REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-323/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Dolac 8/III, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate poreza i drugih javnih davanja, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/25- 01/361, URBROJ: 513-04-26-2 od 12. siječnja 2026. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-02/2025-01/5148, URBROJ: 513-07-18/2025-3 od 24. studenoga 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-02/2025-01/5148, URBROJ: 513-07-18/2025-3 od 24. studenoga 2025., odbačena je žalba tužitelja kao nepravodobna, izjavljena protiv rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave KLASA: UP/I-415-02/2025-01/5148, URBROJ: 513-07-

18/2025-1 od 23. listopada 2025.,

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/25-01/361, URBROJ: 513-04-26-2 od 12. siječnja 2026., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo odbacilo je žalbu tužitelja kao nepravodobnu, polazeći od pretpostavke da je pobijano rješenje tužitelju dostavljeno elektroničkim putem te da se dostava smatra obavljenom istekom roka od 7 (sedam) dana od kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac. Međutim, takav zaključak nije utemeljen na stvarnom činjeničnom stanju. Naime, tužitelj kao fizička osoba da nikada nije dao privolu da mu se porezna pismena dostavljaju elektroničkim putem. Iz tog razloga dostava putem elektroničkog pretinca ne može se smatrati zakonitom. Tužitelj da je pobijano rješenje stvarno zaprimio tek dana 19. studenoga 2025., nakon čega je 21. studenoga 2025. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, dakle unutar zakonskog žalbenog roka. Iz navedenog proizlazi da je žalba tužitelja pravodobno izjavljena, dok je zaključak prvostupanjskog tijela o njezinoj nepravodobnosti rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, prvostupanjsko tijelo da nije utvrdilo sve relevantne činjenice vezane uz dostavu, poput: postojanja izričitog pristanka tužitelja za elektroničku dostavu, postojanja informativne poruke o pristiglom aktu, postojanja potvrde o uručenju u elektroničkom sustavu, aktivnosti korisničkog pretinca. Bez utvrđenja navedenih činjenica nije bilo moguće donijeti zakonitu odluku o pravodobnosti žalbe. Tužitelj želi posebno naglasiti kako je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, i to odredbe čl. 59. Općeg poreznog zakona koje uređuju dostavu elektroničkim putem. Prema čl. 59. st. 9. OPZ-a, izričit pristanak za dostavu pismena elektroničkim putem sudionik postupka daje prilikom registracije ili prijave u elektronički sustav poreznog tijela. Tužitelj takav pristanak nikada nije dao, pa stoga dostava elektroničkim putem ne može proizvesti pravne učinke. Isto tako, čl. 59. st. 11. OPZ -a propisuje da se istodobno s uručenjem poreznog akta sudioniku na elektroničku adresu šalje informativna poruka kojom ga se obavještava da je porezni akt u njegovom elektroničkom pretincu. U konkretnom slučaju takva informativna poruka nikada nije poslana, niti postoji potvrda o uručenju poreznog akta. Shodno opisanome, da je jasno da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za valjanu elektroničku dostavu, pa se žalba tužitelja nije mogla smatrati nepravodobnom. U odnosu na razlog predmetne tužbe koji se odnosi na povredu odredaba postupka, a slijedom iznesenih činjenica, ističe se kako tijelo koje je donijelo osporavano rješenje nije prilikom vođenja postupka postupalo na način predviđen čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009, 110/2021; u daljnjem tekstu: ZOUP) odnosno načelom utvrđivanja materijalne istine temeljem kojeg se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari te sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Slijedom nepostupanja u skladu s navedenim nače lom, došlo je do izostanka utvrđenja pravog stanja konkretne stvari, odnosno nisu uzete u obzir sve relevantne činjenice za donošenje odluke, kao što je činjenica da tužitelj nikada nije dao privolu za dostavu pismena elektroničkim putem, već je temeljem utvrđivanja irelevantnih činjenica u potpunosti zanemareno postojanje odlučnih činjenica. U konačnici, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno propusta nadležnog tijela voditi računa o poštivanju pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, kao i pogrešno protumačenim i primijenjenim pravnim propisima na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar, tužitelj zaključuje kako je donošenje rješenja tuženika, kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja kojim se odbacuje žalba istoga (rješenje od 24. studenoga 2025.) izjavljena protiv rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršen ika koje ima na računu kod banke- temeljem ovršne isprave, KLASA: UP/I-415-02/2025- 001/05148, URBROJ: 513-007-18/2025-01 od 23. listopada 2025., potpuno nezakonito, kao i da je osporavanom pojedinačnom odlukom tuženik povrijedio zakon na štetu tužitelja i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. U sporu je održana rasprava 4. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te dalje izlaže kao u tužbi.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Odredbom članka 142. stavak 1. i 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje u tekstu: OPZ), propisano je da protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba na rješenje iz stavka 1. i 5. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja o ovrsi.

