Poslovni broj: Us I-661/2023-15

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica pod 1. ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćeniku Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, Cernička 50, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Petra Grubišića 3, Šibenik i pod 2. Grada Šibenika, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljica, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba, objavljene 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/69, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-23-03 od 6. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/69, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-23-03 od 6. veljače 2023., postupajući po žalbi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku i žalbi Grada Šibenika, ovdje zainteresiranih osoba pod 1. i pod 2., poništen je zaključak Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-942-01/12-01/1, URBROJ: 2182-19-02/2-22-72 od 21. siječnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Zaključkom prvostupanjskog tijela pod točkom 1. UG i ĆG, ovdje tužiteljicama, utvrđena je naknada za troškove upravnog postupka u iznosu od 228.897,50 kuna, te je naloženo zainteresiranim osobama pod 1. i pod 2., kao obvezniku povrata u naturi, solidarno naknaditi navedeni trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog zaključka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja zaključka do dana isplate.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 17. ožujka 2023. tužiteljice iznose kronologiju upravnog postupka, te pobijaju osporeno rješenje tuženika zbog nepravilne primjene zakona jer je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Prvenstveno ističu kako tuženik ne poštuje obveznost presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-796/19 od 11. rujna 2019. u kojoj je vrlo jasno navedeno da su u konkretnom slučaju troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku bili nužni i opravdani. Nadalje, dostavljaju tumačenje Tbr. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u predmetima oduzimanja imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), koje je donio Upravni odbor HOK na 6. sjednici od 21. svibnja 1998., kako u postupcima koji se vode po zahtjevima za povrat oduzete imovine, temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, vrijednost predmeta spora, tj. osnovicu za obračun honorara, predstavlja vrijednost oduzete imovine, te se primjenjuje Tbr. 20. toč. 2. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Mišljenja su kako je bespredmetno u ovoj fazi postupka uključivati trgovačko društvo Rivijera d.d. Šibenik u stečaju, kraj činjenice da je rok za prijavu potraživanja u stečaj od 60 dana prema rješenju Trgovačkog suda u Zadru St-1081/16 od 6. veljače 2017. već davno istekao. Nadalje, navode kako tuženik u obrazloženju osporenog rješenja potpuno zanemaruje kako su tužiteljice još prije osam godina popisali sve radnje, utvrdili vrijednost predmeta spora u iznosu od 180.000,00 eura, dok je nekretnina kasnije prodana za 280.000,00 eura, na koju okolnost kako su podneskom od 9. ožujka 2020. dostavile kupoprodajni ugovor. U pogledu navoda tuženika kako se ne može otkloniti prigovor Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku kako nije bilo nužno napisati čak pet podneska, tužiteljice pojašnjavaju kako je postupak povrata trajao od 1996. do 2014., u kojem periodu se Općinsko državno odvjetništvo sustavno protivilo povratu, slijedom čega pet podneska nije velik broj. U pogledu navoda tuženika o vremenu plaćanja PDV-a ističu kako se PDV plaća prema vremenu suđenja odnosno donošenja odluke o trošku, pri čemu tužiteljice ukazuju i na odredbu članka 48. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) prema kojoj se primjenjuje tarifa i vrijednost boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S tim u vezi tužiteljice napominju kako se u međuvremenu vrijednost boda povećala na 15,00 kuna, slijedom čega i one sada potražuju uvećanu naknadu za troškove za 50 %, odnosno ukupno 336.656,25 kuna uvećano za troškove predujma od 4.460,00 kuna, ukupno 341.116,25 kuna, odnosno 45.273,90 eura. Tužbenim zahtjevom predlažu da sud poništit osporeno rješenje tuženika, te meritorno riješi ovu upravnu stvar na način da naloži zainteresiranim osobama pod 1 . i pod 2. da solidarno tužiteljicama isplate na ime troškova upravnog postupka koji se vodio pred Uredom državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/12-01/01 iznos od 45.273,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Ujedno potražuju trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024., Ministarstvo pravosuđa i uprave nastavilo s radom kao Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

4. Sud je na temelju ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 , 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), rješenjem od 1. lipnja 2023. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Grad Šibenik i trgovačko društvo Rivijera d.d. u stečaju Šibenik, da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 3. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode tužiteljica iz tužbe.

5. Zainteresirana osoba pod 1. u odgovoru na tužbu se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica, te je istaknula kako tužiteljice niti jednim predloženim dokazom niti navodom nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika.

Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

6. Zainteresirana osoba pod 2. Grad Šibenik nije dostavio odgovor na tužbu.

7. Stečajni upravitelj trgovačkog društva Rivijere d.d. u stečaju Ivica Matas u odgovoru na tužbu je istaknuo kako čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], ne predstavljaju vlasništvo tog trgovačkog društva, niti su predmetne nekretnine prilikom pretvorbe i privatizacije unesene u temeljni kapital tog trgovačkog društva, već su iste s obzirom na raniji zemljišnoknjižni upis na ime društveno vlasništvo, predstavljale vlasništvo Republike Hrvatske sukladno prisilnim propisima. Stoga kako to društvo nije polagalo, niti polaže ikakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama, slijedom čega zbog nedostatka pasivne legitimacije nema nikakav pravni interes sudjelovati u ovom postupku. Također, stečajni upravitelj napominje kako Rivijera d.d. u stečaju nije trebala biti uključena u ovaj postupak budući da su se sva potraživanja morala prijaviti u stečajnom postupku te se svi vjerovnici mogu namirivati isključivo kroz stečajni postupak ukoliko je tražbina utvrđena, a što u konkretnom slučaju nije, sve u skladu sa prisilnim odredbama Stečajnog zakona (lex specialis). Zbog navedenog, kako je prvostupanjsko tijelo donijelo pravilnu i zakonitu odluku kada zaključkom od 21. siječnja 2022. nije obvezalo to trgovačko društvo da nadoknadi troškove upravnog postupka. Za istaći je kako je dopisom od 17. ožujka 2026. stečajni upravitelj izvijestio ovaj sud kako je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zadru od 24. lipnja 2025. zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Rivijera d.d. u stečaju, te je isto brisano iz sudskog registara Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku 18. srpnja 2025., slijedom čega je sud na raspravi od 10. travnja 2026. riješio kako se navedeno trgovačko društvo neće više pozivati u spor, niti će tom društvu dostavljati daljnje odluke suda.

8. U sporu je održana rasprava 10. travnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik, te zainteresirane osobe, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez njihove prisutnosti, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljica sudu ukazao na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-zpz- 44/2016 od 14. srpnja 2021., a iz koje kako proizlazi da bi svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranaka koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje interesa u tom postupku bilo suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava.

9. Tijekom dokaznog postupka, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Opunomoćenik tužiteljica je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa), na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 10. travnja 2026., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, bez PDV-a.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan, dijelom i iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

12. Predmet ovog upravnog spora je naknada troškova pravnog zastupanja ovlaštenika povrata, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

13. Odredbom članka 114. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZUP), koji zakon je u skladu s odredbom članka 168. tog zakona za primijeniti u konkretnom slučaju, propisano je kako svaka stranka snosi, u pravilu, samo svoje troškove uzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje. Prema stavku 2. citirane zakonske odredbe kada u postupku sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranici naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvom slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna naknaditi protivnoj stranici troškove razmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću uzrokovala protivnoj stranici troškove u postupku, dužna je ovoj te troškove naknaditi. Prema stavku 3. navedene zakonske odredbe troškovi za pravno zastupanje naknađuju se samo u slučajevima kada je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.

14. Iz spisa predmeta tuženika u bitnom proizlazi kako je pred Uredom državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, vođen postupak povrata/naknade za oduzetu imovinu, a povodom zahtjeva pravnih prednika tužiteljica KG i NG, koji je pravomoćno okončan rješenjem KLASA: UP/I-942-01/12-01/01, URBROJ: 2182-03-05/2-13-26 od 16. srpnja 2013. Točkom 6. tog rješenja je odlučeno kako će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom. Tužiteljice, odnosno njihov pravni prednik KG, su podneskom od 1. kolovoza 2013. u spis upravnog postupa dostavili troškovnik na ime pravnog zastupanja prema tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje Tarifa/12), u iznosu od 17955 bodova, odnosno 179.550,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25% u iznosu od 44.887,50 kuna te trošak predujma od 4.460,00 kuna, sveukupno 228.897,50 kuna.

