Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-498/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 3. veljače 2026. poslovni broj: Psp- 46/2022-24, 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Psp-46/2022-24 od 3. veljače 2026. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Točka III. izreke prvostupanjskog rješenja nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu stana koja se nalazi u zgradi koja pripada nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica]/zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stana u prizemlju koji ima ulaz sa južne strane kako je to označeno crvenim poprečnim linijama na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja ovlaštenog geodeta Veting d.o.o., i to na način da je promijenio bravu ulaznih vrata i zauzeo posjed stana te onemogućio tužitelja u posjedu i korištenju istog, zatim da se naloži tuženiku da u roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje i vrati tužitelju oduzeti mirni posjed naprijed navedenog stana na način da mu preda ključeve ulaznih vratiju stana i napusti posjed istog te na taj način omogući tužitelju ulazak i neposredan posjed i zabrani tuženiku svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kn. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

1.1. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak isplatom iznosa od 500,00 EUR u roku od 15 dana dok je u točki III. izreke odbijen u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka na ime sudskih pristojbi.

2. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak, a podredno da pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u žalbi ne iznosi u kojem dijelu pobija prvostupanjsko rješenje pa je ovaj sud na temelju članka 365. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članaka 381. istog Zakona, uzeo da isto pobija u odbijajućem dijelu točke I. izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke. Posljedično navedenom, u točki II. izreke ovog rješenja, utvrđeno je da prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke u kojoj je tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška ostaje neizmijenjeno.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Polazeći od predmeta spora u kojem tužitelj zahtijeva posjedovnu zaštitu posljednjeg mirnog posjeda nekretnine kčbr. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina] koja čini stan pobliže opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja, te odredbe članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) kojim je propisana sudska zaštita posljednjeg mirnog posjeda , sud prvog stupnja je na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih provedenim dokazima i to čitanjem pisanih isprava, saslušanjem svjedoka VS, saslušanjem stranaka, provedenim dokazom geodetskim vještačenjem po tvrtki Veting d.o.o. kao i uvidom u pribavljene ovršne predmete istog prvostupanjskog suda Ovr-417/2015 i Ovr-3147/2018 te vanparnični predmet broj R1-61/2022, utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

[katastarska općina]

- da se između parničnih stranaka vodilo više sudskih postupaka vezano za posjed nekretnine pri Općinskom sudu u Puli-Pola u kojim je tužitelj uvijek bio na aktivnoj strani, a tuženik na pasivnoj strani

- da se prvo vodio parnični postupak radi predaje u posjed predmetne nekretnine u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda posl.br. P-582/2008-19 od 1. veljače 2013. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju preda predmetnu nekretninu u posjed

- da je po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelju na temelju pravomoćne i ovršne presude određena ovrha protiv ovdje tuženika kao ovršenika u ovosudnom predmetu posl.br. Ovr-417/2015 u kojem postupku je i provedena ovrha uvođenjem ovdje tužitelja u posjed predmetne nekretnine promjenom brave ulaznih vrata u prizemlju što je zapisnički konstatirano na očevidu održanom 22. ožujka 2017.

- da je tužitelj ponovno pokrenuo, drugi po redu, ovršni postupak protiv ovdje tuženika kao ovršenika i to na temelju istog ovršnog naslova radi predaje u posjed iste nekretnine u predmetu posl.br. Ovr-314/2018 u kojem je isprva doneseno rješenje o ovrsi koje je potom prihvaćanjem žalbe ovdje tuženika kao ovršenika ukinuto te je prijedlog za ovrhu tužitelja odbačen pravomoćnim rješenjem od 1. listopada 2018. uz obrazloženje da je u prethodnom ovršnom postupku konzumirana zaštita pružena istom ispravom

- da je tužitelj 2. ožujka 2022. podnio prijedlog za osiguranje dokaza protiv ovdje tuženika predloživši provođenje uviđaja na predmetnoj nekretnini radi utvrđenja tko je u posjedu iste kako bi došao do saznanja tko bi bio pasivno legitimiran u posjedovnoj parnici koju namjerava pokrenuti radi posjedovne zaštite te je u tom predmetu posl.br. R1-61/2022 na uviđaju tuženik kao protustranka potvrdio da je upravo on u posjedu predmetne nekretnine.

