REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2110/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja-protutuženika ZL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice-protutuženice EL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Petre Vugrin Posavec u Čakovcu, protiv tuženika-protutužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi iseljenja i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4938/2024-3 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Ps- 4/2022-30 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4938/2024-3 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Ps-4/2022-30 od 19. srpnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Može li se smatrati da između stranaka nije postignut konsenzus o kupoprodajnoj cijeni ako tri međusobno sukladna iskaza potvrđuju dogovor o točnu određenoj cijeni (60.000 eur), čin rukovanja , predaju kapare, dogovor odlaska kod javnog bilježnika, a jedna strana tek naknadno jednostrano traži višu cijenu?
Može li naknadna jednostrana promjena volje retroaktivno poništiti već postignutu suglasnost volja o bitnom sastojku ugovora?
Predstavlja li predaja kapare, uz postignut konsenzus i spremnost kupca na ispunjenje ostatka obveze, djelomično ispunjenje u smislu čl. 294. ZOO koje može dovesti do konvalidacije ugovora kojem nedostaje propisani oblik?
Odstupa li pobijana presuda od prakse Vrhovnog suda RH (npr. Rev-249/07, Rev-1543/11, Rev-1124/15) prema kojoj se konvalidacija primjenjuje kada je ugovor izvršen u cijelosti ili u pretežitom dijelu?
Može li faktični posjed kupca koji je prvotno nastao temeljem najma, nakon postizanja kupoprodajnog dogovora i uz suglasnost prodavatelja, predstavljati transformaciju osnove posjeda relevantnu za primjenu čl. 294. ZOO?
Je li za konvalidaciju nužna nova fizička predaja stvari ili je dovoljna promjena pravne osnove već postojećeg posjeda?
Predstavlja li povredu čl. 8. ZPP i čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP situacija kada drugostupanjski sud ne obrazlaže zašto odbacuje tri međusobno sukladna iskaza o odlučnoj činjenica (dogovor o cijeni) i ne analizira njihovu međusobnu konzistentnost?
Odstupa li takvo postupanje od prakse Vrhovnog suda RH (Revx-1128/15, Rev- 1380/11) prema kojoj odluka mora sadržavati jasne razloge o odlučnim činjenicama?
Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, osobito u dijelu postojanja konsenzusa, predaje kapare, djelomičnog ispunjenja, načela savjesnosti i poštenja?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tog pitanja predlagatelj osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa to pitanje nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Revizijski sud je ocijenio da drugo, treće, četvrto i peto naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima koja polaze od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onog u postupku. Naime, u postupku nije utvrđeno da bi došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji, niti do predaje kapare.
9. Šesto naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju koje je činjenične prirode i odgovor na njega ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.
10. Revizijski sud je ocijenio da sedmo, osmo i deveto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetna pitanja polaze od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.
11. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
12. Naime, odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način.
13. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
14. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15 . Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
