REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Pn-9/2020-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Damjanac, odvjetniku u Požegi, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 26. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi, dana 11. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna je tužiteljici VB OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti s osnova naknade štete iznos od 55.823,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:
- 52.500,00 eura od dana presuđenja pa do isplate
- 1.410,17 eura od 20.02.2017. pa do isplate,
- 1.244,28 eura od 17.10.2018 pa do isplate
- 26,54 eura od 18.02.2019 pa do isplate,
- 438,37 eura od 04.03.2019 pa do isplate,
- 203,86 eura od 09.04.2021 pa do isplate, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos za iznos od 1.438,59 eura.
III Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 13.239,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos dosuđenih troškova od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene u kojoj navodi da je vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. za k. o. [katastarska općina]. Na ovoj svojoj nekretnini tužiteljica je postavila mobilnu kućicu, pokretninu i to nakon što je od nadležnom tijela tuženika Upravnog odjela za prostorno uređenje, Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Supetar, dobila službenu obavijest klasa 361-01/15-24/0136 Urbroj: 2181/1- 11-07/1-15/0002 od 28.07.2015. da za postavljanje iste na predmetnu parcelu nije potrebna nikakva dozvola odnosno pojedinačni upravni akt. Ovo stoga jer postavljanje mobilne kućice na vlastitu nekretninu ne predstavlja zahvat u prostoru koji nije građenje i za koji jer potrebno izdavanje lokacijske dozvole, niti građenje u smislu propisa kojima je regulirano prostorno uređenje i građenje, za koji je potrebno izdavanje građevinske dozvole. Ova službena obavijest izdana je na njen zahtjev utemeljen na čl. 155. Zakona o upravnom postupku, kojom odredbom je zagarantirana zaštita građana od mogućeg nezakonitog postupanja javno pravnih upravnih tijela tuženika ili onih tijela na koja su posebnim propisom preneseni određeni upravni javnopravni poslovi. Unatoč tome što je tužiteljica o navedenim okolnostima upoznala i obavijestila nadležno tijelo tuženika za provođenje inspekcijskog nadzora iz oblasti građenja i zahvata u prostoru koji nisu građenje, Rješenjem Komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela općine Bol, Klasa: UPA-363-03/15-01/35 Ur. broj: 2104/02-15-02/03, od 14.03.2016. naređeno je tužiteljici uklanjanje „mobilne kućice” sa njene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da se radi o zahvatu u prostoru poduzetom bez izvršne lokacijske dozvole. Istovremeno je određen i način izvršenja naredbe sadržane u ovom pojedinačnom upravnom aktu putem treće osobe. Protiv ovog rješenja tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu koja je odbijena odlukom drugostupanjskog upravnog tijela tuženika u ovom slučaju Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša Splitsko dalmatinske županije, Klasa: UP/11-363-04/16-01/0020 Urbroj: 2181/1-10-16-2 od 06.06.2016., pri je na grub način od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela ignorirana činjenica da je tužiteljica u svrhu zaštite od mogućeg ovakvog nezakonitog i nepravilnog postupanja pribavila službenu obavijest nadležnog tijela za izdavanje građevinske odnosno lokacijske dozvole. Obzirom na to sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, pokrenula je upravni sudski spor sa zahtjevom da se ponište pojedinačni akti koji su rezultat nezakonitog postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela državne uprave. U sudsko upravnom postupku Visoki upravni sud Republike Hrvatske Zagreb je svojom presudom Usž-987/18 od 17. 10. 2018. poništio kako naprijed navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, takom i presudu Upravnog suda u Splitu, kao nezakonite odluke.
1.1. U međuvremenu a prije okončanja upravno sudskog postupka, Rješenjem o izvršenju prvostupanjskog tijela, u ovom slučaju Komunalnog redara Općine Bol, klasa UP/I-36303/16-01/35 Ur. broj: 2104/02-16-02/05 od 07. 12.2016., određeno je izvršenje, dakle uklanjane mobilne kućice tužiteljice putem treće osobe, koja radnja je i provedena dana 26. siječnja 2017. godine. Ovo unatoč stavljenom zahtjevu za odgodu izvršenja do okončanja upravno sudskog postupka i to prije nego li su donesene odluke povodom ovih pravnih sredstva tužiteljice a kako je vidljivo iz službenog zapisnika sačinjenog prilikom uklanjana, klase UPA-363-03/16-01/35 Ur. broj: 2104/02-16-02/06.
1.2. Izvršenjem rješenja o uklanjanju pokretnine tužiteljice koje je konačnom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske Zagreb, proglašeno nezakonitim i rezultat je nepravilnog i nezakonitog rada tijela tuženika, tužiteljici je nanesena imovinska šteta, koju joj je u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: RFI, 150/11, 12/2013,93/2016, 104/2016, 66/20199, u nastavku ZOSDU) važećeg u vrijeme nastanka štete i poduzimanja štetnih radnji, dužna naknaditi tužena. Kako je šteta počinjena prije 18.07.2019. kada je stupio na snagu sada važeći ZOSDU ("Narodne novine", broj: RH 66/99 u nastavku novi ZOSDU) u ovom slučaju ima se primjenjivati zakon važeći u vrijeme nastanka štete. Naime odredbom članka 14. ZOSDU, propisano je da štetu građanima koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave kao i pravnih soba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Odredbama članka 24. do 33. ZOSDU, kao poslovi državne usprave propisani su između ostaloga i poslovi inspekcijskog nadzora o čemu je ovdje riječ. Odredbom članka 2. Zakona o građevinskoj inspekciji "Narodne novine", broj: RH 153/13 215/18, u nastavku ZGI) važećeg u vrijeme nastanka štete i poduzimanja štetnih radnji, poslovi inspekcijskog nadzora građenja i provedbe zahvata u prostoru koji nisu građenje, prenesenu su na upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, a to je Jedinstveni upravni odjel na čijem se području gradi, odnosno provodi zahvat u prostoru, u ovom slučaju na komunalnog redara jedinstvenog upravnog odjela Općine Bol. Kao posljedice naprijed opisanog grubog kršenja zakona i ignoriranja službene obavijesti nadležnog tijela za izdavanje dozvola iz oblasti građenja tužiteljici je nanesena znatna imovinska šteta, a uz to je bila izložena znatnim opravdanim troškovima zastupanja po odvjetniku kao i ostalim troškovima uredovanja i uklanjana kućice a radi se o sljedećoj šteti: šteta na mobilnoj kućici- mobilna kućica ADRIA XLINE HOLIDAY 800 koja je nezakonito uklonjena i tom prilikom u znatnoj mjeri oštećena kao što su oštećeni svi uređaji koji su se nalazili u njoj, tužiteljica je platila iznosom od 250.100,41 kn, u kojem iznosu je uključena cijena dobave i ugradnje kućice kao i oprema i namještaj nalazeći u njoj, kako je vidljivo iz računa društva Efektus d.o.o. Zadar br. 13./1/1 od 14.05.2015. Prilikom uklanjana zbog nepažnje i nestručnosti došlo je do oštećenja konstrukcijskih dijelova kućice pa kako je s oštećenjima neadekvatno smještena na otvoreni prostor, uslijed atmosferskih prilika za kišnog razdoblja ulazila je voda i vlaga u unutrašnjost tako da su oštećeni ne samo uređaji već i sama kućicu pa ju praktički nije bilo moguće dovesti u prvobitno besprijekorno ispravno stanje. Zbog toga a sa ciljem da umanji daljnju štetu koja je neminovno prijetila tužiteljica je prije poništenja naprijed opisanih nezakonitih upravnih akta kućicu prodala za iznos od 73.997,97 kuna, što je na dan prodaje 18. 12.2018 predstavljalo protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR. Kada se Od iznosa 250.100,41 kuna oduzme iznos polučene prodajne cijene preostala je šteta na kućici u iznosu od 176.102,44 kune. Na ovaj iznos tužiteljica smatra da ima osnovano pravo zahtijevati i plaćanje zakonskih zateznih kamata i to Od dana kada ju je kupila pa do isplat. Stoga se na ime naknade štete s ove osnove potražuje iznos od 176.102,44 kune; šteta na terasi (podestu)- uz pokretnu kućicu bio je postavljan montažni drveni trijem Od kvalitetnog drveta ariša I klase na metalnoj pocinčanoj konstrukciji dimenzija 10 x 2,5 m + 4 x 1 ,5m, odnosno ukupne površine 31 m2, kako je vidljivo iz projekta idejnog rješenja i fotografija nakon što je isti postavljen. Ovaj trijem je u potpunosti uništen prilikom demontaže i nezakonitog uklanjanja mobilne kućice, budući je demontiran i ostavljen na otvorenom prostoru, izložen atmosferskim prilikama bez ikakve zaštite, tako da njegov popravak i dovođenje u prvobitno stanje nije moguće. Prema ponudi ovlaštenog specijaliziranog proizvođača ovakvih trjemova za mobilne kućice Adria, kakva je bila tužiteljičina, društva DUE —DI d.o.o. Marija Bistrica, cijena izrade novog trijema iznosi 57.000,00 kuna, kojem iznosu je potrebno dodati troškove dobave u iznosu od najmanje 550 EUR odnosno cca 4.000,00 kuna, što ukupno iznosi 61.000,00 kuna. Stoga tužiteljica smatra da je osnovan zahtjev za naknadu štete na opisanom trijemu u ukupnom iznosu Od 61.000,00 kuna kao i za isplatu zakonskih zateznih kamata na ovaj iznos tekućim Od dana uklanjana 26.01.2017., kada je štetna radnja poduzeta pa do isplate.
1.3. Tužiteljica je nadalje bila izložena trošku uklanjanja za koji je terećena od strane prvostupanjskog upravnog tijela i to u iznosu od 10.625,00 kuna, koji iznos je platila dana 20.02.2017. po rješenju općine Boi, broj: Klasa: Um-363-03/16-01/35 Urbroj: 2104/02-1602/17 od 31. 01. 2017. Stoga po ovom osnovu potražuje naknadu štete u iznosu od 10.625,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 20.02.2017 pa do isplate.
1.4. Tužiteljica je nadalje imala trošak zastupanja tijekom upravnosudskog spora po odvjetniku, kojemu je bila izložena, i iznosi 18.750,00 kuna kako je vidljivo iz troškovnika predanog u upravno sudski spis.
1.5. Stoga se s osnova naknade ukupno uzrokovane štete zbog nezakonitog rada javno pravnog tijela tužene kojemu je povjerila poslove inspekcijskog nadzora građenja a to je Jedinstveni upravni odjel Općine BoI, za komunalne poslove, potražuje ukupni iznos od 266.477,44 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je naprijed navedeno. Tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom radi mirnog riješenoj spora temeljem Članka 186 a. st.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92, 58/93., 112/99., 88/01., 11703., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 5711., 148/11., 25/13., 89/14, i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) , međutim tuženik je zahtjev otklonio smatrajući da se u ovom slučaju primjenjuje novi Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 66/19) koji je odredbom članka 35. propisao odgovornost za nezakonit i nepravilan rad službenika jedinice lokalne samouprave u obavljanju povjerenih im poslova državne uprave izvršnog tijelo jedinice lokalne samouprave. Ovo unatoč tome što je šteta počinjena prije stupanja na snagu navedenog zakona te se u ovom slučaju ima primijeniti čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ( "Narodne novine", broj: RH, 150/11, 12/2013,93/2016, 104/2016, 66/20199, u nastavku ZOSDU). Kako štetu nastalu gore opisanim nezakonitim radnjama nije moguće popraviti na način da se uspostavi prijašnje stanje predlaže se da sud nakon provedenog postupka temeljem odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, u vezi sa odredbom čl. 1045., 1046.,1085., 1086. i 1089. st.2. ZOO., donese presudu kojom se nalaže tuženoj tužiteljici platiti s osnova naknade štete iznos od 266.477,44 kune, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 176.102,44 kn počev od 27.04.2015. pa do isplate, na iznos od 61.000,00 kn počev od 26.01.2017. pa do isplate, na iznos od 10.625,00 kn počev od 20.02.2017 pa do isplate i na iznos od 18.750,00 kn od dana presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tužena je prije upuštanja u raspravljanje u ovoj parničnoj pravnoj stvari stavila prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi za postupanje u ovom parničnom predmetu, budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi naknade štete u kojem slučaju, jako se radi o elektivnoj nadležnosti, oportuno primijeniti odredbe o posebnoj mjesnoj nadležnosti, konkretno čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 98/14 i 70/19) u daljnjem tekstu ZPP, iz kojeg proizlazi da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem području je štetna radnja počinjana ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Kako je štetna radnja počinjena na području općine Bol, na kojem području su nastupile i štetne posljedice, to znači da bi u ovom predmetu kao mjesno nadležan bio Općinski sud u Splitu. To posebno zbog činjenice što se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem će biti nužno provesti dokaze radi utvrđenja relevantnih činjenica na mjestu nastanka štetnog događaja, tj. na području općine Bol što uključuje vještačenje radi utvrđenja visine nastale štete te saslušanje svjedoka, koji prebivaju na području općine Bol i koji bi trebali biti saslušani na okolnost načina uklanjanja montažne kućice u vlasništvu tužiteljice. Tužena se obvezuje podatke o osobama koje predlaže saslušati u svrhu dokaza na okolnosti kako je naprijed navedeno dostaviti najkasnije do održavanja pripremnog ročišta, odnosno zaključenja prethodnog postupka, i to pred sudom koji će biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj parničnoj pravnoj stvari. Stoga tužena predlaže naslovljenom sudu, a imajući u vidu načelo ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka, oglasi mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te da po pravomoćnosti rješenja predmet dostavi na nadležno postupanje Općinskom sudu u Splitu.
