REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-244/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 47300 Ogulin, zastupana po odvjetnicima iz OD Maravić & Maravić, Zrinski trg 5, 47300 Ogulin, protiv tuženika - protutužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, v.r.ps. 1.459,95 EUR i radi isplate naknade, v.r.ps. 22.297,43 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja, opunomoćenik tužitelja tuženika i opunomoćenika tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 24. veljače 2000. godine zaključen između tužitelja RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegove sada pok. supruge SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tužene Marije Ertl, [adresa], Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi, dana 24. veljače 2000. godine, pod poslovnim brojem: R2-20/00."

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju – protutuženiku ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku - protutužitelju DU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 22.297,43 EUR (dvadesetdvijetisućedvjestodevedesetsedameuračetrdesettricenta) sa zateznom kamatom počev od 24. ožujka 2022. pa do isplate i trošak parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana."

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj RU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnio je 21. veljače 2022. tužbu protiv tuženika DU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a u tužbi je istakao kako su on i njegova sada pok. Supruga SU, kao primatelji uzdržavanja zaključili s tuženikom DU Ugovor o doživotnom uzdržavanju 24. veljače 2000., a taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ovjeren od strane suca ovoga suda 24. veljače 2000., pod poslovnim brojem R2-20/00 (ranija oznaka potvrde III-RII- 20/00).

2. U tužbenim navodima tužitelj je isticao kako temeljem citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik se obvezuje doživotno uzdržavati tužitelja i njegovu sada pok. Suprugu SU, a isti ostavljaju u nasljedstvo svom nećaku, tada mlt. KU, sinu tuženika, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 17 a i 26 m2 i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kamenjača od 43 a i 71 m2 te i sve pokretne stvari koje se nađu u vlasništvu njega i njegove supruge kao primatelja uzdržavanja.

3. Obveza je tuženika doživotno uzdržavati tužitelja i njegovu suprugu SU, a u slučaju da tuženik kao davatelj uzdržavanja ranije premine, obvezu uzdržavanja preuzet će sin davatelja uzdržavanja KU kojemu tužitelj i njegova supruga kao primatelji uzdržavanja i ostavljaju navedenu imovinu. U slučaju smrti bilo kojeg primatelja uzdržavanja preostali primatelj uzdržavanja ima pravo uživanja do svoje smrti na suvlasničkom djelu preminulog, a jer su primatelji uzdržavanja suvlasnici identificiranih nekretnina u jednakim dijelovima.

U izvršenju svoje obveze tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezuje se primateljima uzdržavanja u slučaju bolesti pružiti potrebnu njegu, liječenje i poslugu, odvoženje kod liječnika, osigurati potpunu prehranu, oblačenje i podmirivanje svih potreba osobe takve starosti i zdravstvenog stanja te održavati kuću i gospodarske zgrade i voditi brigu o nekretninama, obrađivati ih i održavati gospodarstvo, a nakon smrti primatelja uzdržavanja sahraniti ih po mjesnom običaju.

4. Tužitelj u tužbi ističe kako je u točki III utvrđeno da ako neki od suugovaratelja ne bi ispunjavao svoje obveze iz Ugovora tada druga strana može raskinuti Ugovor i tužitelj ističe kako podnesenom tužbom želi raskinuti Ugovor iz razloga što tuženik nikada, od zaključenja Ugovora pa do podnošenja tužbe nije ispunjavala preuzete ugovorne obveze prema njemu i njegovoj sada pokojnoj supruzi. Tužitelj je zaključno istakao kako je isključivu skrb i brigu oko njega – tužitelja vodila njegova kćer ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Kako su odnosi između njega kao primatelja uzdržavanja i tuženika poremećeni, a primateljica uzdržavanja tj. supruga tužitelja SU je preminula **.**.2014., tužitelj predlaže da sud utvrdi da tuženik nije izvršavala preuzete obveze iz Ugovora onako kako su one ugovorene, a to znači da ih nije izvršavala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a nakon toga da prihvati tužbeni zahtjev i raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. veljače 2000., zaključen između tužitelja i njegove supruge SU kao primatelja doživotnog uzdržavanja s jedne strane i tuženika DU kao davatelja doživotnog uzdržavanja s druge strane, a da sud tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik DU je istakla da je točno kako su tužitelj i njegova supruga TU kao primatelji doživotnog uzdržavanja s jedne strane i ona kao davatelj doživotnog uzdržavanja s druge strane zaključili navedeni Ugovor 24. veljače 2000., a koji je ovjeren od strane suca ovog suda istoga dana. Protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da je živjela u kući s tužiteljem i njegovom suprugom, da je radila sve kućne poslove, a to znači da je kuhala, čistila te održavala nekretnine tužitelja i njegove supruge, tj. vodila cijelo domaćinstvo u kući tužitelja. Tijekom 2010. je tužitelj nju – tuženika istjerao iz kuće u [adresa] pa je ona bila prisiljena napustiti kuću i odselila je u [adresa] gdje i sada živi sa svojom obitelji. Međutim, istakla je kako je i poslije vremena kada ju je tužitelj istjerao iz kuće u [adresa], još četiri godine dolazila redovno u kuću tužitelja i služila svoju tetu tj. suprugu tužitelja SU, koja se nažalost teško razboljela. Istakla je kako je njena teta od nje tražila da izvršava navedeni Ugovor, a tužitelj je tijekom te četiri godine prešutno dopuštao da ona služi njegovu suprugu, a to stoga što je sve poslove u kući ona odrađivala sama. Protivila se tužbenom zahtjevu u cijelosti, a u odgovoru istakla da bez obzira na konačnu odluku suda ona smatra da ima prava od tužitelja potraživati naknada za dano uzdržavanje tužitelju i njegovoj pokojnoj supruzi SU i to od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2000. pa sve do časa smrti SU tj. njene tete koja je preminula **.**.2014. Pozivajući se na odredbu članka 585. stavak 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) tuženik DU je istakla da podnosi protiv tužitelja protutužbu i predlaže da sud naloži tužitelju da joj isplati 168.000,00 HRK sa zateznom kamatom od podnošenja protutužbe tj. od 24. ožujka 2022. pa do isplate, a uz obrazloženje da je davala uzdržavanje tužitelju i njegovoj pokojnoj supruzi SU punih 14 godina i onda smatra da joj za naknadu pruženog uzdržavanja pripada 1.000,00 HRK mjesečno tj. 12.000,00 HRK godišnje odnosno 168.000,00 HRK ukupno.

6. Očitujući se na odgovor na tužbu i podnesenu protutužbu tužitelj je javio sudu da se nalazi na novoj adresi i to u [adresa] i da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu jer zaključuje da tuženik DU sama priznaje da ne ispunjava preuzete obveze po zaključenom predmetnom Ugovoru i da su onda ispunjeni uvjeti radi raskida predmetnog Ugovora zbog neizvršavanja preuzetih obveza. Tužitelj je ponovno isticao kako tuženik nije izvršavala preuzete obveze tj. da nije kuhala, čistila i održavala njegovu kuću i kuću njegove supruge. U tom pravcu je obrazložio da s obzirom na njegovu dob u vrijeme zaključenja Ugovora, kao i dob njegove supruge nije bila potrebna pomoć i njega odnosno nije bilo potrebno uzdržavanje njima kao primateljima uzdržavanja od strane treće osobe. Što se tiče isticanja da je tuženik DU živjela s tužiteljem i njegovom suprugom tužitelj je to učinio nespornim i obrazložio da je tuženik DU i kao malodobna osoba te i kao punoljetna živjela kod njega i njegove supruge, a oni su brinuli o njoj, osigurali joj mjesto stanovanja, osiguravali prehranu, a sve režijske troškove plaćali su tužitelj i njegova supruga. Tuženik nikada nije ispunjavala preuzete obveze, naprotiv, ocjena je tužitelja da je imala koristi jer nije plaćala stanovanje, hranu niti režijske troškove. U odnosu na protutužbu i zahtjev na isplatu od 168.000,00 HRK, opreza radi tužitelj je postavio prigovor prijeboja do iznosa od 168.000,00 HRK s osnova stanovanja, hrane i režijskih troškova. Predložio je da sud razdvoji raspravljanje o tužbi i protutužbi te postavljenim zahtjevima i da o tome donese posebno rješenje.

7. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-44/2022-10 odbio prijedlog za razdvajanje postupaka po tužbi i protutužbi, a nakon što je ovo rješenje od 14. studenog 2022. postalo pravomoćno, opunomoćenik tužitelja odvjetnik Mario Maravić je podneskom od 22. siječnja 2024. javio sudu da je tužitelj preminuo. Utvrđujući ovu činjenicu kao nespornu sud je rješenjem poslovni broj P-44/2022-17 utvrdio prekid postupka 8. veljače 2024. i odlučio da će se postupak nastaviti kada nasljednik iza pok. tužitelja preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini.

8. Podneskom od 3. rujna 2025. nasljednik iza pok. RU, njegova kćerka ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predlaže ovom sudu nastavak postupka, a uz podnesak prilaže Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ante Brekala kao povjerenika ovog suda, poslovni broj O-82/2024 od 7. svibnja 2024. iz kojeg je moguće utvrditi da je Javni bilježnik kao povjerenik ovog suda od ostavinske imovine iza pok. RU rođenog **.**.1941., a preminulog **.**.2023., utvrdio pravo korištenja grobnog mjesta na Groblju u Trenkovu te i novčana sredstva na računu kod Erste banke d.d. i novčani iznos po osnovi neisplaćene mirovine, a nasljednikom je proglašena doista njegova kćerka ČU na temelju Oporuke i Zakona.

9. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-44/2022-21 postupak u građansko – pravnoj stvari koji je bio prekinut rješenjem od 8. veljače 2024. je nastavljen jer je postupak preuzela kćerka ranijeg tužitelja ČU.

10. Između tužiteljice ČU i tuženika DU pokušana je nagodba na pripremnom ročištu od 28. listopada 2025., a imajući u vidu nesporno utvrđene činjenice na temelju Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-82/2024 od 7. svibnja 2024. (stranica 59 spisa) i činjenicu da je raniji tužitelj RU sa svojom kćerkom ČU **.**.2022. sačinio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u kojem je izjavio da svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 17 a i 26 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kamenjača od 43 a i 71 m2) ostavlja svojoj kćerci ČU i dozvoljava da se na temelju toga Ugovora odmah njegova kćerka ČU kao davateljica doživotnog uzdržavanja odmah uknjiži s pravom vlasništva na identificiranim nekretninama.

11. Nakon što je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predočen opunomoćeniku tuženika, a to preslikan zajedno sa Potvrdom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj R2-84/2022-5 od 14. ožujka 2022. (stranice 63-65 spisa), opunomoćenik tužitelja je postavio protutužbeni zahtjev protiv ČU na pripremnom ročištu od 28. listopada 2025. i to tako da je tuženik – protutužitelj DU od tužitelja – protutuženika ČU (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) zahtijevala iznos od 22.297,43 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2022. pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka.

12. Tužitelj se protivila protutužbi i protutužbenom zahtjevu iz ranije obrazloženih navoda koje je isticao njen prednik, a ponovno ističući da ona kao nasljednik iza svog pokojnog oca nije u obvezi napraviti eventualne obveze sada pokojnog RU iznad vrijednosti naslijeđene imovine. U tom pravcu je istakla da je naslijedila novčana sredstva po računu kod Erste Bank d.d. u iznosu od 40,50 EUR te iznos neisplaćene zadnje mirovine u iznosu od 118,29 EUR, što ukupno iznosi 165,79 EUR, pa je ocijenila da ako je protutužbeni zahtjev osnovan može eventualno odgovarati do vrijednosti od 165,79 EUR dok je preostali iznos u cijelosti neosnovan. Ostajući kod svih iznesenih navoda protivila se protutužbenom zahtjevu u cijelosti.

13. Između stranaka nije sporno da su otac tužitelja ČU, RU i njegova supruga SU kao primatelji doživotnog uzdržavanja zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom DU, kao davateljicom doživotnog uzdržavanja, 24. veljače 2000., a primatelji doživotnog uzdržavanja RU i SU su svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina], kako su ranije identificirane, ostavili poslije svoje smrti sinu DU, KU, a pod uvjetom da primatelje doživotnog uzdržavanja uzdržava davatelj doživotnog uzdržavanja do punoljetnosti njenog sina KU. U slučaju da KU nakon što postane punoljetan eventualno ne prihvati obvezu davanja uzdržavanja, obvezu uzdržavanja i dalje će prema primateljima uzdržavanja izvršavati tuženik DU i to tako da će im u slučaju bolesti dati potrebnu njegu, liječenje i poslugu, odvesti primatelje uzdržavanja liječniku, osigurati im potrebnu prehranu, oblačenje i podmirenje svih potreba osoba kronološke dobi primatelja uzdržavanja, kao i zdravstvenog stanja. Osim toga davatelj uzdržavanja tj. tuženik DU je bila u obvezi održavati kuću i gospodarske zgrade i to obrađivati zemlju i održavati gospodarstvo, a nakon smrti primatelja uzdržavanja sahraniti ih prema mjesnom običaju.

14. Nije sporno da su otac tužiteljice RU, njegova supruga SU te tuženik DU i njena obitelj, a koju su sačinjavali njen suprug VU i djeca KU i ĐU živjeli u kući u [adresa] koja je bila suvlasništvo RU i njegove supruge SU, a s njima je živjela i majka DU, HU, DU od svog rođenja pa do 19 ili 20 godine, s kratkim prekidom od jedne godine dana kada je odselila iz [adresa] zbog udaje u [adresa] te se ponovno vratila u [adresa], a zatim nastavila život sa svojim suprugom i djecom jer je zaključila brak sa suprugom UU, **.**.1991.

Nije sporno da je tuženik DU sa suprugom i djecom odselila iz [adresa] u [adresa], 2010., kao što nije sporno da je 2014. preminula njena teta SU, a da su RU i njegova kćerka ČU prije podnošenja tužbe u ovom sporu tj. 15. veljače 2022. (16. veljače 2022. primljen prijedlog za ovjeru Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u Stalnoj službi u Ogulinu, Općinskog suda u Karlovcu) zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i cijeli suvlasnički dio je na nekretninama u k. o. [katastarska općina] na temelju tog pravnog posla uknjižen za korist ČU kao davatelja doživotnog uzdržavanja.

15. Ostalo je sporno između stranaka je li tuženik DU kao davatelj doživotnog uzdržavanja ispunjavala svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. veljače 2000. i ako sud utvrdi da bez obzira na to Ugovor o doživotnom uzdržavanju treba raskinuti, je li osnovan njen protutužbeni zahtjev da joj tužitelj ČU isplati iznos od 22.297,43 EUR kao vrijednost za pružene usluge BU i SU, u kontinuitetu od zaključenja Ugovora pa do 2010. i za povremeno pružanje usluga primateljima doživotnog uzdržavanja do časa smrti SU, koja je, kako i stoji utvrđenje u Rješenju Javnog bilježnika preminula **.**.2014.

16. Radi utvrđenja spornih činjenica, u dokaznom postupku je sud, nakon zaključenja prethodnog postupka, saslušao svjedoke FU, GU i ĐU na raspravi od 28. siječnja 2026., a na raspravi od 7. travnja 2026. saslušani su svjedoci VU, PU, CU i NU. Tijekom postupka nisu saslušani svjedoci IU i EU zbog teže narušenog zdravstvenog stanja, MU od čijeg saslušanja je tuženik DU odustala, a svjedok ČUR nije mogla pristupiti raspravi jer živi u [adresa], a zbog visokog stadija trudnoće bilo je rizično njeno putovanje do suda u Požegi. Na raspravi od 7. travnja 2026. sud je pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između primatelja uzdržavanja SU, rođene JU i BU, sina D [adresa], kao primatelja doživotnog uzdržavanja s jedne strane i DU iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja s druge strane, zaključen 24. veljače 2000., u OU odvjetnika Vlade Nepehala, a ovjeren od strane suca u predmetu ovog suda poslovni broj R II-20/00 od 24. veljače 2000., pročitao rješenje Javnog bilježnika Nike Bagarića, poslovni broj O-43/15 od 5. veljače 2015., izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 17. veljače 2022. i na dan 7. travnja 2026., zatim izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopili RU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelj dosmrtnog uzdržavanja s jedne strane i ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelj dosmrtnog uzdržavanja s druge strane od 15. veljače 2022., potvrđen od suca Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj R2-84/2022-5 od 14. ožujka 2022., izvršio uvid u Izvod-Promet po računu na ime ČU za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. listopada 2024. i pročitao Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ante Brekala kao povjerenika ovog suda, poslovni broj O-82/2024 od 7. svibnja 2024.

17. Na temelju ovako izvedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, a i rezultat čitavog dokaznog postupka, uz pravilno utvrđeno činjenično stanje valjalo je zaključiti da tužbeni zahtjev radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije osnovan, a posljedično tome nije osnovan ni protutužbeni zahtjev za isplatom naknade u iznosu od 22.297,43 EUR.

18. Naime, na temelju izvršenog uvida u Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili SU i RU kao primatelji doživotnog uzdržavanja i DU kao davateljica doživotnog uzdržavanja ovaj sud je utvrdio da su primatelji doživotnog uzdržavanja i davatelj doživotnog uzdržavanja u Odvjetničkom uredu odvjetnika Vlade Nepehala zaključili Ugovor koji je u smislu odredbe članka 122. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 52/71, 47/78, 56/00) definiran kao Ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan dio, uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja Ugovora, a čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja. Prema članku 122. stavak 4. i 5. rečenog Zakona takav Ugovor (Ugovor o doživotnom uzdržavanju) mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca, a prilikom ovjere sudac će pročitati Ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice Ugovora.

18.1. Iz sadržaja zaključenog Ugovora moguće je utvrditi da su SU rođena JU i RU, oboje iz [adresa], tada [adresa], ostavili svoje nekretnine sinu DU, KU, kao i sve pokretne stvari koje se nađu u njihovom vlasništvu u času smrti, a DU je u obvezi davati uzdržavanje SU i BU tako da im se obvezuje u slučaju bolesti omogućiti potrebnu njegu, liječenje i poslugu, odvesti ih liječniku, omogućiti potpunu prehranu, oblačenje i podmirivanje svih potreba koje imaju osobe dobi primatelja uzdržavanja. Također je u obvezi uzdržavati i njihovu imovini prema namjeni, a nakon njihove smrti sahraniti ih prema mjesnom običaju.

U formalno – pravnom smislu ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen je kod ovog suda 24. veljače 2000. kojom prilikom su ugovorne stranke tj. i primatelji doživotnog uzdržavanja i davatelj doživotnog uzdržavanja izjavili da s voljom zaključuju navedeni Ugovor, a nakon toga su, nakon što ih je sudac upozorio na međusobna prava i obveze, sukladno odredbama članka 122. – 127. rečenog Zakona, pred sucem osobno potpisali Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

19. Dakle, Ugovor o doživotnom uzdržavanju je prema odredbi članka 122. rečenog Zakona strogo formalni Ugovor za čiju pravovaljanost je propisana, pored pisanog oblika i ovjera suca. Navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju je pravovaljan jer je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca ovoga suda pa treba zaključiti da su navedena pisana forma i ovjera od strane suca i propisani radi zaštite pravnih sigurnosti, sprječavanja mogućih zlouporaba, a i radi zaštite trećih osoba.

20. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, ali i na temelju ostalih pisanih dokaza valjalo je utvrditi jesu li raniji tužitelj odnosno njegov nasljednik, sada tužiteljica ČU osnovano zahtijevali raskid navedenog Ugovora zbog tvrdnje ranijeg tužitelja odnosno sada tužiteljice da DU kao davatelj doživotnog uzdržavanja nije izvršavala svoje ugovorne obveze. Svakako, tvrdnju tužiteljice o navodnom neizvršavanju obveza iz Ugovora sud je trebao provjeriti i kroz saslušanje tužitelja ČU i tuženika DU jer je odredbom članka 125. stavak 3. rečenog Zakona propisano da svaka stranka može tražiti raskid Ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

21. Saslušani svjedok ĆU je iskazao da je upoznao Franju Lautera 2006., nije poznavao SU, poznato mu je da je RU došao stalno živjeti u [adresa] kod svoje kćerke Vesne Rendulić 2016., a od 2016. do smrti RU, o RU su brinuli njegova kćerka, njegov zet R i njihova djeca. Iz razgovora je ŽU zaključio da je RU imao namjeru preseliti kod kćeri u [adresa] ali mu ništa nije konkretno o tome pričao.

22. Saslušani svjedok GU je iskazao da SU nije upoznao, a RU je upoznao 2006. Također je iskazao kako mu je RU priopćio da mu je supruga preminula 2014., a zna da je preselio kod svoje kćerke u [adresa], 2016. Kako je zbog nesigurnosti RU, u vrijeme kada je preselio 2016. kod kćerke, on preuzeo obvezu odvoziti ga iz [adresa] u [adresa] radi plaćanja režija za kuću u [adresa], određeno je istakao da je nekoliko puta RU vozio iz [adresa] u [adresa], najprije automobilom RU, a zatim i svojim automobilom.

23. Svjedoci ĆU i GU su istinito i uvjerljivo iskazivali, ali iz njihovih iskaza sud nije mogao utvrditi pravno – relevantne činjenice vezane za tvrdnju tužiteljice da tuženik DU nije izvršavala svoje obveze iz Ugovora. Istina, svjedok GU je iskazao kako je RU vozio iz [adresa] u [adresa] više puta i to prvenstveno zbog plaćanja režijskih troškova i sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je te režijske troškove doista plaćao RU. Međutim, na temelju točke II navedenog Ugovora ne proizlazi obveza tuženika DU radi plaćanja režijskih troškova, a što znači da je to i dalje bila obveza primatelja doživotnog uzdržavanja SU i RU, a ne davateljice doživotnog uzdržavanja DU.

24. Svjedok DUR je iskazala da je ona praktično kao dijete odrastala u kući tetke SU i tetka BU u [adresa], da su u kući tete i tetka u [adresa] živjeli svi zajedno, a to znači i njena majka DU, njen brat KU te njeni djed i baka, mamini roditelji, a koji su imali uknjiženo pravo stanovanja na kući u [adresa]. Obrazložila je činjenicu da su njeni teta i tetak ostavili imovinu u k. o. [katastarska općina] upravo njenom bratu KU zbog toga što je njena majka tj. DU puno godina radila u kući svoje sestre SU i šogora RU. Određeno je iskazala kako je njena majka brinula o kući i gospodarstvu u [adresa], na način da je kuhala, spremala, brinula o domaćim životinjama i to cijeli život. Posebno je istakla da je njena majka o svojoj sestri SU i RU brinula do tetine smrti, nije mogla točno istaći kada je teta SU preminula. Međutim, naglasila je da je nakon tetine smrti u [adresa] došla tetkova kćerka ČU i tada je tetak RU istjerao nju i njenu majku iz kuće u [adresa]. Također je određeno istakla kako su i teta SU i tetak RU mogli sami brinuti o sebi, uz napomenu da je tetak RU bio tablete protiv visokog tlaka. Potvrdila je da su režijske troškove snosili teta i tetak, ali je u troškovima prehrane znala učestvovati njena majka, ali i otac VU, koji je iz Austrije donosio veće količine hrane. Zbog činjenice da je njen otac donosio veću količinu hrane tada su teta i tetak hranu dijelili čak i susjedima. Naknadno, prisjećajući se nemilih događanja, istakla je da su ona i njena majka DU odselili iz [adresa] prije smrti tete SU, ali su i poslije tete SU dolazili u [adresa] jer odnosi između tetka i njene mame nisu bili poremećeni, kao što odnosi između njene tete SU i njene majke DU nikada nisu bili poremećeni. Zaključno je svjedok DUR istakla kako između nje i njene majke s jedne strane i RU s druge strane više nije bilo kontakta nakon što ih je poslije smrti tete SU istjerao iz kuće.

24.1. Sud poklanja vjeru svjedoka RUR jer je ista, bez obzira što je kćerka tuženika DU, uvjerljivo i istinito iskazivala, a sud je na temelju njenog iskaza mogao utvrditi da je njena majka DU sa svojom sestrom SU i šogorom BU živjela od najranijeg djetinjstva, kasnije su po rođenju KU, njenog brata po majci, a i po njenom rođenju svi živjeli zajedno u kući u [adresa]. Nakon što je iz Austrije doselio njen otac VU tada je i on faktično bio član zajedničkog kućanstva koje je podrazumijevalo članove i to SU, BU, DU, UU, ĐU, KU i JU, majku SU i DU.

Sud također poklanja vjeru iskazu RUR i u dijelu iskaza gdje je isticala kako je njena majka DU u zajedničkom kućanstvu kuhala, spremala i brinula o domaćim životinjama koje su uzgajali, a to podrazumijeva brigu oko gospodarstva obitelji SU i BU u [adresa].