9. Odredbom članka 59. OPZ-a, propisano je da se porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa ili kada od dana dostave poreznog akta počinje teći rok koji se ne može produžiti, dostavlja prema mjestu dostave osobnom dostavom sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika, porezni akt dostavlja se samo opunomoćeniku (stavak 1.). Mjestom dostave iz stavka 1. ovoga članaka smatra se: 1. prebivalište ili uobičajeno boravište sudionika, 2. sjedište sudionika koji je pravna osoba, 3. radno mjesto sudionika (stavak 2.). Osobnom dostavom iz ovoga članka smatra se dostava koja je izvršena osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku (stavak 3.). Ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave određenom stavkom 2. ovoga članka, dostavljač će ostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu pokušane osobne dostave i o vremenu sljedeće osobne dostave, koja se ne može izvršiti prije isteka roka od 24 sata od prvog pokušaja (stavak 4.). Porezni akt se vraća poreznom tijelu: 1. ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili 2. ako sudionik odbije primiti porezni akt (stavak 5.). U slučajevima iz stavka 5. ovoga članka na mjestu dostave ostavlja se potpisana pisana obavijest sudioniku u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt (stavak 6.).

10. Stavkom 8. istog članka OPZ-a, propisano je da porezni akti kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa te ostala pismena koja nisu porezni akti, a koje izdaje porezno tijelo, mogu se dostavljati elektroničkim putem korisnicima elektroničkog sustava poreznog tijela. Izričit pristanak za dostavu pismena sudionik daje registracijom ili prijavom u elektronički sustav poreznog tijela (stavak 9.). Dostava poreznog akta elektroničkim putem se obavlja u elektronički pretinac koji je porezno tijelo odredilo za takvu namjenu (stavak 10.). Istodobno s uručenjem poreznog akta prema prethodnom stavku sudioniku se na elektroničku adresu koju je prijavio poreznom tijelu šalje i informativna poruka u kojoj ga se obavještava da je porezni akt u njegovom elektroničkom pretincu te ga je sudionik dužan preuzeti u roku od sedam dana od dana kada je porezni akt pristigao u njegov elektronički pretinac. U poruci se sudionika izričito upozorava na pravne posljedice iz stavka 12. ovoga članka (stavak 11.). Smatrat će se da je dostava obavljena danom zapisa na poslužitelju kada je sudionik preuzeo porezni akt. Ako se porezni akt ne preuzme u roku od sedam dana, smatrat će se da je dostava obavljena istekom roka od sedam dana od dana kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac (stavak 12.). Osobnom dostavom smatra se i dostava obavljena sukladno odredbama stavaka 8. - 12. ovoga članka (stavak 13.).

11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo donijelo gore navedeno rješenje o ovrsi temeljem ovršnih isprava navedenih u samom rješenju, na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu, a koja je odbačena kao nepravodobna što je potvrđeno i rješenjem tuženika.

12. Dostava predmetnog rješenja o ovrsi od 23. listopada 2025. izvršena je elektroničkim putem, te je porezno tijelo kao datum primitka rješenja uzelo dan zapisa na poslužitelju kada je sudionik preuzeo porezni akt. Ukoliko se isti ne preuzme u roku od sedam dana, smatrat će se da je dostava obavljena istekom roka od sedam dana od dana kada je porezni akt stigao u elektronički pretinac, te porezno tijelo smatra da je uredna dostava izvršena 30. listopada 2025., odnosno da je rok za žalbu istekao 8. studenog 2025.

13. Sukladno članku 59. stavak 1. OPZ-a, rješenje o ovrsi smatra se poreznim aktom i isti se dostavlja prema mjestu dostave osobnom dostavom sudionicima poreznog postupka. Rješenje o ovrsi smatra se poreznim aktom jer se njime odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa, konkretno o prisilnoj naplati poreznog duga.

14. Osobna dostava je primarni i najčešći način dostave rješenja o ovrsi, posebno kada je riječ o fizičkim osobama, te se porezni akti kojima se odlučuju o pravima i obvezama ili od kojih teku rokovi (poput roka za žalbu) moraju se dostaviti osobnom dostavom.

15. U konkretnom slučaju izvršena je elektronička dostava poreznog rješenja ovdje tužitelju. Elektronička dostava je moguća, ali njezina primjena ovisi o statusu primatelja i njegovom pristanku. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj dao izričit pristanak za dostavu pismena elektroničkim putem kako je to propisano odredbom članka 59. stavak 9. OPZ-a. Stoga ovaj Sud smatra da se ovdje radi o neurednoj dostavi rješenja o ovrsi. Stoga proizlazi da je dostava nevaljana, da rok za žalbu nije počeo teći i žalba ne može biti nepravodobna, što znači da je rješenje o odbacivanju žalbe nezakonito.

16. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak da odluči o žalbi tužitelja kao pravodobnoj.

17. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, te pravilno odlučiti o žalbi tužitelja.

18. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa, Tbr. 27.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za tužbu i pristup na ročište za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za propadajući PDV ukupno iznosi 2.500,00 eura. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno članku 144. stavak 4. ZUS-a.

19. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 11. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Dolac 8/III

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, uz spis predmeta upravnog postupka