REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-651/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu Sonji Alač kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po pun. Milanu Samardžiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi predaje u posjed i isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 13. travnja 2026., 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 3 predati tužiteljima 1. RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. GK EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenu na skici lica mjesta, na listu broj 7 nalaza i mišljenja geodetskog vještaka ŠK, od prosinca 2024.g., koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari, svakom u 1/3 dijela, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 3 platiti tužiteljima iznos od 99.542,10 EUR/750.000,00 KN uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn, od 1. srpnja 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. kolovoza 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. rujna 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. listopada 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. studenog 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. prosinca 2016.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. siječnja 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. veljače 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. ožujka 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. travnja 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. svibnja 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. lipnja 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. srpnja 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. kolovoza 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. rujna 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. listopada 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. studenog 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. prosinca 2017.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. siječnja 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. veljače 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. ožujka 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. travnja 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. svibnja 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. lipnja 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. srpnja 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. kolovoza 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. rujna 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. listopada 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. studenog 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. prosinca 2018.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. siječnja 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. veljače 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. ožujka 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. travnja 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. svibnja 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. lipnja 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. srpnja 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. kolovoza 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. rujna 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. listopada 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. studenog 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. prosinca 2019.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. siječnja 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. veljače 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. ožujka 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. travnja 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. svibnja 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. lipnja 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. srpnja 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. kolovoza 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. rujna 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. listopada 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. studenog 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. prosinca 2020.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. siječnja 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. veljače 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. ožujka 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. travnja 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. svibnja 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. lipnja 2021.g.

- na iznos od 1.659,03 EUR /12.500,00 kn od 1. srpnja 2021.g.

pa sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženom parnični trošak u iznosu od 200,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 1. srpnja 2021., koju podnosi protiv tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb i ĆK, kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], radi predaje u posjed nekretnine i dr., tužitelji navode da su suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi cesta površine 515 m2, odnosno katastarske oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], svaki u 1/3 dijela. Navedenu nekretninu tuženi i ĆK, kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], da koriste bez ikakvog valjanog pravnog osnova i to na način da je tuženi preko iste nasuo asfalt preko njezine čitave površine, a ĆK, kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], koji je ranije također bio tuženi u ovome postupku, da istu koristi kao parkiralište za goste lokala u površini od cca 100 m2. Tužitelji ističu da su se obratili ĆK, kao vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], u svezi rješenja nastalog spora, kako za korištenje nekretnine tako i za predaju u posjed, ali da isti ne podiže pristigle pošiljke. Tužitelji u tužbi navode da traže od tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb i ĆK predaju u posjed predmetne nekretnine i naknadu za korištenje predmetne nekretnine odnosno radi stjecanja bez osnove. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prema podacima zk odjela da ima površinu 515 m2, slijedom čega da tužitelji za zadnjih pet godina potražuju od tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb iznos od 750.000,00 HRK (24 kn/m2 x 515 m2), uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a od ĆK iznos od 144.000,00 HRK (24 kn/m2 x 100 m2) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Za istaknuti je da su tužitelji povukli tužbu u odnosu na ĆK, kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], kao tuženoga, te da je rješenjem od 14. studenoga 2022. utvrđeno da je tužba u odnosu na istoga povučena.

Tužitelji su ustrajali kod tužbe u odnosu na tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb (u nastavku: tuženi) te su nakon provedenog uviđaja i geodetskog vještačenja, u podnesku od 22. kolovoza 2025. precizirali tužbeni zahtjev na način kako je to opisano tu točki I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2022. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe da predmetna nekretnina čiju predaju u posjed tužitelji zahtijevaju od tuženog, jest opće dobro odnosno javno dobro u općoj uporabi, sijedom čega da tužitelji ne mogu s uspjehom tražiti njihovu predaju u posjed. Tužitelji da ne mogu biti vlasnici prijepora, slijedom čega i nisu aktivno legitimirani na podnošenje ove tužbe. S obzirom na to da je predmetna nekretnina nedvojbeno cesta, kako to tvrde tužitelji, tužitelji da ne mogu s uspjehom tražiti predaju u posjedu navedene nekretnine s obzirom na to da bi se to, a kako se radi o općem dobru odnosno javnom dobru u općoj uporabi, protivilo općem interesu. Kako opće dobro odnosno javno dobro u općoj uporabi ne može biti u ničijem vlasništvu, pa ni tužiteljevom, to tuženi nije dužan tužiteljima predati u posjed predmetnu nekretninu kako to tužitelji zahtijevaju tužbenim zahtjevom. Tuženi nadalje osporava od strane tužitelja zatraženu naknadu za korištenje predmetne nekretnine, kako po pitanju osnovanosti, tako i po pitanju visine. Kako tužitelji ne mogu biti vlasnici prijepora koji jest opće dobro odnosno javno dobro u općoj uporabi, to da isti ne mogu tražiti naknadu za korištenje predmetne nekretnine kako to traže u ovome postupku. Tuženi predlaže odbijanje tužbenog zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelji su na ročištu od 14. studenoga 2022. naveli da su zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine iz čega da slijedi njihova aktivna legitimacija. Ističu da je nesporno da su uknjiženi na predmetnoj nekretnini, kao i što su uknjiženi na k. č. br. [katastarska čestica], te da je činjenica da je cesta tuda prošla, da je prošla preko bivše čestice, međutim da je ostalo 630 m2 na kojoj su tužitelji uknjiženi i zbog toga da su pokrenuli ovaj spor.

4. Tuženi je naveo da je na stranici 28 posjedovnog lista predmetna čestica koja je u katastru upisana kao 90676/7 kao javno dobro-ceste, a u naravi parking po čl. 4 Zakona o cestama čini dio javne ceste. Ta cesta da je evidentirana je u katastru, a po čl. 123 Zakona o cestama takve ceste izgrađene prije 2011. da se mogu prijavnom listom i geodetskim elaboratom upisati u zemljišne knjige kao cesta bez obzira na dotadašnje stanje u zemljišnim knjigama.

5. Tužitelji su naveli da je nesporno da je u katastru upisana cesta, međutim tužitelji da su zemljišnoknjižni vlasnici, te da traže svoje pravo kao zemljišnoknjižni vlasnici.

6. U podnesku od 24. siječnja 2023. tuženi je naveo da je predmetna nekretnina, čiju predaju u posjed tužitelji traže, javna cesta, konkretno državna cesta, oznake D8. Kao takva da je upisana u zemljišnim knjigama i katastru te da navedeno predstavlja i u naravi. Ista da je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] te označena u posjednici – cesta. U posjedovnom listu da ista čini dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je upisana u k. o. [katastarska općina] te jednako tako označena kao cesta, dok da je kao posjednik navedeno javno dobro – ceste. Nedvojbeno da je i zapravo nesporno u ovome postupku, jer tako tvrde i tužitelji, da predmetna nekretnina i u naravi čini cestu. Stoga da je prijepor tj. predmetna nekretnina zemljišnoknjižno, katastarski i u naravi javna cesta – dio državne ceste. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 3. Zakona o cestama da je propisano da su državne ceste javne ceste. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o cestama da je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o cestama da je propisano da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim Zakonom o cestama. Također, odredbom članka 35. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Tužitelji da ne mogu biti vlasnici i posjednici dijela javne ceste. Slijedom toga, s obzirom na to predmetno zemljište čini javnu cestu to da tužitelji nisu niti mogu biti vlasnici predmetnog zemljišta niti isto imati u posjedu, slijedom čega da nisu aktivno legitimirani na podnošenje predmetne tužbe. Kako predmetna nekretnina čini javu cestu, konkretno državnu cestu oznake D8, a javne su ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te kako se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecat i stvarna prava, to tužitelji ne mogu biti vlasnici ili posjednici predmetne nekretnine niti su aktivno legitimirani zahtijevati predaju u posjed iste od tuženog kako to zahtijeva ju tužbom. Nadalje, odredbom članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano kako pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je u pogledu te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Iz navedenoga razloga da su neosnovane tvrdnje tužitelja da su vlasnici predmetnog zemljišta s obzirom na to da sukladno odredbi članka 170. ZV i članka 3. ZC predmetno zemljište kao dio javne ceste, se smatra izvlaštenim , te se radi o stvari koja nije u pravnom prometu. Pravo vlasništva tužitelja nad predmetnom nekretninom sve i da su ga do trenutka izgradnje ceste imali, da je prestalo zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti u kojem slučaju za tužitelje kao dotadašnje vlasnike nastupaju pravni učinci kao da je u pogledu te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Sve i da su tužitelji ranije bili vlasnici predmetne nekretnine da to više od trenutku izgradnje ceste nisu ni mogli biti. Tuženi ističe da je općepoznata činjenica da je cesta na tom dijelu na kojem se nalazi predmetna nekretnina izgrađena još početkom 1980-tih godina prilikom izgradnje obilaznice Crikvenica. Tuženi ističe da su tužitelji uz tužbu dostavili nepotpunu fotografiju predmetnog dijela ceste sa portala Google maps. Stoga da tuženi dostavlja jednu takvu potpunu fotografiju iz koje da je jasno vid ljivo da je snimljena još 2011.

7. U podnesku od 1. veljače 2023. tužitelji su naveli da je odredbama čl. 123. Zakona o cestama propisano da će se javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu tog zakona (do 2011.), za koje je izrađena snimka izvedenog stanja i koje su evidentirane u katastru, upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, bez obzira na postojeće stanje u zemljišnim knjigama, ali da će se takav upis provesti na temelju odluke iz članka 7. st. 2. tog zakona. Odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o cestama da je propisano da Odluku o razvrstavanju javnih cesta kojom se određuju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste i njihovom označavanju donosi ministar mora, prometa i infrastrukture, a koja Odluka se objavljuje u Narodnim novinama. U konkretnom slučaju, tužitelji da nisu našli da je prethodno citirana Odluka donesena/objavljena u odnosu na prijepor, a tuženi da istu ne dostavlja. Slijedom navedenoga, tužitelji drže da je tužbeni zahtjev osnovan budući je i u vrijeme podnošenja tužbe, a i danas, prijepor upisan kao suvlasništvo tužitelja u zemljišnim knjigama, a Odluka temeljem koje bi se takvo stanje eventualno moglo izmijeniti da nije objavljena niti je istu tuženi dostavio.

