REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj P-293/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Valentin Lovrić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska Cesta 69, 10110 Zagreb, radi Obvezno - ništetnost, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 818 -50-4298992 od 02.08.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl.3., a koja glasi: “3./treće/NAKNADA

3.30% (tri zarez trideset posto)od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…”

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 818 -50-4298992 od 02.08.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl. 9., a koja glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.”

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535 da tužitelju ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 913,15 € (devet stotina trinaest eura i petnaest centi), zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi: 615,44 € od 3.kolovoza 2007.

297,71 € od 8. studenog 2013.

pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31.prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza .2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1.siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti troškove ovog postupka u iznosu 207,41 € (dvije stotine sedam eura i četrdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2026. do isplate, a prema stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

V. Odbija se zahtjev za naknadno troškova postupka u iznosu 187,50 € sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su ništetne odredbe o naplati tzv. "ulazne i izlazne naknade" za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita jer tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana;. Tvrdi da se o odredbama tzv, ulazne naknade" nije se pojedinačno pregovaralo, jer je bila jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača . Tvrdi da predmetni ugovor o kreditu sadrži ništetnu odredbu u čl.3. Ugovora temeljem naplaćena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, a koja u konkretnom sluča ju iznosi 615,44 EUR i naplaćena je 03.08.2007., što proizlazi iz kontrolnog ispisa korištenja kredita. Navedena naknada iznosila je 1.044,16 CHF, što preračunato u valutu EUR iznosi navedenih 615,44 EUR. Nadalje, tvrdi da je člankom 9. Ugovora – ostali uvjeti, propisano je Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Dakle, tužitelj je mogao prijevremeno otplatiti kredit samo uz uvjet da podmiri tzv. izlaznu naknadu koju mu je tužena naplatila 08.11.2013. u iznosu od 2.243,10 HRK, odnosno 297,71 EUR. Slijedom navedenog predlaže kao u izreci.

2. Nakon prethodnog ispitivanja tužbe, sud je rješenjem od 23. ožujka 2026. na osnovu čl. 284. Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) dostavio tužbu tuženici radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Sud je u pozivu tuženicu poučio da se, u smislu čl. 285. ZPP-a, mogu očitovati o zahtjevima i navodima tužbe, te predložiti dokaze kojima potkrepljuju te navode, te da je uz odgovor na tužbu duža priložiti isprave na koje se poziva. Sud je tuženici, radi podnošenja odgovora na tužbu, odredio rok te je pozvao da odgovor na tužbu dostavi ovom sudu u spis pozivom na poslovni broj. Sud je tuženicu upozorio na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu iz čl. 331. b ZPP-a.

3. Nakon što je tuženici tužba na odgovor uredno dostavljena dana 7. travnja 2026 (list 116 spisa) ista nije u roku kojeg joj je sud odredio podnijela odgovor na tužbu.

4. Slijedom navedenog, budući su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b st. 1. ZPP-a, jer su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženici uredno dostavljeni, jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, jer činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te jer ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je temeljem odredbe čl. 331.b. st.1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155 ZPP.

5.1. Sud je tužitelju, imajući na umu vrijednost predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) priznao za zastupanje po punomoćniku odvjetniku trošak sastava tužbe 75 b, što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV (25%) čini iznos 187,50 EUR, tome valja dodati sudsku pristojbu za tužbu (19,91 EUR), dok mu nije priznao trošak za sastav podneska od 1. svibnja 2026. (187,50 EUR) jer smatra da navedeni podnesak nije bio potreban jer je isti upućen sudu svega par dana nakon što su se ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, a niti je takav trošak izazvan krivnjom tuženika.

U Dubrovniku 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, u tri istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( članak 353. stavak 2. ZPP).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz pristojbu za presudu zbog ogluhe

2. tuženici