Poslovni broj: Pn-2484/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista AD, u pravnoj stvari tužiteljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. travnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Daria Alitovića, odvjetnika iz Zagreba, i zamjenika punomoćnika tuženika ŠD, odvjetničkog vježbenika, dana 11. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.426,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. srpnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 199,08 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj ica potražuje od tuženika platež iznosa od 1.850,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 11. srpnja 2023. godine do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za platež zatezne kamate na iznos od 1.426,32 eura za period od 28. listopada 2022.g. do 19. srpnja 2024.g., te zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 05.12.2024. godine podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 3.276,32 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 17.10.2022.g. tužiteljica u svojstvu putnika stradala u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovana u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to tužitelj smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege i troškove putovanja za liječenje, a kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 3.291,50 eura, to tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 3.276,32 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28.10.2022.g. kao dana odašiljanja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja 17.10.2022.g., no osporava se visina svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visina imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Ističe da je tuženik uplatio na račun punomoćnika tužitelja ukupan iznos od 3.291,50 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete i to dana 30.12.2022. iznos od 2.389,01 Eur ( 2.123,56 Eur – neimovinska šteta, 265,45 Eur – imovinska šteta – tuđa pomoć i njega), te dana 23.09.2024. iznos od 902,49 Eur ( 876,44 Eur – neimovinska šteta, 26,05 Eur – imovinska šteta – tuđa pomoć i njega), a kojeg drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužitelja. Tuženik osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu daljnjeg iznosa od 3.208,50 eura te stoga tuženik osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti preko isplaćenog iznosa, a to obzirom su svi iznosi u tužbi visoko postavljeni i nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH. 6) U cijelosti se osporavaju zatraženi troškovi putovanja na liječenje u iznosu od 67,82 Eur kao paušalni i nedokazani. Osporava i zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, jer se tužitelj tuženiku odštetnim zahtjevom obratio 27.10.2022., a tuženik mu je u roku od 60 dana sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isplatio nesporni iznos, slijedom čega tuženik nije pao u zakašnjenje te ističe da zatezne kamate stoga ne mogu početi teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer šteta još nije bila nastala budući da nisu bili poznati svi elementi štete, uključivo i njezin opseg. Osporava se tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu - tuđu pomoć i njegu, kao i za troškove putovanja. Nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Svakako, tužitelj odštetnim zahtjevom nije potraživao troškove putovanja na liječenje, slijedom čega tuženik na dan 28.10.2022. nije mogao pasti u zakašnjenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužiteljica podneskom od 24.11.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 1.426,32 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza na liječenje sa pripadajućom kamatom tekućom od 28.10.2022.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Naime, tužiteljica smatra da joj sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege pripada iznos od 4.650,00 eura, i koje iznos umanjuje za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 3.291,50 eura, što iznosi 1.358,50 eura. Imenovana također potražuje i iznos od 67,82 eura s naslova imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječenje sa pripadajućom kamatom tekućom od 28.10.2022.g., slijedom čega sveukupno potraživanje tužiteljice iznosi 1.426,32 eura.

4. Povodom podneska tužiteljice od 24.11.2025.g. tuženik je u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 24.11.2025.g.

5. Stranke su na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 08.04.2026.g. učinile nespornom činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani.

6.Kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživa la iznos od 1.426,32 eura sa pripadajućom kamatom, dok je tužbom potraživala iznos od 3.276,32 eura, tuženik je u daljnjem tijeku postupka izrijekom iskazao protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva, smatrajući da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i za koju je radnju potreban pristanak tuženika. Obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku odštetnog zahtjeva (list 5-6 spisa), presliku medicinske dokumentacije i presliku medicinske dokumentacije za tužiteljicu (list 48-85 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, dr. Meliti Uremović koja je dana 14.10.2025.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i pisano očitovanje dana 09.02.2026.g. na prijedlog tužiteljice . Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP)ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na glavnično potraživanje kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

8. Kako je među parničnim strankama sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete budući tuženik smatra da je isplatom nespornog dijela naknade štete u iznosu od 3.291,50 eura u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužiteljici, to je na prijedlog tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalno j sudskoj vještakinji Meliti Uremović.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Melite Uremović proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 17.10.2022. kao suvozač u osobnom automobilu. U nezgodi je zadobila kompresivni prijelom I slabinskog kralješka koji je dijagnosticiran isti dan po štetnom događaju u OB Šibenik. Provedeno je konzervativno liječenje prijeloma nošenjem Jawet ortoze i uzimanjem analgetika. Zbog bolova u slabinskoj kralježnici redovno je kontrolirana po ortopedu u periodu do 18.7.2024 .Po završenom liječenju kod tužiteljice je zaostala ograničena i bolna pokretljivost slabinske kralježnice srednjeg stupnja. Vještačenjem je nesporno utvrđeno da se tužiteljica i prije štetnog događaja od 2011 g. liječila zbog bolova u leđima . Mišljenje je vještaka da je predmetni štetni događaj bio okidač za pogoršanje od ranije prisutnog bolnog lumbalnog sindromom. Trajno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice ocjenjuje sa 5 (pet) %. Utvrđenih 5 % se odnosi isključivo na posljedice predmetnog štetnog događaja Pojačani napori u svakodnevnom životu očituju se u otežanom obavljanju svih poslova u stojećem položaju, dužem hodanju, stajanju, nošenju, dizanju i prenašanju težih predmeta prisilnom položaju glave i vrata, obavljanju poslova koji iziskuju dizanje težih predmeta i veće opterećenje vratne kralježnice. Strah tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta je trp jela 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 15 dana. Na isti se nadovezuje tzv. kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja koji je trajao mjesec dana. Bol jačeg intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg 7 dana, a slabog intenziteta 60 dana. Povremeno kod promjene vremena i povećanog opterećenja trajno. Tuđa pomoć druge osobe bila mu joj je potrebna 60 dana po 4 sata dnevno. U tom periodu pomoć druge osobe bila joj je potrebna u aktivnostima SŽA, prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlaska u nabavku veće količine živežnih namirnica, odlasku na kontrolne preglede. Zadobivena ozljeda slabinske kralježnice nije rezultirala naruženjem. Liječenje zadobivenih ozljeda je završeno i zdravstveno stanje je stabilizirano s pregledom ortopeda 18.07.2024.g.

10. Nadalje, vještakinja Melita Uremović je na prijedlog tužiteljice dostavila sudu dana 09.02.2026.g. pisano očitovanja dana iz kojeg proizlazi da je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju mišljenje vještakinje da su troškovi putovanja za vrijeme liječenja tužiteljice u OB Šibenik opravdani.

11. Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

13. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

14. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja, vršenja RTG obrade, stalnog nošenja Jawert ortoze za vrijeme kućnog liječenja pa nakon toga nošenja potporne TLSO ortozu, uzimanja analgetske terapije, apliciranja kortikosteroidne terapije u ruku, provođenja stacionarne rehabilitacije, EMNG obrade, višekratnih kontrola kod kirurga i ortopeda (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

15. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 800,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

16. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 5% trajno, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima, a koje se očituju u otežanom obavljanju svih poslova u stojećem položaju, dužem hodanju, stajanju, nošenju, dizanju i prenašanju težih predmeta prisilnom položaju glave i vrata, obavljanju poslova koji iziskuju dizanje težih predmeta i veće opterećenje vratne kralježnice, te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 1948.g.), i zanimanje (umirovljenica) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

17. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i ovaj sud postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-3137/2024 od 25.07.2024.g., presuda ovog suda broj Pn-1784/2023 od 27.02.2025.g.).

18. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 240 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Melite Uremović), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 5,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu [adresa], u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž- 3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

19. Sud također nalazi osnovanim tužbeni zahtjev u smislu čl. 1095 ZOO-a, u dijelu koji se odnosi na troškove putovanja sa adrese stanovanja kod doktora u [adresa] za 34,6 km u jednom smjeru, odnosno 69,2 km po putovanju u sveukupnom iznosu od 67,82 eura budući je medicinskim vještačenjem u dopunskom očitovanju vještakinje Melite Uremović utvrđena njihova opravdanost, slijedom čega je sud usvojio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prijevoza u sveukupnom iznosu od 67,82 eura.

20. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 4.867,82 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza na liječenje, što umanjeno za nesporni dio naknade štete od eura, iznosi 1.576,32 eura. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice u smislu čl. 2 ZPP-a, a kojim je potraživao iznos od 1.426,32 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.426,32 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

21. Nadalje, kako je tuženik tijekom postupka istaknuo protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud morao u odnosu na imenovanog nastaviti postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi u kojem je tužitelj ica potraživala od tuženika platež iznosa od 3.276,32 eura sa pripadajućom kamatom, neovisno o snižavanju tužbenog zahtjeva, te je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 1.850,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

22. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO -a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

23. Kako tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete u smislu čl. 1103 ZOO-a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, te obzirom da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno da se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo nakon kontrole ortopeda – 18.07.2024.g., to je sud dosudio zateznu kamatu počev od slijedećeg dana od dana završetka liječenja, odnosno od 19.07.2024.g. po određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu i trošak prijevoza koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena također počev od istog dana, budući je već do navedenog dana podnošenja istog prestala potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom, kao i potrebom za odlazak na liječenje, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

24. Obzirom da tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od 19.07.2024.g., valjalo je odbiti njezin zahtjev za platež zatezne kamate na iznos od 1.426,32 eura za period od 28. listopada 2022.g. do 19. srpnja 2024.g. i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

25. Temeljem svega ranijeg, sud je ocjenjujući uspjeh stranaka u parnici, isti cijenio i kvalitativno i kvantitativno, uzeo u obzir troškove postupka nastale glede osnova zahtjeva, kao i glede visine istog, te je po odredbi čl. 154 st 4 ZPP-a sud odlučio da tužiteljica podmiruje svoje parnične troškove, a tuženik svoje troškove. Tužiteljici je jedino priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura u smislu čl. 156 ZPP-a, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO. Stoga je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 11. svibnja 2026. godine