U podnesku od 14. veljače 2023. tužitelji su naveli da se tuženi izbjegava očitovati o bitnom elementu, a to je je li Odluka o razvrstavanju javnih cesta kojom se određuju autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste i njihovom označavanju, koju donosi ministar mora, prometa i infrastrukture iz čl. 7. st. 2. Zakona o cestama objavljena u Narodnim novinama. Tužitelji na rečeno upiru jer da je riječ o preduvjetu da bi se zemljišnoknjižno stanje eventualno izmijenilo. Za sada se ponovno ističe da je prijepor u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasništvo tužitelja. Zemljišne knjige da su javne isprave i odražavaju stvarno stanje. Ističu da nisu ispunjene pretpostavke iz gore citiranog Zakona i gore citiranih zakonskih odredbi. U vrijeme podnošenja tužbe, te u vrijeme podnošenja navedenoga podneska, tužitelji da su zemljišnoknjižni i stvarni vlasnici. Netočni da su navodi tuženog da je prijepor zemljišnoknjižno upisan kao cesta-dio državne ceste. U prilog navedenoj tvrdnji tuženi da ne dostavlja nijednu ispravu u prilog svojim tvrdnjama. Svi navodi tuženog da je prijepor po sili zakona izvlašten da su netočni, a također da se ističe da navodi tuženog da nisu u skladu sa zakonskim odredbama na koje se tužitelji pozivaju u svom podnesku od 1. veljače 2023. Činjenica je da je prijepor u zemljišnim knjigama upisan kao cesta u naravi, međutim kultura nekretnine ili što ona predstavlja u naravi, a to je doista „cesta“ da ne znači da je riječ o državnoj cesti i sam naziv cesta da ne znači da je ista javno dobro. Bezbroj da je primjera da „cesta“ može biti u privatnom vlasništvu, kao što je i u konkretnom slučaju. U prilog potonje rečenom da se ističe da je Zakon o cestama donesen prije 12 godina, što da je dovoljan razuman i objektivan rok za eventualni upis prijepora kao javnog dobra. Do takvog upisa da ni nakon 12 godina nije došlo, a što da nije posljedica sporosti administracije, neusklađenosti i sl. Prijepor da nije upisan u zemljišnim knjigama kao javno dobro iz jedinog i isključivog razloga što za to ne postoje zakonske pretpostavke.

8. Tuženi je očitujući se na navode tužitelja iz gore navedenoga podneska na ročištu od 1. ožujka 2023. naveo da je nedvojbeno da predmetno zemljište čini javnu cestu konkretno državnu cestu D8, te da sukladno Zakonu o cestama ista čini javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH te da se na istome ne mogu stjecati stvarna prava. Vlasništvo tužitelja da je neovisno od upisa u zemljišne knjige, a u kojoj je i upisano da se radi o cesti, jednako kao i posjedovnom listu, prestalo izgradnjom ceste i to sukladno članku 170. Zakona o vlasništvu, po kojem pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom vlasništva to više ne može biti, a u odnosu na ranijeg vlasnika da nastupaju pravni učinci kao da je provedeno potpuno izvlaštenje, pri čemu da se u smislu čl. 170. Zakona o vlasništvu ima u vidu čl. 3. Zakona o cestama koji propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi. Slijedom toga tužitelji da više ne mogu biti vlasnici i posjednici predmetnog zemljišta kao dijela javne ceste te da nisu aktivno legitimirani tražiti predaju u posjed prijepora od tuženog. Slijedom toga, tko je upisan kao vlasnik u gruntovnici i na koji način će se prijepor jednoga dana upisati kao javno dobro da nije ni od kakvog utjecaja u ovoj parnici, a o čemu da je tuženi i predao sudsku praksu koja je identična navedenom. Iz tog razloga da se tuženi izričito protivi bilo kakvim daljnjim dokazima kao suvišnim u ovoj pravnoj stvari. Uzgred rečeno odluke na koje se poziva ju tužitelji iako tuženi smatra da nisu od značaja u ovoj pravnoj stvari da su odluke o razvrstavanju javnih cesta koje su objavljene u Narodnim novinama i kao takve imaju snagu zakonskog akta koji je dostupan svima i koje tuženi nije dužan dostavljati.

9. U podnesku od 20. ožujka 2023. tužitelji su naveli da u svezi stalnog isticanja tuženog da je prijepor vlasništvo državnih cesta, osim do sada dostavljenoga vlasničkog lista, tužitelji dostavljaju i Odluku iz čl. 98. st. 2. Zakona o cestama. Ističu da je objavljivanje određene čestice u Odluci iz čl. 98. st. 2. Zakona o cestama preduvjet da bi se takva čestica upisala kao javno dobro. U prilog svojim tvrdnjama tužitelji dostavljaju odluku nadležnog Ministra u kojoj da se ne navodi predmetna čestica. Slijedom navedenoga, ni iz vlasničkog lista, a niti iz Odluke nadležnog Ministra da ne proizlazi da bi prijepor bio u vlasništvu tuženog. U prilog navedenoga da se navodi da je i činjenica da je Zakon o cestama stupio na snagu prije 12 godina, što da je više nego razuman rok da bi se eventualna prava tuženog upisala u zemljišne knjige.

10. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7 spisa), ortofoto snimke (stranica 8 spisa), fotografije (stranica 9 spisa), podneska tužitelja od 21. siječnja 2021. (stranice 10-12 spisa), potvrde o primitku (stranica 13 spisa), izvoda iz posjedovnog lista 1620 k. o. [katastarska općina] (stranice 68-100 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 129 spisa), prijepisa posjedovnog lista 1620 k. o. [katastarska općina] (stranice 130-131 spisa), ortofoto snimke (stranica 132 spisa), fotografije (stranica 133 spisa), te ostale dokumentacije dostavljene uz podnesak tuženog od 24. siječnja 2023. (stranice 134-144 spisa), te u preslike Odluke o razvrstavanju javnih cesta od 15. veljače 2021. s prilogom (stranice 162-253 spisa). Nadalje, 3. lipnja 2024. proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka ŠK, ovlaštene osobe vještaka geodeta GEO-JJ j.d.o.o. [adresa] (stranice 267-268 spisa), u čiji nalaz i mišljenje od prosinca 2024. s prilozima, koji je dostavljen u spis 13. siječnja 2025. (stranice 271-278 spisa), je sud izvršio uvid, kao i u očitovanje navedenoga vještaka od 2. lipnja 2025. (stranice 295-297 spisa), a na ročištu održanom 13. travnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 306-310 spisa).

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku financijske struke, a na okolnosti visine naknade za korištenje predmetne nekretnine, odnosno radi stjecanja bez osnove, jer je provođenje ovog dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog ranije navedenim, a u postupku provedenim dokazima.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je na način kako to stoji u izreci presude iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

11. Tužitelji u tužbi tvrde da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] cesta površine 515 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja nekretninu preko koje je tuženi nasuo asfalt preko čitave njezine površine, te traže od tuženog predaju u posjed te nekretnine, kao i naknadu za korištenje te nekretnine odnosno radi stjecanja bez osnove, i to za cjelokupnu površinu te nekretnine, s time da su u tužbi naveli da jedan dio te površine (od cca 100 m2) ĆK koristi kao parkralište za goste lokala.

U tužbi tužitelji navode da je predmetna nekretnina u naravi cesta površine 515 m2, katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nije sporno, a što proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7 spisa) da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] cesta površine 515 m2, i to svaki u 1/3 dijela.

Tuženi tvrdi, da neovisno o gore navedenom upisu u zemljišnim knjigama, da predmetna nekretnina predstavlja dio Državne ceste D8, kao javne ceste, i da ista predstalja javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu Republike Hrvatske, te da tužitelji ne mogu biti ni vlasnici niti posjednici dijela javne ceste.

Tuženi tvrdi da je cesta na tom dijelu na kojem se nalazi predmetna nekretnina, izgrađena još početkom 1980-tih prilikom izgradnje obilaznice Crikvenica, te da se iz fotografije predmetnog dijela ceste s portala Google maps vidi da je i 2011. na tom dijelu bila cesta.

Tužitelji nisu osporili gore navedeno, već tvrde da su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici navedene neketnine, te da nije proveden postupak izvlaštenja, tvrdeći da su vlasnici navedene nekretnine, iz kojeg osnova traže predaju u posjed te nekretnine te isplatu naknade za korištenje iste odnosno radi stjecanja bez osnove.

12. Na uviđaju održanom na licu mjesta u [adresa], tužitelji su pokazali kao neketninu čiju predaju u posjed traže u ovome postupku, asfaltiranu površinu [adresa], zajedno s ugibalištem, za koju površinu tužitelji tvrde da se jedan dio te površine koristi kao cesta, a jedan dio kao parkiralište.

U naravi se, a što je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, radi o asfaltiranoj površini tj. cesti, te o površini za koju tužitelji tvrde da se koristi kao parkiralište.

Vještak geodet ŠK iz [adresa] kao ovlaštena osoba GEO J-J j.d.o.o. [adresa] je u svom nalazu i mišljenju od 13. siječnja 2025. (stranice 271-278 spisa) navela da se prijepor pokazan po tužiteljima nalazi u ulici Kralja Tomislava, između kućnih brojeva 144 i 109C (trgovina Lidl). U naravi da je prijepor asfaltirana ulica – kolnik, u sjeveroistočnom dijelu nastavno na kolnik da je asfaltirana površina koja služi za parkiranje vozila.

Nadalje je vještak u nalazu i mišljenju navela da je zemljišnoknjižna čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao cesta u površini od 515 m2, formirana geodetskim elaboratom izrađenim od TOPOING d.o.o. Kastav broj 71/14 iz svibnja 2014., koji je potvrđen u katastru i zemljišnoj knjizi, te se vodi u arhivi katastra pod brojem 60/14.

Vještak je na skici lica mjesta (stranica 276 spisa) prikazala gore navedenu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je vidljiva i na fotografijama koje su dostavljene uz nalaz i mišljenje vještaka.

Iz gore navedenih fotografija koje prileže nalazu, te iz skica lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta, proizlazi da se ugibalište koje su tužitelji pokazali na licu mjesta kao prijepor, ne nalazi na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a i tužitelji su u svom iskazu naveli da se to ugibalište koje je prikazano na donjoj fotografiji na stranici 278 spisa koja prileži nalazu i mišljenju vještaka, nalazi na drugoj nekretnini , i to katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina nije predmetom ovoga postupka.

Tužitelji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka geodeta u pogledu identifikacije koja je izvršena od strane vještaka geodeta, a što je bio zadatak geodetskog vještačenja, te sud privaća nalaz i mišljenje vještaka, kao stručan i vjerodostojan.

Iz nalaza i mišljenja, te očitovanja vještaka geodeta, kao i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu te posjedovnog lista, proizlazi da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta cesta površine 515 m2, u katastru upisana u posjednovnom listu 1620 k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] adresa F [adresa], način uporabe cesta, posjednika javno dobro – ceste, [adresa], te dakle, predstavlja dio navedene katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, te očitovanja navedenoga vještaka proizlazi da je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana geodetskim elaboratom iz svibnja 2014., izrađenim od strane TOPOING d.o.o. Kastav, broj 71/14.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da su tužitelji 2006. ili 2007. kupili predmetnu nekretninu od BK i još nekih suvlasnika, te da su prilikom kupnje vidjeli da se u naravi radi o cesti, navodeći da se ta njihova nekretnina koju su kupili protezala i malo ispod i iznad ceste, gdje je bila površina za parkiranje.

Tužitelj FK je u svom iskazu naveo da za površinu koja se nalazila iznad ceste, da ne može sa sigurnošću tvrditi je li ta površina u to vrijeme kada su oni kupili tu nekretninu bila djelomično asfaltirana ili nije, da se toga stvarno ne sjeća, ali da može tvrditi da ona površina ispod ceste sigurno nije bila as faltirana. Takvo stanje da je bilo sve do 2020. ili 2021. 2021. da je započela rekonstrukcija ulice Kralja Tomislava, a proširenjem te ceste s lijeve i desne strane te gradnjom ugibališta koje se nalazi s desne strane gledajući u smjeru [adresa], oni da su vidjeli da se sve to nalazi na njihovom terenu, te da su kontaktirali svog odvjetnika i pokrenuli ovaj postupak. Tužitelj je nadalje u svom iskazu naveo da u odnosu na vrijeme kada su oni kupili tu nekretninu da je do održavanja uviđaja cesta proširena za još jedan trak te da je sagrađeno ugibalište za autobuse u smjeru prema centru [adresa]. Naveo je da nikada nije vođen nikakav postupak izvlaštenja niti im je isplaćena naknadu za tu njihovu nekretninu. U to vrijeme kada su oni kupili tu nekretninu da je bila asfaltirana samo ona površina koja se koristila kao Jadranska magistrala dok preostala površina nije bila asfaltirana. U odnosu na fotografiju koja je snimljena 2011. da može potvrditi da je vjerojatno to tako izgledalo 2011. međutim to da nisu ta parkirališna mjesta. Tužitelji da su za to njihovo parkiralište bili podnijeli tužbu protiv tog vlasnika restorana i tu tužbu da su povukli jer ta tužba nije bila osnovana jer se nije radilo o tom parkiralištu. Kaže da su ovu nekretninu kupili 2006. ili 2007,. jer su namjeravali na preostalim nekretninama koje su kupili od drugih prodavatelja sagraditi tri kuće za njih trojicu kupaca, odnosno tužitelja, a ova predmetna parcela da im je bila potrebna jer je tu bilo predviđeno napraviti prilaz tim njihovim kućama koje su namjeravali sagraditi, međutim te kuće da nisu nikada sagradili. U vrijeme kada su kupili tu nekretninu u odnosu na vrijeme kada je održan uviđaj u ovom predmetu ta nekretnina koju su kupili da je bitno drugačije izgledala jer je cesta proširena za još jedan trak i sagrađeno je ugibalište za autobuse u smjeru prema centru [adresa]. Pretpostavlja da su prometni znakovi postavljeni nakon rekonstrukcije ceste. Uvijek da su na neki način gledali što se događa s tom njihovom nekretninom i bili su u toku s promjenama koje se događaju na tom području i normalno da su u svim tim događanjima očekivali da će tu predmetnu nekretninu dogovoriti da li sa Hrvatskim cestama ili vlasnikom objekta preko ceste s lijeve strane gledano prema centru [adresa] i da će ju u dogovoru s njima prodati odnosno prepisati. Nikada da nije bio vođen nikakav postupak izvlaštenja niti im je isplaćena naknada za tu njihovu nekretninu.

Tužitelj MK je u svom iskazu naveo može reći da je tužitelj FK rekao sve što je bitno u ovom predmetu te da se pridružuje navodima iz njegova iskaza, međutim da bi htio još nešto dodati tom iskazu. Cesta Jadranska magistrala da je njemu jako dobro poznata, jer je rođen u [adresa], a stanuje u [adresa] pa da jako često prolazi Jadranskom magistralom. Onog trenutka kada su kupili predmetnu nekretninu, a to je bilo 2006. ili 2007. ta cesta da je bila u širini Jadranske magistrale cijelom dužinom i s lijeve i s desne strane. Gledajući u smjeru [adresa] odnosno prema centru [adresa] s desne strane da je bio veliki parking, a s lijeve stane gdje su se parkirali auti da nije bilo asfaltirano, ali da je bilo betonirano i u vrijeme kada su oni to kupili. 2021. ili 2022. da nastaju velike promjene jer se proširuje cesta za jednu traku da bi se moglo skrenuti u Konzum ili Lidl, dakle da je dodana u smjeru centra [adresa] još jedna traka za skretanje prema Konzumu odnosno Lidlu te da je sagrađeno ugibalište odnosno stajalište za autobus. Što se tiče ugibališta ono da se prema nalazu vještaka ne nalazi na ovoj predmetnoj nekretnini, ali ta zemljšnoknjižna čestica na kojoj je to ugibalište da je također njihovo vlasništvo, ali da on ne zna tko je vlasnik ugibališta da li Hrvatske ceste ili Grad Crikvenica.

Tužitelj GK, je u svom iskazu naveo da je slušao iskaze tužitelja FK i MK, te da su oni naveli onako kako je sve i bilo, te da se pridružuje navodima iz njihovih iskaza. Sve što su preostali tužitelji rekli da je tako i bilo te da nema ništa za nadodati.

Nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi dio [adresa], te da se radi o asfaltiranoj površini koju su tužitelji pokazali na uviđaju, a u naravi se radi o cesti tj. ulici Kralja Tomislava, s time da se jedan dio te površine prema tvrdnjama tužitelja koristi za parkiranje vozila.

S obzirom na tvrdnje tuženog da ta cesta postoji zasigurno od 1980-tih valjalo je utvrditi od kada je predmetna nekretnina u naravi cesta.

Za istaknuti je da i tužitelji u tužbi tvrde da je predmetna nekretnina, čiju predaju u posjed traže, i za korištenje koje traže isplatu naknade za korištenje odnosno stečenoga bez osnove za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 1. srpnja 2021., u naravi cesta, a ovu naknadu potražuju tvrdeći da tuženi koristi tu nekretninu bez ikakvog valjanog pravnog osnova, te da je asfaltirao čitavu površinu te nekretnine od 515 m2, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao njihovo vlasništvo, svakog u 1/3 dijela.

Dakle, tužitelji potražuju od tuženog naknadu za korištenje nekretnine koju smatraju svojim vlasništvom za čitavu površinu navedene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 515 m2, te tvrde da je ista i 1. srpnja 2016. bila asfaltirana, jer su to bili njihovi navodi koji su izneseni do zaključenja prethodnog postupka, na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev.

Iz navedenoga proizlazi da su tužitelji do zaključenja prethodnog postupka i sami tvrdili da je čitavu tu površina predmetne parcele, dakle 515 m2, tuženi asfaltirao, da je to tako bilo i 1. srpnja 2016., da je i tada tuženi koristio tu nekretninu jer potražuju naknadu za korištenje te nekretnine za razdoblje od 1. srpnja 2016. pa nadalje.

Nije sporno da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] cesta površine 515 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u katastru upisana u posjedovnom listu broj 1620 k. o. [katastarska općina], broj katastarske čestice [katastarska čestica] Kralja Tomislava, cesta, kao javno dobro – ceste Crikvenica, i predstavlja dio te nekretnine, odnosno dio [adresa].

Položaj katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vidljiv je i na ortofoto snimku sa stranice 132 spisa, a položaj predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na katastarskoj čestici [katastarska čestica] prema katastarskom planu, vidljiv je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 276 spisa.

I na fotografijama na stranici 278 spisa, koje prileže nalazu i mišljenju vještaka geodeta, vidi se položaj kako zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina], tako i katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ista katastarska čestica je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, formirana geodetskim elaboratom izrađenim od strane TOPOING d.o.o. Kastav, broj: 71/14 iz svibnja 2014., koji je potvrđen od strane katastra, i vodi se u arhivi katastra pod brojem 60/14.

Dakle, s obzirom na gore navedeno, zasigurno je u svibnju 2014. cijela nekretnina zk.č. 1305/1 cesta površine 515 m2 k. o. [katastarska općina], dakle u cijeloj svojoj površini, bila u naravi cesta, jer tako to proizlazi iz geodetskog elaborata kojim je formirana katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čiji dio predstavlja predmetna nekretnina zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina].

Vještak je u svom očitovanju na primjedbe tužitelja od 2. lipnja 2025. dostavila u spis identifikaciju i izjednačenje površina (katastarsko – zemljišnoknjižno stanje), a iz koje identifikacije je vidljivo da se katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je površine 6685 m2, sastoji između ostalih i od zk.č. 1305/1 površine 515 m2, te dakle, ta nekretnina predstavlja dio navedene nekretnine, jer se ista sastoji i od drugih zk.č. navedenih u toj identifikaciji, koje nisu predmetom ovog postupka.

Na ovaj način je utvrđeno da je i u svibnju 2014., kada je izrađen taj geodetski elaborat kojim je formirana katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u katastru upisana kao javno dobro – ceste Crikvenica, način uporabe F [adresa], cesta, predmetna nekretnina zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina], bila cesta, kako je to tvrdio i tuženi u ovome postupku.

Tvrdnje su i tužitelja iz tužbe da zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina], je u naravi cesta površine 515 m2, odnosno katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je dakle, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, formirana geodetskim elaboratom iz svibnja 2014.

Nakon što se vještak geodet u podnesku od 2. lipnja 2025. očitovala na primjedbe tužitelja, i detaljno obrazložila i potkrijepila tvrdnje o tome da je zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina], dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na očitovanje vještaka nije više bilo primjedbi stranaka, te su tužitelji, sukladno nalazu i mišljenju i očitovanju vještaka geodeta, i precizirali tužbeni zahtjev u podnesku od 22. kolovoza 2025.

Iz očitovanja vještaka geodeta od 2. lipnja 2025., na koje nije bilo primjedbi stranaka, proizlazi da je predmetna nekretnina zk.č. 1305/1 k. o. [katastarska općina], dio državne ceste DC 8, a što da proizlazi iz Odluke o razvrstavanju javnih cesta (Narodne novine broj 86/2024.)

Iako su tužitelji u svojim iskazima na ročištu glavne rasprave održanom 13. travnja 2026. prvi puta iznijeli tvrdnje o proširenju ceste ulica Kralja Tomislava, tvrdeći da je 2020., 2021. ili 2022. izvršena rekonstrukcija odnosno proširenje iste, takve tvrdnje nisu iznijeli do zaključenja prethodnog postupka, već su do zaključenja prethodnog postupka tvrdili da je to u naravi cesta, da je čitava ta površina od 515 m2 asfaltirana od strane tuženog, da ju on koristi bez ikakve pravne osnove, te za takvo korištenje od 1. srpnja 2016. pa nadalje do 1. srpnja 2021. potražuju naknadu za korištenje odnosno stjecanje bez osnove, iz čega proizlazi da su tvrdili da je i 1. srpnja 2016. ta nekretnina bila asfaltirana u cijeloj svojoj površini. Kada se uzme u obzir sadržaj geodetskog elaborata iz svibnja 2014. kojim je formirana katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Kralja Tomislava, cesta, upisana na korisniku javno dobro – ceste, [adresa], dio koje nekretnine je predmetna zk.č. 1305/1 cesta površine 515 m2 k. o. [katastarska općina], proizlazi da je i u svibnju 2014. u toj površini cijele zk.č. 1305/1 ta nekretnina bila cesta. S obzirom na navedeno, te na navode tužitelja iznesene do zaključenja prethodnog postupka, ne prihvaćaju se tvrdnje tužitelja iz iskaza da je tek 2020., 2021. ili 2022. ta cesta bila proširena, s jedne i druge strane, jer suprotno proizlazi i iz njihovih ranije iznesenih navoda, koji su izneseni do zaključenja prethodnog postupka, te iz geodetskog elaborata iz svibnja 2014. koji je ovjeren od strane katastra, kojim je formirana katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Dakle, tako je utvrđeno da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 515 m2, čiju predaju u posjed tužitelji traže, i u svibnju 2014., te dakle i 1. srpnja 2016. bila cesta tj. dio [adresa], odnosno da je služila za promet vozilima.

Predmetna nekretnina dio je državne ceste DC 8, kako to proizlazi iz Odluke o razvrstavanju javnih cesta (Narodne novine broj 86/2024.).

Sporno je imaju li tužitelji, koji su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] cesta površine 515 m2 k. o. [katastarska općina] , svaki u 1/3 dijela, pravo tražiti od tuženog predaju u posjed te nekretnine, s obzirom na to da se radi o dijelu [adresa], kao javne ceste, odnosno državne ceste.

Dakle, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi radi li se o javnom dobru, odnosno o javnom putu.

13. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; u nastavku: ZV), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osoba koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stavkom 2. cit. članka je propisano da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Odredbom stavka 3. cit. članka je propisano da pravo iz stavka 1. ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo.

Nadalje, odredbom članka 162. stavak 1. ZV je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijekom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Odredbom članka 163. stavak 1. ZV je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Prema odredbama Zakona o cestama («Narodne novine» broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.; u nastavku: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kojim se između ostalog, uređuje i pravni status javnih cesta, način korištenja istih i dr. (članak 1.), državne ceste su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, prometnog povezivanja sjedišta županija međusobno, povezivanja sjedišta županija s većim regionalnim sjedištima susjednih država (gradovi veći od 100.000 stanovnika), omogućavanja tranzitnog prometa, koje čine cestovnu okosnicu velikih otoka i kojima se ostvaruje kontinuitet državnih cesta kroz gradove, a koje su razvrstane kao državne ceste sukladno navedenom zakonu (članak 2. stavak 1. točka 3.).

Nadalje, odredbom članka 3. stavak 1. ZC je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a stavkom 2. cit. članka, da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim tim zakonom.

Nadalje, odredbom članka 35. stavak 4. ZV propisano je da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Odredbom članka 3. stavak 2. ZV je propisano da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Stoga tužitelji ne mogu biti vlasnici navedene nekretnine, dijela državne ceste DC 8, jer je njihovo pravo vlasništva prestalo to biti temeljem odredbe članka 170. ZV, jer nekretnina zk.č. br. 1305/1 cesta površine 515 m2 k. o. [katastarska općina] više ne može biti predmetom prava vlasništva, dakle radi se o stvari koja nije u pravnom prometu , u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

Kako se radi o javnoj tj. državnoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi, koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, primjenom ranije cit. odredbi ZC, to je zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine tužiteljima, neosnovan, jer tužitelji, iako su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u 1/3 dijela, nisu vlasnici ceste, jer je ista ex lege, primjenom odredbe članka 3. stavak 1. ZC u vlasništvu Republike Hrvatske.

Podredno se ističe i to da je navedena nekretnina kao dio državne ceste DC 8, zasigurno od svibnja 2014. bila cesta, dio [adresa], koja se koristila za promet vozilima i koju je svatko mogao slobodno koristiti.

S obzirom na to da je predmetna cesta, u cijeloj svojoj površini od 515 m2 zasigurno u svibnju 2014. bila u prometu, što proizlazi iz postupka, da je nesmetano korištena kao prometnica slobodna za promet vozilima i dr., to je konkludentnim radnjama stekla svojstvo javnog dobra u općoj uporabi.

Dakle, prema stajalištu ovoga suda iz postupka proizlazi da je ta cesta i od ranije, dakle i u svibnju 2014., prije donošenja ranije navedene Odluke o razvrstavanju javnih cesta, stekla svojstvo javnog dobra u općoj uporabi, te se i tada i koristila kao javni put za kolni prolaz vozilima.

Slijedom iznijetog, i iz navedenih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I/1. izreke presude, kao neosnovan valjalo odbiti.

Nakon što je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I./1. izreke presude, kao neosnovan, valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja, kojim traži isplatu naknade za korištenje te nekretnine odnosno radi stjecanja bez osnove, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 1. srpnja 2021., a koji je opisan u točki I./2. izreke presude.

Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; u nastavku: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

S obzirom na to da tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine, odnosno ceste, zasigurno od svibnja 2014., to je neosnovan njihov zahtjev za isplatu naknade za korištenje te nekretnine odnosno radi stjecanja bez osnove, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 1. srpnja 2021. pa je iz navedenih razloga ovaj zahtjev tužitelja, opisan u točki I./2. izreke presude neosnovan.

Stoga je odbijen kao neosnovan navedeni, tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I./2. izreke presude.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale spisu priležeće dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, jer ista nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

S obzirom na to da su tužitelji u cijelosti izgubili ovu parnicu, to primjenom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u daljnjem tekstu: ZPP) nemaju pravo na naknadu parničnog troška (točka I./3. izreke presude).

14. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II. izreke presude temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi člankom 155. ZPP temeljem koje odredbe su tužitelji dužni nadoknaditi tuženom, koji je u cijelosti uspio u ovome sporu, parnični trošak. Tuženi potražuje naknadu parničnog troška i to u visini putnih troškova za pristup na ročišta njegova punomoćnika – radnika u Poslovnoj jedinici u Rijeci, i to na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (40 km x 2 = 80,00 km), na ročišta koja su održana u ovome predmetu 14. studenoga 2022., 1. ožujka 2023. i 13. travnja 2026. te za pristup na ročišta – uviđaje od 28. ožujka 2024. u 3. lipnja 2024. po 40,00 EUR za svako ročište (u visini 1/3 cijene litre goriva po prijeđenom kilometru), što za 5 ročišta ukupno iznosi 200,00 EUR, a sve prema troškovniku sa stranice 312 spisa, a koji trošak je sud priznao tuženom, koji je u cijelosti uspio u ovome sporu.

U Crikvenici 11. svibnja 2026.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženom