REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-503/2026-25

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi brisovne tužbe, 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovom predmetu.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za zabilježbu hipotekarne tužbe na nekretnini, i to na 74. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) dijela zk.č.br. 729, u naravi stambena zgrada kbr. [adresa], 7B, 7C, 7D, 7E površine 1014 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stan na I (prvom) katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika u površini od 49.24 čm, [adresa] kao poseban dio zkčbr. [katastarska čestica] koje je neodvojivo povezan sa 4 odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su ona kao zajmodavac i zajmoprimac IJ te tuženik kao solidarni jamac sklopili Ugovor o zajmu, potvrđen od strane javnog bilježnika Igor Martinović pod poslovnim brojem OV-993/11. Temeljem Ugovora o zajmu, u korist citiranog zajmodavca je u nadležnim zemljišnim knjigama pod posl. brojem Z-23094/11 upisana hipoteka na nekretnini tuženika, i to 74. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) dijela zk.č.br. 729, u naravi stambena zgrada kbr. [adresa], 7B, 7C, 7D, 7E površine 1014 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stan na I (prvom) katu ravno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika u površini od 49.24 čm, [adresa] kao poseban dio zkčbr. [katastarska čestica] koje je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u visini od 11.552,78 EUR, u kunskoj protuvrijednosti od 85.000,00 kn, s godišnjim kamatama od 6,45% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 04.04.2016. godine, te s eventualnim ovršnim troškovima. Do dana sastava ove tužbe tuženik je umjesto ugovorenih rata zajma u čiju svrhu je upisana hipoteka, ukupno uplatio iznose navedene u Obračunu duga koji se nalazi u prilogu ove tužbe. Člankom 11. Ugovora o zajmu je ugovoreno da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju zakašnjenja s plaćanjem bilo koje rate za više od 8 dana. Iz Obračuna duga je razvidno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju te kako je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti. Pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe proizlazi iz činjenice da isti ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu. Dakle, isti ne raspolaže ovršnom ispravom koju po čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona čini ovršna javnobilježnička odluka ili ovršna javnobilježnička isprava. Tužitelj ne može s uspjehom pokrenuti ovršni postupak ako ne raspolaže prethodno navedenom ispravom s klauzulom ovršnosti, a slijedom propisa iz čl. 22. OZ-a. Tužitelj ističe da je prilikom sklapanja Ugovora o zajmu, zajmodavcu predan samo jedan primjerak izvornika Ugovora, a koji je predan nadležnom Zemljišnoknjižnom sudu radi upisa hipoteke, dok je ostale primjerke zadržao zajmoprimac. Stoga, tužitelj nije u mogućnosti pribaviti otpravak Ugovora o zajmu, a sve iz razloga što se isti ne smatra strankom u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu. Iz potvrde solemnizacije pod posl.br. OV-993/11 koja se dostavlja uz tužbu razvidno je da su zajmoprimac i tuženik, kao solidarni jamac, podnijeli javnom bilježniku Ugovor o zajmu na potvrdu, te da je javni bilježnik naveo da je istima pročitao ispravu te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Iz navedenog je razvidno da su samo i isključivo ovdje zajmoprimac i tuženik navedeni kao sudionici i stranke predmetnog pravnog posla. Slijedom naprijed navedenog predlaže se sudu donijeti presudu kojom se izriče da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to od tužitelja u iznosu od 152.050,48 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sudskom prodajom založene predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene, uz naknadu troškova postupka te donošenje rješenja na temelju kojeg će se provesti upis zabilježbe hipotekarne tužbe na predmetnoj nekretnini.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prvenstveno, predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev obzirom nisu ispunjene pretpostavke da se vodi postupak radi namirenja tražbine tužitelja, a obzirom na Ugovor o zajmu na koji se poziva tužitelj, obzirom tužitelj nema pravni interes. Naime, ugovor o zajmu koji je temelj potraživanja tužitelja je solemniziran po javnom bilježniku i ima snagu javne isprave. Takva isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i to ne samo u odnosu na tuženu već i na tužitelja, a sve sukladno odredbi čl 54. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu. Činjenica da tužitelj eventualno ne raspolaže izvornikom Ugovora o zajmu ne utječe na karakter tog ugovora kao ovršne isprave. Dakle, tužitelj je mogao pokrenuti ovršni postupak, te nije ovlašten na pokretanje ovakvog sudskog postupka obzirom raspolaže ovršnom ispravom, a je li tužitelj izgubio ili nije ugovor o zajmu je isključivo pitanje kojim se treba pozabaviti tužitelj osobno, bez obijesnog parničenja koje nema uporište u zakonu. Ukoliko sud ne odbaci tužbu, ukazuje se da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Tuženik tužitelj je dana 21.05.2019. pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu broj 110504AMB, broj ovjere OV-993/11, a koji se postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu te ukazuje da nikada nije vidjela tužitelja, niti prije potpisivanja niti poslije potpisivanja navedenog Ugovora o zajmu niti joj je ista ikada pozajmila bilo kakav novac. Također, tužena napominje da joj po Ugovoru o zajmu broj 110504AMB nije bio isplaćen nikakav novčani iznos nego je predmetni Ugovor o zajmu sklopljen radi reprograma prethodnog Ugovora o zajmu broj VT10AMB10 odnosno zatvaranja postojećeg dugovanja po istom. Predmetni pravni posao tužena je zaključila u egzistencijalnoj ugrozi, u situaciji kada je ona osobno bila zajedno sa svojom obitelji u egzistencijalnoj nuždi, a zbog dobivanja sredstava za prehranjivanje i podmirivanje osnovnih životnih potreba doslovno. Tužena je vjerovala da iza svega stoji stvarna kreditna institucija koju postupa zakonito, a sva silina nezakonitosti očituje se upravo u postupanju tzv. kreditnih ureda te tuženika i drugih sudionika s kojima su se tzv. kreditni uredi poslužili kao paravanom. Nadalje, ističe se da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Državnog odvjetništva RH vodio kaznene postupke pred Županijskim sudom u Zagrebu, po optužnici broj K-US-139/12, a u kojim postupcima je utvrđeno da su osuđenici protupravno djelovali u cilju sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima radi pribavljanja protupravne imovinskopravne koristi. Predlaže prvenstveno odbaciti tužbu.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku trpljenje namirenja njegove tražbine temeljem ugovora o zajmu od 4. svibnja 2011. potvrđenog od strane javnog bilježnika Igora Martinovića iz sudske prodaje predmetne nekretnine kao i upis zabilježbe hipotekarne tužbe na predmetnoj nekretnini.

4. Tužitelj obrazlaže pravni interes za podnošenje ove tužbe navodom da ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora o zajmu temeljem kojeg bi mogao pokrenuti ovršni postupak jer mu je prilikom sklapanja ugovora predan jedan primjerak izvornika koji je predan nadležnom zemljišnoknjižnom sudu radi upisa hipoteke dok je ostale primjerke zadržao tuženik. Ističe da nije u mogućnosti pribaviti otpravak ugovora o zajmu jer se isti ne smatra strankom u smislu Zakona o javnom bilježništvu.

5. Člankom 288. st. 2. ZPP-a izrijekom se predviđa da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe. Naime, pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Postojanje pravnog interesa prvostupanjski sud po službenoj dužnosti može provjeravati do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1133/2020-2 od 2. veljače 2021.).

6. Tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati (njegovo se postojanje presumira). Ipak, u razloge za osporavanje postojanja pravnog interesa spadaju slučajevi u kojima tužitelj već raspolaže pravnim instrumentom kojim može ostvariti onaj pravozaštitni rezultat koji bi mogao ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži. To bi svakako bio slučaj u kojem tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom. U tom smislu nije dopuštena kondemnatorna tužba ako stranka već raspolaže ovršnom, u konkretnom slučaju javnobilježničkom, ispravom (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev- 1291/2022-2 od 27. lipnja 2023.).

7. Uvidom u ugovor o zajmu broj 110504AMB od 4. svibnja 2011. utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka i to između tužitelja VJ, kao zajmodavca i IJ, kao zajmoprimca i založnog dužnika te tuženika ĐJ kao jamca. Predmet zajma je iznos od 11.552,78 eura na razdoblje od 59 mjeseci, tj. od 04.05.2011. do 04.04.2016. U članku 16. navedeno je da je ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka, pri čemu četiri preuzima zajmodavac, dakle tužitelj, jedan korisnik zajma, dakle tuženik i jedan javni bilježnik.

8. Iz potvrde predmetnog ugovora javnog bilježnika Igora Martinovića sa sjedištem u [adresa] broj OV-993/11 proizlazi da su IJ i HJ podnijeli predmetnu privatnu ispravi na potvrdu te da ista odgovara po svom obliku propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Sudionicima pravnog posla isprava je pročitana te su upozoreni da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

9. Člankom 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', broj78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016 i 57/2022 – dalje u tekstu: ZJB) propisano je da se na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti izvršenje na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao.

10. Člankom 23. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje u tekstu: OZ) propisano je da su, među inim, ovršne isprave i ovršna javnobilježnička isprava. Člankom pak 28. st. 1. OZ-a propisano je da je javnobilježnička isprava postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Članak 29. st. 1. OZ-a propisuje da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

11. Dakle, iz priloženog ugovora o zajmu razvidno je da isti po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Kako je predmetni ugovor o zajmu sačinjen u obliku javnobilježničkog akta s klauzulom exequendi (čl. 8. Ugovora o zajmu), to ne postoji pravni interes tužitelja za vođenjem ovog parničnog postupka jer tužitelj ima ovršnu ispravu kojim svoje pravo (pravo na naplatu) može ostvarivati u ovršnom postupku, bez vođenja ovog parničnog postupka. Svrha sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe o dospijeću tražbine upravo je izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine.

12. Tvrdnje tužitelja da isti ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora o zajmu jer nisu prihvaćene.

13. Naime, tužitelj se ne može sa uspjehom pozivati na to da navodno ne raspolaže izvornikom navedenog solemniziranog ugovora o zajmu, budući da mu je, kako tvrdi, predan samo jedan primjerak koji je predan radi upisa u zemljišne knjige, a preostale je zadržao tuženik te da ne može ishoditi izvornik ili otpravak predmetne isprave od javnog bilježnika jer nije bio stranka u postupku solemnizacije već su to bili samo zajmoprimac i tuženik kao jamac koji su podnijeli zaključeni Ugovor o zajmu kao privatnu ispravu javnom bilježniku na potvrdu, temeljem kojeg ugovora je zasnovano založno pravo na tuženikovoj nekretnini.

14. Nije sporno da se u takvim slučajevima u kojima je samo jedna ugovorna strana podnijela privatnu ispravu na solemnizaciju sukladno čl. 59. st. 1. ZJB, samo ta ugovorna strana smatra strankom koja je sudjelovala u sastavljanju isprave u postupku solemnizacije privatne isprave pred javnim bilježnikom, i isključivo je njoj sukladno odredbi članku 93. ZJB javni bilježnik ovlašten i dužan izdavati otpravke, potvrde, prijepise i izvode isprava koje javni bilježnik sam čuva. odnosno njihovim nasljednicima. Dakle nije sporno da tužitelj nije bio stranka u postupku solemnizacije ovršnog javnobilježničkog akta i da se klauzula ovršnosti izdaje isključivo na izvorniku javnobilježničkog akta ili otpravku koji zamjenjuje izvornik u pravnom prometu (čl. 95. st. 2. ZJB).

15. Međutim, upravo zbog toga što se zahtjev tužitelja temelji na ugovoru o zajmu od 4. svibnja 2011. između tužitelj kao zajmodavca i zajmoprimca te tuženika kao jamca i koji kao solemnizirana isprava predstavlja javnu ispravu (čl. 3. toč. 2. ZJB), takvom je ispravom dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, “Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Navedenom javnom ispravom dokazana je i činjenica da je taj ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka od kojih je tužitelju uručeno četiri primjerka ugovora (čl. 16. Ugovora o zajmu od 4. svibnja 2011.).

16. Iako je prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP tužitelj ovlašten dokazivati kako je u javnoj ispravi neistinito utvrđena činjenica da mu je uručeno četiri primjerka potpisanog i solemniziranog predmetnog ugovora, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije postupio po odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1 ZPP i nije na tu okolnost predložio sudu da izvede kakav dokaz niti je priložio neki dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je odredba čl. 16. predmetnog ugovora neistinita.

17. U okolnostima u kojima tužitelj nije ni pokušao dokazivati neistinitost odredbe čl. 16. Ugovora o zajmu od 4. svibnja 2011., istinitim se smatra ono što je u tom ugovoru kao javnoj ispravi navedeno, a tako i da su tužitelju uručeni primjerci potpisanog i solemniziranog ugovora. Dakle, iz ugovora proizlazi da su tužitelju uručena četiri primjerka solemniziranog ugovora pa kako tužitelj nije iznio konkretne razloge zbog čega ne raspolaže preostalim izvornicima ugovora kako to tvrdi niti je u tom pravcu dostavio dokaze, njegova tvrdnja ostaje nedokazana (tako i ŽSZG u odluci poslovni broj Gž-975/2022-3 od 4. listopada 2022.).

18. U odnosu na navode tužitelja kako isti u odnosu na javnog bilježnika nije niti stranka niti sudionik pravnog posla te kao takav nije u mogućnosti zahtijevati od javnog bilježnika stavljanje potvrde ovršnosti, navedeno također nije prihvaćeno kao osnovano jer je u čl. 9. ugovora ugovoreno da je upravo na zahtjev zajmodavca odnosno ovdje tužitelja, javni bilježnik ovlašten stavi potvrdu o ovršnosti nakon što isti javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po predmetnom ugovoru.

19. Slijedom navedenog, kako tužitelj nema pravnog interesa za vođenjem ovog parničnog postupka jer, kako drugačije nije dokazano, raspolaže ovršnom ispravom na koju je ovlašten zahtijevati stavljanje potvrde o ovršnosti te temeljem takve ovršne isprave pokrenuti ovršni postupak, tužba je odbačena te je odlučeno kao u točki I. izreke.

20. Odbijen je zahtjev za upis zabilježbe hipotekarne tužbe jer tužitelj raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje je ovlašten pokrenuti ovršni postupak, a svoje je potraživanje osigurao i upisom hipoteke, dok je čl. 338. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/1996 , 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/ 2012, 152/2014 i 52/2025, dalje u tekstu: ZV) propisano da samo onaj vjerovnik koji da bi došao do namirenja svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine prethodno mora putem parnice ishoditi pravomoćnu presudu kojom će biti naređeno založnom vjerovniku da je dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti zaloga je ovlašten zahtijevati da se zabilježi tužba protiv vlasnika nekretnine.

21. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da vjerovnik raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje može pokrenuti ovršni postupak radi naplate svoje tražbine, a koju je i osigurao upisom hipoteke, to nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 338. st. 1. ZV pa je i taj zahtjev tužitelja odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženici po pun.