Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-Frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-1975/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Štrok, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LR, zbog prekršaja iz čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br.5/90 - pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94, 47/23), pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec pod brojem klasa: 211-07/24-5/34272 ur. broj: 511-21-05-24-1 od 27.12.2024. u smislu čl.183 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja dana 07. svibnja 2026., dana 11. svibnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik: LR, sin L i Č, rođen **.**.2003., u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, po narodnosti T, adresa prebivališta [adresa], sa završenom SSS, radi u proizvodnji, neoženjen, nema djece, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

I. što je dana 14. prosinca 2024. na naročito drzak način narušavao javni red i mir tako da je na javnom mjestu koje je vidno i čujno dostupno drugim građanima, u autobusu prilikom organiziranog izleta putničke agencije Rudi Expres, tijekom cijelog putovanja vikao i galamio te pogrdnim riječima "Govno najveće, najveće govno ovoga svijeta, pička ti materina" vrijeđao vozača navedenog autobusa ČR. Nadalje, okrivljeni je prilikom povratka oko 21,10 sati u Pušćinama, Čakovečka 19A, na autobusnom stajalištu, prilikom izlaska iz autobusa nastavio vrijeđati TR istim riječima, nakon čega je njega i vodiča putovanja DR, polio urinom iz plastične boce, a u koju je ranije unutar autobusa urinirao,

II. čime je počinio prekršaj iz čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br.5/90 - pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94, 47/23), kažnjiv po čl.6 istog Zakona,

pa mu se temeljem istih propisa

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura.

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl.33 st.1. Prekršajnog zakona, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152 st.3 Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje. Ukoliko okrivljenik ne uplati u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. 34. st.1 Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 i čl.140 st.1 Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti presude, platiti i trošak ovog postupka, u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj RH, MUP, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec pod brojem klasa: 211-07/24-5/34272 ur. broj: 511-21-05-24-1 od 27.12.2024., podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika LR, radi prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Okrivljenik je u obrani poricao točnost navoda optužnog prijedloga. S DR na cjelodnevnom putovanju u Sloveniju nije progovorio, mišljenja je da ju je vozač ČR predložio kao svjedokinju. U polasku autobus je kasnio, zbog čega je prehladio mjehur, te je vozača preklinjao da mu stane, rekao je da nema WC, a kasnije se nije htio zaustaviti, iako ga je zamolio kao i DR te je morao urinirati u plastičnu bocu koju je bacio kad su se zaustavili na benzinskoj postaji. Autobus je bio na kat, pun putnika, a on je morao urinirati pred punim autobusom, u kutu, iza njega je bila gđa DR, dok je ČR vozio i pritom se s kolegama smijao i cijeli dan zbijao šale na njegovu nesreću. Kako je tvrtka u kojoj je zaposlena njegova majka organizirala put to je putovao s majkom, te su se cijeli dan izdvojili od ostale grupe, zbog čega nije niti obavio razgovor s TR. Pri izlasku iz autobusa pitao je ČR zašto nije rekao da autobus ima toalet i pustio ga u isti, a on mu je odgovorio da u toaletu nije bilo vode, a on mu je rekao da bi je oni kupili na benzinskoj i napunili toalet, da ga je samo pustio, pa makar da je tamo urinirao, opet nije isto da urinira u autobusu, gdje su bila djeca i stariji. Napomenuo je da je riskantno imati autobus na kat bez funkcionalnog toaleta, kad su putnici starije dobi. Smatra da nije kršio javni red i mir, već je njegova majka u rastresenosti nešto rekla vozaču, dok je njemu bilo toliko slabo da je samo gledao da to obavi. Vozača i DR nije ničime polio, već je prije izlaska iz autobusa imao u ruci nepravilno zatvoren Pepsi, te je vozaču htio čestitati Božić, a Pepsi je počeo teći ne zna kako te ga vozač gurnuo rukom iz autobusa, tako da je gotovo pao na leđa. Vozač je za njim izašao iz autobusa te se htio s njim fizički obračunati, u čemu ga je spriječila DR, a vozač je rekao da će pozvati policiju, a on mu je odgovorio da je zove, da će tamo pričekati i dati policiji podatke, a potom je otišao.

