Poslovni broj: UsI-844/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja KTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančić & Čulić d.o.o. Splitu, Dražanac 3A, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, radi naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, 11. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 415-01/24-0001/0004, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002, od 12. veljače 2024. godine i rješenja Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ: 2181- 7-05-04/6-23-38, od 25. listopada 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 415-01/24- 0001/0004, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002, od 12. veljače 2024. godine odbijena je žalba KTI (ovdje tužitelja) izjavljena protiv rješenja Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ: 2181-7-05-04/6-23-38, od 25. listopada 2023. godine, kojim mu je utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, za stambenu jedinicu obujma 191,91 m[3] , izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u iznosu od 776,25 eura / 5.848,62 kuna.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 28. ožujka 2024. godine tužitelj je naveo da je u konkretnom slučaju visina naknade utvrđena prema suvlasničkom udjelu, međutim, da je investitor taj koji je dužan po pravomoćnosti izdavanja građevinske dozvole platiti sve doprinose u skladu s posebnim propisima, te da je građevinska dozvola bila valjana, kao što je on bio uvjerenja prilikom kupnje stana, da onda ne bi bio obveznikom plaćanja nikakve naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru. Pojašnjava kako je prilikom kupnje stana kupovao stan u zgradi za koju je bila izdana građevinska dozvola, te da je on, zajedno sa ostalim stanarima u okviru legalizacije potkrovlja predmetne nekretnine, zaprimio pobijano rješenje u kojem doznaje kako je građevinska dozvola za predmetnu zgradu poništena, a o čemu on i ostali stanari nisu imali nikakvih saznanja, budući da nisu bili stranke u tom postupku. S tim u vezi ističe kako je on u dobroj vjeri stekao vlasništvo nad dijelom zgrade koja je u vrijeme zaključenja ugovora imala valjanu građevinsku dozvolu, dok nije utjecala na poništenje građevinske dozvole, već isključivo investitor. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Naglasio je da je tužiteljica obveznica plaćanja predmetne naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade razmjerno veličini njenog suvlasničkog dijela u toj zgradi.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. travnja 2026. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi trošak sastava tužbe i pristupa raspravi po 500 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, sve uvećano za PDV od 25%.

5. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19 ; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade dužni prije donošenja rješenja o izvedenom stanju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (u daljnjem tekstu: naknada), odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste.

8. Člankom 25. stavkom 2. Zakona određeno je da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade naknadu plaćaju razmjerno veličini njihova posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedinice koju koriste, osim vlasnika posebnog dijela zgrade koji se nalazi u dijelu zgrade koji nije bio predmet ozakonjenja.

9. Člankom 25. stavkom 3. Zakona propisano je da se naknada utvrđuje rješenjem o naknadi koje po službenoj dužnosti donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva na čijem se području nalazi zgrada za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju (u daljnjem tekstu: upravno tijelo jedinice lokalne samouprave).

10. Člankom 25. stavkom 4. Zakona određeno je da je nadležno upravno tijelo dužno upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa naknade nakon što utvrdi da su ispunjeni svi drugi uvjeti propisani za donošenje rješenja o izvedenom stanju.

11. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo, a s obzirom da je tužitelj vlasnik nezakonito izgrađene zgrade, sukladno članku 25. Zakona, istog odredilo kao obveznika naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, za stambenu jedinicu obujma 191,91 m[3] , izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u iznosu od 776,25 eura / 5.848,62 kuna, te o tome donijelo rješenje. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.

12. Prvenstveno se ističe kako je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-3008/16-2 od 29. prosinca 2016. godine, kojom je u upravnoj stvari tužitelja Investgradnja 2000 d.o.o. [adresa], protiv uvodno označenog tuženika, poništena presuda ovog suda pod poslovnim brojem UsIgr-53/14-11 od 13. svibnja 2016. godine, rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-415-01/13-03/28, URBROJ 2181/1-10-14-2 od 14. siječnja 2014. godine, te rješenje Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno- stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ 2155/01-05/09-13-4 od 22. srpnja 2013. godine. Naime, prvostupanjskim rješenjem od 22. srpnja 2013. godine Investgradnja 2000 d.o.o. je utvrđen obveznikom naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, i to za stambeno- poslovnu zgradu obujma 8.461,54 m[3] izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u [adresa], u visini koja po odbitku popusta od 25% iznosi 193.361,63 kn, a koji iznos je tužitelj dužan jednokratno uplatiti u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja, uz obrazloženje kako je Investgradnja 2000 d.o.o. podnositelj zahtjeva kojim traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu stambeno-poslovnu zgradu na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u [adresa], dok je građevinska dozvola za tu zgradu poništena, pa se radi o ozakonjenju cijele nezakonito izgrađene zgrade, a ne njenog dijela.

13. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi od 29. prosinca 2016. godine ističe kako okolnost da je Investgradnja 2000 d.o.o., tužitelj u tom sporu, investitor predmetne građevine, te da ostali suvlasnici nisu podnijeli zahtjev za ozakonjenje, ne predstavlja osnov da bi Investgradnja 2000 d.o.o. jedini bio obveznik plaćanja naknade, kraj činjenice da je nesporno samo vlasnik nadograđenog 3. kata, te je u smislu članka 25. stavka 2. Zakona, Investgradnja 2000 d.o.o. obvezan na plaćanje naknade za zadržavanje predmetne nezakonito izgrađene zgrade razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela. Okolnost da ostali suvlasnici nisu podnijeli zahtjev nije od utjecaja na plaćanje naknade razmjerno veličini suvlasničkog dijela.

14. Imajući u vidu izraženo stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tužitelju je primjenom odredbe članka 25. Zakona u vezi članaka 2. do 11. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru („Narodne novine“ broj 98/12) prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru razmjerno veličini njegovog posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedince (stana) kojeg koristi, koji je utvrđen kao 2,27 % obujma ukupne zgrade (191,91 m[3] /8.461,54 m ), koje utvrđenje tužitelj nije osporavao.

15. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu.

16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. travnja 2026. godine. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 11. svibnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćenicima tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