2.1. Podredno, opreza radi, uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, tužena predlaže prekid ovog postupka, a to iz slijedećih razloga. Tužiteljica tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete temelji na odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 150/1 1, 12/13, 93/16 i 104/16), u daljnjem tekstu ZOSDU, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, zbog, kako to ona navodi, nezakonitog rada tijela lokalne samouprave, konkretno komunalnog redara Općine Bol. Uporište o nezakonitom radu tijela lokalne samouprave, za koji odgovara Republika Hrvatska, proizvodi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-987/18-3 od 17. listopada 2018. kojom su poništene, kako prvostupanjska presuda Upravnog suda u Splitu broj Us Igr-323/16-1 1 od 22. rujna 2017. te odluke javnopravnih tijela, uključujući i sporno rješenje komunalnog redara Općine Bol broj klasa: UPA-363-03/1 5-01/35, ur.broj: 2104/02-15-02/03 od 14. ožujka 2016., kojim je naloženo uklanjanje mobilne kućice u vlasništvu tužiteljice. Svjesna činjenice da tužena u ovom parničnom postupku nije u poziciji inicirati preispitivanje zakonitosti odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-987/18-3 od 17. listopada 2018., ipak smatra nužnim izvijestiti ovaj sud i tužiteljicu da je navedena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sporna te tužena smatra da je tom presudom navedeni sud počinio povredu materijalnog prava. Upravo iz toga razloga je tužena iskoristila zakonsku mogućnost iz čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), u daljnjem tekstu ZUS, te je dana 5. srpnja 2019. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, zbog povrede materijalnog prava. Tužena opravdano očekuje da će Vrhóvni sud Republike Hrvatske ovaj zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske prihvatiti te spornu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske preinačiti na način da će odbiti tužbu tužiteljice protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, klasa: UP/ll-363 04/16- 01/0020, ur. broj: 2181/1-10-16-2 od 6. lipnja 2016. Sukladno gore izloženom, donošenjem očekivane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, biti će otklonjen osnov tužbenog zahtjeva za nezakoniti i nepravilan rad tijela lokalne samouprave, slijedom čega tužena smatra da ta činjenica predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odgovornost tužene Republike Hrvatske za štetni događaj te daljnji tijek ovog postupka. Stoga tužena smatra oportunim ovaj postupak prekinuti do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom Zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a to imajući u vidu odredbu čl. 213. st. 1. točka 1. ZPP, te predlaže naslovljenom sudu da, ukoliko se eventualno prethodno ne oglasi mjesno nenadležnim, donese rješenje kojim se ovaj postupak prekida sve do donošenja odluke o prethodnom pitanju od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tužena se obvezuje obavijestiti sud i drugu stranu o toj odluci, u svrhu nastavka ovog postupka.
2.2. Konačno, imajući u vidu gore izloženo, tužena ističe da je ovaj tužbeni zahtjev neosnovan, prije svega sporan je osnov, a posljedično tome i visina istoga. lz činjeničnog supstrata tužbe uočljivo je da tužiteljica kao relevantne ističe samo činjenice koje idu njoj u prilog, dok istodobno prešućuje relevantne činjenice iz kojih proizlazi da u postupanju javnopravnih tijela nije bilo nezakonitosti, neovisno o spornoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Naime, nije sporno da je temeljem rješenja komunalnog redara Općine Bol broj klasa: UP/l-363-03/15-01/35, ur. broj: 2104/02-1502/03 od 14. ožujka 2016. naloženo tužiteljici da u roku 8 dana od zaprimanja rješenja ukloni mobilnu kućicu na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] jer se radi o zahvatu u prostoru koji nije građenje, a za isti je potrebna izvršna lokacijska dozvola koju tužiteljica nije ishodila. Navedene ovlasti komunalnog redara proizlaze iz čl. 49., čl. 51. i čl. 57. Zakona o građevinskoj inspekciji, a sukladno odredbi čl. 50. st. 2. tog istog Zakona, žalba protiv rješenja komunalnog redara ne odgađa izvršenje. Protiv toga rješenja tužiteljica je podnijela žalbu o kojoj je kao drugostupanjsko javnopravno tijelo odluku donio Upravni odjel za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša Splitsko- dalmatinske županije, koji je tu žalbu odbio kao neosnovanu svojim rješenjem broj klasa: UP/ll-363-04/16-01/0020, ur. broj: 2181/1-10-16-2 od 6. lipnja 2016. i potvrdio prvostupanjsko rješenje komunalnog redara pozivajući se na odredbu čl. 125. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13), u daljnjem tekstu ZPIJ, kojim su propisani slučajevi kada se izdaje lokacijska dozvola. Tom odredbom propisana je obveza ishođenja lokacijske dozvole za zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima koji ureduju gradnju ne smatraju građenjem. Zbog toga je u slučaju zahvata u prostoru od strane tužiteljice nužno utvrditi da li je to zahvat iz čl. 125. st. 1. točka 3. ZPU-a za kojeg je potrebna lokacijska dozvola ili eventualno nije potrebna. Ta dvojba predstavlja prethodno pitanje.
2.3. Međutim, nesporno je da postavljanje mobilne kućice fiksirane na betonskom podestu predstavlja zahvat u prostoru kojim se mijenja njegovo stanje, što ima za posljedicu da je za takav zahvat potrebna lokacijska dozvola, a k tome još stoji i činjenica da zahvat u prostoru koji nije građenje mora biti u skladu s dokumentima uređenja prostora. Nesporna i relevantna činjenica je da je tužiteljica postavila montažnu kućicu za odmor na poljoprivrednom zemljištu, dakle, na parceli koja je kao takva i utvrđena Prostornim planom Općine Bol. Bitno je istaknuti i to da Prostornim planom Općine Bol nigdje nije predviđena mogućnost postavljanja mobilnih kućica, montažnih ni čvrstih građevina na udaljenosti manjoj od 1000 metara od mora, a čestica u vlasništvu tužiteljice je od mora udaljena oko 400 metara. U naravi, u konkretnom slučaju, radi se o nelegalnoj montažnoj vikendici površine od 30 m2, s dodatnim trijemom približne iste površine. To znači da se u konkretnom slučaju radi o suptilnom izigravanju propisa koji ureduju i štite prostor te za takav zahvat u prostoru, kojeg definira čl. 3. st 1. točka 38. ZPU treba ishoditi lokacijsku dozvolu sukladno čl. 125. st.1. točka 3. tog Zakona. Stoga je komunalni redar donio zakonito rješenje o uklanjanju objekta u vlasništvu tužiteljice. Imajući u vidu sve navedeno, predlaže se, prije svega, ovom sudu da se oglasi mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te da isti dostavi na nadležan postupanje Općinskom sudu u Splitu, podredno da ovaj postupak prekine zbog rješavanja prethodnog pitanja, koji prekid će trajati do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom Zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonito podnesenog od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koji zahtjev je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zaprimljen pod brojem Uzpz-20/19.
2.4. Na pripremnom ročištu održanom dana 27. listopada 2021. zakonska zastupnica tužene je predložila da se u ovaj postupak kao umješač na strani tužene pozove Općina Bol čiji službenici su u konkretnom slučaju donosili odluke te su aktivno sudjelovali u postupku uklanjanja mobilne kućice u vlasništvu tužiteljice, te je predložila sudu da postupi sukladno čl. 68. Zakona o parničnom postupku, tj. predložila je svrsishodnu delegaciju i to na način da ovaj sud podnese zahtjev Vrhovnom sudu da se odredi drugi stvarno nadležni sud u konkretnom slučaju i to Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru jer je stajalište tužene da će se na taj način ovaj postupak provesti lakše, ekonomičnije i svrsishodno, pogotovo imajući u vidu i činjenicu da će se u ovaj postupak umiješati i Općina Bol, budući da i tužena, a i navedena jedinica lokalne samouprave imaju pravni interes za to umješanje, a zbog eventualnog intervencijskog efekta za slučaj regresne tužbe od strane države prema Općini Bol, ovisno o ishodu ovoga spora.
3. Sud je rješenjem br. Pn 9/2020 -10 od 3.2.2022. prihvatio prijedlog tužene Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Požegi da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud, koji prijedlog je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio kao neosnovan rješenjem od 14.veljače 2022.
4.Sud je obavijestio o parnici Općinu Bol podneskom od 14.lipnja 2022. no ista se nije očitovala o stupanju u parnicu kao umješač na strani tužene.
5. Podneskom od 11.7.2022. tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev povećanjem tužbenog zahtjeva u kojemu je navela da je prije pokretanja ovog postupka tužiteljica je pokrenula postupak osiguranja dokaza radi utvrđivanja visine štete na terasi pred Općinskim sudom Split, Stalna služba Supetar, koji postupak je vođen pod brojem R1- 75/2019. Kako je postupak opravdano pokrenut tužiteljica smatra da joj je tužena dužna naknaditi troškove tog postupka a koji se sastoje od plaćene sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kuna plaćena 18. 02. 2019, troška predujam vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna koji iznos je plaćen dana 09.04.2021., troška predujma sudskog očevida uz nazočnost vještaka u iznosu od 3.302,90 kuna koji iznos je plaćen dana 04.03.2019.
5.1. U podnesku nadalje navodi da je u provedenom postupku osiguranja dokaza sačinjena su dva nalaza vještaka no niti jedan vještak nije vršio izmjeru zatečenih djelovah uništene terasa niti je izvršio izračun vrijednosti takve terase na temelju vrste drveta i količine koja je zatečena (riječ je o arišu I klase) te na temelju zatečene metalne konstrukcije. Međutim iz fotografija sačinjenih prilikom očevida te dimenzija terase koji su sadržani kako u nalazima tako i upravnim aktima kojima je naloženo uklanjanje sporne pokretnine ali i dokazima predanim od strane tužiteljice, tužiteljica smatra da je moguće provesti vještačenje troška izrade terase odnosno vrijednosti terase uništene od strane tijela tuženika prilikom uklanjana. Posebno se dodaje da ta terasa, čak i da ju je moguće dovesti barem u približno stanje kakvo je bilo prije štetnih radnji a što nije moguće po mišljenju tužiteljice zbog proteka vremena i izostanka nužne zaštite od vremenskih utjecaja, ta terasa za nju uklanjanje mobilne kućice više nema nikakve upotrebne niti tržišne vrijednosti ali nema ju niti za koga trećega jer je rađena upravo za model i tip mobilne kućice kakva je uklonjena. Stoga je tužena u svakom slučaju dužna platiti vrijednost terase odnosno cijenu njene izrade prema današnjim cijenama a koje su znatno više od onih u vrijeme kada je terasa izrađena. Kako tuženik osporava vrijednost navedenu u računu tvrtke DUE DI d.o.o., koji je priložen u spisu, visinu štete se predlaže se utvrditi provođenjem građevinskog vještačenja na temelju podataka o dimenzijama i te podatkom sadržanim u vještačenjima provedenim u postupku osiguranja dokaza. U tom pravcu smatra da očevid nije niti nužno potreban, pa se predlaže prije određivanja radnje očevida, koja se opreza radi predlaže, nakon što sud odredi građevinskog vještaka istome predočiti dokumentaciju iz spisa radi očitovanja može li izraditi izračun troška izrade takve terase bez provođenja očevida. Nakon što sud provede sve dokaze u pogledu visine štete, obzirom da dovođenje u prvotno stanje nije moguće tužiteljica si zadržava pravo specificirati i eventualno povećati tužbeni zahtjev prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbama ZOO. Ovo iz razloga što su cijene i mobilnih kućica i materijala za izradu terase znatno povećane, pa se u tom pravcu predlaže službenim putem zatražiti cijenu mobilnih kućica od ovlaštenog distributera društva Efektus d.o.o. Zadar i to najpribližnijeg modela mobilnoj kućici na kojoj je šteta počinjena.
5.2. Stoga tužiteljica potražuje s osnova naknade štete iznos od 272.989,34 kune, sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 176.102,44 kn počev od 27.04.2015. pa do isplate, 61.000,00 kn počev od 26.01.2017. pa do isplate, 10.625,00 kn počev od 20.02.2017 pa do isplate,18.750,00 kn od dana presuđenja pa do isplate, 200,00 kn od dana 18.02.2019 pa do isplate, 3.302,90 kn od dana 04.03.2019 pa do isplate, 3.000,00 kn od dana 09.04.2021 pa do isplate.
5.3. Nakon provedenog vještačenja po gospodarskom (strojarskom) vještaku, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje s osnova naknade štete iznos od 57.261,79 €, sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 52.500,00 € od dana presuđenja pa do isplate, na iznos od 1.410,17 € od 20.02.2017. pa do isplate, na iznos od 2.488,55 € od 17.10.2018 pa do isplate, na iznos od 26,54 € od 18.02.2019 pa do isplate, na iznos od 438,37 € od 04.03.2019 pa do isplate i na iznos od 398,16 € od 09.04.2021 pa do isplate. Tužiteljica je navela da prema nalazu vještaka koji je dan na glavnoj raspravi održanoj dana 04. 03 2026. vrijednost kućice prema današnjim cijenama uz umanjenje zbog gubitka vrijednosti za vrijeme korištenja iznosi 42.500,00 € dok je vrijednost trijema na današnji dan 10.000,00 €. Naime trijem je trenutkom demontaže postao bezvrijedan jer ga je moguće iskoristiti samo kao sekundarni otpad a što bi bilo manje od troška zbrinjavanja. Stoga tužiteljica sada uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje štetu zbog gubitka kućice koju više nije mogla ni na koji način koristiti u svrhu zbog koje je kupljena i to nakon što je prije postavljanja dobila službeno mišljenje nadležnog tijela da za postajanje ne treba nikav akt o gradnji. Da ju više nije mogla koristiti proizlazi iz činjenice da je tijekom nezakonitog upravnog postupka zatražila da joj se izda lokacijska dozvoliš koji zahtjev je odbačen uz obrazloženje da za postavljanje kućice na njenu nekretninu nije potrebna niti lokacijska dozvola, a unatoč tome je nezakonitim radnjama njena mobilna kućica uklonjena tako da ju tužiteljica više nije mogla vratiti na svoju nekretninu, čime je ona izgubila svaku uporabnu vrijednost za tužiteljicu. Kako je štetnom radnjom tuženika mobilna kućica kao i trijem izgubio svaku uporabnu vrijednost za tužiteljicu. Prema nalazu vještaka vrijednost kućice po današnjim cijenama uz umanjene za vrijeme korištenja iznosi 42.500 € dok je vrijednost trijema 10.000,00 € koji iznosi predstavljaju stvarnu štetu jer ove pokretnine tužiteljici bilo zabranjeno daljnje korištenje na način i u svrhu zbog kojih su nabavljene. Na ove iznose tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate. Stoga tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na štetu koja se odnosi na mobilnu kućicu i trijem jer je tek provođenjem vještaka saznala za njenu visinu dok u ostalom djelu tuženi zahtjev ostaje nepromijenjen kako u pogledu glavnice tako i kamata. Ujedno se zbog promjene valute šteta potražuje u eurima.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u očitovanje o potrebi izdavanja akta za gradnju, obavijest Upravnog odjela za prostorno uređenje, ispostava Supetar od 28. srpnja 2015., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Općina Bol od 14. ožujka 2015., rješenje Splitsko-dalmatinske županije Upravni odjel za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša od 6. lipnja 2016., presudu Upravnog suda u Splitu br. UsIgr-323/16-11 od 22. rujna 2017. , presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. USŽ-897/18-3 od 17. listopada 2018., rješenje o izvršenju Splitsko- dalmatinske županije, Općina Bol od 7. prosinca 2016. i zapisnik od 26. siječnja 2017., rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Općina Bol od 25. svibnja 2017., R1 račun br. 13/1/1 od 14. svibnja 2015. EFFECTUS, R1 račun za predujam br. 31/1/2 od 14. svibnja 2015. EFFECTUS, univerzalni nalog za plaćanje str. lista 37-7, ugovor o kupoprodaji od 19. prosinca 2018., ponuda DUE-DI d.o.o. od 9. ožujka 2019., idejno rješenje za montažni drveni natkriveni trijem mobilne kućice i fotografije str. lista 45-11 do 50-11, zahtjev za izvanredno ispitivanje zakonitosti od 5. srpnja 2019., zapisnik o obavljenom očevidu od 7. ožujka 2016., rješenje Splitsko- dalmatinske županije Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar od 4. rujna 2017., presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. USŽ-1550/18-2 od 16. siječnja 2019., zapisnik o radnji prisilnog uklanjanja PU Splitsko-dalmatinske Policijska postaja Brač od 20.11.2019., vještvo radi osiguranja dokaza od 15. lipnja 2021. stalni sudski vještak za graditeljstvo Slobodan Bogdanović, elaborat građevinskog vještačenja u predmetu br. R1-75/19 Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 7. studenog 2019. str. lista 118-1 do 132-2, spis predmeta vezan za uklanjanje mobilne kućice tužiteljice Splitsko- dalmatinske županije Općina Bol od 13. siječnja 2023. str. spisa 161, zapisnik od 30. listopada 2023. kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. U-zpz 20/2019-7 od 16. siječnja 2024., zapisnik Općinskog suda u Splitu od 20. veljače 2025., pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Pekčeca od 8. kolovoza 2025., saslušao je sudskog vještaka na glavnoj raspravi, te izvršio uvid u ostale priloge i podneske u spisu. Sud je zamolbenim putem saslušao svjedoke ZB, LB, ĆB i RB.
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 5.3.2026. do iznosa od 55.823,20 eura.
8. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
9. U postupku nije sporno da se tužiteljica obratila nadležnom tijelu tuženika, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Supetar, s upitom da li je za postavljanje mobilne kućice za potrebe obavljanja djelatnosti u poljoprivredi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebna dozvola radi smještaja iste na nekretninu, na koji upit je dobila službenu obavijest, KLASA:361-01/15-24/0136, URBROJ: 2181/1-11-07/1-15/0002 od 28.07.2015., da za postavljanje mobilne kućice nije potrebna dozvola jer se traženi zahvat u prostoru ne smatra građenjem.
9.1. Nakon što je tužiteljica postavila mobilnu kućicu, rješenjem komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Bol, Klasa: UPA-363-03/15-01/35 Ur. broj:
2104/02-15-02/03, od 14.03.2016. naređeno je tužiteljici uklanjanje „mobilne kućice” sa njene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da se radi o zahvatu u prostoru poduzetom bez izvršne lokacijske dozvole. Istovremeno je određen i način izvršenja naredbe sadržane u ovom pojedinačnom upravnom aktu putem treće osobe koja radnja je i provedena dana 26. siječnja 2017. godine. Protiv ovog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbijena odlukom drugostupanjskog upravnog tijela tuženika, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša Splitsko dalmatinske županije, Klasa: UP/11-363-04/16-01/0020 Urbroj: 2181/1-10-16-2 od 06.06.2016.
9.2. Tužiteljica je pokrenula upravni spor sa zahtjevom da se ponište pojedinačni akti prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela državne uprave kao nezakoniti. Odlukom Upravnog suda u Splitu br. UsIgr-323/16-11 od 22.rujna 2017. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša Splitsko dalmatinske županije od 6.6.2026. i poništavanje rješenja prvostupanjskog tijela Općine Bol, Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalnog redara od 14. ožujka 2016.
9.3. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu br. UsIgr- 323/16-11 od 22.rujna 2017., Visoki upravni sud Republike Hrvatske je svojom presudom Usž-897/18 od 17.listopada 2018. poništio kako naprijed navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, tako i presudu Upravnog suda u Splitu, kao nezakonite odluke.
9.4. Protiv navedene presude Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude koji zahtjev je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio kao neosnovan presudom broj U-zpz 20/2019 od 16.01.2024. godine.
10. Na ovaj način nesporno je utvrđeno da je mobilna kućica tužiteljice uklonjena sa nekretnine u njezinom vlasništvu nezakonitim pojedinačnim aktima zbog čega tužiteljica ima pravo naknade štete.
11. Tužena osporava postojanje štete na mobilnoj kućici odnosno uzročno-posljedičnu vezu štete na mobilnoj kućici sa uklanjanjem mobilne kućice, te u cijelosti otklanja svoju odgovornost za totalnu štetu na podestu mobilne kućice.
12. Međutim tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje štetu s osnova samog čina poduzimanja nezakonitih radnji tijela tužene uklanjanjem mobilne kućice, rezultat kojih je nemogućnost korištenja iste u njenoj namjeni.
13. U odnosu na štetu na mobilnoj kućici sud je zamolbenim putem saslušao svjedoke ZB, načelnika Općine Brač do 2021., LB, pročelnika upravnog odjela [adresa] i ĆB, komunalnog redara koji je bio prisutan uklanjanju mobilne kućice, koji su suglasno iskazali da pri uklanjanju kućice nije nastala šteta na istoj i da predmet uklanjanja nije bio podest već samo montažna kućica. Iskazali su i da tužiteljica nikada nije Općini Bol podnosila bilo kakve pritužbe u smislu da joj je pri uklanjanju kućice počinjena neka šteta. Komunalni redar je iskazao da nije vidio unutrašnjost mobilne kućice. Svjedok RB saslušan zamolbenim putem, iskazao je da mu je tužiteljica prodala mobilnu kućicu 2020./2021. koja je prije toga bila postavljena na čestici tužiteljice na Braču i da na mobilnoj kućici, namještaju i uređajima u vrijeme kupnje nije bilo nikakvih značajnijih oštećenja, jedino je terasa bila razbijena i nije se mogla koristiti. Iz ugovora zaključenog između tužiteljice i navedenog svjedoka 19.12.2018. razvidno je da mu je tužiteljica prodala mobilnu kućicu za iznos od 10.000,00 eura, u stanju koje je kupac pregledao te utvrdio sve nedostatke i odrekao se pobijanja ugovora s osnove eventualno naknadno ustanovljenih nedostataka. Iz računa Efektus d.o.o. Zadar br. 13/1/1 od 14.5.2015 razvidno je da je tužiteljica je kupila mobilnu kućicu ADRIA XLINE HOLIDAY 800 za iznos od 250.100,41 kuna, u kojem iznosu je uključena cijena dobave i ugradnje kućice kao i oprema i namještaj. Dakle svjedoci su iskazali da na mobilnoj kućici nije bilo značajnijih oštećenja, a da podest nije bio predmet uklanjanja.
14. Međutim, u odnosu na podest za koji tužena otklanja svoju odgovornost za totalnu štetu, iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se ne može iskoristiti za neku drugu namjenu nakon uklanjanja mobilne kućice. Svjedok RB koji je kupio od tužiteljice mobilnu kućicu je iskazao da je terasa bila razbijena i nije se mogla koristiti. Prema ponudi ovlaštenog specijaliziranog proizvođača trjemova za mobilne kućice Adria, kakva je bila tužiteljičina, društva DUE —DI d.o.o. Marija Bistrica, od 9.3.2019., cijena izrade novog trijema iznosi 57.000,00 kuna, pri čemu nije uključeno platno za pergolu i troškovi prijevoza. Cijena potonjih stavki je razvidna iz preslike ponude za transport iz maila korespondencije dobavljača DUE-DI d.o.o. od 11.3.2019. ( strana lista 42-10 do 44-10), prema kojemu iznosi 550,00 eura. Stoga tužitelj u tužbi potražuje iznos od 61.000,00 kuna, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 10.000,00 eura koliko je sudski vještak utvrdio vrijednost trijema u nalazu i mišljenju. Kako je trijem izgledao razvidno je iz fotografija trijema prije i nakon uklanjanja i preslike projekta trijema. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Slobodana Bogdanovića, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo danog u postupku osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru br. R1-75/19 proizlazi da je na terenu uklanjanja mobilne kućice preostala terasa u cijelosti kako sa juga tako i sa istočne strane u svojim punim dimenzijama, da je s nje, po čitavom vanjskom obodu skinuta čeona drvena obloga, da je potpuno demontirana nadstrešnica podesta što uključuje sve elemente konstrukcije (stupove i grede), uklonjena je platforma za sjedenje koja se nalazila uz zapadni bok južne terase, uklonjene su i betonske kocke na kojima je mobilna kućica bila pozicionirana. Sudski vještak je zaključio da je riječ o radovima montaže, a ne gradnje, dakle uklonjeni elementi su zapravo demontirani, pa je potrebno provesti radove ponovne montaže. U zaključku sudski vještak navodi da nije moguće nedvojbeno utvrditi stanje predmetne nadstrešnice prije izvršenja rješenja o uklanjanju mobilne kućice, da Općina Bol kao i PP Brač, prilikom izvršenja rješenja nisu napravili zapisnike iz kojih je trebalo biti vidljivo zatečeno stanje prije i stanje nakon uklanjanja mobilne kućice te da zbog navedenog nije moguće utvrditi visinu eventualno nastale štete. Visina eventualno nastale štete bi se utvrdila na način da se usporede točne specifikacije ugrađenog materijala i elemenata koji su bili ugrađeni u predmetnu nadstrešnicu sa elementima i materijalima koji su pronađeni na terenu. Obzirom je navedeno izostalo ovaj sudski vještak nije mogao dati svoj nalaz i mišljenje. Dakle, iz navedenog vještačenja proizlazi da se ne može utvrditi točna specifikacija materijala i elemenata koji su bili ugrađeni u predmetnu nadstrešnicu.
15. Na okolnost visine štete na mobilnoj kučici i trošak izrade terase odnosno vrijednost uklonjene terase (visinu štete pretrpljenu činjenicom uklanjanja mobilne kućice imajući u vidu današnje cijene kao i pripadajućeg podesta) sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo Draženu Pekčecu. Sud je prethodno određivanju ovog sudskog vještaka pozvao stalnog sudskog vještaka građevinske struke da se očituje o prihvaćanju vještačenja u predmetnom spisu, koji se očitovao da nije u mogućnosti sačini nalaz i mišljenje obzirom je on vještak i procjenitelj građevinske struke, tako da za procjenu vrijednosti mobilne kućice nije ovlašten niti kompetentan, a u spisu nema podataka o količinama, vrsti niti sadašnjem stanju materijala od kojih je bila sagrađena predmetna terasa.
16. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 28 8.2025. sudski vještak je naveo da su za procjenu vrijednosti kućice i trijema korišteni su podaci dobavljača kućica te javno dostupni podatci o cijenama pojedinih elemenata neophodnih za izradu trijema. Na temelju podataka o nabavnoj cijeni kućice i prodajnoj cijeni kućice utvrđen je koeficijent izgubljene vrijednosti. Zbog jednostavnosti praćenja iskazanih vrijednosti izračunate vrijednosti su zaokružene na cijeli iznos. Izgubljena vrijednost iznosi 5.000 eura od čega je vrijednost mobilne kućice 30.000,00 eura, a trijema 35.000,00 eura. Predmetna mobilna kućica je Adria XLINE HOLIDAY 800 (Brač), a trijem je površine 31 m2 izrađen od ariša. Vrijednost slične mobilne kućice danas Mobilna kućica koja je predmet spora Adria XLINE HOLIDAY 800 (Brač) danas se više ne proizvodi. Cijena mobilne kućice sličnih karakteristika i opremljenosti prema informaciji dostavljenoj u e- mail komunikaciji 06.08.2025. sa troškovima dodatne opreme, transporta i ugradnje iznosi 48.700,00 eura ( mobilna kućica, vrijednost dodatne opreme , transport i montaža). Vrijednost trijema iznosi 8.000,00 eura (pod, pokrov i konstrukcija, drvena ograda, rad i montaža). Na cijene se obračunava važeća stopa PDV-a. Vrijednost površina koje su korištene u proračunu proizlaze iz dimenzija prethodno ugrađenog trijema koji je demontiran i uklonjen (podatci preuzeti iz Elaborata građevinskog vještačenja (116-11/19, izrađen 06. studenog 2019. od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Slavena Runje, dipl.ing.građ.). Vrijednosti pojedinih stavaka korištene u proračunu prikupljene su iz javno dostupnih podataka proizvođača i dobavljača opreme (informacije dostupne preko interneta) pri čemu je uzimana srednja vrijednost dostupnih proizvoda. S obzirom da se dobava materijala i ugradnja vrši na otoku uobičajeno se vrši uvećanje vrijednosti 10 %. Zbog lakšeg praćenja cijena i zbog jednostavnijeg prikaza izračunata cijena trijema zaokružena je na neznatno veću vrijednost. Shodno prikazanim podatcima vrijednost ekvivalentne kućice i trijema sukladno danas važećim cijenama (mjesec kolovoz 2025.) iznosi za mobilnu kućicu 48.700,00 eura i trijem 8.000,00 eura, ukupno 56.700,00 eura. Sve iskazane cijene iskazane su bez poreza na dodanu vrijednost, te sadrže vrijednost opreme i materijala, dobavu na mjesto ugradnje i troškove montaže. Ne postoji nikakav egzaktan matematički model kojim bi se utvrdio iznos izgubljene vrijednosti. Smatra da je osnovano i opravdano na temelju nabavne vrijednosti kućice te ostvarene prodajne vrijednosti utvrditi koeficijent izgubljene vrijednosti te ga primijeniti u izračunu, tako da uz koeficijent izgubljene vrijednosti od 0,62 kada se od cijene plaćene kućice odbije cijena prodane kućice te uzme u obzir cijena ekvivalentne kućice u 2025., preostala, odnosno usvojena vrijednost iznosi 30.000,00 eura. Kada se na cijenu trijema primjeni koeficijent izgubljene vrijednosti od 0,62 tada je usvojena vrijednost 5.000,00 eura. Izračunate vrijednosti su zaokružene na cijeli iznos.
17. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužiteljica je imala prigovor da je vještak uzeo novonabavne vrijednosti ali bez PDV-a, što tužiteljica smatra pogrešnim, obzirom je pri kupnji platila porez na dodanu vrijednost, kao i primjedbu da je koeficijent umanjenja u vještačenju uzet u previsokom iznosu. Smatra da u nalazu nisu iskazane stvarne vrijednosti prema današnjim cijenama tako da je nužno na te cijene dodati pripadajući porez na dodanu vrijednost pa tako dobivenu vrijednost uzeti kao osnovicu za izračun umanjena vrijednosti. Osim toga u utvrđenim novo nabavnim cijenama sadržan je i trošak opreme, ugradnje i transporta, te dodatni trošak 10% zbog činjenice da je riječ o radovima na otoku. Ovi troškovi su fiksni i na njih se ne može primjenjivati umanjene zbog korištenja, već se imaju dodati iznosu umanjena dobivenog na osnovicu iz koje su ovi troškovi isključeni, pa na tako dobiveni iznos dodati te troškove u njihovom punom iznosu. Tužiteljica smatra da pogrešnom metodom izračuna vještak na osnovicu sa uključenim i troškovima dopreme i ugradnje, umanjuje za iznos postignute cijene pri prodaji u nuždi, te dijeljenjem razlike tako umanjenog iznosa i novo nabavne vrijednosti po današnjim cijenama i to bez PDV-a, dolazi do koeficijenta umanjena od 0,62 a što stvarno iznosi 38% gubitka vrijednosti u odnosu na novo nabavnu cijenu. Ovo znači da su po vještaku kućica i trijem u vremenu od 14.05.2015. pa do uklanjanja 26.02.2017. izgubila čak 38 % novo nabavne vrijednosti. Vještak ne samo da je umanjio vrijednost kućice, za 38% već je to učinio i u odnosu na trijem koji je potpuno izgubio svaku svoju uporabnu pa time i tržišnu vrijednost (štetnom radnom za koju odgovara tuženik) dakle trenutkom uklanjana kućice jer se radi o pripatku upravo te kućice. Naime riječ je o trijemu izgrađenim baš za predmetnu glavnu stvar, te je uklanjanjem iste postao neupotrebljiv i bezvrijedan, jer čak ni njegove sastavne dijelove više nije moguće upotrijebiti za nikakvu svrhu. Pri tome valja uzeti u obzir da je kroz vrijeme dok je kućica kao i trijem bila kod tužiteljice, ista stvarno nije bila u uporabi više od tri mjeseca, a da je prodajna cijena kućice postignuta prodajom u nuždi.
18. Prigovor je imala i tužena navodeći da je sud odredio pogrešnog vještaka iz područja strojarstva umjesto vještaka građevinske, odnosno graditeljske struke. S obzirom na predmet vještačenja smatra da je sud bio dužan odrediti osobu vještaka diplomiranog inženjera građevine ili arhitekture, a diplomirani inženjer strojarstva, u konkretnom slučaju, nije kompetentan vršiti procjenu eventualno nastale štete na građevinskom objektu, mobilnoj kućici. Nadalje tužena je istakla da vještak nije postupio po nalogu suda da utvrdi visinu štete pretrpljene činjenicom uklanjanja mobilne kućice, budući da nije imao temelje za sastavljanje takvog nalaza. Tužiteljica je bila dužna pribaviti vještački nalaz iz postupka osiguranja dokaza u kojem nalazu bi točno bila navedena i specificirana oštećenja koja su nastala kao posljedica uklanjanja. Međutim, tužiteljica takve dokaze nije predočila, tako da ni jedan vještak ne može izraditi vještački nalaz o pretrpljenoj visini štete bez ikakvih dokaza, a teret dokaza je na tužiteljici.
19. Saslušan na glavnoj raspravi 4.ožujka 2026. sudski vještak je naveo da je on kao dipl. inženjer strojarstva tijekom školovanja pohađao kolegije ( o čemu je priložio kao dokaz uvjerenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje od 27. rujna 2011. s navedenim kolegijima) koje definiraju mobilnu kućicu, bilo da je riječ o kolegijima nauka o čvrstoći, materijali, tehnologija, dakle sve ono što prethodi proizvodnji mobilne kućice. Mobilna kućica je sklop proizveden strojarskim tehnologijama. Tako smatra da posjeduje kompetencije. Obzirom je stalni sudski vještak građevinske struke prethodno naveo da za procjenu vrijednosti mobilne kućice nije ovlašten niti kompetentan, a da u spisu nema podataka o količinama, vrsti i stanju materijala od kojih je bila sagrađena predmetna terasa. Stoga je sud je odredio vještačenje po gospodarskom (strojarskom) vještaku. Osim toga, tužena nije prigovorila kada je sud donio odluku o određivanju vještačenja po vještaku gospodarske( strojarske struke). Stoga sud cijeni da je imenovani vještak stručan i ovlašten za davanje nalaza i mišljenja u ovom predmetu.
20. U odnosu na prigovor vezan za obračun PDV-a, sudski vještak Dražen Pekčec je na glavnoj raspravi dopunio pisani nalaz i mišljenje na način da ukupna izgubljena vrijednost s PDV-om iznosi 52.500,00 eura i to 42.500,00 eura mobilna kućica i 10.000,00 eura trijem. Iskazao je da je u odnosu na mobilnu kućicu odredio vrijednost prikupljanjem podataka prema današnjim vrijednostima kompatibilne slične ili najsličnije kućice. Mobilnu kućicu nije vidio, ali je u prilogu nalaza i mišljenja je korespondencija sa dobavljačem takve kućice. Do vrijednosti trijema se došlo na temelju dimenzija iz spisa gdje su definirane dimenzije uz izračun površine, elemenata koji su potrebni da se takav trijem napravi, kalkulacijom cijena materijala. S obzirom da u nalazu i mišljenju u izračun koeficijenta izgubljene vrijednosti nije uzeo u obzir PDV napravio je korekciju proračuna, a isto tako smatra da se na trijem ne može primijeniti gubitak vrijednosti s obzirom da trijem koji je demontiran postaje neupotrebljiv, odnosno postaje izvjesna količina sekundarnog otpada, shodno tome vrijednost trijema ostaje na nivou utvrđenije vrijednosti u nalazu i mišljenju. Primijenio je metodologiju umanjene vrijednosti na način da je od cijene plaćene kućice s PDV- om odbio cijenu prodane kućice. Na pitanje da li je pri izračunu umanjenja vrijednosti od novonabavne cijene kućice odbio 10% zavisnih troškova vezno za montažu dobavu i sl. odgovorio je da nije iz razloga jer je dobavljač dao cijenu kućice FB na lokaciji tužene.
20.1. Dopunom nalaza i mišljenja te usmenim nalazom i mišljenjem danim na glavnoj raspravi sud nalazi da je sudski vještak razjasnio na sporna pitanja i odgovorio na zadatak vještačenja.
21. Zbog svega iznesenog ovaj sud je stava da je poduzimanjem nezakonitih radnji tijela tužene, nezakonitim uklanjanjem mobilne kućice, onemogućeno tužiteljici korištenje iste u njenoj namjeni, čime joj je počinjena šteta, pri čemu sud smatra osnovanim navod tužiteljice da je u ovom slučaju podest odnosno trijem uklanjanjem mobilne kućice potpuno izgubio svaku svoju uporabnu pa time i tržišnu vrijednost i da se radi o pripatku mobilne kućice jer je izgrađen baš za predmetnu glavnu stvar, te je uklanjanjem iste postao neupotrebljiv što je potvrdio i svjedok RB.
21.1. Izvršenjem rješenja o uklanjanju pokretnine tužiteljice koje je konačnom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske Zagreb, proglašeno nezakonitim i rezultat je nepravilnog i nezakonitog rada tijela tuženika, tužiteljici je nanesena imovinska šteta, koju joj je u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: RFI, 150/11, 12/2013,93/2016, 104/2016, 66/20199, u nastavku ZOSDU) važećeg u vrijeme nastanka štete i poduzimanja štetnih radnji, dužna naknaditi tužena.
21.2. Stoga je sud prihvativši u cijelosti mišljenje sudskog vještaka kao stručno i u skladu sa pravilima struke, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, na temelju čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima- dalje ZOO ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) na istom utemeljio odluku i dosudio tužitelju s ove osnove iznos od 52.500,00 eura, pri čemu vrijednost kućice po današnjim cijenama uz umanjene za vrijeme korištenja iznosi 42.500 eura dok je vrijednost trijema 10.000,00 eura. Temeljem čl. 1089. st.2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke zbog čega tužiteljica ima pravo naknade štete u visini vrijednosti iste prema cijenama na dan presuđenja, umanjeno za amortizaciju kroz vrijeme korištenja.
22.Tužiteljica nadalje potražuje trošak uklanjanja za koji je terećena od strane prvostupanjskog upravnog tijela i to u iznosu od 10.625,00 kuna, koji iznos je platila dana 20.02.2017. po rješenju općine Bol, broj: Klasa: Um-363-03/16-01/35 Urbroj:
2104/02-1602/17 od 31. 01. 2017., o čemu je kao dokaz priložila uplatnicu ( strana spisa 58-13). Sud nalazi potraživanje ovog troška osnovanim obzirom na dokaz o uplati utuženog iznosa s osnove nezakonitog akta, te joj je ovaj trošak i dosudio u iznosu od 1.410,17 eura koliko tužiteljica potražuje uređenim tužbenim zahtjevom izraženim u eurima, sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate 20.2.2017.
23. Tužiteljica nadalje ima pravo naknade i svih troškova vođenja postupaka pred tijelima tužene.
23.1. Tužiteljica potražuje trošak zastupanja po punomoćniku tijekom upravnog spora, za koji navodi da iznosi 18.750,00 kuna, o čemu je kao dokaz priložila troškovnik predan u upravnom postupku. Sud je izvršio uvid u presudu Upravnog suda u Splitu br. UsIgr 323/2016 iz koje je razvidno je da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška u upravnom postupku, obzirom je izgubila spor, tako da je zahtjev tužiteljice za naknadom predmetnog troška osnovan, jer je tužiteljica bila prisiljena na vođenje upravnog postupka radi osporavanja akata upravnih tijela koji su u konačnici utvrđeni nezakonitim. Međutim sam troškovnik nije dokaz o nastalim troškovima odnosno njihovoj visini, već u konačnici sud ocjenjuje osnovanost postavljenog zahtjeva za naknadom troška. Tužiteljica priloženim troškovnikom iz upravnog spora potražuje trošak četiri obrazložena podneska, svaki u iznosu do 2.500,00 kuna, trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak zastupanja na raspravi održanoj dana 14.9.2017. u iznosu od 2.500,00 kuna što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 18.750,00 kuna. Međutim tužiteljica je u spis priložila podnesak od 13.12.2016. ali nije priložila dokaz ovome sudu da je u navedenom upravnom postupku predala ostale podneske i da se radi o obrazloženim podnescima, odnosno da su opravdani, a sudu je uvidom u e-spis obzirom se radi o migriranim podacima vidljivo samo da je održana rasprava dana 14.9.2017. Stoga je sud priznao i dosudio tužiteljici trošak upravnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna što odgovara iznosu od 1.244,28 eura koji se odnosi na sastav tužbe, sastav podneska od 13.12.2016. i zastupanje na raspravi, sve uz obračunati PDV od 25%, dok ju je u preostalom dijelu zahtjeva odbio za iznos od 1.244,28 eura. Osnovan je zahtjev tužiteljica za zateznu kamatu na trošak od 17.10.2018. kao dana kada je odluka Visokog upravnog suda postala pravomoćna.
23.2. Tužiteljica potražuje trošak koji je snosila u postupku osiguranja dokaza, radi utvrđivanja visine štete na terasi, pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba Supetar, koji postupak je vođen pod brojem R1-75/2019. Tužiteljica smatra da joj je tužena dužna naknaditi troškove tog postupka a koji se sastoje od plaćene sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kuna koja je plaćena 18. 02. 2019, troška predujma vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna koji iznos je plaćen dana 09.04.2021. i troška predujma sudskog očevida uz nazočnost vještaka u iznosu od 3.302,90 kuna koji iznos je plaćen dana 04.03.2019. Stoga potražuje navedene iznose sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini navedeni iznos od dana uplate na dalje ( konačno postavljenim tužbenim zahtjevom izraženim u eurima iznos od 26,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18.02.2019 pa do isplate, na iznos od 438,37 eura od 04.03.2019 pa do isplate i na iznos od 398,16 eura od 09.04.2021 pa do isplate). Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Supetar, brojem R1- 75/2019 razvidno je da je osnovan zahtjev za troškom iz postupka osiguranja dokaza obzirom je postupak pokrenut radi utvrđivanja po vještaku građevinske struke stupnja oštećenja, te potrebnim radnjama radi popravka i saniranja štete uz procjenu visine troškova popravka te ponovne montaže podesta na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i očitovanje o visini nastale štete, dakle radi se o postupku osiguranja dokaza vezanom za ovaj parnični predmet. Pravo na ovaj trošak proizlazi iz odredbe čl. 168 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13). Međutim osnovan je trošak od 200,00 kuna (26,54 eura) na ime sudske pristojbe koji je tužiteljica uplatila 18.2.2019., kao i trošak na ime očevida i vještačenja po vještaku građevinske struke u iznosu od 3.302,90 kuna (438,37 eura) koji iznos je plaćen dana 04.03.2019. te joj je ovaj trošak i dosudio kako je utuženo. U odnosu na iznos od 3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 09.04.2021 pa do isplate, osnovan je trošak do iznosa od 1.536,00 kuna ( što odgovara 203,86 eura) koji je uplaćen na ime novog vještačenja iz predujma tužiteljice, dok nije osnovan u dijelu zahtjeva za iznos od 1.464,00 kuna, jer je ovaj iznos( na ime sudskog pologa uplaćenog u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna) vraćen rješenjem suda od 11.listopada 2021. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice s ove osnove za iznos od 203,86 eura dok ga je odbio za iznos 1.464,00 kuna što odgovara iznosu od 194,31 eura.
24. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 55.823,20 eura, dok ga je za iznos od 1.438,59 eura odbio.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).
25.1.Obzirom tužitelj nije uspio u postotku samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (uspio je sa 97%) sud je priznao tužitelju trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, zahtjev za mirno rješenje spora od 18.11.2019. u iznosu od 1.000,00 eura, očitovanje na odgovor na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na pripremno ročište 11.7.2022. odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr.9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- dalje Tarifa ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) zastupanje na pripremnom ročištu održanom dana 14.12.2022. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 4.3.2026. i 26.3.2026. u iznosu od 1.000,00 eura za svako, trošak obrazloženih podnesaka od 17.9.2025, 16.12.2025., 5.3.2026. u iznosu od 1.000,00 eura za svaki, te trošak podnesaka od 14.7.2022., 15.12.2022. i od 21.2.2025. u iznosu od 250,00 eura za svaki sukladno Tbr.8.t.4 Tarife obzirom se ne radi o obrazloženim podnescima, što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 11.875,00 eura. Nadalje je sud priznao tužitelju trošak predujma za vještačenje u iznosu od 701,00 eura koliko je odmjeren trošak sudskom vještaku ( razlika do uplate predujma od 2.000,00 eura koliko potražuje tužiteljica u troškovniku u iznosu od 1.299,00 eura će po pravomoćnosti rješenja o odmjeravanju nagrade za obavljeno vještačenje biti isplaćena tužiteljici po rješenju ovoga suda br. Pn 9/2020-63 od 15.travanja 2026. Nadalje je sud priznao trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 331,81 eura za svaku, koliko tužiteljica potražuje u troškovniku. Tako je ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio tužiteljici u iznosu od 13.239,62 eura.
26. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 11. svibnja 2026.
Sudac:
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Odvjetnik Željko Damjanac
2. ODO u Požegi, na broj P-DO-5/2020
