REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-747/2025-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], VII. Južna obala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina i Grošeta, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj 045-50- 3987128, sklopljenog 22. ožujka 2007. između tužiteljice LI iz [adresa], VII. Južna obala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u dijelu u kojem je ugovoreno „Naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici LI iz [adresa], VII. Južna obala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 344,35 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 3. travnja 2007. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici LI iz [adresa], VII. Južna obala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 638,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svojstvu potrošača kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom dana 22. ožujka 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 045- 50-3987128 kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.303,50 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, s otplatom kredita u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja predmetnog Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Tužiteljica dalje navodi da je u cijelosti otplatila kredit, da je tuženik u ugovor ugradio odredbu prema kojoj je tužiteljica prilikom korištenja kredita dužna platiti naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, a temeljem navedene odredbe naplaćena joj je naknada u iznosu od 2.594,49 HRK, odnosno 344,35 EUR. Tužiteljica ističe da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ista bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika pa tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj te odredbe. Smatra da je navedena odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Navodi da joj nije bio objašnjen odnos između iznosa naknade i pruženih usluga, odnosno nije joj bilo razjašnjeno koji su to konkretni troškovi objektivno nastali, a koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba ugovora protivna prisilnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača («Narodne novine» broj 96/03; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ali i u vrijeme izvršavanja dijela obveza tužiteljice po Ugovoru o kreditu, pa da je ista stoga ništetna. Slijedom svega navedenog, tužiteljica traži da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba ništetna i da naloži tuženiku da joj isplati iznos od 344,35 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 3. travnja 2007. pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je iznos sporne naknade točno i jasno određen u čl. 3. Ugovora o kreditu, ističe da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, smatra da je obveza tužitelja koja iz iste odredbe proizlazi određena, navodi da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze, odnosno da je tužiteljica mogla shvatiti financijske obveze koje za nju proizlaze i procijeniti je li za nju takva odredba prihvatljiva ili nije. Ističe da je predmetna naknada naznačena i u tuženikovim promotivnim uvjetima, ali i u tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. Ugovora o kreditu, a tužiteljica je svojim potpisom ugovora izjavila da je s istima upoznata i pristala na njihovu primjenu. Zbog svega navedenog, tuženik smatra da uopće nije dopušteno ispitivati poštenost sporne odredbe. Nadalje, navodi kako tužiteljica ničim ne dokazuje da bi predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Tuženik navodi kako nije bio dužan u samom ugovoru o kreditu navesti na što se odnosi naknada za odobrenje kredita i koje troškove tuženik tom naknadom pokriva. Tuženik ukazuje i na odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima, sukladno kojoj se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je ispunjen u cijelosti. Ističe da je tužitelj spornu naknadu platio i da na istu nije imao prigovora, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Također, ističe prigovor zastare, osporava zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata od dana plaćanja naknade te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećano za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tuženik ne prigovara samoj visini tužbenog zahtjeva, odnosno iznosu naknade koji je tužiteljici naplaćen prilikom isplate kredita.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da su stranke ugovorile kredit za kupnju novog vozila i da je tuženik prilikom isplate kredita temeljem čl. 3. Ugovora o kreditu tužiteljici naplatio jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita. Među strankama je sporno je li navedena ugovorna odredba protivna prisilnim propisima i je li ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Također, sporno je od kada teče rok zastare, odnosno je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu, te ima li tužiteljica pravo na zatezne kamata od dana kada je naknada naplaćena.

5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu potrošački, da je sve vezano za kredit dogovorila u prodajnom salonu gdje je auto kupljen, da je tamo dobila i potpisala već unaprijed pripremljen ugovor te da nije pregovarala s kreditorom o predmetnoj naknadi niti je dobila bilo kakve dodatne informacije vezano za istu. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

6. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice. S obzirom na navedeno sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi iz čl. 3. nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužiteljica nije niti mogla pregovarati o spornoj naknadi.

7. Obveza korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru jednokratne troškove obrade bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor i da se o spornoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo (korisnik kredita o istoj nije niti mogao pojedinačno pregovarati), ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi koja je sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

8. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično ništetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga. Među strankama nije sporna visina potraživanja odnosno iznos koji je tužiteljici naplaćen na ime predmetne naknade.

9. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja, ukoliko je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

10. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

11. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

12. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 12. svibnja 2025. i 10. studenog 2025. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 29. rujna 2025. i 16. travnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 100,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 625,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u traženom iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima