REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-2554/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Javne ustanove Natura Histrica Ente pubblico Natura Histrica iz Pule, Riva 8, OIB: 45370781471, koju zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Puh u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Paron d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 47560697455, koju zastupa opunomoćenica Tamara Malić Blažina, odvjetnica u Puli, Kranjčevićeva 16, radi izdvajanja zemljišta u privatnom vlasništvu radi privođenja poljoprivrednoj vrsti uporabe, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/I-946-02/25-06/126, URBROJ: 525-10/664-25-2 od 24. studenog 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

III. U preostalom dijelu se tužitelj odbija za naknadu troškova upravnog spora.

IV. Odbija se zainteresirana osoba Paron d. o. o. za naknadu troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-946-02/25-06/126 od 24. studenog 2025., točkom 1. je utvrđeno da se katastarske čestice broj [katastarska čestica], načina uporabe pašnjak, površine 0,0108 ha, 262, načina uporabe pašnjak, površine 0,9607 ha, 264, načina uporabe pašnjak, površine 0,9250 ha, 275, načina uporabe pašnjak, površine 0,0165 ha, 278, načina uporabe pašnjak, površine 0,1740 ha, 263/1, načina uporabe pašnjak, površine I ,4287 ha, 266, načina uporabe pašnjak, površine 0,5856 ha i dio 263/2, načina uporabe pašnjak, površine 0,8400 ha, sve u k. o. [katastarska općina] (Mbr.: 316610), izdvajaju iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske. Točkom 2. je utvrđeno da je društvo Paron d. o. o., obavezano da zemljišta iz točke 1. izreke ovog Rješenja privesti jednoj od poljoprivrednih vrsta uporabe u katastru u roku od dvije godine. Točkom 3. odbijen je dio Zahtjeva u ovom predmetu radi izdvajanja katastarskih čestica broj [katastarska čestica] i dio 263/2, sve u k. o. [katastarska općina] (Mbr.: 316610). Točkom 4. se odbacuje dio Zahtjeva u ovom predmetu radi izdvajanja katastarskih čestica broj *29 i 261/3, obje u k. o. [katastarska općina] (Mbr.: 316610). Točkom 5. je određeno da su po pravomoćnosti ovog Rješenja zemljišta iz točke l. izreke ovog Rješenja izdvojena iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske, što će se evidentirati obnovom Programa gospodarenje šumama šumoposjednika za gospodarsku jedinicu ”Labin - Skitača” .

