Poslovni broj: P-2484/2022-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, [adresa], OIB: 56668956985,kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Marović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marović i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andree Dominkuš, odvjetnice, i tuženice osobno uz zamjenicu punomoćnika Vlatku Pavletić Marović, odvjetnicu, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA iz [adresa] OIB 56668956985 iznos od 93.348,93 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 , 41/08 , 125/11 , 78/15 ) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče na taj iznos od dana 02.06.2017. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.".

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. travnja 2022. navodi da su stranke do 15. ožujka 2018. bile suvlasnici zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, s time da tužitelju pripada: 1. suvlasnički dio: 3148/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), poslovni prostor u prizemlju oznake PP - 1 u naravi: hodnik, ured 1, ured 2, dvorana, garderoba, predprostor - WC, WC ukupne površine 139,85 m2 i pripadajuće spremište u podrumu SP - 1, površine 36,40 m2, spremišta na tavanu oznake T - 1, površine 49,40 m2 i spremište - arhiva u dvorištu oznake B - 1 površine 31,80m2 2. suvlasnički dio:

3478/10000: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 5), peterosobni stan u prvom katu oznake S-1, u naravi: pet soba, hodnik, garderoba, predprostor, WC, WC, kuhinja, ukupne površine 154,48 m2 i pripadajuće spremiše u podrumu oznake SP -4 površine 25,80 m2 i spremište na tavanu oznake T - 2 površine 57,55 m2, 3. suvlasnički dio:

815/10000: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), poslovni prostor u drugom katu ravno, oznaka PP - 2, u naravi: ured 1 površine 36,20 m2 i pripadajuće spremište u podrumu oznake SP - 3 površine 16,90 m2 i spremište na tavanu oznake T - 3 površine 23,35 m2 a. Dok da je tuženica bila vlasnik nekretnine: 4. suvlasnički dio: 2559/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), četverosobni stan u drugom katu lijevo, stan oznake S- 2 u naravi četiri sobe, kuhinja, hodnik, kupaonica, wc, površine 113,65 m2 i pripadajuće spremište oznake SP - a površine 26,10 m2 i spremište na tavanu oznake T - 4 površine 43,45 m2, koji da je darovnim ugovorom od 9. svibnja 2017. - zaprimljenog i upisanog na zemljišnim knjigama 15. ožujka 2018., svoj suvlasnički dio prenijela na sinove – EFG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s uknjižbom osobne služnosti- pravo stanovanja na ime tuženice EF. Tužitelj ističe da je zgrada sagrađena oko 1878., dakle, da je stara više od 100 godina, a da se do 2019. nalazila u izuzetno lošem stanju i zbog velikih oštećenja na pročelju zgrade postojala je opasnost za zdravlje i život ljudi, pa da je još 2004., zbog lošeg stanja zgrade i nemogućnosti dogovora s tuženicom oko radnji potrebnih za sanaciju objekta, tužitelj zatražio osiguranje dokaza na okolnosti stanja zgrade. Tužitelj navodi da je u stručnom nalazu i mišljenju o nedostacima objekta te potrebi hitnih i nužnih radova na zgradi u [adresa], sačinjenom po sudskom vještaku za graditeljstvo i procijene nekretnina RF, dipl.ing.arh, a predanom Općinskom sudu u Zagrebu u predmetu R1-782/2004 15. lipnja 2004. vještak naveo: „Vještak je mišljenja da nužno i hitno treba pristupiti cjelovitoj obnovi svih fasadnih elemenata uličnog pročelja zbog permanentne opasnosti po sigurnost života prolaznika i imovine građana, poglavito stoga što ovi fasadni elementi mogu otpadati u većim komadima…“, ali da se nakon takvog utvrđivanja stanja zgrade zbog nemogućnosti postizanja dogovora suvlasnika nije se pristupilo sanaciji zgrade. Tužitelj ističe da je u Rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I - 363 -04 /16-16/15, Ur. broj: 251 - 13 - 81 - 1/002-16 -6 od 23. prosinca 2016. utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti iz čl. 53.st.1 Zakona o građevinskoj inspekciji (NN 153/13) odnosno, ... komunalni redar je očevidom na terenu 13. listopada 2016. utvrdio da je oštećeno pročelje i krovni vijenac stambene zgrade u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da oštećenja predstavljaju opasnost za zdravlje i život ljudi, kao i da je tim rješenjem strankama naređeno : - - - „da u roku 30 dana od zaprimanja rješenja otklone oštećenja uličnog pročelja na zgradi u [adresa]………., da postojeću zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Berislavićevoj ulici br. 9 u roku od tri dana po primitku rješenja označe opasnom do otklanjanja oštećenja, te se Upozoravaju suvlasnici da će se izvršenje rješenja o otklanjanju oštećenja provesti putem treće osobe uklanjanjem opasnosti na njihovu odgovornost i trošak ako ne postupe po naredbi ……..“.Tužitelj navodi i da je zatražio od upravitelja Gradskog komunalno gospodarstvo odobrenje za sufinanciranje obnove pročelja u skladu sa Programom obnove pročelja zgrada za 2015. i 2016. godinu sukladno točki 2. Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba o sufinanciranju obnove pročelja zgrada, Klasa: 406 - 09/14 - 01/14 od 12. prosinca 2014. i sukladno točki 1. Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba o izmjenama Zaključka o sufinanciranju obnove pročelja zgrada, Klasa: 406 - 09/16-01/17 od 19. svibnja 2016. te u skladu s time da je od Grada Zagreba ishodio potrebno financiranje. Kako je tuženica, od samog početka, opstruirala sve prijedloge i nastojanja tužitelja da se konkretno realizira sanacija fasade, a kako bi se spriječila nepobitna opasnost za zdravlje i život ljudi te nepopravljiva šteta koja nastaje na samoj zgradi, tužitelj ističe da je radi utvrđivanja nužnih radova i troškova potrebnih za otklanjanje opasnosti po život i zdravlje ljudi koja su nastala uslijed oštećenja zbog dotrajalosti i neodržavanje zajedničkih dijelova zgrade u [adresa] na lokaciji [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ponovno zatražio osiguranje dokaza i priložio tome mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Pfarrer dipl. ing arh., dok da je u predmetu R1-105/2018 Općinski građanski sud u Zagrebu odredio osiguranje dokaza, odredio očevid na licu mjesta i imenovao vještaka dipl. ing arh. ŠF. Tužitelj ističe da je uložio velike napore da osigura uređenje fasade zgrade u [adresa], pod najpovoljnijim uvjetima kako za sebe, tako i za drugu stranu, a da je Zahtjev za uređenjem pročelja dostavljen Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica GSKG 20. rujna 2016, nakon što je prethodno je sačinjen projekt sanacije uličnog i dvorišnog pročelja te je ishođeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 31. kolovoza 2016. za izdavanje prethodnog odobrenja za sanaciju uličnog i dvorišnog pročelja zgrade [adresa] u [adresa]. Također, tužitelj navodi da je nakon što je Grad Zagreb povećao sufinanciranje u programu obnove pročelja u užoj gradskoj jezgri na 55%, zatražio od Grada Zagreba sufinanciranje obnove pročelja zgrade i isto je odobreno 6. veljače 2017., a da je udio Grada Zagreba u financiranju iznosio je 332.808,47 kuna odnosno 55% ukupnog iznosa vrijednosti radova od čega da je na suvlasnike zgrade u [adresa], otpao je iznos od 432.709,07 kuna, i to natužitelja iznos od 339.360,14 kuna, a na tuženicu iznos od 93.348,93 kuna. Tužitelj pojašnjava da se radi o sufinanciranju Grada Zagreba, pa da stoga stranke nisu mogle utjecati na odabir izvođača i nadzor jer da je natječaj za to provodio Grad Zagreb. Budući da je tuženica odbijala dobrovoljno platiti svoj dio, a bez podmirivanja obveze u cijelosti izgubilo bi se pravo na sufinanciranje, tužitelj navodi da je 1. lipnja 2017. uplatio cjelokupni iznos suvlasnika zgrade. Slijedom svega navedenoga, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 93.348,93 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2017. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je iz predmetne potvrde banke o uplati iznosa od 93.348,93 kuna od 1. lipnja 2017. razvidno kako je tužitelj izvršio predmetnu uplatu u ime tuženice na račun Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. radi „plaćanja sanacije pročelja, nadzor i sanaciju negativnog salda pričuve za vlasnicu EF“ koja da u trenutku tog plaćanja uopće nije bila suvlasnica predmetne nekretnine, a da GSKG nije bilo upravitelj predmetne stambene zgrade. Dakle, tuženica smatra da tužitelj potražuje od tuženice naknadu plaćanja koje nije izvršio njoj, već trećoj osobi, a zbog čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice. Tuženica ističe da je tužitelj predmetno plaćanje izvršio potpuno neosnovno, jer da u vrijeme predmetnog tužiteljeva plaćanja nije bila suvlasnica predmetne nekretnine pa stoga ista nije niti bila dužna snositi bilo kakve troškove održavanja predmetne nekretnine slijedom čega da nije bilo potrebe da bilo tko vrši kakvo plaćanje nepostojeće obveze tuženice, a pogotovo ne GSKG-u koji nije upravitelj predmetne nekretnine niti je izvođač građevinskih radova na predmetnoj fasadi. Tuženica navodi da tužitelj u svojoj tužbi potpuno pogrešno i neistinito navodi da je Darovni ugovor tužiteljice od 9. svibnja 2017. kojim svojim sinovima NFG i NF daruje svoj stan, odnosno svoj cijeli suvlasnički dio predmete nekretnine, „zapisan i upisan na zemljišnim knjigama“ 15. ožujka 2018.,jer da je iz naprijed spomenutog Rješenja Naslovnog suda broj: Z-24958/17 od 15. svibnja 2017. razvidno da sud nije mogao donijeti rješenje o uknjižbi vlasništva obdarenika 2017. na temelju prijedloga za uknjižbu koji je sudu predan 2018., a da je i uvidom u elektronički sustav zemljišnih knjiga razvidno da je predmetna uknjižba i provedena 15. svibnja 2017.Nadalje, tuženica posebno naglašava da je tužitelj sam sebe, potpuno neosnovano proglasio predstavnikom suvlasnika i da je kao takav 4. lipnja 2014. sklopio s Gradskim stambenim komunalnim gospodarstvom d.o.o. ugovor o upravljanju predmetnom stambenom zgradom te da je tužitelj svoje ovlaštenje na sklapanje tog ugovora temeljio na nepostojećem međuvlasničkom ugovoru, i to tako što je tvrdio da postoji Međuvlasnički ugovor od 12. svibnja 2014. koji da tuženica nikada nije potpisala, a tada su suvlasnici predmetne nekretnine bili samo tužitelj i tuženica. Tuženica ističe da se o nepostojanju pravnog odnosa između tužitelja i ostalih suvlasnika zgrade, i to NFG i NF, utemeljenog na ugovoru nazvanom „Međuvlasnički ugovor“ od 12. svibnja 2014. već se vodi parnica pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-724/2020.Tuženica ističe da suvlasnici stambene zgrade u [adresa], nisu 12. svibnja 2014. sklopili međuvlasnički ugovor temeljem kojeg bi tužitelj imao ovlasti sklapanja ugovora o upravljanju s bilo kojim upraviteljem pa tako niti s GSKG-om. Budući tuženica na dan 1. lipnja 2017. nije bila suvlasnica predmetne stambene zgrade to ista smatra da nije bila u obvezi plaćati troškove održavanja predmetne stambene zgrade te da nije niti bilo potrebe da tužitelj ili bilo tko treći plaća nepostojeće obveze u ime tuženice. Osim toga, tuženica ističe da je tužitelj izvršio plaćanje pravnoj osobi koja nije upravitelj predmetne stambene zgrade pa da stoga tuženica nikako nije u obvezi tužitelju naknaditi troškove njegovog pogrešnog postupanja. Stoga tuženica, a slijedom svih prednjih navoda, predlaže da se predmetna tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženice. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženica tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, povijesni prikaz, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 10. svibnja 2021. (listovi 10-12 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj R1- 782/04 od 18. lipnja 2004. (list 13 i 61 spisa), Zapisnik od 4. svibnja 2004. (list 14 i 62 spisa), Stručni nalaz i mišljenje s osiguranjem dokaza o nedostacima kod objekta te potrebi hitnih i nužnih radova na zgradi u [adresa] od 12. lipnja 2004. (listovi 15-24 i 63-72 spisa), Dopis od 7. rujna 2016. (list 25 spisa), Rješenje od 23. prosinca 2016. (listovi 26-28 spisa), Projekt sanacije uličnog i dvorišnog pročelja (listovi 29-34, 39-60 i 73-104 spisa), Rješenje od 19. srpnja 1999. (listovi 35-36 spisa), Rješenje od 26. travnja 2016. (listovi 37-38 spisa), Dopis od 6. veljače 2017. (list 105 spisa), Zapisnik o otvaranju ponuda od 8. prosinca 2016. (list 106 spisa), Zapisnik o prijedlogu odabira (list 107 spisa), ispis internetske stranice (list 108 spisa), Zahtjev za velikim popravkom od 20. rujna 2016. (list 109 spisa), Rješenje od 31. kolovoza 2016. (listovi 110-111 spisa), Mišljenje od 2. veljače 2018. (listovi 112-124 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj R1-105/18-11 od 11. lipnja 2018. (list 125 spisa), dokaz o uplati (list 126 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj R1-105/18-2 od 20. veljače 2018. (list 127 spisa), Zapisnik od 8. ožujka 2018. (listovi 128-129 spisa), Nalaz i mišljenje od 4. lipnja 2018. (listovi 130- 146 spisa), Obavijest o podnošenju zahtjeva Gradu Zagrebu za sufinanciranje obnove fasade u Berislavićevoj 9 od 22. srpnja 2016. (listovi 148-149 spisa), dopis od 28. srpnja 2016. (list 150 spisa), dopis od 14. travnja 2017. (listovi 151-152 i 214-215 spisa), dopis od 18. svibnja 2017. (listovi 153-154 i 212-213 spisa), dopis od 2. lipnja 2017. (list 155 i 209 spisa), dopis od 5. listopada 2017. (list 156 spisa), dopis od 13. ožujka 2017. (listovi 157-159 i 206-208 spisa), Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (listi 160 spisa), iznos sanacije (list 161 spisa), dokaz o uplati (list 162 spisa), dokaz o uplati (list 163 spisa), rješenje uknjižbe prava vlasništva od 15. svibnja 2017. (list 169 spisa), Rješenje od 15. svibnja 2017. (listovi 170-171 spisa), podnesak (listovi 176-178 spisa), Međuvlasnički ugovor (listovi 186-193 spisa), dopis od 2. listopada 2017. (list 196 spisa), dopis od 5. listopada 2017. s potvrdom o primitku (listovi 197-198 spisa), dopis od 6. listopada 2017. (listovi 199-200 spisa), dopis od 10. travnja 2017. (list 205 spisa), dopis od 7. rujna 2016. (listovi 210-211 spisa), Pismo namjere o sufinanciranju obnove pročelja višestambenih zgrada (list 218 spisa), Međuvlasnički ugovor (listovi 231-241 spisa), Pismo namjere o sufinanciranju obnove pročelja višestambenih zgrada (list 249 spisa), Pismo namjere o sufinanciranju obnove pročelja višestambenih zgrada (list 250 spisa), Spornu obnovu pročelja i mogućnost sporazumnog rješavanja nesuglasica od 14. svibnja 2018. (list 251 spisa), e-mail korespondenciju (list 252 spisa), Dopis od 24. svibnja 2005. (listovi 253-256 spisa), Zahtjev za sufinanciranje uređenja pročelja zgrade [adresa] od 6. prosinca 2004. (list 257 spisa), dopis od 9. srpnja 1998. (list 258 spisa) te su saslušani svjedoci BF (listovi 225-226 spisa), RFG (listovi 226-227 spisa), NFG (listovi 227-228 spisa) te tuženica (list 260 spisa).

6. Sud nije proveo grafološko vještačene kao nesvrsishodno, a i provođenje bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka te su na temelju pisane dokumentacije koja prileži spisu nesporno utvrđene činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom postupku.

7. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Među strankama je u ovom stadiju postupka prvenstveno sporno postojanje pasivne legitimacije tuženice odnosno sporno je pripada li tužitelju pravo od tuženice potraživati isplatu iznosa 93.348,93 kuna na ime regresnog zahtjeva, tj. povrata dijela troškova sanacije pročelja stambeno-poslovne zgrade u [adresa], koje je tužitelj u cijelosti platio 1. lipnja 2017., dakle osnova i visina, pri čemu je sporan i tijek zateznih kamata koje tužitelj potražuje.

9. Uvidom u spisu priležeću dokumentaciju utvrđeno je da je zgrada u [adresa], stambeno-poslovna zgrada sagrađena oko 1878., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zaštićena kao dio kulturno-povijesne cjeline — povijesne jezgre Zagreba. Rješenjem Grada Zagreba od 23. prosinca 2016. utvrđeno je kritično stanje pročelja zgrade te opasnost za zdravlje i živote prolaznika, kada su suvlasnici zgrade bili tužitelj s udjelom 7441/10000 i tuženica s udjelom 2559/10000 dijela.

10. Nadalje, Grad Zagreb je dopisom od 6. veljače 2017. obavijestio suvlasnike o sufinanciranju sanacije pročelja u omjeru 55% Grad Zagreb i 45% suvlasnici. Tuženica je 9. svibnja 2017., ugovorom o darovanju, prenijela sve svoje suvlasničke udjele na sinove NFG i NF, a 15. svibnja 2017. provedena je uknjižba vlasništva sinova u zemljišnoj knjizi te od toga datuma tuženica više nije bila evidentirana kao suvlasnica predmetne zgrade. Uvidom u dopis od 6. listopada 2017. utvrđeno je kako je odvjetnik tuženice pismenim putem obavijestio tužitelja o izvršenom prijenosu vlasništva na sinove.

11. Tužitelj je 1. lipnja 2017. u cijelosti podmirio iznos od 432.709,07 kuna za sanaciju pročelja, uključujući i iznos od 93.348,93 kuna koji odgovara suvlasničkom udjelu od 2559/10000.

12. Paralelno se pred ovim sudom vodi postupak P-4007/2021 (ranije P- 724/2020) u kojemu tužitelj potražuje isti iznos od sinova tuženice, E i NF, uz obrazloženje da su oni kao novi suvlasnici preuzeli i obvezu podmirenja troškova sanacije pročelja.

13. Pasivna legitimacija u sporovima koji se tiču troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade materijalnopravno je vezana uz status suvlasnika u trenutku nastanka obveze plaćanja. Odredba čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisuje da "troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima", pri čemu zakon ne razlikuje bivše i sadašnje suvlasnike u smislu da bi bivši suvlasnik bio odgovoran za troškove nastale nakon prijenosa vlasništva. Stoga je bitno utvrditi je li obveza nastala u trenutku donošenja odluke o obnovi (kada je tuženica nesumnjivo bila suvlasnica), ili u trenutku stvarnog plaćanja tužitelja (1. lipnja 2017., kada tuženica više nije bila suvlasnica).

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-x-870/2017-2 od 8. srpnja 2020. zauzeo je stajalište da su obveznici plaćanja troškova sanacije zajedničkih dijelova zgrade suvlasnici koji su upisani kao vlasnici, te da osoba koja nije upisana kao suvlasnik nije pasivno legitimirana u takvim sporovima.

15. Županijski sud u Rijeci u predmetu Gž-2043/2020-2 od 29. studenoga 2021. potvrdio je da "kako je nedvojbeno utvrđeno da tuženici nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije", te da sud ne može utvrđivati tko bi vlasnikom bio bez valjane uknjižbe.

16. Županijski sud u Zagrebu u predmetu Gž-5151/2024-3 od 18. veljače 2025., u kojem je činjenična situacija gotovo identična (tuženik je ugovorom o darovanju prenio suvlasnički udio i bio uknjižen kao novi vlasnik prije izvođenja radova na zajedničkim dijelovima zgrade (popravak krovišta)), a sud je izrijekom utvrdio: "Nedvojbeno je da tuženik nije bio suvlasnik predmetne nekretnine u vrijeme popravka krovišta, pa stoga isti nije u smislu čl. 38. st. 2. ZV-a u obvezi snositi trošak popravka krovišta.". Valja napomenuti kako je sud pritom odbacio žalbeni argument da je tuženik darovanje izvršio upravo radi izbjegavanja obveze, zauzevši formalnopravni stav da ta okolnost ne utječe na zaključak o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

17. Primjenom gore navedenih pravnih stajališta na utvrđeno činjenično stanje: da na dan stvarnog plaćanja tužitelja, 1. lipnja 2017., tuženica nije bila upisana kao suvlasnica predmetne zgrade, da je uknjižba u njezinu bila brisana i zamijenjena uknjižbom u korist njezinih sinova 15. svibnja 2017. te da prema načelu javnosti zemljišnih knjiga, uknjiženo stanje vrijedi prema svima, tužiteljevi argumenti o tomu da je obveza tuženice nastala ranije, u trenutku donošenja odluke o obnovi ili sklapanja ugovora s izvođačem, prema mišljenju ovog suda ne mogu se prihvatiti. Naime, obveza koja temelj ima u zakonskoj odredbi čl. 89. st. 1. ZVDSP-a nije osobna obveza konkretne fizičke osobe koja je u nekom trenutku bila suvlasnik, već je to obveza vezana uz status suvlasnika, koji je statusna kategorija određena u svakom trenutku prema ZK stanju. Kada tuženica više nije bila suvlasnica, prestala je biti i subjekt te zakonske obveze prema novim troškovima. Budući da plaćanje tužitelja prema izvođaču nije izvršeno u trenutku dok je tuženica bila suvlasnica, pa ni prigovor o nužnosti radova ne može promijeniti taj zaključak, nema pravne osnove da se upravo tuženica obveže na regres. (REV-X-870/2017-2 GŽ-5151/2024-3).

18. Tužitelj je podredno istaknuo pravnu osnovu poslovodstva bez naloga (čl. 1119. i dalje ZOO-a), ali i ovaj argument valja odbiti iz dvaju razloga. Prvo, prema čl. 1124. ZOO-a, poslovođa bez naloga ima pravo na naknadu nužnih i korisnih izdataka od gospodara posla, tj. od osobe čiji je posao obavljen. U konkretnom slučaju, u trenutku plaćanja, suvlasnici suvlasničkog dijela 2559/10000 bili su sinovi tuženice. Dakle, ako je tužitelj eventualnim poslovodstvom obavljao posao za suvlasnički udio 2559/10000, "gospodar posla" bili su sinovi tuženice kao tada aktualni suvlasnici, a ne tuženica kao bivša suvlasnica. Regresni zahtjev prema tuženici na toj osnovi nema pravnog temelja. Drugo, ako bi se i primijenila logika da je zakonska obveza nastala u trenutku donošenja odluke o obnovi (što ovaj sud, iz gore navedenih razloga, ne prihvaća kao mjerodavnu doktrinu za određivanje pasivne legitimacije), tužiteljev bi zahtjev bio bolje usmjeren prema sinovima u predmetu P-4007/2021 koji su, temeljem čl. 375. st. 4. ZVDSP-a, preuzeli sve obveze iz međuvlasničkog ugovora, uključujući one koje su nastale dok je tuženica bila suvlasnica.

19. Tužitelj ukazuje i na koordiniranu zlouporabu prava između tuženice i njenih sinova, navodeći da u predmetu P-4007/2021 sinovi tvrde kako su troškovi bili plaćeni u ime bivše vlasnice (majke), a u ovom predmetu tuženica tvrdi da nije bila suvlasnica. Sud prepoznaje da ovaj argument ima određenu moralnu i argumentativnu težinu. Međutim, u situaciji u kojoj su relevantne pravne odredbe i konzistentna sudska praksa jasne, ovaj sud nije u položaju da na temelju eventualnog koordiniranog postupanja tuženice i trećih osoba proglasi pasivnu legitimaciju koja inače materijalnopravno ne postoji.

20. Zgrada [adresa] zaštićena je kao dio kulturno-povijesne cjeline. Sukladno čl. 69. st. 3. i 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, "suvlasnici solidarno odgovaraju za nastalu štetu na kulturnom dobru", a redovito održavanje pročelja smatra se poslom redovite uprave za koji "solidarno odgovaraju svi suvlasnici". Ova odredba mogla bi, u načelu, pružiti posebnu pravnu osnovu za regresni zahtjev prema osobi koja je bila suvlasnik u trenutku nastanka uzroka štete ili potrebe za sanacijom. Međutim, i u pogledu primjene ove odredbe, sud smatra da je mjerodavan trenutak nastanka solidarne obveze, a to je trenutak stvarnog plaćanja, tj. trenutak kada je nastao regresni zahtjev. U tom trenutku tuženica više nije bila suvlasnica, a odredba čl. 69. ZKZOKD-a ne derogira načelo da su nositelji obveze aktualni suvlasnici, ne bivši. Ovaj sud nema temelj za ekstenzivno tumačenje solidarnosti prema osobi koja je u trenutku nastanka konkretnog regresnog potraživanja već bila u statusu bivšeg suvlasnika bez ikakvog vlasničkog ovlaštenja na predmetnoj zgradi.

21. Budući da tuženica na dan izvršenja plaćanja tužitelja 1. lipnja 2017. nije bila suvlasnica zgrade u [adresa], a tužiteljev regresni zahtjev temelji se na zakonskoj obvezi suvlasnika prema čl. 89. st. 1. ZVDSP-a, tuženica nije pasivno legitimirana u ovom postupku. Tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije.

22. Slijedom izloženih razloga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

24. Tuženici je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 9/1 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) -100 bodova, za sastav podneska od 12. veljače 2025., prema Tbr. 8/1-100 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (11. travnja 2024., 20. veljače 2025., 7. srpnja 2025. i 9. veljače 2026.), prema Tbr. 9/1- svako po 100 bodova. Ukupno je tuženici priznato 600 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 1.500,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tuženici iznosi 1.500,00 EUR (toč. II/ izreke).

25. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženici na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

26. Tuženici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 15. listopada 2025., jer nije bio potreban za vođenje predmetne parnice. Tužiteljici nisu priznati niti zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 28. srpnja 2023., 4. travnja 2023., 26. travnja 2023. i 15. siječnja 2026., jer iz e-spisa, a i iz uvida u fizički spis nema dokaza da bi tuženica podnijela podneske na te datume.

27. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku