REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-654/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnica, Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Croatia Airlines d.d., OIB: 24640993045 Bani 75B, Buzin kojeg zastupa MNL, dipl. iur,. zaposlenica tuženika prema punomoći u spisu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 11. svibnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d, Bani 75B, Buzin, OIB: 24640993045, zastupano po direktoru BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HN, državljanin Finske, broj putovnice: [broj putovnice], [adresa], iznos od 400,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama po stopi propisanoj u čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja na taj iznos teče od dana 17. listopada 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d, Bani 75B, Buzin, OIB: 24640993045, zastupano po direktoru BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju HN, državljanin Finske, broj putovnice: [broj putovnice], [adresa], troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. U tužbi od 21. ožujka 2025. tužitelj u bitnome navodi da je imao zakazan let oznake OU341, pod brojem rezervacije PFMD80, za dan 16.10.2024.g. kojim letom je upravljao prijevoznik Croatia Airlines d.d. s planiranim polaskom iz Zračne luke Sarajevo (dalje SJJ) predviđenim u 06:30 i planiranim dolaskom u Zračnu luku Zagreb predviđenim u 07:20. Osim toga, Tužitelj je temeljem iste rezervacije imao zakazan povezani let oznake OU486, istog dana, s planiranim polaskom iz ZAG predviđenim u 08:00 i planiranim dolaskom u Zračnu luku Stockholm (Dalje: ARN) predviđenim u 10:10.

Međutim, Predmetni let je kasnio u polasku iz SJJ ukupno 1 sat i 37 minuta, zbog čega bi Tužitelj, da se ukrcao na isti, propustio povezani let iz ZAG za ARN, a zbog čega ga je prijevoznik preusmjerio na alternativan let na relaciji SJJ-Zračna luka Frankfurt i FRA-ARN idućeg dana, 17.10.2024.g. Tužitelj je u konačnici na finalno odredište stigao oko 18:10, 17.10.2024..g., odnosno s preko 24 sata zakašnjenja. Tužitelj je dana 02.03.2025.g. uputio tuženiku zahtjev za isplatu odštete, a tuženik ga je odbio u bitnome navodeći da je let otkazan zbog izvanrednih okolnosti pa nije ostvaren temelj za odštetu. U ovom slučaju potrebno je primijeniti Uredbu (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91. Tvrdi da kašnjenje/otkazivanje Predmetnog leta nije bilo uzrokovano izvanrednim okolnostima, a što jasno potvrđuju činjenice da su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/- 2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem, te da su vremenski uvjeti u obje zračne luke bili povoljni za letenje. Smatra da:

- u predmetnom slučaju izvanredne okolnosti nisu uzrokovale kašnjenje leta,

- da je kašnjenje bilo u potpunosti pod kontrolom tuženika,

- je tužitelj pretrpio ukupno kašnjenje u dolasku na odredište duže od 24 sata, smatra da tuženik ne može isključiti vlastitu odgovornost niti izbjeći obvezu u skladu s Uredbom 261/2004, slijedom čega je tužitelju dužan isplatiti odštetu u skladu s odredbom čl. 7. Uredbe 261.

2. U odgovoru na tužbu od 11. srpnja 2025. tuženik navodi da tužbu treba odbaciti jer se tuženik sukladno članku 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09 i 94/13), nije prije podnošenja tužbe obratio i Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo. Opreza radi tuženik je dao odgovor na tužbu u kojem je naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te izjavljuje prigovor promašene pasivne legitimacije, budući je do otkazivanja došlo krivnjom Zračne luke Sarajevo (dalje: ZL SJJ). Naime, za dan 15. listopada 2024. godine u ZL SJJ su bili zakazani radovi na pisti s početkom u večernjim satima te završetkom do početka prometa u jutarnjim satima 16. listopada 2024. Međutim, tijekom radova došlo je do problema s asfaltom, odnosno do pomanjkanja istog, slijedom čega su radnici, da bi radovi bili dovršeni do kraja, bili primorani otići po asfalt izvan ZL SJJ, što je prouzročilo produženje trajanja radova preko predviđenog roka i samim time do poremećaja u redu letenja na ZL SJJ. Navedeno proizlazi iz Operations Control Log-a (dalje: LOG), Operativnog centra tuženika, a u koji operativni kontrolori leta tuženika upisuju sve informacije relevantne za sve letove pojedinog dana. Tako je pod rubrikom „SIGNIFICANT DELAYED FLIGHTS (DELAY CODES OTHER THAN 93)“ vidljivo, uz prethodno navedeno, da let OU341 kasni zbog radova u tijeku na ZL SJJ te da je obavijest o tome došla u 05:00 po lokalnom vremenu, a NOTAM (službena obavijest za pilote i zrakoplovno osoblje) je naknadno objavljen. Dalje navodi da je ZL SJJ je tuženika, e-mailom koji je tuženik zaprimio 16. listopada 2024. godine u 05:17 h, obavijestio o produžetku trajanja radova i predviđenoj normalizaciji prometa za 06:00 h UTC odnosno planiranoj normalizaciji za 08:00 h po lokalnom vremenu. U prilog tome, a suprotno tvrdnjama tužitelja „da su svi drugi letovi u istom razdoblju (+/- 2h) u obje zračne luke bili izvršeni na vrijeme ili s minimalnim zakašnjenjem dostavlja u spis listu letova iz ZL SJJ za dan 16. listopada 2024. godine iz koje je vidljivo da su svi letovi u razdoblju od 06:10 h do 09:05 h bili odgođeni. No, stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do dužeg kašnjenja ili otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete. Posebno treba spomenuti i da je u uvodnim odredbama br. 14. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku, dalje: Uredba (EZ) br. 261/2004, propisano: „da bi u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene, u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Naime, do poremećaja u letu došlo je zbog razloga koji su, izvan bilo kakve kontrole i utjecaja tuženika. Tuženik isključivo postupa u skladu sa informacijama koje dobiva od kontrole leta i u svojem postupanju je istima strogo vezan. Radovi u ZL SJJ bili su planirani u večernjim satima te je tuženik sukladno tome prilagodio obavljanje svojih operacija. No, tuženik ponavlja da je zbog razloga koji su isključivo krivnja ZL SJJ, došlo do produženja radova, a time, kako je već istaknuto, i poremećaja u redu letenja. Na navedeno tuženik nikako nije mogao utjecati niti bi za isto trebao snositi odgovornost. Štoviše, čim je zaprimio relevantne informacije tuženik je djelovao proaktivno i budući da isti nije mogao znati koliko će se radovi odužiti, rerutirao putnika, ovdje tužitelja, na drugi let kako bi mu omogućio dolazak na odredište. Uz to, neovisno o tome što je sporni let OU341 ipak naposljetku poletio, navedeno zakašnjenje bi ionako utjecalo na tužitelja i gubitak konekcije jer je isti imao rezervaciju na idućem letu u trajanju od 40 minuta, a što je točno koliko iznosi minimalno vrijeme konekcije Zračne luke Zagreb. Dakle, čak i uz najmanje kašnjenje u polasku tužitelj bi izgubio konekciju pa je tuženik napravio sve u njegovoj moći da svoga putnika ne ostavi na ZL SJJ da čeka informacije kad će i ako će let poletjeti, a potom da zasigurno izgubi konekciju za nastavak putovanja, već je išao djelovati proaktivno na način da istome omogući dolazak na konačnu destinaciju na način koji mu je tada jedini bio raspoloživ. U vezi s primjenom razumnih mjera upućuje na recentnu sudsku praksu suda EU, iznesenoj u predmetu C-74/19 LE protiv Transportes Aéreos Portugueses SA, prema kojoj se od prijevoznika ne može tražiti nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku te da je tuženik mali nacionalni prijevozniku koji je u trenutku predmetnog leta imao flotu od svega 13 zrakoplova kao i lošu financijsku situaciju te koji ne raspolaže neograničenim ni financijskim ni operativnim resursima koja bi mu omogućavala fleksibilnost u svakom pojedinom slučaju. Stoga je u konkretnom slučaju tuženik poduzeo sve razumne mjere za ublažavanje poremećaja uzrokovanih izvanrednim okolnostima.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid, pročitao i analizirao dokaze u spis: presliku putovnice tužitelja (list 8-9), uvid u e-kartu kao potvrdu rezervacije (preko Kiwi com), tijek originalnog leta za tužitelja (list 11-15) koji uključuje tri segmenta putovanja Sarajevo – Zagreb, Zagreb- Stockholm, Stockholm- zračna luka Turku, Finska, zamjenski let (list 16-18), e mail tužitelja upućen tuženiku i odgovor tuženika tužitelju (list 19-21), uvid u vremenske prilike Aerodroma Franjo Tuđman, Zagreb (list 22-25), smjernice za tumačenje Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća za utvrđivanje odštete u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku (list 26-42), operativni kontrolni LOG od 16. listopada 2024. (list 104-105), raspored reda letenja iz Zračne luke Sarajevo dana 16. listopada 2024. (list 106-107), Notam (list 108), e-mail poruka djelatnika SJJ tuženiku od 16. listopada 2014. od 5:25 kojim obavještava tuženika o pomicanju vremena otvaranja zračne luke SJJ, (list 109), preliminarni godišnji i konsolidirani izvještaj o poslovanju tuženika u razdoblju siječanj-prosinac 2024. (list 110-137), očitovanje zračne luke Sarajevo o razlozima kašnjenja leta dana 16.10.2024. i notam (list 140-141) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ON zaposlenika tuženika (list 118-119). U ovom predmetu izvedeni su svi relevantni dokazi prema prijedlozima stranaka te je činjenično stanje u potpunosti razjašnjeno.

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je odštetni zahtjev tužitelja na temelju Uredbe (EZ) 261/2004 zbog kašnjenja povezanog leta prema tuženiku kao stvarnom zračnom prijevozniku na relaciji Sarajevo-Zagreb-Stockholm. Predmetni let OU341 imao je planirani polazak iz Zračne luke Sarajevo u 6 i 30 za Zračnu luku Zagreb sa dolaskom u 7 i 20 uz povezani let iz Zračne luke Zagreb u 8,00 za Stockholm i planiranim dolaskom u Stockholm u 10 i 10. Iz preslike e-karte proizlazi da je tužitelj nakon dolaska u Stockholm sa drugim zračnim prijevoznikom i to SAS trebao u 12. i 20 iz Stockolma letjeti za Finsku grad Turku.

6. U odnosu na navedeno sud je radi relevantne primjene materijalnog prava ispitao primjenjivost Uredbe (EZ) broj 261/2004 na konkretni slučaj. Naime Uredba 261/2004 primarno se primjenjuje na putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice (članak 3.(1a) Uredbe). Sarajevo je u Bosni i Hercegovini kao trećoj zemlji, pa se ne primjenjuje članak 3.(1) (a) Uredbe izravno već iznimka iz članka 3 (1) (b) Uredbe kojom je propisano da se Uredba primjenjuje na putnike koji putuju iz treće zemlje u državu članicu, ako letom upravlja prijevoznik Zajednice (a što je ovdje slučaj jer je letom upravljao tuženik kao prijevoznik Zajednice) i ako putnik nije primio pogodnosti ili odštetu u drugoj zemlji. U okolnostima ovog slučaja tuženik je prijevoznik zajednice, let je trebao ići prema Zagrebu, državnom području države članice, a tuženik tijekom postupka nije ni navodio ni dokazivao da bi eventualno tužitelj kao putnik primio odštetu na području Bosne i Hercegovine pa je prema ocjeni suda primjena Uredbe 261/2004 moguća na konkretan slučaj.

7. Nadalje sud je ispitao i navod tuženika prema kojem bi propust tužitelja da se prije pokretanja parničnog postupka obrati Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo sukladno članku 87. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu trebalo dovesti do odbacivanja tužbe te je ocijenio da takav navod nije osnovan. Naime, navedenom odredbom nije propisana obveza tužitelja da se prethodno u mirnom postupku radi rješavanja prijepora obrati Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo pa neobraćanje ne može biti ni negativna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. No takav prigovor tuženika prema ocjeni suda može imati učinak samo na tijek zakonskih zateznih kamata koje tužitelj potražuje.

8. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj dana 16. listopada 2024. trebao letjeti letom OU341 na relaciji Sarajevo-Zagreb te da je tužitelj istog dana imao let iz Zagreba za Stockholm te da je tuženik bio zračni prijevnoznik koji je trebao izvršiti letove na naprijed navedenoj jedinstvenoj rezervaciji Sarajevo-Zagreb-Stockholm. Među strankama nije prijeporno da je let iz Sarajeva do Zagreba ima o kašnjenje u polasku i da je tuženik rerutirao tužitelja na alternativni let idućeg dana na relaciji Sarajevo-Frankfurt te Frankfurt-Stockholm i da je tužitelj u konačnici na krajnje odredište povezanog leta koji je osiguravao tuženik stigao s zakašnjenjem preko 24 h. Nisu prijeporna ni vremena kada su trebali biti izvršeni polazni letovi a koja su i navedena u daljnjem dijelu obrazloženja.

9. Među strankama je prijeporna pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina zahtjeva. Ovo jer tuženik tvrdi da je do kašnjenja polaska leta iz Sarajeva došlo zbog izvanrednih okolnosti i to na strani aerodroma u Sarajevu na koje nema nikakav utjecaj i da se navedene okolnosti nisu mogle izbjeći čak i kod poduzimanja svih razumnih mjera. Tvrdi da je u okolnostima konkretnog slučaja poduzeo sve razumne mjere jer je preusmjeravanje putnika sa što ranijim dolaskom na konačno odredište organizirao prvom mogućnom prilikom.

10. Člankom 2.(b) Uredbe definiran je pojam stvarnog zračnog prijevoznika kao zračnog prijevoznika koji izvodi ili namjerava izvesti let ugovoren s putnicima ili u ime neke druge osobe koja ima ugovor s tim putnikom. Člankom 5. (1) Uredbe propisano je da u slučaju otkazivanja/kašnjenja stvarni zračni prijevoznik ima obvezu isplate odštete.

11. Iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je tuženik trebao izvesti let SJJ-Zag i da je sklopio ugovor s tužiteljem o tome te da je organizirao i povezani let ZAG-ARN u sklopu iste rezervacije pa je prema tome tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu. Uzrok nastanka odštete (problemi s asfaltiranjem piste u zračnoj luci Sarajevo) nije relevantan za pasivnu legitimaciju tuženika već je relevantno tko je ugovorna strana prema putniku. No ovdje treba navesti da odredbe Uredbe (čl. 13.) ne ograničavaju mogućnost i pravo stvarnog prijevoznika da zatraži regres od Zračne luke SJJ, ali navedeno nema utjecaj na postojanje pasivne odgovornosti tuženika. Stoga je tuženikov prigovor promašene pasivne odgovornosti valjalo odbiti.

12. Prava putnika u međunarodnom zračnom prijevozu na području Europske unije su regulirana Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prometu (tzv. Montrealskom konvencijom) koja je usvojena na Međunarodnoj diplomatskoj konferenciji o zračnom pravu koja se je održavala u Montrealu u svibnju 1999., a koja je ratificirana od strane Europske zajednice, danas Europske unije.

13. Prema odredbi čl. 19. Montrealske konvencije prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu kašnjenjem zračnog prijevoza putnika, prtljage i tereta, osim ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere, dakle, ako se dokaže postojanje određene izvanredne okolnosti koju prijevoznik nije mogao spriječiti niti otkloniti.

14. U točki 14. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova se navodi da bi, u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale biti ograničene ili u potpunosti isključene u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve okolnosti da se mogu pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika.

15. Također, prema točki 15. preambule Uredbe 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova, smatrat će se da postoje izvanredne okolnosti onda kad je utjecaj odluke, koju je donijela uprava zračnog prometa, u vezi s određenim zrakoplovom određenog dana dovela do dugog kašnjenja leta, kašnjenja leta preko noći, ili do otkazivanja jednog ili više letova tim zrakoplovom, iako su sve odgovarajuće mjere poduzete od strane dotičnog zračnog prijevoznika kako bi se izbjeglo kašnjenje ili otkazivanje letova.

16. Inače, Uredba 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova izričito propisuje pravo putnika u zračnom prijevozu na naknadu štete samo u slučaju uskraćivanja ukrcaja na let (čl. 4. st. 3. Uredbe 261/2004) i u slučaju otkazivanja leta (čl. 5. st. 1.c Uredbe 261/2004), s time da stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s čl. 7. Uredbe 261/2004 ako dokaže da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su poduzete sve razumne mjere (čl. 5. st. 3. Uredbe 261/2004).

17. Međutim, Sud Europske unije je protumačio navedenu Uredbu 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila o odšteti i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja letova na način da bi pravo naknade štete trebalo pružiti i u slučaju kašnjenja leta, ali samo ako se radi o dugom kašnjenju leta, u smislu točke 15. preambule Uredbe 261/2004, a o dugom kašnjenju leta da se radi ako putnik na svoje konačno odredište stigne tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (presuda Suda EU, u spojenim predmetima C-402/07 i C-432/07 D i ostali protiv Condora i Air Francea).

18. Pri ocjeni predstavlja li svaki pojedini poremećaj leta izvanrednu okolnost prema članku 5. stavku 3. Uredbe nužno je da budu ispunjena dva kumulativna uvjeta i to da događaj nije dio redovnog obavljanja djelatnosti konkretnog zračnog prijevoznika i da prijevoznik nije u mogućnosti stvarno kontrolirati taj događaj zbog svoje naravi ili uzroka, (o tome i u zahtjevima za prethodno pitanje sudu EU C-74/19, C-159/18) a pojam izvanredna okolnost tumači se usko kao iznimka od načelnog prava na odštetu. Nadalje sukladno pravnim pravilima koje je utemeljila sudska praksa Suda pravde EU (CJEU npr C-28/20 moguće je razlikovati "unutarnje" i "vanjske" događaje u odnosu na konkretnog prijevoznika, a kao primjere vanjskih i potencijalno izvanrednih događaja navodi se između ostaloga i gorivo na pisti (C-159/18) (pista Zračne luke koja nije zračna luka stvarnog zračnog prijevoznika, a gorivo ne potječe od zrakoplova koji je izvršio let) kada zračni prijevoznik ne može stvarno kontrolirati tu okolnost s obzirom na to da održavanje staza ni na koji način ne ulazi u njegovu nadležnost i da se odluka o zatvaranju staza koju donose nadležna tijela nameću i prijevoznicima. Prema ocjeni ovog suda navedeni slučaj je najbliži predmetnoj situaciji.

19. U okolnostima ovog slučaja odlučno je utvrditi i ocijeniti jesu li radovi na pisti izvanredne okolnosti iz članka 5. Uredbe.

20. Tuženik navodi da je do kašnjenja odnosno otkazivanja predmetnog leta došlo zbog problema s asfaltom odnosno pomanjkanja istog pri obnovi Zračne luke Sarajevo zbog čega su radnici koji su obnavljali asfalt morali otići izvan zračne luke, a što je u konačnici produžilo trajanje radova na pisti preko predviđenog roka i izazvalo poremećaj u redu letenja na ZL SJJ te da se radi o događaju odnosno izvanrednoj okolnosti na koju on kao prijevoznik nema nikakav utjecaj. Radi potkrjepe navedene tvrdnje tuženik je dostavio Log, Operativnog centra iz kojeg je vidljiv razlog kašnjenja leta, a iz kojeg proizlazi da predmetni let kasni zbog radova u tijeku na asfaltiranju sletne staze, te NOTAM iz kojeg proizlazi da je tuženik obavijest o produžetku radova i neotvaranju zračne luke Sarajevo u predviđeno vrijeme dobio u 5 sati po lokalnom vremenu i e-mail šefa smjene prometa u zračnoj luci Sarajevo iz kojega proizlazi da je poslan u 5 sati i 17 min po lokalnom vremenu te da se istim obavještava tuženik da će kasniti otvaranje zračne luke Sarajevo zbog izvođenja radova na sanaciji piste. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio sudu da po potrebi službenim putem zatraži očitovanje Zračne luke Sarajevo o predmetnom poremećaju u prometu te NOTAM, a što je sud i zatražio. Iz navedenih dokaza (list 140-141) proizlazi jednako kao i iz dokaza koje je tuženik dostavio uz tužbu da je došlo do kašnjenja u otvaranju zračne luke SJJ zbog radova na održavanju poletno-sletne staze, dok iz NOTAMA proizlazi da je predviđena daljnja zatvorenost zračne luke od 5 i 30 do 8 i 10 po lokalnom vremenu.

21. U dokaznom postupku izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ŠN, zaposlenika tuženika na radnom mjestu Operativni kontrolor prometa na okolnost pojašnjenja funkcioniranja prometa u zračnim lukama, te objašnjenja stručne terminologije koja se unosi u LOG i NOTAM.

22. Iz iskaza svjedoka proizlazi da nije bio u smjeni kada se dogodila odgoda otvaranja zračne luke Sarajevo za promet ali je bio obaviješten od operativnog kontrolora tuženika i involviran u cijeli događaj jer se radi o izvanrednoj situaciji a to je zatvorenost zračne luke sa koje treba poletjeti njihov zrakoplov u vrijeme kada je ona trebala biti otvorena jer je inače Zračna luka u Sarajevu zatvorena u vremenu od 00,30 do 6,00 h i tada se u zračnoj luci mogu obavljati razne vrste radova, a uobičajeno je i redovno stanje da se ta zračna luka otvara u 6,00 h ujutro. Naveo je da radi na poslovima zamjenika šefa operativnog centra tuženika pa čak i kad nije u smjeni većina odluka koje su vezane uz veći poremećaj prometa idu preko njega. Pojasnio je da se svi letovi planiraju preko aplikacije LIDO pa se putem te aplikacije vide i svi problemi vezani uz određeni aerodrom i kontrolu leta iz cijelog svijeta. U toj aplikaciji nalazi se i skup svih izvanrednih obavijesti i situacija. Svjedok je također pojasnio da očitovanje Aerodroma u Sarajevu sa lista 141 spisa zapravo predstavlja isti dokaz (NOTAM) kao i dokaz sa lista 108 koji je zapravo jednostavnija verzija, a iz jednog i drugog proizlazi do kad neće za promet biti otvorena zračna luka Sarajevo. Svjedok je također pojasnio sudu da se u operativni LOG (list 104-105) upisuju veće nefunkcionalnosti u toku dana te da je u ovom slučaju razlog zatvorenosti aerodroma u Sarajevu u vrijeme njegove uobičajene otvorenosti bilo asfaltiranje piste, a u odnosu na dokaz sa lista 106 da je iz istoga vidljivo broj leta, vrijeme dolaska i odlaska i status leta, a što je za predmetni let bilo u kašnjenju. Svjedok je također naveo da je obavijest NOTAM primio 16. listopada u 5,30 h, te da nije imao nikakvu drugu alternativu prevesti tužitelja zračnim putem jer je aerodrom u Sarajevu bio zatvoren te da je jedina alternativa bila željeznički ili cestovni promet. Svjedok je također iskazao da je znao da će Zračna luka u Sarajevu biti zatvorena u vrijeme njene zatvorenosti a što je vrijeme od 00,30 do 6 ujutro radi mijenjanja asfalta na oštećenoj pisti, a na upit suda je li mogao predvidjeti da će zatvarenje duže trajati iskazao je da su se informirali kod Zračne luke Sarajevo ali su dobili informaciju da će sve biti pravodobno završeno jer tako govore njihove analize.

23. Zamjenica punomoćnice tužitelja je prigovorila iskazu svjedoka jer je zaposlenik tuženika i stoga pristran i nema stručna znanja jer nije vještak kao ni neposredna saznanja o predmetnom kašnjenju.

24. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka. Sud ne nalazi da je svjedok pristrano iskazivao već je unutar svog specifičnog znanja koji je vezan za obavljanje njegovih konkretnih poslova pojasnio sudu standardiziranu dokumentaciju vezanu za zračni promet. Osim toga iskaz svjedoka je i u suglasju s svim materijalnim dokazima u spisu. Stoga sud iskaz svjedoka ocjenjuje jasnim i uvjerljivim. Kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je bio involviran u odluke vezane uz predmetni izvanredni događaj to se ne može prihvatiti ni prigovor tuženika da je svjedok imao samo posredna saznanja. Prigovor da svjedok nema stručna znanja jer nije vještak također se ne može prihvatiti jer je svjedok iskazivao u odnosu na svoje uobičajene poslove – zamjenik šefa operativnog centra i u vezi s konkretnim poremećajem u prometu, a za navedeno nije ni potrebno provoditi vještačenje.

25. Dakle iz činjeničnih utvrđenja u ovom predmetu proizlazi da je tuženik znao da su u Zračnoj luci Sarajevo bili zakazani radovi dana 16. listopada 2024. radi popravka sletne staze koji su trebali biti obavljeni u noćnim satima u vrijeme zatvorenosti Zračne luke i biti završeni do 6,00 h ujutro kada je uobičajeno i redovno vrijeme otvaranja te Zračne luke. Dalje proizlazi da radovi asfaltiranja sletne staze nisu u Zračnoj luci Sarajevo nisu završeni do 6 h ujutro zbog komplikacija i to jer je tijekom asfaltiranja ponestalo asfalta (list 104 spisa) te da je tuženik o neotvaranju Zračne luke u Sarajevu u uobičajeno vrijeme obaviješten emal porukom u 5h i 17 min (list 1409) te NOTAMOM (list 108 i 141).

26. Prema ocjeni ovog suda radovi na pisti Zračne luke koja nije zračna luka prijevoznika predstavljaju vanjski uzrok (što je naprijed obrazloženo) na koji prijevoznik nema nikakav utjecaj jer se ne radi o infrastrukturi koja je pod kontrolom tuženika. Radovi su bili zakazani i kao takvi za tuženika predvidivi no komplikacija pri izvođenju radova koja je produljila radove nije bila predvidiva za tuženika (a očito ni za matičnu Zračnu luku). Stoga je prema ocjeni ovog suda problem s asfaltom neočekivano produženje koje nije bilo predvidivo i kao takav predstavlja izvanrednu okolnost. U recentnoj sudskoj praksi i sud EU je izrazio stajalište da kvar u infrastrukturi aerodroma jest izvanredna okolnost (npr. sustav za dovod goriva).

27. U daljnjoj fazi sud je ispitao sljedeću odlučnu činjenicu je li tuženik poduzeo sve razumne mjere koje odgovaraju konkretnoj situaciji kako bi izbjegao otkazivanje ili duže kašnjenje leta.

28. Tuženik se u odnosu na poduzimanje razumnih mjera odnosno test razumnih mjera pozvao na okolnost da je on mali nacionalni prijevoznik koji je u trenutku predmetnog leta imao flotu od 13 zrakoplova kao i lošu financijsku situaciju te koji ne raspolaže neograničenim ni financijskim ni operativnim resursima koja mu omogućavaju fleksibilnost. Pri tom se pozvao i na relevantnu sudsku praksu suda EU u predmetu C-74/19. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu (list 101) navodi da suprotno tvrdnji tužitelja već u fazi organizacije leta (dakle prije no što je uopće znao za izvanrednu okolnost) nije mogao predvidjeti određeno rezervno vrijeme koje bi mu omogućilo izvršenje leta nakon što izvanredne okolnosti prestanu i to između ostaloga i iz razloga što svaka zračna luka dodjeljuje prijevozniku slot odnosno vrijeme u kojem mora napustiti područje zračne luke što dodatno djeluje ograničavajuće.

29. U relevantnom dijelu presude C-74/19 relevantne i za ovaj slučaj navodi se: "U slučaju dužeg kašnjenja ili otkazivanja leta, zračni prijevoznik dužan je putniku ponuditi, među ostalim, eventualno izravno ili neizravno preusmjeravanje na let koi obavlja on sam ili drugi prijevoznik, a stiže uz zakašnjenje koje je manje nego što bi bilo na sljedećem letu dotičnog prijevoznika osim ako organiziranje takvog preusmjeravanja za potonjeg ne bi predstavljalo nepodnošljivu žrtvu s obzirom na kapacitete njegova poduzeća u relevantnom trenutku". Sud smatra potrebnim ovdje napomenuti da se i u presudi C-28/20 Velikog vijeća također u obzir uzima utjecaj ograničenog kapaciteta malog prijevoznika pri testu razumnih mjera te navodi da stvarni prijevoznik treba dokazati da je poduzeo mjere koje odgovaraju konkretnoj situaciji upotrijebivši sve osoblje i sva materijalna i financijska sredstva kojima raspolaže no da se ipak od manjeg prijevoznika ne može zahtijevati nepodnošljiva žrtva u pogledu kapaciteta njegova poduzeća u relevantnom trenutku.

30. U odnosu na test razumnih mjera prema praksi suda EU (C-74/19) (kao i presudi njemačkog Bundesgerichtshofa od 24.rujna 2024.) test razmjernih mjera nije objektivan te se ne ispituje što bi napravio hipotetski prosječni zračni prijevoznik već subjektivan i mjeri se po stvarnom kapacitetu konkretnog prijevoznika u konkretnim okolnostima. Stoga su argumenti tuženika o njegovim financijskim i operativnim resursima ovdje relevantni.

31. Iz dokaza u spisu (list 110-137) proizlazi da je tuženik u 2024. godini raspolagao s flotom od 13 zrakoplova te da je ostvario negativne financijske rezultate. S tim u vezi te u odnosu na pitanje je li tuženik koji je znao za postojanje radova u vrijeme uobičajene zatvorenosti zračne luke trebao predvidjeti određeno rezervno vrijeme koje bi mu omogućilo izvršenje leta ako izvanredne okolnosti nastanu i kad izvanredne okolnosti prestanu, odnosno je li na taj let trebao poslati i drugi zrakoplov ovdje treba uzeti u obzir okolnosti konkretnog slučaja a to je da bi čak i da je tuženik poslao drugi zrakoplov za isti vrijedio isti pravni režim jer je zračna luka Sarajevo bila zatvorena za sve zrakoplove. Dakle ni drugi zrakoplov tuženika, a ni nekog drugog prijevoznika nije letio, a što proizlazi iz dokaza sa lista 106. iz kojeg jasno proizlazi da su svi letovi dana 16. listopada 2024. do 9:05 sa tog aerodroma bili odgođeni. Dakle tuženik nije u tom razdoblju čak i da raspolaže većom zračnom flotom mogao preusmjeriti tužitelja na vlastiti ili tuđi let jer nikakvih letova uopće nije ni bilo od kasnijeg otvaranja luke do 9:05 (uključujući i taj let). Dakle do kašnjenja tužitelja na konačno odredište koje je Stockholm u 10:10h bi svakako došlo i to zbog naprijed navedene izvanredne okolnosti.

32. Dalje iz dokaza sa lista 106 također proizlazi da tog dana nije bilo izravnog leta za Stockholm koje bi u konačnici moglo imati relevantan utjecaj na smanjenje kašnjenja tužitelja na konačnu destinaciju da je takav let postojao.

33. Uvidom u predmetnu listu letova iz Zračne luke Sarajevo (list 106) vidljivo je i da su dana 16. listopada 2004., osim svih letova u razdoblju od 6:10 do 9:05, uključujući i onaj u 9:05 bili odgođeni i letovi koji su iz Sarajeva išli u Frankfurt kao većeg aerodroma u 12:30 (dva zrakoplova) kao i letovi od 13:10 do 14:05 za Warsawu (dva zrakoplova) i Dubai (dva zrakoplova). Nepostojanje izravnog lete prema Stockholmu ni preko drugih hub-ova (Frankfurt ili Beč) a što proizlazi iz liste letova Zračne luke Sarajevo govori u prilog zaključku da isti dan nije ni postojala izvediva alternativa za dolazak tužitelja na krajnje odredište koje je osiguravao tuženik- Stockholm, a koja bi adekvatno smanjila vrijeme kašnjenja. Pri razmatranju predmetne situacije sud je imao na umu da je suštinski i posljednja destinacija gdje je tužitelj trebao stići bila ona u Finskoj sa polaskom iz Stockolma u 12:20 (prijevoznik SAS) te da tuženik zbog naprijed navedenog izvanrednog poremećaja u prometu nije ni imao mogućnost preusmjeriti iz zračene luke Sarajevo tužitelja na vlastiti ili tuđi let uključujući i neizravne rute jer su i drugi i letovi do 9:05 a kasnije i letovi prema Frankfurktu bili odgođeni. Nadalje, zbog prirode udaljenosti između Zračne luke u Sarajevu i Zračne luke u Stockholmu ni preusmjeravanje tužitelja na cestovni prijevoz (koji Uredba 261/2004 ne isključuje) ne bi bila adekvatna te ne bi mogla dovesti do smanjenja kašnjenja tužitelja na konačno odredište.

34. U predmetnoj situaciji tuženik je dokazao da je poduzeo adekvatnu mjeru te tužitelju sutradan organizirao alternativni let Sarajevo-Frankfurt-Stockholm. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja te kapacitete malog prijevoznika u relevantnom trenutku te s tim u vezi "nepodnošljivu žrtvu" na koju upućuje praksa suda EU dovodi do zaključka da je do odgode leta došlo zbog izvanredne okolnosti i da test razumnih mjera ukazuje da je tuženik poduzeo mjere koje su najprimjerenije odgovarajućoj situaciji.

35. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je tuženik dokazao da je do dužeg kašnjenja ili otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti u smislu članka 5. (3) Uredbe (jer je kumulativno dokazao da događaj koji je do toga doveo nije dio njegovog redovitog obavljanja djelatnosti i što on kao prijevoznik nije u mogućnosti stvarno kontrolirati taj događaj zbog njegove naravi i uzroka) te što test provedenih razumnih mjera dokazuje da je poduzeo razumne mjere koje odgovaraju situaciji u granicama svojih kapaciteta (čl. 19. Montrealske konvencije i čl. 14. Preambule Uredbe 261), a što isključuje njegovu odgovornost za isplatu predmetne odštete. Stoga nisu ispunjeni propisani uvjeti za usvajanje tužiteljevog tužbenog zahtjeva o čemu je odlučeno kao u izreci. Budući da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom to nije osnovan ni zahtjev za nadoknadu troška parničnog postupka o čemu je također odlučeno pod točkom I izreke.

36. Tužitelj je u ovom predmetu tražio preotvaranje glavne rasprave o čemu je sud negativno odlučio rješenjem od 8. svibnja 2026. No pored toga ovdje sud smatra potrebnim kratko navesti, da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o sporu male vrijednosti za koji je u smislu članka 461a ZPP-a propisano da sud na pripremnom ročištu zaključuje prethodni postupak i na istom ročištu održava glavnu raspravu ako je to moguće da je u tom sporu izraženo načelo ekonomičnosti i koncentracije postupka, da je tuženik prijedlog za pribavljanje dokaza podnio već uz odgovor na tužbu (što je njegov prekluzivni trenutak u sporu male vrijednosti pa ne mora dokazivati nemogućnost pribavljanja) pa je sud navedeni dokaz mogao pribaviti te da su i stranke i svjedok pravodobno putem e spisa pozvani na pripremno ročište, te da je tužitelja na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi istog dana zastupala kvalificirana osoba i to odvjetnica kao z.z. pun. tužitelja. Stoga tužitelj nije onemogućen u kontradiktornom raspravljanju u ovom predmetu.

U Svetom Ivanu Zelini, 11 svibnja 2026.

Sudac

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu

-tuženiku putem punomoćnika

kal 20 dana