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako tuženik obrazlaže da zemljišta iz točke 1. izreke nisu u katastru opisana kao šume i/ili šumska zemljišta, već kao poljoprivredna zemljišta, odnosno pašnjak, te da su uvrštena u šumskogospodarski plan, zbog čega temeljem članka 52. stavka 5. Zakona o šumama odlučeno kao u izreci rješenja. Tužitelj prvenstveno ističe da podnosi tužbu iz svih zakonom dopuštenih razloga, te pobija rješenje tuženika u dijelu točaka 1 ., 2. i 5. izreke. Aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe tužitelj temelji na članku 18. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, budući da je ona javnopravno tijelo koje je trebalo sudjelovati u donošenju pobijane odluke. Natura Histrica da je javnopravno tijelo (javna ustanova) koje upravlja zaštićenim područjima Istre, poput Paluda, Limskog zaljeva i Zlatnog Rta, te da je zadužena za zaštitu prirode i očuvanje bioraznolikosti u regiji, djelujući kao tijelo s javnim ovlastima. Predmetne katastarske čestice da se nalaze na području kojim upravlja Javna ustanova Natura Histrica, kao javna ustanova osnovana sukladno Zakonu o zaštiti prirode, nadležna za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže u Istarskoj županiji, uključujući zaštićeni krajobraz / prirodne vrijednosti područja Prtlog. Sukladno članku 7. Zakona o zaštiti prirode, zaštita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu mjera kojima se sprječavaju neželjene promjene, narušavanje ili uništavanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza, uključujući i ona koja se na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture i funkcije bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu vrsta, njihove raznolikosti, iznimnosti i kulturnih vrijednosti te omogućavanje održivih multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih načina korištenja krajobraza. Sukladno članku 19. Zakona o zaštiti prirode, zabranjeno je korištenje prirodnih dobara na način koji uzrokuje oštećivanje površinskih ili podzemnih geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti, narušavanje povoljnog stanja divljih vrsta i staništa, smanjenje bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti. Predmetne čestice da su dio zaštićenog područja prirode u kategoriji značajnog krajobraza naziva - Labin, Rabac i uvala Prklog. Prema odredbama članka 118. Zakona o zaštiti prirode, značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. U značajnom krajobrazu dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen. Članak 144. Zakona o zaštiti prirode navodi mogućnost ishođenja dopuštenja za zahvate u zaštićenim područjima prirode, a za koje nije potrebno ishođenje akata za građenje, uz uvjet da isti negativno ne utječu na razloge zaštite. Predmetno zaštićeno područje prirode proglašeno je zaštićenim 1973. godine uz naglasak pri opisu značajki zaštićenog područja na vegetaciju, odnosno postojeće sastojine crnike (Quercus ilex), te borovih šuma. Uklanjanje postojeće vegetacije i sadnja maslinika na katastarskim česticama prema namjeni opisane kao pašnjaci da bi negativno utjecalo na razloge zaštite prirode značajnog krajobraza – Labin, Rabac i uvala Prklog. U upravnom postupku da je počinjena bitna povreda pravila postupka jer tuženik u postupku nije uključio niti pribavio obvezno mišljenje tužitelja kao javne ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim područjem, iako se radi o prostoru s izraženim prirodnim vrijednostima i potencijalnim statusom zaštite, čime je povrijeđeno načelo utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, načelo sudjelovanja javnopravnih tijela s javnim ovlastima. Time da je tužitelju uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku, iako odluka neposredno zadire u područje njegove zakonske nadležnosti. Tuženik da nije zatražio mišljenje Javne ustanove Natura Histrica, iako je to bio dužan učiniti. Naime, predmetne nekretnine nalaze se na području koje predstavlja vrijedno prirodno i krajobrazno područje Istarske županije, odnosno na prostoru kojim tužitelj, kao javna ustanova osnovana sukladno Zakonu o zaštiti prirode, upravlja u javnom interesu zaštite prirode. Javnopravno tijelo koje odlučuje o zahvatima ili promjenama namjene prostora s mogućim utjecajem na prirodu dužno je uključiti nadležnu javnu ustanovu za upravljanje tim područjem. Izdvajanje zemljišta iz šumskogospodarske osnove predstavlja trajnu i bitnu promjenu režima korištenja prostora, koja može imati značajan utjecaj na krajobrazne, ekološke i biološke vrijednosti područja. Unatoč tome, tuženik da je postupak proveo bez sudjelovanja tužitelja, čime mu je onemogućeno iznošenje stručnih činjenica i davanje mišljenja iz njegove zakonske nadležnosti. Da je mišljenje tužitelja bilo zatraženo i razmotreno, odluka tuženika mogla je biti drukčija, osobito u dijelu koji se odnosi na izdvajanje šuma iz šumskogospodarske osnove bez ikakve ocjene utjecaja na prirodu. Nadalje, tuženik da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Ministarstvo da je izdvajanje šuma temeljilo isključivo na namjeni zemljišta upisanoj u katastru, pri čemu nije utvrdio i ocijenio ocjene stvarnog stanja na terenu, stvarno stanje ekosustava, krajobraznih i bioloških vrijednosti područja, kumulativnog utjecaja promjene namjene na zaštićeni krajobraz i okoliš , da je izostala bilo kakva ekološka ili stručna analiza utjecaja odluke na prirodu, iako se radi o prostoru uz obalu i osjetljivom krajobrazu. U terenskom izvještaju tužitelja od 8. prosinca 2025., da je vidljivo stanje zemljišta iz izreke rješenja, a posebno da je važno da tijekom terenskog pregleda nije pronađen maslinik starosti cca 400 godina. Pogrešna primjena materijalnog prava da se očituje u tome da je tuženik pogrešno primijenio Zakon o šumama, dajući mu apsolutnu prednost u odnosu na Zakon o zaštiti prirode i načela održivog razvoja. Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, sektorski propisi moraju se tumačiti međusobno usklađeno, osobito kada odluka može dovesti do trajne promjene namjene prostora s prirodnim vrijednostima. Osporenim rješenjem da se dopušta trajno izdvajanje šuma i promjena namjene zemljišta bez razmatranja blažih mjera i bez preventivne zaštite prirodnih vrijednosti, čime je povrijeđeno načelo razmjernosti, načelo predostrožnosti, te javni interes zaštite prirode, te predlaže da se ponište navedene točke rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja. Za rješavanje ove upravne stvari da su mjerodavne isključivo odredbe Zakona o šumama („Narodne novine“, br. 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu Zakon o šumama), odnosno odredbe članka 52. stavaka 5. i 6. kako slijedi. Iz obrazloženja pobijanog Rješenja da je razvidno da su razmotrene sve činjenice i dokazi relevantni za odlučivanje prema odredbama Zakona o šumama, da je utvrđeno da su u izvacima iz BZP-a, k. č. br.: [katastarska čestica] i dio 263/2 po načinu uporabe evidentirane kao poljoprivredno zemljište, a uvrštene su u šumskogospodarski plan pa da su ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo izdvajanje iz šumskogospodarskog područja u smislu članka 52. Zakona o šumama. U postupku izdvajanja zemljišta tuženik primjenjuje propisane podatke javne službene evidencije o načinu korištenja zemljišta i odlučuje o pripadnosti zemljišta šumskogospodarskom području odnosno uređuje status zemljišta vezano za primjenu režima gospodarenja šumama propisanog Zakonom o šumama bez odlučivanja o dopuštenosti ili odobravanju pojedinačnih zahvata u zaštićenom području. Obveza privođenja zemljišta poljoprivrednoj vrsti uporabe iz osporenog Rješenja određena je općenito, bez konkretizacije radnji, bez mehanizma prisilnog izvršenja i bez pravnih posljedica njezina neizvršenja.

4. Tužitelj da pogrešno ističe da je kao javnopravno tijelo trebao sudjelovati u donošenju pobijanog Rješenja. Sudjelovanje dva ili više javnopravnih tijela u rješavanju upravne stvari mora biti propisano posebnim zakonom (stvarna nadležnost). Također se posebnim zakonom propisuju slučajevi u kojima javnopravno tijelo rješava na temelju suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog javnopravnog tijela. Na navedeno upućuje i članak 21. stavci 1. i 2. ZUP-a koji propisuju obvezu sporazumijevanja javnopravnih tijela o tome koje će tijelo donijeti (glavnu) odluku o upravnoj stvari odnosno rok u kojem je drugo javnopravno tijelo dužno izdati ili odbiti izdavanje suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja. Međutim, ni odredbama Zakona o šumama kao ni tužbom citiranim odredbama članaka 7.,19., 118. i 144. Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019 i 155/2023) niti ostalim njegovim odredbama da nije propisano ovlaštenje/obveza tužitelja da postupa u predmetnoj upravnoj stvari niti je propisana dužnost tuženika da na temelju prethodne suglasnosti / potvrde / odobrenja /obavezujućeg mišljenja tužitelja rješava o izdvajanju privatnog zemljišta iz šumskogospodarskog područja, ako je način uporabe nekretnine u katastru opisan kao poljoprivredni. Također, u smislu izdvajanja zemljišta iz šumskogospodarskog područja tuženik da nije adresat norme iz članka 144. Zakona o zaštiti prirode niti se upravni postupak izdavanja rješenja o izdvajanju može smatrati zahvatom na zaštićenom području. Propisanu obvezu ishođenja dopuštenja za željeni zahvat mora ispuniti osoba koja namjerava provoditi zahvat (uklanjanje postojeće vegetacije i sadnja maslinika) kroz određeno vrijeme pri čemu će za izvođenje zahtjeva koristiti opremu, alate, strojeve i dr., a tijelo nadležno za zaštitu prirode izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno. Nakon donošenja Rješenja, stranka Paron d. o. o. odnosno osoba ovlaštena za njezino zastupanje da je elektroničkom poštom obaviještena o činjenici da se predmetne nekretnine nalaze unutar zaštićenog područja te da, prije eventualnog privođenja zemljišta poljoprivrednoj vrsti uporabe, treba provjeriti postoji li obveza ishođenja dopuštenja ili suglasnosti prema posebnim propisima iz područja zaštite prirode (u prilogu). Tužitelj u tužbi da ne navodi činjenice koje bi utjecale na drukčije rješenje predmetne stvari niti iznosi pravno relevantne prigovore koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost primjene mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava. Tuženik predlaže predmetnu tužbu odbiti kao neosnovanu jer je predmetni akt donesen na temelju ispravno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nakon pravilne primjene postupovnog i materijalnog prava.

5. Tužitelj se podneskom od 11. ožujka 2026. očitovao na navode tuženika i navodi da navodi tuženika nisu osnovani niti dovode u pitanje osnovanost tužbe. Tužitelj da je javna ustanova osnovana temeljem Zakona o zaštiti prirode koja upravlja zaštićenim područjima prirode na području Istarske županije, uključujući značajni krajobraz Labin – Rabac – uvala Prklog u kojem se nalaze predmetne katastarske čestice. Budući da tuženik u postupku nije pribavio mišljenje niti na drugi način utvrdio činjenice koje se odnose na stanje prirode i krajobraza na predmetnom području, pobijano rješenje doneseno je na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što predstavlja povredu pravila postupka. Slijedom toga, tužitelj je javnopravno tijelo koje je po naravi stvari i zakonskoj nadležnosti trebalo sudjelovati u upravnom postupku. Tuženik pogrešno tvrdi da postupak izdvajanja zemljišta iz šumskogospodarskog područja nema veze sa zaštitom prirode, te da se odredbe ne primjenjuju na tuženika. Stav tužitelja je da i predmetni postupak izdvajanja predstavlja zahvat u zaštićenom području. Naime, pobijano rješenje predstavlja pravni temelj za promjenu načina korištenja prostora, što u svojoj biti posredno ili neposredno predstavlja zahvat jer se njime izdvaja i omogućuje privođenje zemljišta poljoprivrednoj vrsti uporabe, što u konkretnom slučaju podrazumijeva uklanjanje postojeće vegetacije i uspostavu maslinika. Takva promjena da može imati značajan utjecaj na: krajobrazna obilježja zaštićenog područja, stanje staništa i bioraznolikost te očuvanost vegetacije zbog koje je područje proglašeno zaštićenim. Valja istaknuti da je Zakon o šumama u predmetnoj stvari lex generalis, budući da općenito uređuje pitanja izdvajanja zemljišta iz šumskogospodarske osnove. Nasuprot tome, Zakon o zaštiti prirode predstavlja lex specialis u situaciji kada se predmetne nekretnine nalaze unutar zaštićenog područja prirode kojim upravlja tužitelj. Slijedom toga, u takvim okolnostima odlučivanje nije moguće provesti bez primjene i razmatranja relevantnih odredbi propisa iz područja zaštite prirode, koji kao lex specialis ima prednost u odnosu na Zakon o šumama koji je lex generalis. Zbog toga da je prilikom donošenja odluke bilo nužno razmotriti i odredbe Zakona o zaštiti prirode, osobito članke 7., 19., 118. i 144., na koje se tužitelj poziva u tužbi. Također valja istaknuti da i pravo Europske unije zaštitu okoliša prepoznaje kao osobito važan javni interes. Naime, člankom 191. Ugovor o funkcioniranju Europske unije utvrđeno je da politika Europske unije obuhvaća očuvanje, zaštitu i poboljšanje kvalitete okoliša. Takav pristup potvrđuje da su tijela javne vlasti pri donošenju odluka koje mogu imati utjecaj na zaštićena područja dužna s posebnom pažnjom utvrditi sve relevantne okolnosti, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Tuženik da je odluku temeljio isključivo na podatku iz katastra o načinu uporabe zemljišta. Međutim, u postupku nije utvrđeno stvarno stanje vegetacije na terenu, nije razmotrena prirodna i krajobrazna vrijednost prostora te nije razmotren utjecaj promjene namjene na zaštićeno područje. Takav pristup da je protivan načelu utvrđivanja materijalne istine te obvezi tijela da utvrdi potpuno i pravilno činjenično stanje prije donošenja odluke. Posebno da je značajno da iz terenskog izvještaja tužitelja proizlazi kako na predmetnim česticama nije utvrđeno postojanje maslinika starosti oko 400 godina, što dodatno dovodi u pitanje činjeničnu osnovu pobijanog rješenja. Opreza radi, tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je nakon donošenja pobijanog rješenja društvo Paron d. o. o. elektroničkom poštom obaviješteno da se predmetne nekretnine nalaze unutar zaštićenog područja te da prije eventualnog privođenja zemljišta poljoprivrednoj vrsti uporabe treba provjeriti postoji li obveza ishođenja dopuštenja prema propisima iz područja zaštite prirode. Iz navedenog da proizlazi da je tuženik bio svjestan činjenice da se predmetne nekretnine nalaze unutar zaštićenog područja prirode. Unatoč tome, u upravnom postupku nisu poduzete nikakve radnje radi utvrđivanja relevantnih okolnosti koje proizlaze iz takvog statusa prostora niti je pribavljeno mišljenje tijela nadležnog za upravljanje tim područjem. Time da je očito da prije donošenja pobijanog rješenja nisu bile razmotrene sve pravno relevantne okolnosti, budući da činjenica da se nekretnine nalaze unutar zaštićenog krajobraza predstavlja bitnu okolnost za odlučivanje o promjeni režima korištenja prostora. Slijedom navedenog proizlazi da je pobijano rješenje doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i tužitelj smatra da navodi iz odgovora na tužbu ne dovode u pitanje osnovanost tužbenih razloga, te u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud nakon provedbe postupka donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje u pobijanom dijelu.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i smatra da je Rješenje tuženika koje tužitelj ovom tužbom pobija u točkama 1.,2. i 5. u cijelosti osnovano te smatra da je pobijano Rješenje zakonito te da u donošenju predmetnog rješenja nije došlo do nikakve povrede postupka. Zainteresirana osoba također smatra da je za rješavanje ove upravne stvari isključivo mjerodavne odredbe Zakona o šumama („Narodne novine“, br. 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu Zakon o šumama), odnosno odredbe članka 52. stavaka 5. i 6. iz kojih proizlazi da pojedino zemljište u privatnom vlasništvu koje je uvršteno u šumskogospodarski plan, a koje je po načinu uporabe u katastru opisano kao: oranica, vrt, livada, pašnjak, voćnjak, maslinik, vinograd, trstik i močvara, Ministarstvo može rješenjem izdvojiti iz šumskogospodarskog područja radi privođenja poljoprivrednoj vrsti uporabe (stavak 5) i da osoba na čiji zahtjev se zemljište iz stavka 5. ovoga članka izdvoji iz šumskogospodarskog područja obvezna je zemljište privesti jednoj od poljoprivrednih vrsta uporabe u katastru u roku od dvije godine. Dakle, da je razvidno da je tuženik prilikom donošenja pobijanog Rješenja postupio sukladno Zakonu o šumama, a tome u prilog ide i obrazloženje pobijanog Rješenja iz kojeg je razvidno da su prilikom donošenja pobijanog Rješenja razmotrene sve činjenice i dokazi relevantni za odlučivanje prema odredbama Zakona o šumama. Utvrđeno je da su u izvacima k. č. br.: [katastarska čestica] i dio 263/2 po načinu uporabe evidentirane kao poljoprivredno zemljište, a uvrštene su u šumskogospodarski plan pa su ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo izdvajanje iz šumskogospodarskog područja u smislu članka 52. Zakona o šumama. Bitno da je također za napomenuti da je u trenutku donošenja pobijanog Rješenja u zemljišnoknjižnim izvatcima za predmetne čestice bilo naznačeno da se radi o značajnom krajobrazu što u ovom postupku nije ni sporno, međutim sporno je za tužitelja da li je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja trebao pribaviti obvezno mišljenje tužiteljice kao javne ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim područjem. Tužitelj se poziva da je tuženik prije donošenja pobijanog Rješenja trebao pribaviti “obvezno mišljenje tužiteljice”, a da pritom ne navodi iz koje zakonske odredbe jasno i nedvosmisleno proizlazi ta obveza tuženika. Naime, upravni postupak je strogo formalni postupak u kojem tijela koja donose odluke, pa tako u konkretnom slučaju i tuženik prilikom donošenja pobijanog Rješenja postupa sukladno zakonskim odredbama, u konkretnom slučaju sukladno Zakonu o šumama. Čak ni odredbama Zakona o zaštiti prirode na koje se tužitelj u ovom postupku poziva, a ni bilo kojom drugom odredbom navedenog zakona nije propisana obveza tužitelja da postupa u predmetnoj upravnoj stvari niti je propisana dužnost tuženika da obvezno pribavi mišljenje tužiteljice prije donošenja pobijanog Rješenja. Također, da je nesporno da čl. 144. Zakona o zaštiti prirode propisuje da pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje, međutim citirana odredba propisuje obvezu zainteresirane osobe koja prije bilo kakvih zahvata treba tražiti dopuštenje tužiteljice. Dakle, prije nego što bi zainteresirana osoba kao vlasnik predmetnih nekretnina privela zemljište jednoj od poljoprivrednih vrsta uporabe u katastru bi bila dužna sukladno čl. 144. Zakona o zaštiti prirode ishoditi dopuštenje, međutim predmetno dopuštenje nema nikakve veze sa pobijanim Rješenjem koje je sukladno Zakonu o šumama donio tuženik, te predmetno dopuštenje se ishodi naknadno prije nego vlasnik nekretnina pristupi privođenju zemljišta jednoj od poljoprivrednih vrsta uporabe u katastru. Nadalje, suprotno navodima tužitelja iz odgovora na tužbu i podneska od 10. ožujka 2026.god. te suprotno terenskom izvještaju tužitelja, zainteresirana osoba ističe kako je iz Elaborata o starosti maslina Instituta za poljoprivredu i turizam jasno vidljivo da se na nekretninama u vlasništvu zainteresirane osobe i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana stabla maslina te je procijenjena starost maslina na stablima koja se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] je procijenjena starost u predmetnom masliniku na više od 400 godina, a ukoliko se uzme u obzir greška procjene u tom slučaju se starost kreće od 272 do 581 godinu što potvrđuje navode zainteresirane osobe da se na predmetnim nekretninama doista i nalaze maslinici. Podatci iz predmetnog Elaborata da su u skladu i sa starim kartama katastra koji datiraju iz perioda od 1817-1960.god., a u kojim kartama su tamno zelenom bojom označene šume što proizlazi i iz kartografskog ključa za boje i simbole katastarskih planova iz Hrvatskog državnog arhiva. Da se na predmetnim nekretninama nalaze stara stabla maslina da proizlazi i iz elaborata Utvrđenja načina uporabe (kulture) za nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] sačinjenog od strane mr.sc. NS dipl. ing. šum. iz kolovoza 2025. u kojem da je navedeno da se na predmetnim nekretninama uočavaju izbojci maslina koji su u različitom stadiju od potpuno zdravih i razvijenih do polusuhih ili suhih izbojaka. Institut za poljoprivredu i turizam, Zavod za poljoprivredu i prehranu, Genetički laboratorij da je sačinio identifikaciju sorte masline na predmetnim nekretninama iz koje proizlazi da je utvrđena sorta porečka rosulja/črna. Radi svega navedenog, zainteresirana osoba smatra da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani te predlaže da sud odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka jer je pobijano Rješenje doneseno na temelju ispravno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nakon pravilne primjene postupovnog i materijalnog prava.

7. U sporu je održana rasprava 4. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga kao i podneska od 23. prosinca 2025. i 11. ožujka 2026., te ističe da se u tužbi dogodila omaška prilikom pisanja — na str. br. 3 pasos 5 gdje da je navedeno „i potencijalnim statusom zaštite”, a tužitelj ovim putem navodi da je predmetno područje već zaštićeno, te dalje izlaže kao u tužbi.

9. Opunomoćenica zainteresirane osobe ostala je pri svim navodima iz odgovora na tužbu., te smatra bitnim napomenuti da u ovom postupku nije sporno da se katastarske čestice nalaze u zaštićenom području obzirom da je iz z. k. izvatka vidljivo da se radi o značajnom krajobrazu te da bi upravo zbog toga zainteresirana osoba kao vlasnik bila u obvezi od tužiteljice sukladno članku 144. Zakona o zaštiti prirode zatražiti dopuštenje ako bi i kada bi namjeravala provoditi zahvat na zaštićenom području, no navedeno da nema veze s donošenjem pobijanog rješenja niti s time da bi tuženik prilikom donošenja rješenja bio u obvezi pribaviti bilo kakvo mišljenje tužiteljice jer navedeno ne proizlazi iz niti jednog zakona niti zakonske odredbe. Radi navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te da naloži tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak postupka koji prilaže u spis.

10. Zamjenica opunomoćenika tužitelja osporava usko tumačenje zainteresirane osobe iz razloga koji su detaljno obrazloženi u tužbi i podnesku te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te da tuženik nadoknadi tužitelju trošak tužbe i podneska od 10. ožujka 2026.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim su određene katastarske čestice, koje se nalaze u privatnom vlasništvu, izdvojene iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske radi njihove buduće prenamjene u poljoprivredno zemljište.

14. Tužitelj je javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da se predmetne čestice nalaze unutar zaštićenog područja prirode u kategoriji značajnog krajobraza te da je tuženik bio dužan u upravnom postupku pribaviti njegove uvjete odnosno mišljenje, kao i omogućiti mu sudjelovanje u postupku. Tuženik, s druge strane, ističe da se ne radi o zahvatu u prirodi, već isključivo o administrativnom izdvajanju zemljišta iz šumskogospodarskog područja, zbog čega da nije bilo osnove za uključivanje tužitelja.

15. Trgovačko društvo Paron d. o. o. je podnijelo 17. listopada 2025. zahtjev za izdvajanje katastarskih čestica iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske, radi privođenja poljoprivrednoj vrsti uporabe predmetnog zemljišta.

16. Iz spisa predmeta nesporno proizlazi da se predmetne čestice nalaze unutar zaštićenog područja prirode u kategoriji značajnog krajobraza kojim upravlja tužitelj. Također proizlazi da je svrha izdvajanja tih čestica iz šumskogospodarskog područja njihova buduća prenamjena u poljoprivredno zemljište, konkretno radi podizanja maslinika.

17. Suprotno navodima tuženika, Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o pravno neutralnoj radnji bez utjecaja na prirodu. Naime, izdvajanje zemljišta iz šumskogospodarskog područja predstavlja pravni preduvjet za promjenu načina korištenja tog zemljišta, čime se otvara mogućnost zahvata u prostoru koji može imati utjecaj na obilježja zbog kojih je predmetno područje zaštićeno. Pri tome valja naglasiti da se pojam zahvata u prirodi ne može tumačiti usko, isključivo kao izvođenje fizičkih radova, već obuhvaća i one upravne radnje koje neposredno omogućuju takve zahvate. U tom smislu, izdvajanje zemljišta iz režima šumsko gospodarenja, kada je povezano s namjerom njegove prenamjene, predstavlja funkcionalni dio jedinstvenog zahvata u prostoru.

18. S obzirom na činjenicu da se predmetne čestice nalaze unutar zaštićenog krajobraza, svaka promjena u načinu korištenja zemljišta koja može utjecati na krajobrazne i prirodne vrijednosti tog područja podliježe posebnom režimu zaštite prirode. To uključuje obvezu pribavljanja uvjeta zaštite prirode, kao i sudjelovanje nadležnog tijela za upravljanje zaštićenim područjem u postupku donošenja odluke.

19. Tužitelj, kao javna ustanova koja upravlja predmetnim zaštićenim područjem, ima zakonom utvrđene ovlasti i obveze u pogledu očuvanja njegovih vrijednosti, slijedom čega ima i pravni interes sudjelovati u upravnom postupku u kojem se odlučuje o pitanjima koja mogu utjecati na to područje. Neosiguravanjem sudjelovanja tužitelja, kao i nepribavljanjem njegovih uvjeta odnosno mišljenja, tuženik je povrijedio pravila upravnog postupka te nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje i takav propust predstavlja bitnu povredu postupka koja je mogla utjecati na zakonitost donesene odluke.

20. Ovaj Sud smatra da se promjena namjene ne može izvršiti jednostrano niti isključivo na temelju prostornih planova i druge dokumentacije, već je nužno sudjelovanje tijela nadležnih za šumarstvo i zaštitu prirode. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da je osporeno rješenje doneseno uz povredu materijalnog prava i pravila postupka, te ga je valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

21. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio tuženiku na ponovni postupak da odluči o žalbi tužitelja.

22. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, tuženik je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužan u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, te pravilno odlučiti o žalbi tužitelja.

23. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa, Tbr. 27.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za tužbu i za pristup ročištu u iznosu od 1.000,00 eura za svaku radnju, što uvećano za pripadajući PDV ukupno iznosi 2.500,00 eura. Tužitelj je odbijen za trošak sastava podneska od 10. ožujka 2026. iz razloga što se istim ne navodi neke nove činjenice i dokazi koji imaju utjecaja na donošenje sudske odluke.

24. Zainteresirana osoba je odbijena za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. ZUS-a.

25. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 11. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presuda žalba nije dopuštena.

Protiv točke II., III. i IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Aleksandru Puhu odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Puh u Puli, Leharova 1

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78

- opunomoćenici zainteresirane osobe Tamari Malić Blažina, odvjetnici u Puli,

Kranjčevićeva 16