid predmetnih Ugovora i isplatu po istima. Interes tuženika nije zatvaranje računa i isplata štednih uloga klijentima već potpuno suprotno, a to je privući klijente da svoje štedne uloge drže kod tuženika. U postupanju bankara, tuženikova zaposlenika, nije bilo nikakvog „sumnjivog ponašanja“, kako to navodi tužiteljica, te je isti u svemu postupio po nalozima tužiteljice i u skladu s propisima. Tako je bankar, navedenog dana, dakle 11.04.2018. g., kada ga je tužiteljica zatražila isplatu i zatvaranje oročenih štednih uloga, izbrojio novac i isplatio isti tužiteljici u gotovini na ruke, a da su transakcije uredno obavljene preko računala, dakle da su provedene kroz sustav Banke, nedvojbeno dokazuju izdane Potvrde o stanju štednih uloga. Stoga su neosnovane tvrdnje tužiteljice da tuženik nije imao logističku podršku u informacijskom sustavu, odnosno da je transakcija provedena bez upotrebe računala. Jednako tako neosnovane su i potpuno pogrešne tvrdnje tužiteljice da ona nije potpisala navedene Potvrde, odnosno da bi njen potpis na istima bio krivotvoren. Tužiteljica je istog tog dana, dakle 11.04.2018. g. kada su obavljene predmetne transakcije po njenom nalogu, uz potpis dokumenta Pregled transakcija, potpisala i dokumente Potvrda o stanju štednog uloga br. 2530417804 i br. 2530417815. Neistiniti su i navodi tužiteljice da joj predmetne Potvrde nisu uručene tog dana, dakle nakon što joj je izvršena isplata i zatvoreni štedni ulozi. Predmetne Potvrde su se obavezno davale klijentima po obavljenim transakcijama, a tako je bilo i u ovom slučaju. Tuženik je ispunio svoju obvezu i uručio tužiteljici predmetne Potvrde odmah po obavljenoj transakciji isplate i zatvaranja štednih uloga, a što je tužiteljica učinila s istima nakon toga, to tuženik ne zna niti može znati.

16. Tuženik dodaje da je postupak zatvaranja oročene štednje kod tuženika propisan Uputom o oročenoj štednji od 26.09.2016. g. koju tuženik prilaže. Tako je na str. 45. Upute navedeno, cit.: „…već se prilikom provođenja transakcije zatvaranja oročenih štednih uloga ispisuje Potvrda o stanju štednog uloga. Potvrdu potpisuje klijent koji zatvara štedni ulog (ovdje tužiteljica) i djelatnik Banke. Potvrda se ispisuje u dva primjerka, jedan se uručuje klijentu, a drugi zadržava Banka i arhivira ga na isti način kao i Ugovor o oročenom ulogu. Po primitku Potvrde, klijent se smatra obaviještenim o stanju štednog uloga nakon zatvaranja.“ Nadalje je u predmetnoj Uputi opisan postupak autorizacije transakcije zatvaranja oročene štednje, a koji je postupak proveden i u ovom slučaju, zbog čega se na predmetnim Potvrdama i nalaze tri potpisa i to: potpis tužiteljice (kao klijenta), te dva potpisa od strane Banke (potpis bankara koji je inicirao transakciju i potpis bankara ovlaštenog za autorizaciju). Tako je na str. 45. Upute nadalje navedeno i cit.: „Ovisno o statusu pojedinih računa oročene štednje, dospjelih računa oročene štednje na avista namjenama i štednje po viđenju (štedne knjižice) može biti programski tražena autorizacija transakcije zatvaranja/isplate. U tom slučaju postupa se na način:

- Nakon provedene identifikacije klijenta i uz predočenje Ugovora o štednom ulogu/štedne knjižice inicira se transakcija zatvaranja/isplate depozita

- Transakcija se šalje na autorizaciju kroz aplikaciju FOS bankaru ovlaštenom za autorizaciju

- Kod bankara koji je inicirao transakciju ispisuje se Potvrda o stanju štednog uloga

- Bankar nakon slanja zahtjeva za autorizaciju donosi na uvid i paraf Potvrdu o stanju štednog uloga, orginal Ugovora o štednom ulogu/štednu knjižicu ili Izjavu o uništenju, gubitku ili krađi ugovora o oročenom štednom ili štedne knjižice i osobnu iskaznicu klijenta bankaru ovlaštenom za autorizaciju

- Bankar ovlašten za autorizaciju nakon uvida u gore navedenu dokumentaciju i parafa na Potvrdu provodi traženu autorizaciju kroz FOS aplikaciju.

- Nakon provedene autorizacije bankar koji je inicirao transakciju zatvaranja/isplate provodi isplatu sredstva uz potpisivanje Potvrde o stanju štednog uloga i FOS potvrde.

- Orginal Ugovora ili štedna knjižica se poništavaju i vraćaju klijentu...”

17. Tuženik, a što se tiče tužiteljičinih primjeraka Ugovora o štednim ulozima koji su po zatvaranju štednih uloga i isplati novčanih sredstava poništeni (rukom prekriženi), ukazuje da tužiteljica iste nije htjela preuzeti, uz obrazloženje da joj isti ne trebaju kad više ne vrijede, zbog čega ih je bankar fizički uništio. Tužiteljica se tome tada nije protivila, dakle nije imala primjedbi na uništenje Ugovora, da bi sad u tužbi tvrdila da su isti očito uništeni s namjerom da se, u slučaju da je npr. kazneno djelo koje je prema tužiteljici počinjeno izvan poslovnice tuženika završilo smrtnim ishodom za tužiteljicu, navodno ne bi moglo dokazati da je postojala štednja po predmetnim Ugovorima i da je tuženik svjesno i namjerno u duljem vremenskom razdoblju planirao počinjenje kaznenih djela prema tužiteljici, odnosno da je isti umješan u počinjeno joj kazneno djelo krađe. Kako je već navedeno, tužiteljica samo iznosi potpuno neosnovane insinuacije kojima tuženika dovodi u vezu s kaznenim djelom koje joj je počinjeno od strane nepoznatog počinitelja izvan poslovnice tuženika, te tužiteljica sad, znajući da se vjerojatno nikad neće moći naplatiti od počinitelja kaznenog djela, pokušava okriviti tuženika za nastali događaj i posljedice tog događaja s kojim tuženik nema nikakve veze i koji se događaj i prema navodima tužiteljice dogodio nakon što je napustila poslovnicu tuženika. S obzirom da su tužiteljici, po njenom nalogu, isplaćena oročena sredstva uslijed čega su Ugovori prestali važiti, i da tužiteljica iste nije htjela preuzeti, te da se nije protivila uništenju Ugovora od strane bankara, tuženik smatra da u uništenju tužiteljevih primjeraka Ugovora nema nikakve protupravnosti, a kamoli elemenata kaznenog djela. Na ove okolnosti tuženik predlaže saslušanje svjedoka ČČ, na adresi tuženika. Tuženik, a vezano za navode da su Ugovori zatvoreni istovremeno kad je to tužiteljica to i zatražila te da su joj novčana sredstva isplaćena bez prethodne najave, tuženik ističe da se klijentima preporučuje isplatu većeg iznosa novca unaprijed najaviti Banci, no da se, sukladno internim procedurama tuženika, i bez prethodne najave može odmah isplatiti zatraženi iznos, naravno ukoliko u poslovnici postoje dovoljna sredstva i ukoliko takva isplata ne remeti redovno poslovanje s klijentima, a što je ovdje bio slučaj.

18. Tuženik navodi da se poukom o pravima oštećeniku, ovdje tužiteljici, koju je tužiteljica priložila uz tužbu, samo ukazuje na prava na koja ima sukladno čl. 51. Zakona o kaznenom postupku (npr. pravo služiti se vlastitim jezikom, podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja, izvršiti uvid u spis predmeta, zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave, itd.). Znači, Pouka o pravima od 11.04.2018. g. nije niti može biti dokaz pomaganja tuženika drugim počiniteljima odnosno bilo kakve umiješanosti tuženika u kazneno djelo krađe. Vjerojatno je da je tužiteljica nadležnom tijelu podnijela kaznenu prijavu, pretpostavlja se protiv nepoznatog počinitelja, ali to nije dokaz da je tuženik počinio bilo kakvo kazneno djelo prema tužiteljici. Tužiteljica ničim nije dokazala da je tuženik počinio bilo koje od nabrojanih kaznenih djela, dakle nije dokazala da se protiv tuženika, kao navodnog počinitelja kaznenih djela, uopće vodi kazneni postupak, niti je dokazala da je u odnosu na tuženika donesena pravomoćna presuda kojom bi bio proglašen krivim za navedena kaznena djela na kojima tužiteljica temelji svoju tužbu.

19. Tuženik ponovno osporava da je u radnji bankara ČČ bilo elemenata protupravnosti odnosno da je novčana transakcija provedena temeljem počinjenja više kaznenih djela, kako to pokušava prikazati tužiteljica, a također osporava da je itko drugi od tuženikovih zaposlenika, konkretno AČG, direktorica Poslovnice Resselova, VČ, direktorica Poslovnice Gradska štedionica i IČ, voditeljica devizne štednje (koje osobe spominje tužiteljica u tužbi), prilikom provedbe predmetnih transakcija postupao protupravno odnosno počinio bilo kakvo kazneno djelo. Kako je to navela i sama tužiteljica, njoj su, nakon što je napustila poslovnicu tuženika, dakle izvan poslovnice Banke, nasilno oduzeta novčana sredstva u iznosu od 159.435,47 kn. Tužiteljici je eventualna šteta, i to imovinska, nastala počinjenjem kaznenog djela krađe (otuđenjem novčanih sredstava) od strane nepoznate treće osobe, izvan poslovnice tuženika, stoga štetnik nije, niti može biti tuženik, koji je samo provodio naloge tužiteljice za raskid Ugovora o oročenim i isplatu po istima, poštujući pri tome sve zakonom i internim aktima propisane obveze. Iz svega navedenog u ovom odgovoru na tužbu jasno je da tuženik nije počinio niti jedno od pet kaznenih djela koja tužiteljica, očito u nedostatku pravnih argumenata i osnova za ovu tužbu radi naknade štete, neosnovano nabraja u svojoj tužbi pokušavajući tuženika prikazati štetnikom. Tuženik u svezi s tim ukazuje i na načelo presumpcije nevinosti, koje je sadržano u poglavlju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustava Republike Hrvatske, a koje znači da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja. Naime, člankom 28. Ustava propisano da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Kako je gore već navedeno, tuženik nema saznanja da bi protiv njega bio pokrenut kazneni postupak radi navodnog počinjenja navedenih pet kaznenih djela u ovoj tužbi, a jasno je i da protiv tuženika ne postoji pravomoćna presuda kojom bi bila utvrđena njegova krivnja za počinjenje bilo kojeg od navedenih kaznenih djela. Osim što tužiteljica nije dokazala štetnu radnju odnosno protupravnost radnje tuženika, tužiteljica nije dokazala ni imovinsku ili neimovinsku štetu koja joj je navodno nastala bilo kojom radnjom tuženika, dakle nije dokazala, niti ponuđenim dokazima učinila vjerojatnom postojanje uzročno posljedične veze između navodne štetne radnje tuženika i navodne štete.

20. Tuženik ističe da je odgovorio na sve dopise – iznesene pritužbe i primjedbe tužiteljice, obrazložio postupanje Banke, istaknuo da Banka s klijentima ne dogovara sastanke izvan prostora Banke niti obavlja gotovinske transakcije s klijentima izvan poslovnice Banke, te je tužiteljici dostavio svu dokumentaciju koju je tražila, iskazavši ujedno i volju za suradnju u svakom postupku koji tužiteljica, vezano za opisani slučaj nasilno oduzetog novca, eventualno pokrene pred nadležnim tijelima. Tuženik niti jednom riječju nije „priznao svoju odgovornost u počinjenju opisanih kaznenih djela“ kako to neosnovano pokušava prikazati tužiteljica, te tuženik još jednom izričito osporava da bi postojala njegova odgovornost za počinjenje bilo kojeg kaznenog djela prema tužiteljici, kao ni da bi svojim radnjama zatvaranja računa tužiteljice i isplatom njenih novčanih sredstava po njenom izričitom nalogu uzrokovao tužiteljici bilo koji oblik štete. Tuženik smatra da je iz same tužbe, koja ne sadrži niti jedan konkretan dokaz na okolnosti na koje se tužiteljica poziva, očito da je tužba podnesena jedino u svrhu pokušaja prenošenja tereta nastalog stanja tužiteljici na tuženika. Tužiteljica je, vrlo vjerojatno zbog nemogućnosti povrata novca tj. nemogućnosti naplate od nepoznatog počinitelja kaznenog djela, odlučila odgovornost za nastalu joj situaciju prenijeti na tuženika, no tuženik nije počinio nikakve nezakonite radnje da bi mogao i trebao prihvatiti odgovornost za nastalu situaciju. Tuženik nikako ne može snositi krivnju za to što je tužiteljici, izvan poslovnice tuženika, od strane nepoznate treće osobe nasilno oduzet novac koji joj je prethodno po njenom nalogu bio isplaćen u poslovici tuženika. Slijedom svega navedenog, a kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za štetu, jasno je da tužiteljica nema pravo tražiti naknadu štete od tuženika. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

21. Tužiteljica je na pripremnom ročištu od 08.11.2021. (list 72 spisa) predala podnesak u kojem je konačno postavila tužbeni zahtjev, te je nadopunila činjenične navode tužbe i dokazne prijedloge navodeći da predlaže provođenje svih dokaza predloženih u tužbi, te da dostavlja i dokumentaciju, te isprave vezano za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], a koja nekretnina je trebala biti obnovljena sredstvima koje je tužiteljica imala u vidu štednih uloga, a svrhu iznajmljivačke djelatnosti, a što se nažalost nije dogodilo. Također se dostavlja i troškovnik vezano za radove koji su na predmetnoj nekretnini trebali biti izvršeni, a nisu. Tužiteljica navodi da će u daljnjem tijeku postupka specificirati zahtjev po utuženim osnovama i kriterijima, a u tom trenutku tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese slijedeću presudu:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju (tužiteljici) isplati iznos od 550.000,00 kuna (slovima: petstopedesettisućakuna), odnosno sada 72.997,54 EUR (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.04.2018. g. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 30.11.2007. g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

22. Tuženik se podneskom od 02.12.2021. očitovao na tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska koji je predan na pripremnom ročištu od 08.11.2021., u bitnome navodeći da, a kako je to tuženik već detaljno iznio u svojem odgovoru na tužbu, iz navoda tužbe jasno je da je tužiteljica vjerojatno zbog nemogućnosti povrata novca tj. nemogućnosti naplate od nepoznatog počinitelja kaznenog djela odlučila odgovornost za nastalu joj situaciju prenijeti na tuženika. Međutim tuženik nije počinio nikakve nezakonite radnje temeljem kojih bi moglo doći do odgovornosti tuženika za nastalu situaciju tužiteljice. Tuženik nikako ne može snositi krivnju ili bilo kakvu odgovornost za to što je tužiteljici, izvan poslovnice tuženika, od strane nepoznate treće osobe nasilno oduzet novac koji joj je prethodno po njenom nalogu bio isplaćen u poslovici tuženika. Tužiteljica tužbu u bitnome temelji na tvrdnji da je tuženik u svom postupanju, dakle provedbi novčanih transakcija – zatvaranju štednih uloga i isplati novčanih sredstava tužiteljici na temelju Ugovora o oročenim štednim ulozima, navodno počinio brojna kaznena djela i time prouzročio štetu tužiteljici.

23. Tuženik u svezi s tim ponovno ističe kako osporava počinjenje bilo kakvih nezakonitih radnji prema tužiteljici, kojima bi tužiteljici bila nanesena bilo kakva šteta. U postupanju bankara ČČ, tuženikova zaposlenika, nije bilo nikakvog „sumnjivog ponašanja“, kao što insinuira tužiteljica, niti je u poduzetim radnjama bankara bilo elemenata protupravnosti. Isti je u svemu postupio sukladno nalozima tužiteljice, te u skladu sa zakonskim propisima i internim aktima tuženika. Da je tomu tako, dakle da je postupak zatvaranja oročene štednje i isplate novčanih sredstava tužiteljici proveden po propisanoj proceduri vidljivo je iz Upute za oročenu štednju građana od 26.9.2016. g. koja je priložena uz odgovor na tužbu. Sukladno predmetnoj Uputi bankar je nakon provedene autorizacije, a po zatvaranju štednih uloga, proveo isplatu novčanih sredstva uz potpisivanje Potvrde o stanju štednog uloga, dakle tužiteljici ne bi mogla biti isplaćena novčana sredstva bez da je ista potpisala Potvrde o stanju štednih uloga od 11.04.2018. g. Tužiteljica je nesporno dala nalog za zatvaranje odnosno raskid dvaju Ugovora o oročenim štednim ulozima, broj štednog uloga: 2530417804 i 2530417815 i nalog za isplatu novčanih sredstava na temelju navedenih Ugovora i to u gotovini na ruke tužiteljici, te je ista nesporno primila novčana sredstva. Tužiteljica i sama priznaje da je primila novac koji joj je isplaćen, a svatko tko je bio u bilo kojoj banci zna da banka ne isplaćuje novac bez naloga klijenta. Kako je tužiteljica nesporno od tuženika zatražila i dobila svoj novac koji je imala kod tuženika nesvrsishodno je provoditi grafološko vještačenje potpisa tužiteljice na predmetnim Potvrdama jer nije jasno što tužiteljica hoće dokazati kad je nesporno da je zatražila i dobila isplatu svojih novaca koje je imala kod tuženika. Tuženik ne može i nije odgovoran za događaje na ulici izvan njegove poslovnice. Tuženik također osporava da je itko drugi od tuženikovih zaposlenika, konkretno AČG, direktorica Poslovnice Resselova, VČ, direktorica Poslovnice Gradska štedionica i IČ, voditeljica devizne štednje (koje osobe spominje tužiteljica u tužbi i čije saslušanje predlaže), prilikom provedbe predmetnih transakcija postupao protupravno odnosno počinio bilo kakvo kazneno djelo. Tužiteljica je i sama u svojoj tužbi navela da su joj nakon što je napustila poslovnicu tuženika, dakle izvan poslovnice Banke, nasilno oduzeta novčana sredstva u iznosu od 159.435,47 kn. Znači tužiteljici je eventualna šteta, i to imovinska, nastala počinjenjem kaznenog djela krađe (otuđenjem novčanih sredstava) od strane nepoznate treće osobe, izvan poslovnice tuženika, stoga štetnik nije, niti može biti tuženik, koji je samo provodio u svojim prostorijama poslovnice naloge tužiteljice za raskid Ugovora o oročenim i isplatu po istima, poštujući pri tome sve zakonom i internim aktima propisane obveze.