6.1. Nastavno, rukovodeći se člankom 21. stavkom 3. ZV prema kojem pravna zaštita posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj prekludiran u traženju posjedovne zaštite na kakvu tužbenim zahtjevom pretendira:

- jer tužitelj niti u tužbi, a niti u prijedlogu za osiguranje dokaza ne navodi kada je saznao za čin smetanja iako mu je to moralo biti poznato neovisno o saznanju o osobi koja je smetanje počinila, već samo paušalno i neodređeno u historijatu tužbe navodi da je za neovlašteno smetanje saznao prije podnošenja tužbe

- jer je iz iskaza stranaka i svjedoka VS (tuženikovog oca) utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine raspolaganjima tuženika u svrhu osiguranja zajma kojeg je tužitelj dao ocu tužitelja VS

- jer je tužitelj u posjed stana uveden putem suda kojom prilikom predmetna nekretnina nije oslobođena od zatečenih stvari već su iste popisane i ostavljene u nekretnini

- jer je iz iskaza tuženika utvrđeno da je tuženik nastavio koristiti predmetnu nekretninu i nakon formalne predaje tužitelju u sklopu ovršnog predmeta posl.br. Ovr-417/2015

- jer je iz iskaza stranaka utvrdio da je u korist tužitelja donesena i presuda kojom je naloženu tuženiku da tužitelju plati iznose u visini najamnine za korištenje predmetne nekretnine što govori u prilog navodima tuženika o tome da je on u neprekidnom posjedu stana,

pa imajući u vidu da je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo drugi po redu ovršni postupak protiv ovdje tuženika kao ovršenika radi predaje u posjed iste nekretnine , konačno zaključuje da je tužitelj saznanje o tome da je tuženik ponovno ušao u posjed predmetne nekretnine imao već u trenutku podnošenja drugog prijedloga za ovrhu, dakle 21. lipnja 2018. zbog čega je protekao i subjektivni i objektivni rok za zahtijevanu sudsku zaštitu posljednjeg mirnog posjeda, a da je pokretanjem postupka osiguranja dokaza 2. ožujka 2022. tužitelj samo pokušao prenositi prekluziju i "stvoriti" preduvjet za pokretanje posjedovne parnice pri tome ujedno ukazujući da je prijedlog za osiguranje tužitelj podnio upravo protiv tuženika kao protustranke u tom postupku.

7. Drugostupanjski sud je na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od naprijed navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Tužitelj u žalbi smatra da je pobijano rješenje u bitnom protivno obvezi suda da u smislu članka 338. ZPP u obrazloženju jasno i razumljivo navede zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložili, koje je od tih činjenica utvrđivao i zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te da je posebno trebao navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a isto tako je, radi omogućavanja da se presuda kvalitetno provjeri, morao dati svoje stajalište o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao razloge u tijeku postupka, pri tome tvrdeći da se sadržaj pobijanog rješenja gotovo u cijelosti iscrpljuje u mehaničkom prenošenju sadržaja isprava i iskaza svjedoka i stranaka, bez da se za ona stvarno sporna pitanja daju logični, razumljivi i uvjerljivi razlozi, pa da se poradi navedenog ni sama pobijana presuda ne može ispitati i provjeriti.

9. Ispitivanjem pobijanog rješenja u pravcu naprijed navedenih žalbenih navoda ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP jer je protivno žalbenim navodima kojima tužitelj reproducira sadržaj članka 338. stavka 4. ZPP koji propisuje što obrazloženje presude, odnosno rješenja primjenom članka 381. ZPP, mora sadržavati, sud prvog stupnja sumarno iznio činjenične navode tužbe i odgovora na tužbu, činjenice koje je utvrđivao i zašto, naveo je dokaze koje je radi utvrđenja tih činjenica proveo i kako ih je ocijenio, a isto tako naveo je i odredbe materijalnog prava kojima se rukovodio radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Obzirom između parničnih stranaka nije bilo dvojbe što je predmet spora, a da je tuženik u odgovoru na žalbu istakao prigovor prekluzije za zahtijevanu posjedovnu zaštitu, dok je tuž itelj na održanom pripremnom ročištu iznio razloge zbog kojih osporava takav prigovor, to je prvostupanjski sud pravilno usmjerio dokazni postupak na utvrđenje osnovanosti odnosno neosnovanosti tog prigovora tuženika. Kako tijekom postupka prvostupanjski sud nije donosio nikakve odluke o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima bi trebao dati razloge u obrazloženju pobijanog rješenja, to su takve tvrdnje tužitelja protivne stanju spisa predmeta.

10. Budući je sud prvog stupnja iznio dostatne, logične, neproturječne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio utvrđenje da je tužitelj predmetnu tužbu podnio nakon proteka člankom 21. stavkom 3. ZV propisanog subjektivnog i objektivnog roka istekom kojeg prestaje pravo na zaštitu posjeda , te da pobijano rješenje nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati, to nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju konkretizira tužitelj u žalbi.

11. U žalbi tužitelj ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 8. ZPP odnosno da je uopće nije primijenio zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP. Takvi žalbeni navodi ocijenjeni su neosnovanim jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice na kojima je temeljio utvrđenje da je tužitelj predmetnu tužbu podnio nakon proteka prekluzivnog roka propisanog člankom 21. stavkom 3. ZV, utvrdio prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim, logičnim i razumnim razlozima koji imaju uporište u provedenim dokazima, poglavito u sadržaju ovršnih postupaka posl.br. Ovr-417/2015 i Ovr-3147/2018. U ovom potonjem ovršenom postupku tužitelj je ponovno podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne presude posl.br. P-282/2008-19 od 1. veljače 2013., a iz kojeg prijedloga proizlazi da mu tuženik nije predao nekretninu odnosno da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 21. svibnja 2018. tužitelj imao saznanja da mu je ponovno oduzet posjed nekretnine kčbr. [katastarska čestica]/zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o podnošenju tužbe nakon proteka prekluzivnog roka propisanog člankom 21. stavkom 3. ZV te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja u kojima iznosi razloge zbog kojih nije mogao imati saznanje o osobi koja bi učinila smetanje posjeda oduzimanjem nekretnine kčbr. [katastarska čestica]/zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana, koji mu je prethodno u ovršnom postupku posl.br. Povrv-417/2015 predan u posjed, a koji postupak je pokrenuo na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda posl.br. P-582/2008-19 od 1. veljače 2013. kojom je tuženiku naloženo predati tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica]/zgr. upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je saznanje o tome tko je smetao posjed predmetne nekretnine stekao tek u postupku osiguranja dokaza kada je proveden očevid 28. lipnja 2022. pri tome ukazujući da je jednom prilikom išao razgovarati sa VS i DS te vidio da tamo živi DS s djetetom pa da je stoga i ona mogla učiniti smetanje posjeda u sporno vrijeme.

13. Tužitelj u žalbi stavlja naglasak na subjektivni rok od 30 dana računajući taj rok isključivo od dana kada je saznao za počinitelja smetanja na očevidu provedenom u postupku osiguranja, opravdavajući se mogućnošću da je smetanje mogla izvršiti DS ili VS, otac tuženika, dok ne iznosi nikakve razloge za pobijanje utvrđenja prvostupanjskog suda da je za činjenicu da mu je oduzet posjed nekretnine promjenom brave na ulaznim vratima saznao još 2018. koje godine je podnio novi prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika na temelju iste pravomoćne presude prvostupanjskog suda posl.br. P-582/2008-19 od 1. veljače 2013.

14. Kako je prema iskazu tuženika predmetnu nekretninu nastavio koristiti i nakon što je ista u ovršnom postupu posl.br. Ovr-417/2015 kčbr. [katastarska čestica]/zgr. formalno predana tužitelju u posjed (zapisnik s očevida od 22. ožujka 2017.) te da je tužitelj za činjenicu da mu je ponovno oduzet posjed saznao svakako tijekom 2018. kada je ponovno podnio prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine i da je do podnošenja predmetne tužbe 28. srpnja 2022. svakako protekao rok od godinu dana u kojem je najkasnije mogao zahtijevati posjedovnu zaštitu računajući od dana nastalog smetanja, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je po proteku tog roka tužitelju prestalo pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu i zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

15. Kako iz naprijed navedenih razloga nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti kao ni bitne povrede koje ističe tužitelj u žalbi te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbivši tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo, to je na temelju članka 380. točke 2. u vezi članka 368. stavka 1. ZPP ovaj sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u pobijanim točkama I. i II. izreke, dakle i u odluci o troškovima postupka u vezi koje tužitelj ne iznosi konkretne razloge pobijanja očito je pobijajući posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, a da prvostupanjski sud u odluci o troškovima ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec