Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Prekršajni odjel

Broj: Pp-664/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji ovoga suda Ranki Mikelić uz sudjelovanje zapisničarke Vlatke Bertić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CŽ iz [adresa], postupajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Garešnica Klasa: 211-07/26-5/5707, Urbroj: 511-02-08-26-1, od 06. ožujka 2026., radi prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj 5/1990, 30/1990, 47/1990, 29/1994, 114/2022, 47/2023), nadležan temeljem članka 94. Prekršajnog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), nakon održane glavne, javne i usmene rasprave 06. svibnja 2026. u prisutnosti okrivljenika, na raspravi za objavu i izricanje presude 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i G, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem [adresa], po narodnosti N, državljanin Republike Hrvatske, pismen, po zanimanju NKV radnik sa završenom osnovnom školom, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od 1500,00 EUR, ne posjeduje nekretnine, bez imovine, neoženjen, nema djece, pravomoćno prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni, niti kazneni postupak

k r i v  j e

što je dana 01. ožujka 2026. godine u 17:06 sati u Policijska postaja Garešnica zaprimila anonimnu dojavu: „ CŽ, [adresa], postavlja ustaške simbole slova „U“ na zastavi i prvo polje bijelo.“

Izvršenim pregledom „Facebook“ profila imena CŽ, za kojega je utvrđeno da ga koristi okrivljeni, kod istog je kao slika profila vidljiva zastava sa hrvatskim grbom prvog bijelog polja te u gornjem lijevom kutu zastave vidljivo je slovo „U“, a što simbolizira službeno obilježje pripadnika ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske.

Na društvenoj mreži „Facebook“ javno je isticao zabranjene simbole te na taj način remetio javni red i mir.

dakle, narušavao javni red i mir na način da je na javnoj platformi „Facebook“ isticao zabranjene simbole,

čime je počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

te mu se temeljem iste zakonske odredbe

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1500,00 EUR (jedna tisuća pet stotina eura).

Temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan snositi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura).

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu i troškove postupka platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Ukoliko okrivljenik plati u roku od 30 dana 2/3 novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom, a ukoliko ne plati, cjelokupna novčana kazna prisilno će se naplatiti.

Ukoliko se novčana kazna ne uspije prisilno naplatiti u roku od 2 (dvije) godine, ista će se zamijeniti radom za opće dobro na zahtjev i uz suglasnost okrivljenika ili kaznom zatvora u trajanju od 38 (trideset osam) dana.

Ukoliko okrivljenik troškove prekršajnog postupka ne plati u ostavljenom roku, isti će se prisilno naplatiti putem nadležnog tijela u roku od 5 (pet) godina.

Obrazloženje

1. Protiv okrivljenika CŽ iz [adresa], ovlašteni tužitelj Policijska postaja Garešnica podnijela je optužni prijedlog Klasa: 211-07/26-5/5707, Urbroj: 511-02-08-26-1, od 06. ožujka 2026., radi prekršaja iz članka 5. kažnjivo po članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Ovlašteni tužitelj dostavio je sudu optužni prijedlog (strana spisa 1-4), obavijest počinitelju prekršaja (strana spisa 5), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (strana spisa 6-7), objavu sa profila „ CŽ“ (strana spisa 8), ispis dojave (strana spisa 10-11).

3. Sud je od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske pribavio izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika iz kojeg proizlazi da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno kažnjavan (strana spisa 12-13).

4. Propisno upozoren okrivljenik odrekao se prava na branitelja te je iznoseći svoju obranu izjavio da ne osporava da je na svom Facebook profilu „ CŽ“ objavio profilnu fotografiju na kojoj je hrvatska zastava sa prvim bijelim poljem, a u lijevom kutu na crvenom polju slovo „U“, a u naslovnoj fotografiji istakao transparent „Za dom spremni“. Ne zna kada je to istakao, to stoji nekoliko mjeseci, odnosno oko 5 mjeseci. Zna kako izgleda službena hrvatska zastava i hrvatski grb, a nije čitao što simbolizira ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne Države Hrvatske. Nakon što je dobio optužni prijedlog, iste fotografije je uklonio. Osnovnu školu je počeo pohađati 1995./1996. godine, a nimalo nije učio o antifašizmu i ustaškom pokretu. Ne zna tko su bile ustaše i na kojoj su se strani borile tijekom II. svjetskog rata. Misli da je II. svjetski rat bio ’45., ali ne zna da li je tada počeo ili završio. Zna da su pripadnici HOS-a nosili obilježja „Za dom spremni“, a ne zna što to znači. Ne zna ni tko su bili pripadnici HOS-a, da li su bili legalna vojska ili paravojska. Misli da su se borili na hrvatskoj strani ’91. godine.

5. Predstavnica ovlaštenog tužitelja Policijske postaje Garešnica, predložila je da se okrivljenik proglasi krivim i kazni po zakonu.

6. U završnoj riječi okrivljenik je predložio sudu da ga kazni najmanjom novčanom kaznom jer je prekršaj počinio iz neznanja.

7. Temeljem ovako provedenog prekršajnog postupka, obrane okrivljenika, nakon uvida u javni profil okrivljenika na Facebook platformi sud je na nedvojben način utvrdio da je dana 01. ožujka 2026. godine u 17:06 sati Policijska postaja Garešnica zaprimila anonimnu dojavu: „ CŽ, [adresa], postavlja ustaške simbole slova „U“ na zastavi i prvo polje bijelo“, te je izvršenim pregledom „Facebook“ profila imena CŽ, za kojega je utvrđeno da ga koristi okrivljeni, kod istog je kao slika profila vidljiva zastava sa hrvatskim grbom prvog bijelog polja te u gornjem lijevom kutu zastave vidljivo je slovo „U“, a što simbolizira službeno obilježje pripadnika ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske odnosno, na društvenoj mreži „Facebook“ javno je isticao zabranjene simbole te na taj način remetio javni red i mir, dakle, da je na javnoj platformi „Facebook“ isticao zabranjene simbole, čime je počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te ga je oglasio krivim.

7.1. Sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika kada je izjavio da ne zna tko su bile ustaše i na čijoj strani su se borile tijekom II. svjetskog rata, jer u školi nije učio o antifašizmu i ustaškom pokretu. Okrivljenik je završio osnovnu školu, osoba je prosječnih intelektualnih sposobnosti, zrele životne dobi i kroz javni prostor mogao se upoznati sa povijesnim značenjem Nezavisne države Hrvatske i njenim obilježjima.

Okrivljenik nije u osnovnoj školi učio informatiku, ali je samoobrazovanjem stekao dovoljno znanja da kreira i koristi se društvenim mrežama. Isto tako kroz javni prostor mogao se upoznati sa službenom hrvatskom zastavom.

7.2. Uvidom u istaknutu zastavu na javnoj platformi „Facebook“ na profilu okrivljenika sud je utvrdio da je istaknuta državna zastava Nezavisne države Hrvatske koja je imala tri vodoravno položena polja i to: najviše crveno (boje krvi), pod njim bijelo, a pod tim modro. Visina te zastave prema širini je u omjeru 2:3 ili 2:5. U sredini bijelog polja je državni grb Nezavisne Države Hrvatske bez tropletne vitice. Postavljen je od crvenog i modrog polja daleko, koliko je duga stranica jedne četvorine u grbu. Na crvenom polju kraj koplja nalazi se vitica, kao ona na grbu, izvedena crveno tako, da je njena površina ostavljena bijela. U njenom bijelom polju je veliko tamno modro slovo U. Određeno je da se rabi svagdje, osim kod ratne mornarice. Zastava je usvojena 1941. godine.

8. Povijesno Nezavisna država Hrvatska (NDH) je država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine GŽ **.**.1941. pošto je NŽ odbio ponudu U da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik UŽ, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države. U razdoblju od svibnja do listopada 1941. određene su granice nove države. NDH je u svoje područje uključila najveći dio nekadašnje banske Hrvatske. Granice prema Trećemu Reichu bile su određene u svibnju te su se uglavnom poklapale sa zapadnim hrvatskim granicama prije 1918. U lipnju je bila određena istočna granica prema Srbiji na Drini i Savi, a područje istočnoga Srijema sa Zemunom uključeno je u listopadu (ali je dio zemunskoga područja bio pod izravnom njemačkom upravom pa su O već od 1941. u Zemunu samostalno provodili policijske akcije). NDH je obuhvaćala cijelu Bosnu i Hercegovinu, a granica prema Crnoj Gori formalno je bila određena u listopadu. Pregovori oko granica s Italijom, koje je s hrvatske strane vodio isključivo UŽ, doveli su do potpisivanja Rimskih ugovora 18. V. 1941. Njima je na području sjevernoga Jadrana Italiji pripalo područje Sušaka i Čabra te svi otoci, osim Paga. Cijela obala od utoka Zrmanje u Novigradsko more do Splita, Boka kotorska, te svi otoci, osim Brača i Hvara, također su pripali Italiji. Bilo je predviđeno da grad Split i otok Korčula imaju i hrvatsku upravu, no to se nikada nije dogodilo. Preostali dio Dalmacije pripao je NDH. Rimski su ugovori izazvali ogorčenje među hrvatskim stanovništvom i bili su snažan udarac ustaškomu režimu. Uz to su na dijelu područja NDH zadržane talijanske oružane snage. One su u kolovozu 1941. ponovno okupirale tzv. Drugu zonu, u kojoj su dobile potpunu vojnu vlast i nadzor nad građanskim vlastima NDH, kao i Treću zonu, u kojoj su imale nešto manje ovlasti. Područje Međimurja NDH je smatrala svojim pa nikada nije priznala mađarsko zaposjednuće i potonje pripojenje (od prosinca 1941). Područje NDH bilo je u lipnju 1941. podijeljeno na 22 velike župe, koje su se dijelile na kotareve, općine i samoupravne gradove. NDH je od početka bila ovisna o Trećem Reichu i fašističkoj Italiji, uz potporu koje je nastala, a predstavnici Italije snažno su utjecali na razvoj unutarnjih prilika i na državni ustroj. Uz to su na njezinu području bile stacionirane znatne postrojbe talijanskih i njemačkih oružanih snaga. Isprva su njemačke snage bile malobrojne, a tek je razbuktavanje rata na području NDH utjecalo na znatno povećanje njihova broja. NDH se nastojala uklopiti u osovinski »Novi poredak« ili »Novu Europu«, pa je pokušala uspostaviti takav unutarnji ustroj koji bi bio u suglasju s onim u Trećem Reichu i fašističkoj Italiji. Zbog toga je uvedena jednostranačka totalitarna diktatura s ustaškim pokretom (Ustaša – hrvatski oslobodilački pokret) kao jedinom dopuštenom političkom organizacijom. Sve ostale stranke i političke organizacije bile su zabranjene i raspuštene. UŽ je istodobno bio poglavnik pokreta i državni poglavar. Formalno je državna vlada (prvu vladu imenovao je UŽ **.**.1941.) bila glavna ustanova izvršne vlasti, no sve je značajne odluke donosio poglavnik. On je od travnja 1941. do rujna 1943. bio i predsjednik vlade. U veljači 1942. bio je sazvan na zasjedanje Hrvatski državni sabor, no nije imao nikakva utjecaja na razvoj unutarnjih prilika. Od kraja 1942. sabor se u NDH više nije sastao. Vanjska politika bila je u potpunome skladu s politikom Osovine, odnosno Trećega Reicha i Italije. NDH je u srpnju 1941. pristupila Trojnomu paktu. Priznale su ju osovinske države, a održavala je odnose i s nekim neutralnim državama. Sveta stolica nije nikada priznala NDH, jer je njezin veleposlanik bio pri izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi u Londonu. Predstavnik Svete stolice u Hrvatskoj bio je izaslanik pri hrvatskom episkopatu, a ne kod vlasti NDH. Oružane snage sastojale su se od redovite vojske Hrvatskoga domobranstva, koje se dijelilo na kopnenu vojsku, zračne snage i mornaricu. U sklopu domobranstva bilo je u početku i oružništvo. Domobranstvo je popunjavano novačenjem i pričuvnicima. Uz redovitu su vojsku od početka djelovale i dragovoljačke ustaške vojne postrojbe, okupljene u Ustaškoj vojnici. Ubrzo su kao posebne postrojbe osnovani Ustaški prometni zdrugovi. Tijekom 1941. i 1942. djelovala je i Poglavnikova tjelesna bojna (PTB), iz koje su se razvili Poglavnikovi tjelesni zdrugovi (zdrugovi; PTS). Poslije je PTB bila isključivo počasna postrojba, u koju su formalno bili svrstani svi bivši ustaški emigranti i vodeći dužnosnici ustaškoga pokreta. Ustaške su postrojbe poslije također bile popunjavane novačenjem i pozivanjem pričuvnika, a početkom 1943. i službeno su postale dijelom Oružanih snaga NDH. Dvojnost oružanih snaga ipak se održala do kraja rata, iako su početkom 1945. sve ustaške i domobranske postrojbe bile uključene u jedinstvene Hrvatske oružane snage (HOS). Ustaška je ideologija željela NDH učiniti isključivom državom hrvatskoga naroda. Dio D u početku je želio surađivati s novim vlastima, ali je ubrzo došlo do isključenja D iz javnoga života te do progona i masovnih likvidacija srpskoga stanovništva. Ustaše su D kao kolektivitet držali odgovornima za stradanja H u međuratnome razdoblju te su ih smatrali zaprekom u ostvarenju slobodne hrvatske države. Po uzoru na Treći Reich vlasti NDH prihvatile su nacionalsocijalistička rasna tumačenja. Zbog toga su već potkraj travnja te tijekom svibnja i lipnja 1941. donijele niz rasnih zakonskih odredaba usmjerenih protiv M i Đ (najznačajnije su bile: Zakonska odredba o državljanstvu, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, donesene 30. IV. 1941., te Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, donesena 4. VI. 1941). Potom su počele deportacije i likvidacije M i Đ, koji su zatvarani u logore. U logore su zatvarani i D, ali i Ž koji se nisu slagali s ustaškom politikom (komunisti, HSS-ovci i drugi). Najveći logor u NDH bio je Jasenovac (osnovan u kolovozu 1941). Već 1941. bio je interniran, a potom i zatvoren u logoru Jasenovac i sam predsjednik HSS-a NŽ.Ustaški zločini nad K i drugima doveli su već u ljeto 1941. do rasplamsavanja ustanka, osobito na Kordunu i Banovini, u Lici i u Dalmatinskoj zagori. Prve partizanske odrede, isprva pretežito od srpskih seljaka koji su pobjegli u šume pred ustaškim pokoljima, organizirali su članovi Komunističke partije. Među srpskim ustanicima u Hrvatskoj bilo je i četničkih usmjerenja, s osvetničkim protuhrvatskim parolama i namjerama, ali komunisti su bili bolje organizirani i njihov je utjecaj među srpskim ustanicima u Hrvatskoj na kraju uglavnom prevladavao. Četnički su elementi na početku kolovoza 1941. počinili i teže zločine nad hrvatskim civilima. Njemački predstavnici u NDH, osobito vojni predstavnik general CŽM, već su od ljeta 1941. u svojim izvješćima upozoravali kako postupci ustaških vlasti izazivaju pobunu, koja šteti njemačkim interesima. Kako je rat odmicao, O su se sve više morali vojno angažirati da bi se NDH uopće održala. Pod njihovim pritiskom UŽ je tijekom 1942. donekle revidirao politiku prema K: proglasio ih je » B pravoslavne vjere«, obećao obustavu progona i osnovao Hrvatsku pravoslavnu crkvu za područje NDH. Smijenio je glavnoga organizatora sustava terora GŽM i raspustio Ustašku nadzornu službu. I u [adresa] u početku su NDH prihvatili s velikim nadama, pa ih se znatan broj uključio u sustav vlasti i u ustaški pokret. Naime, vlasti NDH s pažnjom su pristupale islamu. Tako je Dom likovnih umjetnika u Zagrebu na današnjem Trgu žrtava fašizma bio pretvoren u veliku Poglavnikovu džamiju. U Hrvatskom domobranstvu i Ustaškoj vojnici djelovali su vojnički muftije i bili poštovani vjerski običaji i dužnosti vojnika islamske vjeroispovijesti. Od ljeta 1941. potpredsjednik vlade uvijek je bio musliman (prvo OŽ, a potom njegov brat DŽ, obojica prijeratni vođe Jugoslavenske muslimanske organizacije, JMO). Nepovoljan razvoj prilika u Bosni i Hercegovini (glad, dezorganizacija) i nesposobnost vlasti NDH da zaštiti muslimansko pučanstvo od četničkoga genocida utjecali su na udaljavanje dobrog dijela muslimana od NDH. Dio je muslimana potkraj rata počeo masovnije pristupati partizanskom pokretu, a neki su muslimanski političari već 1942. iznijeli ideju o uspostavi autonomne Bosne i Hercegovine pod izravnom zaštitom Trećega Reicha. U NDH je živjela i znatna njemačka manjina (prema popisu iz 1931. bilo je 146 600 U, najviše na području istočne Slavonije i Srijema), koja je dobila poseban, odnosno povlašten položaj u političkom, vojnom, kulturnom i gospodarskom pogledu. Hrvatski su Volksdeutscheri bili organizirani u sklopu Njemačke narodne skupine u NDH (Deutsche Volksgruppe in Kroatien). Razvoj ratnih prilika utjecao je na to da je u jesen 1944. dio Volksdeutschera evakuiran na područje Trećega Reicha, dok su preostali bili izvrgnuti progonima novoga, komunističkoga režima.Razvoj prilika u NDH od njezina osnutka do kraja rata pokazuje stalnu tendenciju pogoršanja unutarnjega stanja. Otkako je u ljeto 1941. izbio ustanak ponajviše srpskoga pučanstva u nekim dijelovima države, rat se ubrzo proširio na cijelo državno područje. Pritom se u partizanski pokret pod vodstvom KP, kako je vrijeme protjecalo, uključivao sve veći broj H. Građanski rat koji se rasplamsao utjecao je na pogoršanje životnih uvjeta pučanstva i doveo do raspada političkog, upravnog i gospodarskoga sustava. Istodobno je nesposobnost vlasti NDH da uspostavi nadzor nad područjima zahvaćenima ratom dovela do sve većeg upletanja njemačke strane u unutarnje prilike. Do druge polovice 1942. njemački je utjecaj znatno porastao, posebice nakon odlaska F u progonstvo. Potkraj godine O su preuzeli zapovjedništvo nad postrojbama Oružanih snaga NDH tijekom vojnih operacija. Istodobno su dio hrvatskih novaka upućivali u posebne hrvatske legionarske postrojbe, koje su se osnivale u sklopu njemačkih oružanih snaga. Naposljetku su tijekom 1943. i 1944. ustrojene tri hrvatske legionarske divizije u sklopu Wehrmachta.

Padom Italije u rujnu 1943. pojavile su se u krugovima vlasti NDH nade u konsolidaciju države. Naime, odmah nakon kapitulacije poglavnik Š proglasio je nevažećim Rimske ugovore iz svibnja 1941., odnosno granice koje su tada bile ustanovljene prema Kraljevini Italiji. U nadolazećim mjesecima vlast NDH uspostavljena je u većem dijelu Dalmacije, no samo formalno, jer su zaposjedanje tih prostora uglavnom izvele njemačke snage. Ustaška vlast u Zadru nije nikada bila uspostavljena, a i Boka kotorska ostala je isključivo u rukama njemačke vojne uprave. Na području Sušaka, Čabra, Kastva i otoka Krka uspostavljena je djelomična građanska i vojno-redarstvena vlast, no pod nadzorom njemačkih oružanih snaga i njemačke Operativne zone Jadransko primorje (Operationszone Adriatisches Küstenland). Partizanske snage, zahvaljujući zapljeni golemih količina talijanskoga oružja i savezničkoj pomoći, znatno su ojačale, što je odlučujuće utjecalo na razvoj prilika na bojištima.Vojni i politički razvoj tijekom druge polovice 1943. i tijekom 1944. uvjerio je mnoge da će Treći Reich sigurno izgubiti rat pa su neki pripadnici ustaškoga vodstva počeli razmišljati o radikalnoj promjeni vanjske i unutarnje politike. Zbog toga su se pojavile ideje o unutarnjoj konsolidaciji koja se trebala ostvariti uključivanjem predstavnika HSS-a u vladu, no to se nije ostvarilo. Istodobno je bio planiran prelazak NDH na stranu zapadnih saveznika. U pripremama za ostvarenje toga plana sudjelovao je i poglavnik UŽ, u suradnji s ministrima HŽ i MŽ (što je poznato kao akcija ili puč Vokić- HŽ). Postalo je jasno da bi UŽ morao napustiti vlast, što ga je potaknulo da uhiti HŽ, MŽ i velik broj osoba uključenih u pripreme za ostvarenje plana. Oni su, kao i nekolicina njihovih suradnika, pogubljeni potkraj travnja 1945. u Lepoglavi.

Razvoj ratnih prilika doveo je do sloma NDH početkom svibnja 1945. Državne ustanove djelovale su do 6. V., kada je počelo napuštanje Zagreba. Poglavnik UŽ napustio je Zagreb 6. V., već 8. V. bio je na austrijskoj granici, gdje je napustio suradnike i postrojbe u povlačenju. Oružane snage i velik broj civilnih izbjeglica pokušali su u okrilju zapadnih saveznika pronaći spas pred nadirućim postrojbama Jugoslavenske armije (JA). Dobar dio vojnika i civila nije se uspio prebaciti preko granice pa je došlo do žestokih borbi. Glavninu onih koji su se prebacili preko granice 15. V. 1945. kraj Bleiburga predstavnici britanske vojske prisilili su na predaju postrojbama JA. Mnoge zarobljene pripadnike HOS-a i civile pogubile su jugoslavenske snage odmah nakon predaje, u danima koji su uslijedili (uglavnom na području Slovenije), ili tijekom povratka u Hrvatsku i BiH u zarobljeničkim kolonama ( križni put). UŽ i dio izbjeglica, među njima i neki vodeći dužnosnici NDH i ustaškoga pokreta, uspjeli su izbjeći zarobljavanje i potonje izručenje jugoslavenskim vlastima te su nastavili politički djelovati u izbjeglištvu (iz Hrvatske enciklopedije- Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026.).

9. U Preambuli ustava Republike Hrvatske, u izvorišnim osnovama napisano je:

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: D, J, A, Z, Ć, M, U, E, R, Č, V, S, L, T, P, ĐŽ, ŽŽ, Đ, KŽ, BŽ, IŽ, FŽ i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje (Ustav Republike Hrvatske.

9.1. Ustav Republike Hrvatske, poznat i kao Božićni Ustav, donesen je 22. prosinca 1990. godine, a donio ga je Prvi saziv Hrvatskoga sabora (tada Sabor Republike Hrvatske) na zajedničkoj sjednici sva tri vijeća, te je isti proglašen 22. prosinca 1990.

Njime je raskinut ustavnopravni poredak Socijalističke Republike Hrvatske te je uspostavljen demokratski ustavnopravni poredak suverene i samostalne Republike Hrvatske.

10. Hrvatski sabor donio je Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske u kojem je definirao izgled hrvatske zastave.

Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.

11. Dakle, isticanjem nelegalne zastave Nezavisne države Hrvatske na čijim temeljima suvremena Republika Hrvatska ne temelji svoju državotvornost, što proizlazi iz izvorišnih osnova Ustava, okrivljenik je narušavao javni red i mir na način da je na javnoj platformi „Facebook“ isticao zabranjene simbole, i time izazvao uznemirenost građana, čime je počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji prema okrivljeniku sud je kao olakotne okolnosti cijenio priznanje počinjenja prekršaja i dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika, te ga je temeljem iste zakonske odredbe kaznio zakonom propisanom novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 EUR (jedna tisuća pet stotina eura), smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja i da će se istom postići svrha kažnjavanja.

13. Temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan snositi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura).

13.1. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu i troškove postupka platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

13.2. Ukoliko okrivljenik plati u roku od 30 dana 2/3 novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom, a ukoliko ne plati, cjelokupna novčana kazna prisilno će se naplatiti.

13.3. Ukoliko se novčana kazna ne uspije prisilno naplatiti u roku od 2 (dvije) godine, ista će se zamijeniti radom za opće dobro na zahtjev i uz suglasnost okrivljenika ili kaznom zatvora u trajanju od 38 (trideset osam) dana.

13.4. Ukoliko okrivljenik troškove prekršajnog postupka ne plati u ostavljenom roku, isti će se prisilno naplatiti putem nadležnog tijela u roku od 5 (pet) godina.

14. S obzirom na naprijed izloženo presuđeno je kao u izreci presude.

Garešnica, 11. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Vlatka Bertić, v.r.

Ranka Mikelić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj i okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana od dana prijama presude, a putem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnica, Vladimira Nazora 22, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. ovlaštenom tužitelju,

2. okrivljeniku ŠŽ,

3. ovlaštenom tužitelju, nakon pravomoćnosti,

4. na izvršenje, po izvršnosti,

5. prekršajna evidencija,

6. spis.