3. U postupku su saslušani svjedoci ČR, DR, VR, provedeno je suočenje okrivljenika i svjedoka ČR i DR, pročitana je obavijest počinitelju prekršaja od 15.12.2024., te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 07.05.2026., iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik bio kažnjavan.

4. Svjedok ČR naveo je da je predmetne zgode kao vozač autobusa u organizaciji putničke agencije Rudi express, prevozio izletnike te ga je oko 5 km od Ptuja okrivljenik zamolio da stane, jer mu je potrebno urinirati, što nije mogao, jer se ne smije zaustavljati na cesti, ali je okrivljeni usprkos tome, što mu je rekao da će za par minuta stati na prvoj benzinskoj postaji, urinirao u bocu na prednjem djelu autobusa kod prednjih vrata, a potom je ipak zaustavio vozilo na benzinskoj postaji, nakon čega su ubrzo stali na predviđenom mjestu Tepanju, da bi ga prilikom izlaska i ulaska u autobus okrivljenik vrijeđao da je "govnar, da mu pička materina i tome slično", zbog čega mu je cijelo putovanje bilo jako stresno. Isto se ponovilo i po zaustavljanju na Bledu prilikom ulaska i izlaska iz autobusa, potom u Ljubljani, a tada je okrivljenik i provalio u WC koji zbog hladnoće nije bio u funkciji, jer u zimi voda smrzava. Nakon svega je ostavio putnike u Varaždinu, potom u Puščinama, gdje ga je okrivljenik osim što ga je vrijeđao već navedenim riječima i polio s urinom koji je čuvao u boci, a jednako je polio i vodiča putovanja DR, jer je sjedila naprijed. Na pitanje da li je siguran da je u plastičnoj boci bio urin, svjedok je odgovorio da je siguran, jer dok je netko poliven urinom tada je siguran da se radi o urinu, a ne nečemu drugome.

4.1. Prilikom suočenja okrivljenik je naveo da nisu točni navodi svjedoka da bi ga vrijeđao, već mu je svjedok na njegovo pitanje odgovorio da u autobusu nema WC. Nije točno da bi provalio u WC već ga je svjedok otključao nakon što su ga putnici ispitivali zašto nije otključao WC da ne mora urinirati pred 80 putnika, i starijih i mlađih, te je ostao kod navoda obrane da nije svjedoka kao niti gđu. DR polio s urinom već s nepravilno zatvorenim pićem Pepsi kad je svjedoku želio čestitati Božić, a urin je ostavio na prvoj benzinskoj postaji. Svjedok je naveo da nisu točni navodi okrivljenika da bi ga slučajno polio s pićem Pepsi, već ga je namjerno polio sa tekućinom u većoj plastičnoj boci većeg grla i to od glave do pete, jaknu je morao baciti, konstantno ga je vrijeđao, a na kraju prilikom izlaska iz autobusa, isto tako mu je rekao da je "govnar, da će dobiti svoje i da mu pička materina", a kada ga je polio rekao mu je "evo ti sad na" tako da se ne radi o slučajnom polijevanju, već namjernom, a nije mogao nasrnuti na njega, jer je bio vezan sigurnosnim pojasom, a siguran je da je zalio gđu.Vegh, jer se žalila na smrad svoje odjeće i da jedva čeka da ide kući da se presvuče. Zbog ponašanja okrivljenika cijelo putovanje mu je bilo izrazito stresno. Nije mogao fizički napasti okrivljenika, jer nakon što ga je polio izašao je iz vozila, a u vrijeme kada je i on izašao, okrivljenik se već udaljio. Tijekom putovanja pokušavao je smiriti okrivljenika navodeći mu da je vrijeme Adventa. Okrivljenik ga je vrijeđao riječima "ti si govnar, najveći govnar, dobit ćeš svoje, pička ti materina" i stalno "govnar". Posebno je svjedok naveo da je odmah pozvao policiju na autobusnom stajalištu kod iskrcaja putnika, te je pozvan da prijavu izvrši u postaji. Svjedok je naveo da ne poznaje VR. Oboje su ostali kod svojih navoda i protivili se suprotnima.

5. Svjedokinja DR navela je da je kao turistički vodič u organizaciji agencije Rudi ekspres 14.12.2024. sjedila do vozaču autobusa, s desne strane, a istog dana u 21,10 sati u Puščinama kada je propuštala putnike iz autobusa doletio LR s kata autobusa, vozača zalio s tekućinom iz plastične boce vozača, a ona se okrenula da vidi o čemu se radi, a on je izašao iz autobusa i usput i nju zalio što nije odmah zamijetila, već kada joj je dok je potom prolazila autobusom, putnica rekla da smrdi na urin. Nije čula što je okrivljenik rekao vozaču, ali je vidjela da ga je namjerno zalio dok je isti bio vezan sigurnosnim pojasom. Nije se sjetila veličine plastične flaše. Kad je okrivljenik izašao van, maramicama su čistili šofer šajbu, autobus naprijed je imao miris po urinu. Sve navedeno je vidio cijeli autobus. Na pitanje zašto je došlo do navedenog, svjedokinja je odgovorila da je ujutro kad su krenuli prije prvog zaustavljana okrivljenik tražio da mora na WC, na što je pitala vozača mogu li negdje stati, a on mu je odgovorio za par kilometara na benzinskoj u Ptuju, čime je okrivljenik bio iznerviran, te je urinirao na prednjoj strani autobusa okrenut u kutu u plastičnu bocu, leđima okrenut prema njoj, a nije vidjela o kakvoj se boci radilo. Tijekom putovanja okrivljenik se obraćao vozaču, ali ne zna točno kojim riječima, ali su iste bile povišenog tona iznerviranog ponašanja. Nakon što je majka okrivljenika izašla iz autobusa, upozorila je okrivljenika na njegovo ponašanje, govoreći mu da bi sada bilo dosta. Jedna joj je putnica rekla da je okrivljenik par puta odlazio u WC, iako je ona znala da je WC zaključan, ta putnica je sjedila u blizini. Nije pratila ponašanje okrivljenika prema vozaču, točno je da su stali u Tepanju, Bledu i Ljubljani.

5.1. Prilikom suočenja okrivljenik je naveo da nisu točni navodi svjedokinje da bi vozača zalio s urinom, jer je isti ostavio na prvoj benzinskoj postaji prije Ljubljane. Na što je svjedokinja izjavila da ona to ne zna, ali da joj je poznato da je sve smrdjelo po urinu nakon što je okrivljenik okrenuo bocu na vozača. Sve se dogodilo jako brzo. Okrivljenik je naveo da mu je naknadno vozač dao ključ od WC-a gdje je on išao urinirati, iako u njemu nije bilo vode, pa se možda zato širio miris urina, na što je svjedokinja navela da joj je osoba nakon predmetnog incidenta rekla da smrdi po urinu, dok se prije nego je okrivljenik zalio vozača, miris urina nije osjećao, niti se tko na njega žalio. Čula je da je majka okrivljenika vikala na vozača braneći sina, u smislu da ga vozač sramoti. Oboje su ostali kod svojih navoda i protivili se suprotnima.

6. Svjedokinja VR navela je da je bila organizator predmetnog izleta, u vrijeme kada je majka okrivljenika radila kod njih, ona je majci okrivljenika dozvolila da i njen sin ide na put. Sjedila je iznad vozača na katu, a nije čula da bi tijekom puta okrivljenik razgovarao s vozačem. Nije se sjetila na kojem sjedalu su sjedili okrivljenik i njegova majka, niti na kojem mjestu izlaze stepenice koje vode na kat, prvi puta se vozila u takvom autobusu. O predmetnom događaju ništa ne zna, iako je bila organizator putovanja. Iz putničke agencije Rudi expressa naknadno su ju kontaktirali te je tek tada saznala da se navodno nešto dogodilo na putu. Na pitanje svjedokinji da li je znala da u autobusu WC ne radi, navodi da nije znala, a niti je znala da okrivljenik ima potrebu za istim. Nakon završetka puta otišla je iz autobusa i nije uopće razgovarala s vozačem, niti joj se on obratio.

7. Nakon provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenika te iskaza svjedoka ČR i DR, njihovog suočenja s okrivljenikom, saslušanja svjedokinje VR, Sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio.

8. Naime, okrivljenik se tereti da je predmetne zgode u autobusu prilikom organiziranog izleta putničke agencije Rudi Expres, tijekom cijelog putovanja vikao i galamio te pogrdnim riječima "govno najveće, najveće govno ovoga svijeta, pička ti materina" vrijeđao vozača navedenog autobusa ČR, te da je na autobusnom stajalištu, prilikom izlaska iz autobusa nastavio vrijeđati vozača navedenog autobusa ČR istim riječima, nakon čega je njega i vodiča putovanja DR, polio urinom iz plastične boce, u koju je ranije unutar autobusa urinirao,

8.1. U postupku nije sporno da se događaj zbio u autobusu na kat koji je bio pun putnika za vrijeme organiziranog putničkog izleta te ispred autobusa na autobusnom stajalištu, zbog čega je Sud ocijenio da se događaj zbio na javnom mjestu.

8.2. Odredbom čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br.5/90 - pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94, 47/23), propisano je da se na javnom mjestu ne smije ponašati na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

8.3. Okrivljenik poriče počinjenje terećenog prekršajnog djela, ističući da je zbog kašnjenja autobusa prehladio mjehur te da mu je bilo onemogućeno korištenje WC-a u autobusu, zbog čega je urinirao u plastičnu bocu na prednjem dijelu autobusa, jer mu vozač nije htio zaustaviti autobus sa strane. Okrivljenik se mijenja obranu u početku navodeći da vozača i DR ničime nije polio, a potom navodi da je bezalkoholnim pićem, koje je prije izlaska iz autobusa imao u ruci, a bilo je nepravilno zatvoreno, te je htio vozaču čestitati Božić, ali je piće počelo teći i vozač ga je gurnuo rukom iz autobusa tako da je gotovo pao na leđa dok je urin iz plastične boce, u koju je ranije unutar autobusa urinirao ranije bacio. Vozač se s njim htio fizički obračunati i rekao je da će pozvati policiju. Svjedok ČR u cijelosti je potvrdio točnost činjeničnih navoda optužnog prijedloga i prilikom suočenja s okrivljenikom, navodeći da ga je okrivljenik konstantno tijekom cijelog puta vrijeđao riječima "ti si govnar, najveći govnar, dobit ćeš svoje, pička ti materina" i stalno "govnar", a da je policiju pozvao odmah na Autobusnom kolodvoru kod zadnjeg iskrcaja putnika. Svjedokinja DR potvrđuje da je okrivljenik vozača ČR namjerno polio tekućinom iz plastične boce, kao i da je okrivljenik urinirao u plastičnu bocu za vrijeme vožnje, a da je i nju zalio tekućinom iz plastične boce, a da su po odlasku okrivljenika maramicama čistili šofer šajbu, te je autobus naprijed imao miris po urinu, kao i ona nakon što ju je okrivljenik zalio što joj je rekla i jedna od putnica. Isto tako ova je svjedokinja potvrdila da se okrivljenik vozaču tijekom putovanja obraćao povišenim iznerviranim tonom, iako se nije mogla sjetiti riječi kojima mu se obraćao. Svjedokinja VR navela je da joj ništa o predmetnom prekršajnom djelu nije poznato, iako je bila organizator predmetnog putovanja.

8.4. Sud je u cijelosti prihvatio vjerodostojnim iskaze svjedoka ČR i DR koji su ponašanje okrivljenika predmetne zgode opisali detaljno i uvjerljivo, a koji potvrđuju činjenične navode optužnog prijedloga, a njihovi se iskazi podudaraju u bitnim činjenicama, logični su i životno objektivni, a isti su prilikom davanja iskaza djelovali iskreno i uvjerljivo, dok se pojedine razlike u njihovim iskazima mogu pripisati činjenici da im zapažanja nisu mogla biti istovjetna, jer se nisu konstantno nalazili na istom mjestu, niti su mogli biti usredotočeni na iste okolnosti.

8.5 Iz iskaza svjedoka ČR i DR nesporno proizlazi da je ponašanje okrivljenika prema svjedoku ČR bilo neprimjereno i prelazilo granice pristojnog i primjerenog ponašanja na javnom mjestu u autobusu punom putnika kada ga je grubo vrijeđao riječima navedenim u optužnom prijedlogu i to kao vozača autobusa na kat koji je tijekom vožnje odgovoran za živote putnika koje prevozi, zbog čega je Sud ponašanje okrivljenika ocijenio drskim i bezobzirnim, posebno, jer je i sam svjedok ČR navodio da mu je zbog ponašanja okrivljenika cijeli put bio izrazito stresan. Nadalje okrivljenik u postupku konstantno navodi sebe kao žrtvu, nastojeći problem projicirati na vozača ČR, koji je navodno kasnio, potom mu nije dao ključ od WC-a, niti je htio zaustaviti autobus. Navedeno poriče svjedok navodeći da WC nije bio u funkciji, jer zbog hladnoće voda smrzava, a da se zaustavio na prvom mogućem mjestu za zaustavljanje, što potvrđuje i svjedokinja DR. Da okrivljenik ne govori istinu utvrđeno je iz njegovih navoda da mu je vozač otključao WC u autobusu, što međutim svjedok poriče navodeći da je okrivljenik provalio u WC, a svjedokinja DR, je navela da joj je putnica rekla da je okrivljenik par puta odlazio u WC, iako je ona znala da je WC zaključan. Nadalje je svjedokinja potvrdila da je sve smrdjelo po urinu nakon što je okrivljenik namjerno zalio vozača tekućinom iz plastične boce. Nadalje nisu logični navodi okrivljenika kada navodi da ga je okrivljenik na kraju putovanja odgurnuo na način da je skoro pao iz autobusa, a potom pozvao policiju, nakon cjelodnevne vožnje u Sloveniju, zbog ponašanja okrivljenika koji ga je slučajno, kako to navodi okrivljenik, zalio bezalkoholnim pićem kada mu je htio čestitati Božić. Slijedom navedenog, Sud nije povjerovao navodima obrane okrivljenika da nije počinio terećeni prekršaj, već je iste ocijenio nedovoljno uvjerljivima, usmjerenim izbjegavanju prekršajne odgovornosti. reda i mira.

9. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđena točnost činjeničnih navoda predmetnog optužnog prijedloga, te je zaključeno da je okrivljenik na način opisan u izreci ove presude povrijedio citiranu materijalnu odredbu čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br.5/90 – pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), te je na taj način ostvario obilježja terećenog prekršaja koja određuje da je na javnom mjestu zabranjeno vikati, svađati se, tuči se ili na drugi za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

10. Prilikom odlučivanja o kazni, okrivljeniku je uzeta u obzir težina prekršaja, sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl.36 st.2 Prekršajnog zakona, olakotne okolnosti nisu utvrđene dok je kao otegotna okolnost cijenjena ranija kažnjavanost, zbog čega je Sud okrivljeniku izrekao minimalno propisanu novčanu kaznu, smatrajući da se opravdano može očekivati da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakve ili slične prekršaje.

11. Izreka o troškovima postupka temelji se na propisu čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od 50,00 eura.

U Čakovcu, 11. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Elena Štrok

Maja Moharić

Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl.194 st.2 Prekršajnog zakona protiv ove dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenik,

2. Tužitelj,

3. Za spis,

4. Za izvršenje.