15. Nadalje, iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je donošenju odluke u predmetnoj upravnoj stvari prethodila odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovni brojem Usž-796/2019-2 od 11. rujna 2019., kojom je upravo po žalbi tužiteljica, te pravnog prednika tužiteljica ŽG, poništena presuda ovog suda pod poslovnim brojem 5 UsInoi-43/18-10 od 20. rujna 2018., rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/15-01/291, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 26. ožujka 2018. i zaključak Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/12-01/01, URBROJ: 2182-03-05/2-15-46 od 4. ožujka 2015. i predmet je vraćen istom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje: „Ovaj Sud ocjenjuje da su postupci pokrenuti na temelju odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) izuzetno složeni postupci, postupci u kojima sudjeluje više stranaka: podnositelji zahtjeva, Državna odvjetništva Republike Hrvatske, obveznici naknade, zainteresirane osobe (zakupnici, najmoprimci itd.), Hrvatski fond za naknadu, Hrvatski fond za privatizaciju itd. Postupci traju u pravilu od 1997. godine kada su na temelju odredbe članka 65. Zakona o naknadi stranke bile u obvezi podnijeti zahtjev (hrvatski državljani). Ovaj postupak po zahtjevu tužitelja započet je 30. lipnja 1997., kada su podnijeli zahtjev po punomoćniku odvjetniku. Prvotno je zahtjev tužitelja bio odbijen, a povodom žalbe tuženik je poništio rješenje o odbijanju te predmet vratio na ponovno odlučivanje te je naposljetku pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela vraćeno u vlasništvo tužitelja oduzeta imovina u k. o. [katastarska općina]. I u ponovljenom upravnom postupku prijašnji vlasnici kao i nasljednici opunomoćili su odvjetnika za zastupanje, pa navedena činjenica uz već naprijed istaknuto po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju sama po sebi predstavlja dostatan razlog i osnov za angažiranje stručne pomoći odnosno zastupanje po odvjetniku. Stoga je više nego jasno da su u konkretnom slučaju troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku bili nužni i opravdani. Nadalje, ovdje se radi o postupcima naknade za oduzetu imovinu prijašnjih vlasnika temeljem odredbi Zakona o naknadi, a kao uvjet za ostvarenje prava na povrat oduzete imovine ili naknade je podnošenje zahtjeva (članak 65. Zakona o naknadi). Dakle, podnositelji zahtjeva – ovdje tužitelji kao ovlaštenici naknade su bili u obvezi (odnosno njihovi pravni prednici) podnijeti zahtjev, „izazvati“, odnosno pokrenuti ovaj upravni postupak i upravni spor radi ostvarenja naknade i to u zakonom propisanom roku iz odredbe članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi, sve radi ostvarenja svojih prava, koja činjenica tužiteljima kao podnositeljima zahtjeva ne može biti na štetu pri ostvarenju njihova prava na trošak, pod uvjetima da je takav trošak bio nužan i opravdan, a o čemu se ovdje upravo radi.“ 16. Spisu prileži rješenje o nasljeđivanju doneseno po Javnom bilježniku u Zagrebu Mladenu Ježeku pod poslovnim brojem O-7808/21 od 25. listopada 2021., pregledom kojeg je utvrđeno kako su nasljednicima iza pok. ŽG iz [adresa] proglašene ĆG i UG, ovdje tužiteljice.

17. Zaključkom prvostupanjskog tijela tužiteljicama je utvrđena naknada za troškove upravnog postupka u zatraženom iznosu, te su zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. obvezane solidarno naknaditi obistinjeni trošak. Iz obrazloženja zaključka proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo prihvatilo utvrđenu vrijednost predmeta spora od 180.000,00 eura, isto obrazlažući kako je predmetna nekretnina prodana za 100.000,00 eura više od procijenjene vrijednosti spora, te je prihvatilo popisani trošak u cijelosti, upravo pozivajući se na navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

18. Osporenim rješenjem tuženika poništen je navedeni zaključak, uz obrazloženje u bitnom kako u prvostupanjskom zaključku nisu navedeni jasni i argumentirani razlozi zbog kojih je prvostupanjsko tijelo prihvatilo zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja u cjelokupnom iznosu. Naime, tuženik ističe kako je prvostupanjsko tijelo za svaku radnju stranke u odnosu na koju se potražuje trošak u obrazloženju odluke moralo navesti jasne razloge zašto smatra da je ta radnja bila potrebna za vođenje postupka, pri čemu ističe kako Visoki upravni sud u odluci pod poslovnim brojem Usž-796/19-2 od 11. rujna 2019. nije ušao u ocjenu pojedinih stavki troškovnika dostavljenog u spis predmeta, niti je ocijenio jesu li iste bile potrebne za vođenje postupka. Nadalje, tuženik upućuje i na Tbr. 20 Tarife /12, koja se odnosi na upravni postupak, a prema kojoj se naknada troškova sastava podneska ne određuje u istovjetnom iznosu.

19. Sud nalazi kako je pravilno postupio tuženik kada je poništio zaključak prvostupanjskog tijela i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, dijelom i iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

20. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u odluci pod poslovnim brojem Usž-796/19-2 od 11. rujna 2019. utvrdio kako je zastupanje ovlaštenika povrata po opunomoćeniku odvjetniku bilo nužno i opravdano, međutim, pri tome navedeni sud nije ulazio u ocjenu označene visine vrijednosti spora kao i u popisane stavke troškova prema Tarifi/12, pa je javnopravno tijelo u nastavku postupka trebalo ocijeniti osnovanost popisanog troška, odnosno jesu li svi popisani podnesci od strane opunomoćenika uistinu bili potrebni za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari ili obrazložiti iz kojih razloga je prihvaćen popisani trošak u cjelovitom iznosu, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Pri tome, niti vrijednost predmeta spora nije raspravljena tijekom upravnog postupka, niti je određena od strane voditelja postupka, već je ista određena od strane ovlaštenika povrata, dok troškovnik nije dostavljen ostalim strankama na očitovanje.

21. Nadalje, a u pogledu obveznika naknade troškova postupka , sud nalazi kako Državno odvjetništvo i Grad Šibenik ne mogu biti obvezani na naknadu troškova upravnog postupka, već isključivo Republika Hrvatska. Pri tome sud ima vidu odredbe članka 65. stavak 2. i članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje Zakon o naknadi) prema kojima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima položaj stranke u postupcima naknade prema samom zakonu, dok Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano. Pri tome je za ukazati kako obveza naknade troškova upravnog postupka nije solidarna, budući da je odredbom članka 117. stavak 3. ZUP - a propisano da kada troškove postupka snosi više osoba, troškovi između njih će se razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovarajućem omjeru.

22. Nastavano, a u pogledu trgovačkog društva Rivijera d.d. u stečaju, koje je sada i brisano iz sudskog registra, točno je kako je to trgovačko društvo kao zakupnik poslovnog prostora koje je predmet naknade imao položaj stranke u postocima povrata, međutim, samo radi zaštite svojih prava i interesa sukladno odredbama članka 41. - 43. Zakona o naknadi, pa s obzirom na specifičnost položaja zakupnika u upravnom postupku naknade za oduzetu imovinu isti i ne može biti obvezan na naknadu troškova upravnog postupka.

23. Slijedom iznijetog, te kako sud nalazi da je zaključak prvostupanjskog tijela pravilno poništen osporenim rješenjem tuženika sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano i pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako su tužiteljice u cijelosti izgubile spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ĆG iz [adresa]

2. DG iz [adresa], pod 1. i pod 2. po opunomoćeniku Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, Cernička 50

3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacija Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

4. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Šibenik, Petra Grubišića 3

5. Grad Šibenik, Trg Palih Branitelja Domovinskog rata 1

6. stečajni upravitelj Ivica Matas, Šibenik, Put Gimnazije 55

7. u spis