24. Pored same osnove, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, odnosno u podnesku tužiteljice od 08.11.2021. g. (koji je u bitnome isti, samo je isti sada formuliran na način da se pored iznosa od 550.000,00 kn potražuju još i kamate na taj iznos te parnični troškovi s kamatama). Dakle tužiteljica ni u tužbi, niti u podnesku od 08.11.2021. g. nije navela konkretnu pravnu osnovu tužbenog zahtjeva niti je specificirala navodno nastalu joj štetu po utuženim osnovama, ali se iz okolnosti na koje tužiteljica u predmetnom podnesku predlaže provođenje dokaznih prijedloga raznim vještačenjima može zaključiti da tužiteljica, pored imovinske štete u vidu otuđenih novčanih sredstava, potražuje i naknadu navodno pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te naknadu štete s osnova izgubljene dobiti odnosno izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine koja je navodno trebala biti obnovljena sredstvima koja su joj isplaćena po zatvaranju oročenih štednih uloga. Da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu štete od tuženika, zakonske pretpostavke nastanka obveze naknade štete (štetna radnja tuženika, šteta prouzročena tužiteljici, uzročna veza između štetne radnje i štete, protupravnost radnje tuženika, te tuženikova krivnja) moraju biti kumulativno ispunjene. Dakle, da bi tuženik uopće odgovarao za štetu, tužiteljica bi prvenstveno trebala dokazati da postoji štetna radnja tuženika koja je tužiteljici prouzročila štetu i da je ta radnja protupravna, a što tužiteljica nije niti može dokazati jer tuženik odnosno njegovi zaposlenici nisu počinili nikakvu protupravnu radnju. Osim što tužiteljica nije dokazala štetnu radnju odnosno protupravnost radnje tuženika, tužiteljica nije dokazala ni imovinsku ili neimovinsku štetu koja joj je navodno nastala bilo kojom radnjom tuženika, dakle nije dokazala, niti je ponuđenim dokazima učinila vjerojatnom postojanje uzročno posljedične veze između navodne štetne radnje tuženika i navodne štete. Vezano za navodnu štetu s osnove izmakle koristi u vidu nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine koja je navodno trebala biti obnovljena novčanim sredstvima koje je tužiteljica imala u vidu štednih uloga, tuženik ističe da za ostvarenje prava za naknadu štete u vidu izmakle koristi nije dovoljna apstraktna (teorijska) mogućnost da bi oštećenik ostvario dobitak, već je nužno da je oštećenik zaista imao nakanu ostvariti korist kao i postojanje vjerojatnosti ostvarenja takve koristi odnosno dobitka, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 3051/07 od 27.01.2016. g., a što je potpuno u skladu i sa stavom i sudskom praksom VSRH, posl. br. Rev-x 966/14-2 od 03.06.2016. u vezi s Rev-236/82 od 07.10.1982., PSP-22/99.

25. Tuženik dodaje da Zakon o obveznim odnosima u čl. 1046. izmaklu korist (negativnu štetu) određuje kao sprečavanje povećanja nečije imovine. Prema ĐČ, Neka pitanja naknade materijalne štete, Zbornik radova Naknade štete, izdanje Izdavačkoo-instruktivnog biroa, Zagreb, 1987., na koju se literaturu pozivaju TČ i RČ u knjizi Odštetno pravo, Zbirka sudskih rješidbi o naknadi i popravljanju štete s napomenama i propisima, drugo izdanje A & partneri – nakladništvo i informatika d.o.o., Zagreb, 2008., str. 492., kao pretpostavke priznavanja prava nekoj osobi na naknadu izmakle koristi navode se, cit.: „1. nužnost postojanja namjere stjecanja koristi koja se zbog štetnikova postupka izjalovila, tj. nije dovoljno da je oštećenik imao samo mogućnost povećanja svoje imovine koju nije želio iskoristiti, 2. postojanje objektivne vjerojatnosti da bi oštećenik zaista stekao dobitak da u tome nije bio spriječen, 3. postojanje dopuštenja za korist, što znači da treba biti povrijeđen neki oštećenikov pravno zaštićeni interes.“ Tužiteljica nije dokazala ispunjenje niti jedne od gore navedenih pretpostavki. Što se tiče dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u prilogu podneska od 08.11.2021. g. na okolnosti navodno izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine i:

- Troškovnik završnih radova na stambenom objektu: kuća na lokaciji [adresa] 11.12.2017. g., izrađen po trg. društvu ELING d.o.o. Zabok, kao izvođaču radova,

- Rješenje o izvedenom stanju izdano od Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Velike Gorice dana 23.02.2016. g. kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena kuća u [adresa],

- Izvod iz digitalnog katastarskog plana od 04.06.2013. g.,

- Arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade iz prosinca 2014.,

-Rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Zagrebačko prisavlje“ od 04.01.2018. g. kojim se utvrđuje iznos vodnog doprinosa za predmetnu nekretninu,

ističe se da navedena dokumentacija nije niti može biti dokaz nastanka štete u vidu izmakle koristi koja bi navodno bila ostvarena prema očekivanoj dobiti od planirane djelatnosti iznajmljivanja nekretnine koja se nalazi u [adresa], niti ista može biti dokaz visine štete.

26. Tuženik navodi da tužiteljica nije pružila nijedan dokaz na okolnost da je predmetnu nekretninu trebalo obnoviti baš iz novčanih sredstava u vidu isplaćenih štednih uloga i to baš u svrhu iznajmljivanja, a niti je pružila dokaz na okolnost da bi tužiteljica svoje navodne poslovne planove u vidu iznajmljivanja predmetne nekretnine uspješno ostvarila, dakle ničim nije dokazala da joj je nastala šteta u vidu izmakle koristi. Osim toga, tužiteljica nije dokazala niti to da je ona vlasnica predmetne nekretnine u [adresa] (sva gore spomenuta dokumentacija glasi na SČ, ne na tužiteljicu) koja je nekretnina navodno trebala biti obnovljena iz otuđenih novčanih sredstava u svrhu iznajmljivanja iste. Slijedom svega navedenog, a budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za štetu, jasno je da tužiteljica nema pravo tražiti naknadu štete od tuženika. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

27. Tužiteljica je u podnesku od 08.03.2022. predložila odrediti prekid ovog postupka do okončanja kaznenog postupka koji se po prijavi tužiteljice vodi protiv djelatnika tuženika čija su imena navedena u tužbi.

28. Tužiteljica je na pripremnom ročištu od 24.03.2022. navela da odustaje od prijedloga da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine utužene tražbine, te valjanosti procedure kod zatvaranja štednih uloga, te na okolnost izgubljene dobiti (zarade) tužiteljice, da odustaje od prijedloga da se provede građevinsko vještačenje na okolnost izgubljene dobiti (zarade) tužiteljice zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine, te da odustaje od prijedloga da se provede grafološko vještačenje potpisa tužiteljice na potvrdama o stanju štednog uloga od 11.04.2018. (list 11 - 13 spisa) i na pregledu transakcija od 11.04.2018. Tužiteljica je ustrajala kod prijedloga da se prekine ovaj postupak do pravomoćnom okončanja kaznenog postupka protiv zaposlenika Zagrebačke banke d.d. ČČG, VČ, IČ i ČČ, a koji se vodi pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu, USKOK, a čiji poslovni broj se tužiteljica obvezala dostaviti u kraćem roku.

29. Tuženik je na pripremnom ročištu od 24.03.2022., a očitujući se na podnesak tužiteljice od 08.03.2022., naveo da se protivi predloženom prekidu ovog postupka do okončanja kaznenih postupaka koje navodi tužiteljica jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prekid istog s obzirom da kazneni postupci nisu u svezi s ovim postupkom. Također, smatra potrebnim istaknuti da tuženik u ovom postupku nije obuhvaćen niti se igdje spominje u kaznenim postupcima koje navodi tužiteljica niti se tadašnji zaposlenici banke čije saslušanje tužiteljica predlaže u ovom postupku u nekom od tih kaznenih postupaka navode kao osumnjičenici kako to pogrešno tvrdi tužiteljica. Ujedno ističe da u ovom postupku nisu ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika, te je upravo dokumentacijom priloženom uz podnesak tužiteljice od 08.03.2022. jasno tko su počinitelji predmetnog kaznenog djela počinjenog tužiteljici i tužiteljica bi kao oštećenica sukladno zakonskim propisima mogla postaviti imovinsko-pravni zahtjev prema počinitelju kaznenog djela, a to u ovom slučaju nije tuženik, a niti je tuženik počinio bilo kakvu štetnu odnosno protupravnu radnju.

30. Sud je tužiteljicu na ročištu od 07.09.2022., a nakon što je zastupanje tužiteljice u ovom predmetu preuzela njezina kći koja nije odvjetnica, upozorio sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) da za zastupanje u ovom predmetu može opunomoćiti kvalificiranog punomoćnika odvjetnika.

31. Sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 278. st. 1. ZPP-a, a nakon uvida u spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR-DO-1446/20 (list 218 – 291 spisa), na ročištu od 07.09.2022. odbio prijedlog tužiteljice da se odredi prekid postupka u ovom predmetu do okončanja postupka koji se vodi povodom kaznene prijave tužiteljice protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu pod posl.br. KR-DO-1446/20, a stoga jer se u ovom predmetu odlučuje o odštetnoj odgovornosti tuženika, a sadržaj koje odgovornosti je različit od eventualne kaznene odgovornosti djelatnika tuženika koje je kazneno prijavila tužiteljica. Osim toga, sud je uvidom u spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR-DO-1446/20 koji je dostavljen uz dopis od 20.04.2022. (list 218 – 291 spisa) utvrdio da su se u istome predmetu do dana dostave tog spisa ovome sudu (20.04.2022.) pregledavale sve one isprave koje je tužiteljica dostavila i u ovome predmetu.

32. Na ročištu od 19.03.2026. na kojemu je zaključena glavna rasprava tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao u podnesku koji je predan na ročištu od 08.11.2021. (list 71 – 72 spisa) i svih do tada iznesenih navoda, te je navela da ako sud odluči zaključiti glavnu raspravu, da tužiteljica predlaže tužbeni zahtjev usvojiti i traži trošak u visini sudskih pristojbi, a sukladno Zakonu o naplati sudskih pristojbi, dok je tuženik ostao kod danog odgovora na tužbu i svih ranijih navoda, istaknuo je kako parnični sud nije vezan obrazloženjem odluke ODO-a nego eventualno osuđujućom presudom kaznenog suda, a uostalom u ovoj situaciji je kaznena prijava čak odbačena, istaknuo je kako tužiteljica nije dokazala niti štetnu radnju niti štetni događaj niti uzročno posljedičnu vezu eventualne radnje tuženika sa eventualnim štetnim događajem kao što niti nije dokazala protupravnost, a to su sve kumulativni uvjeti za naknadu štete, te da predlaže zaključiti glavnu raspravu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

33. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u pouku o pravima oštećenika MUP-a RH, PU zagrebačka, VI PP od 11.04.2018. (list 8 i 97 spisa), potvrdu tuženika o primitku prigovora tužiteljice od 12.04.2018. (list 9 i 129 spisa), dopise tužiteljice upućene tuženiku od 12.04.2018., 07.05.2018., 21.01.2019. i 18.04.2018. (list 10, 24 – 33, 89 - 96, 111 – 112, 122-124 i 130 – 135 spisa), pregled transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa), potvrdu tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 – 13 i 119 – 120 spisa), Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417804 od 05.12.2011. (list 14 – 15 i 115 – 116 spisa), Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417815 od 05.12.2011. (list 16 – 17 i 117 – 118 spisa), dopise tuženika upućene tužiteljici 01.02.2019., 25.05.2018. i 26.04.2018. (list 18 – 23, 113 – 114, 121, i 127 – 128 spisa), Uputu tuženika za oročenu štednju građana od 26.09.2016. (list 53 – 55 spisa), dokumentaciju vezanu za nekretninu u [adresa] koju je tužiteljica dostavila na ročištu 08.11.2021. (list 73- 88, 98-110 spisa), kaznenu prijavu tužiteljice protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ zaprimljenu u USKOK- u 16.07.2020. (list 172 – 174 spisa), obavijest USKOK-a u predmetu KR-US- 1065/2020 upućenu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 10.08.2020. (list 175 spisa), obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o podizanju optužnice od 12.03.2021. u predmetu KO-DO-481/2021 (list 176 – 177 spisa), obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o završetku istrage i podizanju optužnice od 12.02.2021. u predmetu Kis-DO-189/20 (list 178 spisa), dopis MUP-a RH, PU zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta upućen tužiteljici 10.06.2019. (list 179 spisa), obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o upućenu tužiteljici od 05.06.2019. u predmetu K-DO-1662/19, IS-DO- 145/19 (list 180 i 230 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o provođenju istrage posl.br. KR-DO-1662/19 od 30.05.2019. (list 181 – 193 spisa), zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu K-1458/21 od 18.02.2022. (list 214 – 217 spisa), spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR-DO-1446/20 (list 218 – 291 spisa), dopise Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30.03.2022., 02.11.2022., 12.10.2023., 21.01.2025., 14.02.2025. (list 205, 317 – 318, 343 – 344 i list 385 – 386 i list 405 – 406 spisa), dopis tužiteljice upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 20.10.2022. sa zahtjevom za dostavu adrese svjedoka, djelatnika tuženika (list 321 – 323 spisa), uvjerenja o prebivalištu za svjedoke IČ, AČG i NČ (list 353 – 355 spisa), spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KP-DO-2989/2025 (koji prileži ovom spisu u preslici), a dostavljen je uz dopis od 04.02.2026. (list 417 – 418 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije upućen tužiteljici 09.12.2025. (list 430 – 431 spisa) i u upitnik tuženika za klijente – fizičke osobe od 10.04.2018. (list 432 – 434 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 305 – 308 spisa) i svjedoke ČČ (list 311 – 313 spisa), ĆČ (list 332 spisa), GČ (list 332 – 334 spisa), AČ (list 334 – 335 spisa), IČ (list 367 – 369 spisa), NČ (list 369 – 372 spisa) i AČG (list 389 – 392 spisa).

34. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u podnesku koji je predan na pripremnom ročištu od 08.11.2021. (list 72 spisa) u cijelosti neosnovan.

35. Sud je uvidom u dokumentaciju vezanu za nekretninu u [adresa] koju je tužiteljica dostavila na ročištu 08.11.2021. (list 73-88, 98- 110 spisa) utvrdio da je GČ, sin tužiteljice, zatražio i ishodio rješenje o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade u [adresa], te da je ovdje tužiteljica dala izraditi troškovnik završnih radova na stambenom objektu u [adresa], no iz ove dokumentacije, a suprotno tvrdnjama tužiteljice i primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, sud nije mogao utvrditi da li je nekretnina u [adresa], u vlasništvu tužiteljice kao niti da li je ista nekretnina nakon obnove trebala biti korištena u iznajmljivačke svrhe, kao niti da li je tužiteljica trebala ubirati korist od tog iznajmljivanja, a jer se to u ovoj dokumentaciji ne navodi, a niti tužiteljica u svom iskazu govori o istome. Ovdje sud napominje da je tužiteljica na pripremnom ročištu od 24.03.2022. odustala od prijedloga da se provede dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost izgubljene dobiti (zarade) tužiteljice zbog nemogućnosti iznajmljivanja te nekretnine.

36. Uvidom u Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417804 od 05.12.2011. (list 14 – 15 i 115 – 116 spisa) i u Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417815 od 05.12.2011. (list 16 – 17 i 117 – 118 spisa), s tim da ovo među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je tužiteljica, kao vlasnik štednog računa, dana 05.12.2011. zaključila s tuženikom, kao bankom, dva ugovora o oročenom štednom ulogu, s iznosom oročenog uloga od 11.000,00 USD (broj 2530417804, list 14 – 15 i 115 – 116 spisa) i s iznosom oročenog uloga od 13.800,00 CHF (broj 2530417815, list 16 – 17 i 117 – 118 spisa), a na koje ugovore se primjenjuju odredbe čl. 990., čl. 991. st. 1., čl. 992. st. 1. i čl. 993. i čl. 994. st. 1., čl. 995., čl. 996. i čl. 997. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

37. Uvidom u upitnik tuženika za klijente – fizičke osobe od 10.04.2018. (list 432 – 434 spisa), a koji je tužiteljica dostavila uz podnesak od 13.03.2026., sud je utvrdio da se radi o strojno otisnutom obrascu tuženika u koji obrazac su strojno uneseni identifikacijski podaci tužiteljice, a među kojima su njezina adresa stanovanja i broj fiksnog telefona, kao i podatak da tužiteljica nema mobilni telefon, te s tim da se u istom obrascu navodi da je tuženik podatke tužiteljice iz tog upitnika prikupio i obradio "za potrebe uspostave i održavanja poslovnog odnosa klijenta s bankom, te dodatno ako se podaci prikupljaju za potrebe uspostave i održavanja poslovnog odnosa klijenta s drugom osobom, za potrebe te druge osobe (npr. Prva stambena štedionica, ZB Invest, AZ fond, Allianz i sl.)", te s tim da se na drugoj stranici ovog upitnika navodi da je bankar koji je prikupio podatke tužiteljice LČ, da su podaci prikupljeni u Zagrebu, Resselova 4, 10.04.2018. u 12:12 sati, te je na dnu druge stranice ovog upitnika u donjem desnom uglu, a iznad riječi "Klijent" rukom napisani potpis " ŽČ".

38. Uvidom u pregled transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa) sud je utvrdio da se u pregledu transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa) navodi da se radi o transakciji obavljenoj u poslovnici tuženika Gradska štedionica IND, dana 11.04.2018. u 14:06:35 sati sa ovdje tužiteljicom kao klijentom, te se dalje navodi pod rubrikom "Opis": zatvaranje nenamjenski oročenog depozita 2530417815 i konačna isplata iznosa od 14.501,08 CHF, odnosno 89.090,33 HRK, te zatvaranje nenamjenski oročenog depozita 2530417804 i konačna isplata iznosa od 11.975,83 USD, odnosno 70.345,14 HRK, a pod rubrikom "Gotovina": ukupno za isplatu: 159.435,47 HRK, u donjem lijevom uglu ispod riječi "Potpis klijenta" je rukom napisani potpis " ŽČ", a ispod čega se navodi da je bankar MČ. Sud napominje da je tužiteljica u svom iskazu (list 305 – 308 spisa) navela da je na dokumentu na listu 11 spisa njezin potpis.

39. Uvidom u potvrde tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 – 13 i 119 – 120 spisa) sud je utvrdio da se radi o dvije potvrde tuženika o tome da je dana 11.04.2018. sa štednog uloga tužiteljice broj 2530417815 isplaćeno 14.501,08 CHF, čime novo stanje štednog uloga iznosi 0,00 CHF, nakon koje isplate je štedni ulog zatvoren, te da je dana 11.04.2018. sa štednog uloga tužiteljice broj 2530417804 isplaćeno 11.975,83 USD, nakon koje isplate je štedni ulog zatvoren, s tim da se na obje ove potvrde u donjem lijevom uglu ispod riječi "Primitak potvrde potpisuje" i iznad riječi "Potpis klijenta" naalazi rukom napisani potpis " ŽČ", a u donjem desnom uglu obje potvrde, a ispod riječi "Zagrebačka banka d.d." i iznad riječi "(Žig banke i potpis)" nalazi se nečitak paraf i žig tuženika. Sud napominje da je tužiteljica prilikom saslušanja (list 305 – 308 spisa) navela da se na listu 12 spisa nalazi njezin potpis, dok joj se za potpis na dokumentu na listu 13 spisa ne čini da je njezin, odnosno ime ŽČ izgleda joj kao njezin potpis, ali prezime ŽČ ne izgleda kao njezin potpis, no da ona bez naočala i ne vidi baš dobro.

40. Uvidom u Uputu tuženika za oročenu štednju građana od 26.09.2016. (list 53 – 55 spisa) sud je utvrdio da se očito radi o uputi djelatnicima tuženika o tome kako su dužni postupati u slučaju transakcija zatvaranja štednje, a iz koje upute proizlazi da su djelatnici tuženika u tom slučaju dužni obaviti sljedeće radnje: Nakon provedene identifikacije klijenta i uz predočenje Ugovora o štednom ulogu/štedne knjižice inicira se transakcija zatvaranja/isplate depozita; Transakcija se šalje na autorizaciju kroz aplikaciju FOS bankaru ovlaštenom za autorizaciju; Kod bankara koji je inicirao transakciju ispisuje se Potvrda o stanju štednog uloga; Bankar nakon slanja zahtjeva za autorizaciju donosi na uvid i paraf Potvrdu o stanju štednog uloga, orginal Ugovora o štednom ulogu/štednu knjižicu ili Izjavu o uništenju, gubitku ili krađi ugovora o oročenom štednom ili štedne knjižice i osobnu iskaznicu klijenta bankaru ovlaštenom za autorizaciju; Bankar ovlašten za autorizaciju nakon uvida u gore navedenu dokumentaciju i parafa na Potvrdu provodi traženu autorizaciju kroz FOS aplikaciju.; Nakon provedene autorizacije bankar koji je inicirao transakciju zatvaranja/isplate provodi isplatu sredstva uz potpisivanje Potvrde o stanju štednog uloga i FOS potvrde.; Orginal Ugovora ili štedna knjižica se poništavaju i vraćaju klijentu (ukoliko je po štednoj knjižici rađena samo isplata bez zatvaranja, u tom slučaju u knjižicu se upisuje promet).

41. Uvidom u pouku o pravima oštećenika MUP-a RH, PU zagrebačka, VI PP od 11.04.2018. (list 8 i 97 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica dana 11.04.2018. prijavila MUP-u RH, PU zagrebačka, VI policijska postaja, kazneno djelo na njezinu štetu, te joj je tom prilikom izdana pouka o njezinim pravima.

42. Uvidom u potvrdu tuženika o primitku prigovora tužiteljice od 12.04.2018. (list 9 i 129 spisa), dopise tužiteljice upućene tuženiku od 12.04.2018., 07.05.2018., 21.01.2019. i 18.04.2018. (list 10, 24 – 33, 89 - 96, 111 – 112, 122-124 i 130 – 135 spisa) i u dopise tuženika upućene tužiteljici 01.02.2019., 25.05.2018. i 26.04.2018. (list 18 – 23, 113 – 114, 121, i 127 – 128 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužiteljica tuženiku dana 12.04.2018. (list 9 – 10 spisa) i 18.04.2018. (list 32 – 33 spisa) podnijela pritužbu radi nedopuštenog pristupa njezinim osobnim podacima u kojoj u bitnome iznosi navode jednake činjeničnim navodima tužbe, te je zatražila da joj se dostavi na uvid dokument koji je potpisala 10.04.2018. u tuženikovoj poslovnici u Resselovoj,

- da je tuženik dopisom od 26.04.2018. (list 22 – 23 spisa), a koji dopis je u ime tuženika potpisala AČG, kao direktorica tuženikove poslovnice u Resselovoj 2, Zagreb, odgovorio na dopise tužiteljice od 12.04.2018. i 18.04.2018. u bitnome navodeći da su u banci utvrdili da je tužiteljica dana 10.04.2018. u tuženikovoj poslovnici u Resselovoj 2, Zagreb, podigla s tekućeg računa iznos od 5.000,00 kn, a da je tom prilikom bankarica uz privolu tužiteljice ažurirala tužiteljičine osobne podatke u sustavu banke koje banka prikuplja i obrađuje temeljem zakonske obveze za potrebu uspostave i održavanja poslovnog odnosa s bankom pomoću upitnika za klijente – fizičke osobe, te da banka u prilogu dostavlja preslike dokumenata koje je tužiteljica 10.04.2018. potpisala, te da je sljedećeg dana, 11.04.2018. tužiteljica u tuženikovoj poslovnici Gradska štedionica zatražila zatvaranje dva ugovora o oročenom štednom ulogu broj 2530417804 i 2530417815, preslike kojih banka dostavlja u prilogu, te da je zatvaranje štednog uloga i isplata većeg iznosa novca moguća bez prethodne najave banci ako takva isplata ne remeti redovno poslovanje, te da je navedeno postupanje u skladu s internim procedurama, a da banka s klijentima ne dogovara sastanke izvan prostora banke niti obavlja gotovinske transakcije s klijentima izvan poslovnica banke,

- da je tužiteljica tuženiku dana 07.05.2018. uputila dopis naslovljen "Očitovanje" (list 27 – 31 spisa) u kojem analizira odgovor banke od 26.04.2018., iznosi svoje viđenje postupanja tuženika prema tužiteljici i odnosa među strankama, te zahtjeva dostavu daljnje dokumentacije o oročenim štednim ulozima tužiteljice broj 2530417804 i 2530417815, kao i da joj tuženik vrati njezinu deviznu štednju u prvobitno stanje i poništi isplate provedene na dan 11.04.2018. u iznosu od 159.435,47 HRK,

- da je tuženik 25.05.2018. (list 19 – 21 spisa) dopisom koji je u ime tuženika potpisala VČ, kao direktorica poslovnice tuženika Gradska štedionica, Zagreb, odgovorio na dopis tužiteljice od 07.05.2018., u bitnome izražavajući žaljenje zbog situacije u kojoj se našla tužiteljica te navodeći: "Prema izjavi bankara koji je obavljao transakciju, nakon zatvaranja Ugovora rekli ste da ne želite preuzeti Vaše, poništene (rukom prekrižene) primjerke Ugovora s obzirom na to da više ne vrijede. Bankar je slijedom navedenog, iste fizički uništio. Kako ste navedenog datuma podigli oročena sredstva i Ugovori su prestali važiti, smatramo da u uništenju Vaših primjeraka Ugovora od strane bankara Ugovora nema elemenata kaznenog djela.; Vezano za Vaš navod da je transakcija provedena bez upotrebe računala, podsjećamo da Vam je uručena Potvrda o obavljenim transakcijama koja je dokaz uredno obavljene transakcije preko računala, kroz sustav Banke.; Ugovori su sklopljeni u dva primjerka, a Bančin primjerak ugovora nalazi se u arhivi Banke. Preslike Ugovora dostavili smo Vam uz prethodni odgovor, zajedno s Pregledom transakcija i Potvrdama o stanju štednog uloga.", kao i otklanjajući zahtjev tužiteljice za refundaciju njezine devizne štednje od strane banke,

- da je tužiteljica tuženiku dana 21.01.2019. uputila dopis naslovljen "Opomena" (list 24 – 26 spisa) u kojem iznosi navode koji su jednaki činjeničnim navodima tužbe u ovom predmetu,

- da je tuženik na dopis tužiteljice od 21.01.2019. odgovorio dopisom od 01.02.2019. (list 18 spisa) koji je u ime tuženika potpisala VČ, kao direktorica poslovnice tuženika Gradska štedionica, Zagreb, a u kojem tuženik u bitnome izražava žaljenje zbog tužiteljičine situacije te ističe da su temeljem njezinih prethodnih zahtjeva u banci poduzeli sve mjere i aktivnosti koje su banci bile na raspolaganju u cilju rješavanja zahtjeva tužiteljice, te tuženik ponavlja da tuženik ne dogovara sastanke s klijentima izvan prostora banke niti obavlja gotovinske transakcije s klijentima izvan prostora banke.

43. Uvidom u kaznenu prijavu tužiteljice protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ zaprimljenu u USKOK- u 16.07.2020. (list 172 – 174 spisa), obavijest USKOK-a u predmetu KR-US- 1065/2020 upućenu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 10.08.2020. (list 175 spisa), spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR- DO-1446/20 dostavljen uz dopis od 20.04.2022. (list 218 – 291 spisa) i u spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KP-DO-2989/2025 (koji prileži ovom spisu u preslici), a dostavljen je uz dopis od 04.02.2026. (list 417 – 418 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužiteljica dana 16.07.2020. USKOK-u podnijela kaznenu prijavu protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ, a u kojoj u bitnome iznosi iste činjenične navode i pravnu argumentaciju kao i u tužbi u ovom predmetu,

- da je USKOK gore opisanu kaznenu prijavu tužiteljice uputio na postupanje dana 10.08.2020. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom tijelu,

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu rješenjem od 11.09.2025. posl.br. KP-DO-2989/25 odbacilo kaznenu prijavu tužiteljice protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka tužiteljice.

44. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije upućen tužiteljici 09.12.2025. (list 430 – 431 spisa) sud je utvrdio da se radi o odgovoru ovog tijela na pritužbu tužiteljice radi odbačaja kaznene prijave tužiteljice u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KP-DO-2989/2025 (ranije KR- DO-1446/2020), a u kojem odgovoru se tužiteljica izvještava da je državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo te da to Ministarstvo nema ovlast komentirati, kontrolirati i ocjenjivati odluke Državnog odvjetništva niti utjecati na tijek i ishod postupaka koji su u tijeku.

45. Uvidom u obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o podizanju optužnice od 12.03.2021. u predmetu KO-DO-481/2021 (list 176 – 177 spisa), obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o završetku istrage i podizanju optužnice od 12.02.2021. u predmetu Kis-DO-189/20 (list 178 spisa), dopis MUP-a RH, PU zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta upućen tužiteljici 10.06.2019. (list 179 spisa), obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o upućenu tužiteljici od 05.06.2019. u predmetu K-DO-1662/19, IS-DO- 145/19 (list 180 spisa) i u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o provođenju istrage posl.br. KR-DO-1662/19 od 30.05.2019. (list 181 – 193 spisa) sud je utvrdio:

-da su policijski službenici Policijske uprave zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta, a postupajući po prijavi tužiteljice, u svom dopisu od 10.06.2019. (list 179 spisa) obavijestili tužiteljicu da su oni utvrdili identitet počinitelja kaznenog djela prijevare počinjenog na štetu tužiteljice, te nad istima proveli kriminalističko istraživanje, te prijavu dostavili Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu,

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu rješenjem od 30.05.2019. posl.br. KR-DO-1662/19 (list 181 – 193 spisa) odlučilo da će se provesti istraga protiv okrivljenica BČ, PČ, UČ i ZČ, a radi počinjenja više istovrsnih kaznenih djela prijevare na štetu ukupno 18 oštećenika među kojima je i ovdje tužiteljica, s tim da je iz izreke i obrazloženja ovog rješenja vidljivo da se okrivljenicama stavlja na teret da su pozivajući oštećenike putem mobilnih i fiksnih telefona i lažno se predstavljajući kao djelatnice Zagrebačke banke pozivale oštećenike da im radi navodne zamjene zastarjelih ili krivotvorenih novčanica predaju novac u gotovini ili su pozivale oštećenike da zbog navodnih uplate koje ih očekuju moraju prvo podići novac sa svojih bankovnih računa i predati ih okrivljenicama, pa bi oštećenici podizali novac sa svojih bankovnih računa, a s tim da su svi oštećenici postupajući po uputama okrivljenica zaista i predali svoj novac okrivljenicama,

- da se okrivljenicama PČ i UČ stavlja na teret da su dana 11.04.2018. u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru u naknadi da se nepripadno domognu tuđeg novca, nakon što su osobnim automobilom marke "Opel Meriva" došle na područje grada Zagreba, s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona], kojeg su posebno pribave radi vršen ja kaznenih djela te 11. travnja 2018. na kiosku „Tiska“ u mjestu Sv. Ivan Žabno i na kiosku „Tiska“ u Zagrebu, Jordanovac bb kupile bonove za nadoplatu mobilnog računa, u više navrata između 12.35 i 15,06 sati nazivale oštećenu ŽČ na njezin fiksni telefon pozivnog broja [broj telefona] i mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], pri čemu su joj se neistinito predstavile kao šefica „Zagrebačke banke“ prezimena Ž te u razgovoru uvjerile oštećenu kako treba podići novac s računa u banci jer treba dobiti povrat iz Mirovinskog fonda, a kada je oštećena rekla da o tome želi razgovarati s kćeri, rekle su joj da su već razgovarale sa njezinom kćeri AČ i da je ista sa svime upoznata, pa kada je oštećena povjerovala u njihove navode, otišla je u poslovnicu „Zagrebačke banke“ u Zagrebu, na adresi [adresa] i sa računa podigla 159.435,47 kuna, nakon čega je otišla do taxi stajališta gdje je dala svoj mobilni telefon, na kojem je cijelo vrijeme bila otvorena linija, jednom od vozača kojem je jedna od navedenih dala adresu na koju treba istu dovesti, pa kada je istu dovezao do adrese u Zagrebu, Mirogojska br. 33, i kada je ista izašla iz vozila, jedna od navedenih joj je prišla predstavivši se kao šefica banke i tražila da joj preda novac, a kada joj je oštećena rekla kako joj je sumnjivo što novac treba predati na ulici i da želi razgovarati o tome sa kćeri AČ, jedna od navedenih je preko mobitela na kojem je bila otvorena linija oslovila oštećenu kao majku i govorila da je ona njezina kćer AČ i da novac treba predati šefici banke, a kada je oštećena posumnjala da se radi o njezinoj kćeri i pitala zašto joj je glas drugačiji, navedena je rekla kako joj se gasi mobitel i gubi signal i neka preda novac, oštećena je jednoj od navedenih predala 159.435,47 kuna, nakon čega je ista od oštećene uzela i mobilni telefon, te je novce i mobitel NN marke i modela u kojem se nalazila SIM kartica pozivnog broja [broj SIM kartice] uzela i za sebe zadržala, na koji način su se nepripadno materijalno okoristile za iznos od 159.435,47 kuna, oštetivši time ŽČ za naznačeni iznos, dakle, s ciljem da sebi i drugima pribave protupravnu imovinsku korist, dovele nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navele da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta.

46. Uvidom u zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu K- 1458/21 od 18.02.2022. (list 214 – 217 spisa) sud je utvrdio da se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu protiv okrivljenice BČ i dr. vodi kazneni postupak zbog kaznenih djela prijevare, na štetu oštećenika među kojima je i ovdje tužiteljica, te da je tužiteljica dana 18.02.2022. saslušana kao svjedok u kaznenom postupku.

47. Ovaj sud je u više puta tražio od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu da mu dostavi spis tog suda posl.br. K-1458/2021, no Općinski kazneni sud u Zagrebu je dopisima od 30.03.2022., 02.11.2022., 12.10.2023., 21.01.2025., 14.02.2025. (list 205, 317 – 318, 343 – 344 i list 385 – 386 i list 405 – 406 spisa) obavještavao ovaj sud o tome da dostava spisa tog suda nije moguća, jer je postupak u tijeku, kao da nije moguće dostaviti niti presliku spisa jer se radi o vrlo opsežnom spisu, s tim da je taj sud dopisom od 21.01.2025. (list 385 – 386 spisa) obavijestio kako je ovdje tužiteljica ŽČ u tom kaznenom predmetu stavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 159.435,47 kuna no da taj imovinskopravni zahtjev nije postavljen protiv pravne osobe Zagrebačke banke d.d. budući kako pravna osoba Zagrebačka banka d.d. nije ni optužena u ovom postupku već je imovinskopravni zahtjev u navedenom iznosu postavljen protiv optuženica u tom kaznenom postupku.

48. Uvidom u dopis tužiteljice upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 20.10.2022. sa zahtjevom za dostavu adrese svjedoka, djelatnika tuženika (list 321 – 323 spisa) i u uvjerenja o prebivalištu za svjedoke IČ, AČG i NČ (list 353 – 355 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom ovog postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, saznala za adrese predloženih svjedoka IČ, AČG i NČ.

49. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 305 – 308 spisa) i svjedoke ČČ (list 311 – 313 spisa), ĆČ (list 332 spisa), GČ (list 332 – 334 spisa), AČ (list 334 – 335 spisa), IČ (list 367 – 369 spisa), NČ (list 369 – 372 spisa) i AČG (list 389 – 392 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao i usporedio međusobno kao i sa sadržajem dokumentacije koju je sud pregledao.

50. Sud iz iskaza svjedoka ĆČ (list 332 spisa) nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu činjenicu, a jer je tužiteljica njegovo saslušanje predložila pogrešno vjerujući (kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje i punomoćnice tužiteljice AČ) da se radi o djelatniku tuženika ĆČ koji je s tužiteljicom razgovarao 18.04.2018. u poslovnici tuženika u [adresa] u [adresa].

51. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ČČ (list 311 – 313 spisa), bankara iz tuženikove poslovnice Gradska štedionica (na [adresa]) koji je na zahtjev tužiteljice zatvorio oročenu štednju tužiteljice i isplatio tužiteljici dana 11.04.2018. njezina ranije oročena sredstva, IČ (list 367 – 369 spisa), koja je bila osobni bankar u tuženikovoj poslovnici u [adresa] tijekom travnja 2018., NČ (list 369 – 372 spisa), koji je tijekom travnja 2018. bio koordinator tuženikove poslovnice u [adresa] i AČG (list 389 – 392 spisa), direktoricu tuženikove poslovnice u [adresa] tijekom travnja 2018., a jer su svi oni iskazivali jasno, precizno, detaljno, u svim bitnim dijelovima potpuno suglasno, a njihovi iskazi su potpuno suglasni i sadržaju pregledane dokumentacije, a osobito sadržaju pregleda transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa) i potvrda tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 – 13 i 119 – 120 spisa), te Uputi tuženika za oročenu štednju građana od 26.09.2016. (list 53 – 55 spisa), a u bitnim dijelovima (u pogledu toga da je upravo na zahtjev same tužiteljice dana 11.04.2018. zatvorena njezina oročena štednja i isplaćen joj je ranije oročeni iznos uvećan za kamate u tuženikovoj poslovnici Gradska štedionica na [adresa]) suglasni su i iskazu same tužiteljice.

52. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 305 – 308 spisa), te svjedoke GČ (list 332 – 334 spisa), sina tužiteljice i AČ (list 334 – 335 spisa), kći tužiteljice i punomoćnicu tužiteljice u ovom postupku, te je sud poklonio vjeru u djelu u kojem tužiteljica opisuje kako je dana 10.04.2018. u poslovnici tuženika u [adresa] podizala mirovinu i tada je na zahtjev bankarice nešto potpisala, bez da je pročitala što piše, a da je 11.04.2018. primila poziv nepoznate ženske osobe koja joj se predstavila kao Ž iz Zagrebačke banke i rekla joj da ako ima ušteđevinu u banci, da ju podigne, jer da će moći dobiti neki povrat od mirovinskog osiguranja, da je tužiteljica postupajući po uputi ove ženske osobe, sa taksijem koji ju je već čekao i koji je naručila ta ženska osoba otišla do tuženikove poslovnice na [adresa] (poslovnica Gradska štedionica) gdje je bankaru ČČ dala nalog da joj isplati njezinu oročenu štednju, a bankar MČ je u cijelosti ispunio ovaj nalog tužiteljici i isplatio joj njezinu oročenu štednju koju je tužiteljica preuzela, izašla iz poslovnice, te ju je taksi odvezao do Radićevog šetališta gdje je tužiteljica izašla iz taksija, taksi je otišao, tužiteljici je pristupila ženska osoba koja joj je uz prijetnju da će naškoditi tužiteljičinoj djeci tužiteljici oduzela novac i mobitel, kao i u dijelu u kojem tužiteljica i svjedoci GČ i ŠČ suglasno navode da je tužiteljica nakon što joj je oduzet novac i mobitel uspjela kontaktirati svoju djecu i nakon toga prijavila ovo kazneno djelo na njezinu štetu policiji, te se nakon toga obratila i tuženiku sa zahtjevom da joj izda primjerak dokumentacije koju je potpisala kod tuženika na dane 10.04.2018. i 11.04.2018., i to kako pisanim putem, tako i odlaskom u poslovnice tuženika dana 11.04.2018. i 18.04.2018., a jer su ovi dijelovi njihovih iskaza suglasni sadržaju pregledane dokumentacije, a osobito sadržaju pregleda transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa) i potvrda tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 – 13 i 119 – 120 spisa), te rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o provođenju istrage posl.br. KR-DO-1662/19 od 30.05.2019. (list 181 – 193 spisa), kao i sadržaju prijepiske između tužiteljice i tuženika - potvrde tuženika o primitku prigovora tužiteljice od 12.04.2018. (list 9 i 129 spisa), dopisa tužiteljice upućene tuženiku od 12.04.2018., 07.05.2018., 21.01.2019. i 18.04.2018. (list 10, 24 – 33, 89 - 96, 111 – 112, 122-124 i 130 – 135 spisa) i dopisa tuženika upućene tužiteljici 01.02.2019., 25.05.2018. i 26.04.2018. (list 18 – 23, 113 – 114, 121, i 127 – 128 spisa).

53. No, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da od bankara ČČ prilikom zatvaranja oročene štednje tužiteljice i isplate tužiteljici dana 11.04.2018. nije od bankara primila ništa osim novca, te da je bankar svojevoljno uništio ugovore o štednji prilikom isplate tako što je te ugovore poderao nad košem za smeće rekavši joj da oni u banci tako rade, a sve stoga jer je ovaj dio njezina iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka ČČ, a njegov iskaz je u pogledu postupanja banke u slučaju zatvaranja oročene štednje i isplate oročenih sredstava u potpunosti suglasan iskazima svjedokinje IČ, NČ i AČG, kao i sadržaju Upute tuženika za oročenu štednju građana od 26.09.2016. (list 53 – 55 spisa), a i sama tužiteljica u kasnijem dijelu svog iskaza potvrđuje da je potpisala pregled transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa) i potvrdu tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 spisa), te da je i potpis na potvrdui tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 13 spisa) moguće njezin, no da bez naočala ne vidi dobro, a što sud upućuje na zaključak da su tužiteljici uručeni dokumenti - pregled transakcija po računu tužiteljice od 11.04.2018. (list 11 i 125 – 126 spisa), te potvrde tuženika o stanju štednih uloga tužiteljice od 11.04.2018. (list 12 – 13 spisa) prilikom zatvaranja oročene štednje tužiteljice i isplate tužiteljici dana 11.04.2018., kao i da je upravo tužiteljica dala nalog bankaru da uništi upravo razročene Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417804 od 05.12.2011. (list 14 – 15 i 115 – 116 spisa) i Ugovor o oročenom štednom ulogu broj 2530417815 od 05.12.2011. (list 16 – 17 i 117 – 118 spisa). Ovdje sud napominje da sve i da sud pokloni vjeru dijelu iskaza tužiteljice o tome da od bankara ČČ prilikom zatvaranja oročene štednje tužiteljice i isplate tužiteljici dana 11.04.2018. nije od bankara primila ništa osim novca, te da je bankar svojevoljno uništio ugovore o štednji prilikom isplate, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da to ni na koji način nije utjecalo na daljnji tijek događaja u kojem je tužiteljica svoja novčana sredstva izvan poslovnih prostorija tuženika predala njoj nepoznatoj ženskoj osobi.

54. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito uspoređujući iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka sa pregledanom dokumentacijom, te imajući u vidu da je kaznena prijava ovdje tužiteljice protiv djelatnika tuženika AČG, VČ, IČ i ČČ je odbačena, a da se u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1458/2021 postupak ne vodi protiv ovdje tuženika Zagrebačke banke d.d., a niti protiv nekog djelatnika tuženika, već da se osobama za koje u ovom postupku nije utvrđeno da bi bile u bilo kakvom odnosu sa tuženikom i to okrivljenicama PČ i UČ stavlja na teret da su dana 11.04.2018. u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru u naknadi da se nepripadno domognu tuđeg novca, nakon što su osobnim automobilom marke "Opel Meriva" došle na područje grada Zagreba, s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona], kojeg su posebno pribave radi vršen ja kaznenih djela te 11. travnja 2018. na kiosku „Tiska“ u mjestu Sv. Ivan Žabno i na kiosku „Tiska“ u Zagrebu, Jordanovac bb kupile bonove za nadoplatu mobilnog računa, u više navrata između 12.35 i 15,06 sati nazivale oštećenu ŽČ na njezin fiksni telefon pozivnog broja [broj telefona] i mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], pri čemu su joj se neistinito predstavile kao šefica „Zagrebačke banke“ prezimena Ž te u razgovoru uvjerile oštećenu kako treba podići novac s računa u banci jer treba dobiti povrat iz Mirovinskog fonda, a kada je oštećena rekla da o tome želi razgovarati s kćeri, rekle su joj da su već razgovarale sa njezinom kćeri AČ i da je ista sa svime upoznata, pa kada je oštećena povjerovala u njihove navode, otišla je u poslovnicu „Zagrebačke banke“ u Zagrebu, na adresi [adresa] i sa računa podigla 159.435,47 kuna, nakon čega je otišla do taxi stajališta gdje je dala svoj mobilni telefon, na kojem je cijelo vrijeme bila otvorena linija, jednom od vozača kojem je jedna od navedenih dala adresu na koju treba istu dovesti, pa kada je istu dovezao do adrese u Zagrebu, Mirogojska br. 33, i kada je ista izašla iz vozila, jedna od navedenih joj je prišla predstavivši se kao šefica banke i tražila da joj preda novac, a kada joj je oštećena rekla kako joj je sumnjivo što novac treba predati na ulici i da želi razgovarati o tome sa kćeri AČ, jedna od navedenih je preko mobitela na kojem je bila otvorena linija oslovila oštećenu kao majku i govorila da je ona njezina kćer AČ i da novac treba predati šefici banke, a kada je oštećena posumnjala da se radi o njezinoj kćeri i pitala zašto joj je glas drugačiji, navedena je rekla kako joj se gasi mobitel i gubi signal i neka preda novac, oštećena je jednoj od navedenih predala 159.435,47 kuna, nakon čega je ista od oštećene uzela i mobilni telefon, te je novce i mobitel NN marke i modela u kojem se nalazila SIM kartica pozivnog broja [broj SIM kartice] uzela i za sebe zadržala, na koji način su se nepripadno materijalno okoristile za iznos od 159.435,47 kuna, oštetivši time ŽČ za naznačeni iznos, dakle, s ciljem da sebi i drugima pribave protupravnu imovinsku korist, dovele nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navele da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, te imajući u vidu da i sama tužiteljica u svom iskazu u ovom predmetu navodi ona ne zna u čemu se sastoji odgovornost tuženika u ovom predmetu, sud je utvrdio da nije osnovana tvrdnja tužiteljice o tome da je tuženik prilikom zatvaranja oročene štednje tužiteljice i isplate tužiteljici dana 11.04.2018. u tuženikovoj poslovnici na [adresa] (poslovnica Gradska štedionica) počinio niz kaznenih dijela na štetu tužiteljice i da je takvim postupanjem tuženik prouzročio štetu tužiteljici.

55. Naime, sama tužiteljica u svom iskazu opisuje kako je sporna novčana transakcija – isplata novčanih sredstava na temelju Ugovora o oročenim štednim ulozima i zatvaranje predmetnih štednih uloga, provedena u cijelosti po nalogu same tužiteljice, a sasvim je jasno da tuženik ne može biti odgovoran za to kako je tužiteljica postupala sa novčanim sredstvima koja je primila od tuženika nakon izlaska iz poslovnih prostorija tuženika (a koja sredstva je tužiteljica kasnije predala njoj nepoznatoj ženskoj osobi). Stoga, a kako nema mjesta primjeni odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1061. st. 1. ZOO-a u korist tužiteljice, a na teret tuženika, to je sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da je sud odbio i dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška ovog postupka, primjenom odredbe čl. 154. st .1. ZPP-a, a jer je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor.

56. Na ročištu od 19.03.2026. na kojemu je zaključena glavna rasprava:

- tužiteljica je ustrajala kod prijedloga da se pribavi spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1458/21 (ranije Kov-390/21) i predala je podnesak s prilozima (list 437- 444 spisa), te navela da se radi o očitovanju suca iz kaznenog predmeta o razlozima dugotrajnosti tog postupka, te je predložila da se isto koristi kao dokaz u ovom postupku,

- tuženik je, a u odnosu podnesak tužiteljice primljen na tom ročištu, predložio da se isti ne uzme u obzir jer isti nije dostavljen u roku predviđenom odredbama ZPP-a, a podredno, ako ga sud odluči uzeti u obzir, tuženik je zamolio rok za očitovanje na isti,

-sud je odustao od pribavljanja spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1458/21 (ranije Kov-390/21), a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 292. st. 6. i čl. 220. st. 2. ZPP-a i temeljem čl. 10. st. 1. ZPP-a, a jer iz dopisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30.03.2022., 02.11.2022., 12.10.2023., 21.01.2025., 14.02.2025. (list 205, 317 – 318, 343 – 344 i list 385 – 386 i list 405 – 406 spisa) proizlazi da dostava spisa tog suda ovome sudu nije moguća, jer je kazneni postupak u tijeku, kao i da nije moguće dostaviti niti presliku tog kaznenog spisa jer se radi o vrlo opsežnom spisu, te imajući u vidu među strankama nespornu činjenicu da niti ovdje tuženik, a niti netko od djelatnika tuženika nisu okrivljenici u tom kaznenom postupku, pa ishod tijek i ishod tog postupka i nisu odlučni za odnose stranaka u ovom predmetu, a sud je provođenjem dokaza u ovom postupku (kako je gore obrazloženo) na adekvatan i pouzdan način utvrdio sve okolnosti odlučne za donošenje odluke suda o tome postoji li ili ne odštetna odgovornost tuženika prema tužiteljici u ovom predmetu,

- sud je primjenom odredbe čl. 299. a st. 4. ZPP-a odlučio da neće uzeti u obzir podnesak koji je tužiteljica predala na tom ročištu sa prilozima (list 437- 444 spisa), a jer je tužiteljica taj podnesak bez svoje krivnje mogla dostaviti sudu u roku iz čl. 299. a ZPP-a,

- tužiteljica je prigovorila gornjem rješenju suda, jer smatra da je sukladno odredbama ZPP-a sud trebao usvojiti sve dokazne prijedloge tužiteljice i prihvatiti sve njezine podneske i navode,

- tužiteljica je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga, osim onog od kojeg je sud odustao, odnosno onih dokaza koje sud nije prihvatio na tom ročištu, a tuženik je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti glavnu raspravu i tužbeni zahtjev odbiti, traži trošak prema troškovniku koji je predao u spis,

-sud je odlučio da se daljnji dokazi u ovom predmetu neće provoditi, a što uključuje i odustajanje od izvođenja dokaza koji je bio usvojen na pripremnom ročištu na prijedlog tužiteljice i to provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja neimovinske štete po kriteriju straha na temelju pregleda tužiteljice kod vještaka i na temelju pregleda osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice, kojeg će sud pribaviti od izabranog liječnika tužiteljice, a sve temeljem ovlaštenja suda iz čl. 292. st. 6. i čl. 220. st. 2. ZPP-a, a jer bi provođenje ovog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično imajući u vidu ranije utvrđenje suda da ne postoji odštetna odgovornost tuženika u ovom predmetu.

57. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a jer je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti. Tuženiku je dosuđen kao potreban trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 72.997,54 EUR, te je tuženiku priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja tuženika koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 02.12.2021. i 05.09.2023. (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 24.03.2022., 07.09.2022., 26.10.2022., 27.03.2023., 25.11.2024., 06.02.2025. i 19.03.2026. (Tbr. 9/1) od po 550 bodova za svaku radnju, te za zastupanje na ročištu od 08.11.2021. (Tbr. 9/5) od 50 bodova, što ukupno iznosi 5.550 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 11.100,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 2.775,00 EUR, to ukupno iznosi 13.875,00 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tuženiku kao u izreci ove presude u točci II. Sud je tuženiku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos dosudio i zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, a visina kamatne stope određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a jer se radi o "ostalim" odnosima.

58. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je odbio dosuditi tuženiku naknadu za sastav podneska od 14.02.2025. jer podnesak bilo sastavljen bilo upućen sudu toga dana ne prileži spisu, kao niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a jer tuženik koji je uspio u ovom sporu u cijelosti i nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, dana 11. svibnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rješenje – nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR

2. Pun. tuženika