25. Svjedok VU je na raspravi od 7. travnja 2026. saslušan po stalnom sudskom tumaču i prevodiocu sa njemačkog na hrvatski i sa hrvatskog na njemački jezik, a to tako da je stalni sudski tumač Brigita Marković prevodila VU postavljene upite od strane suda i stranaka – opunomoćenika te je isto tako prenosila odgovore koje je svjedok VU iskazao. VU je određeno istakao da zna da je njegova supruga DU cijeli život radila u [adresa], da je čuo da neki drugi kažu da ona ne radi, da zna da je njegova supruga radila na zemljoradnji tj. u polju i to kod obitelji BU u [adresa]. Poznato mu je da je njegova supruga kod obitelji BU radila od 90-te godine i nadalje, a to zna zato što je tada došao iz Austrije. Istakao je da zna da je njegova supruga iz [adresa] svaki drugi dan išla u [adresa], a nije znao kada je prestala odlaziti u [adresa]. Poznato mu je da je SU bolovala od teške bolesti, da zna da je RU preminuo kod svoje kćerke, nije znao tko je snosio troškove sahrane iza pok SU, ali zna da je zadnje počivalište SU na Groblju u Trenkovu. Nije znao da li je njegova supruga imala sklopljen Ugovor s obitelji SU.

25.1. Svjedok VU je također uvjerljivo i istinito iskazivao o činjenicama koje su njemu bile poznate a to znači da sud prihvaća tvrdnju tuženika DU da je od najranijeg djetinjstva živjela sa svojom sestrom SU, šogorom BU i ostalim članovima zajedničkog kućanstva, a kao član zajedničkog kućanstva je radila sve kućanske poslove, brinula o zemlji, domaćim životinjama i općenito o gospodarstvu obitelji BU u [adresa] i to sve dok DU i njega i njihovu djecu RU nije istjerao iz kuće u [adresa]. Sud prihvaća tvrdnju svjedoka VU da je njegova supruga DU i nakon što ih je RU istjerao iz kuće u [adresa] odlazila u [adresa] iz [adresa] radi izvršavanja obveza koje je svjedok opisao kao kućanske i druge poslove.

26. Svjedok AU je iskazala kako zna da je njena teta DU zaključila Ugovor sa njenom tetom SU i tetkom BU. U tom pravcu je isticala kako zna da su teta SU i tetak RU njenoj teti DU rekli da će oni imovinu koju imaju u [adresa] ostaviti njenom bratiću KU tj. sinu DU. Poznato joj je da nikakvih problema u početku nije bilo između tete SU i tetka RU s jedne strane i njene tete DU s druge strane. Ocijenila je da je gđa. ČU doprinijela da se odnosi poremete jer je njoj poslala poruku čiji sadržaj je bio takav da je ČU istakla kako je bilo dosta da profitiraju njena teta DU i bratić KU, a da sada ona kao kćerka treba profitirati. Naglasila je kako ju je jako zasmetalo ono što gđa. ČU ne zna, a to je činjenica da je izvorno imovina koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila imovina njene bake LU i dide ZU. Naglasila je da ju je jako naljutilo to što je izjavila ČU, u smislu da njena teta i bratić žele profitirati od imovine njenog oca RU. Naglasila je kako zna da je njena teta DU iz [adresa] dolazila kod tete i tetka u [adresa] i poslije odlaska iz [adresa] u [adresa], a poznato joj je da je njena teta DU od djetinjstva živjela sa tetom SU i tetkom RU do svoje 19-e ili 20-e godine kada se udala za jednog gospodina KU u [adresa]. Kako je brak kratko trajao tada se njena teta DU ponovno vratila u [adresa] kod tete SU i tetka RU. Naglasila je da je njoj osobno tetak RU rekao da nije želio kontaktirati sa svojom kćerkom ČU a niti s druge dvije kćeri. Kasnije je saznala da je počeo kontaktirati s kćerkom ČU i to nekoliko godina prije negoli je teta SU preminula. Također je istakla kako je od 1981. u Švicarskoj, često dolazi u Republiku Hrvatsku, točno zna datum rođenja svoje tete SU, da je to 4. travnja 1952., da teta SU od 2000. nije bila bolesna, da je tetak RU bio boležljiv, da joj je tetak RU osobno priopćio kako ne želi da njegove kćerke naslijede imovinu koju je on imao. Poznato joj je da se teta SU teško razboljela 2014. i nakon neuspješnog liječenja je i preminula a tetak RU je još devet godina živio poslije svoje supruge. Naglasila je da je teta SU sve do nekih 5 – 6 mjeseci prije smrti mogla raditi te je imala želju zasaditi vrt i te godine kada je preminula. Zaključno je istakla kako je tetku RU pozajmljivala novac, posebno za grobnicu i taj novac joj nikada nije vratio. Također mu je pozajmljivala novac za legalizacije kuće u [adresa] i da joj nikada novac nije vratio jer je rekao da je ona novac davala teti a ne njemu. Inače, naglasila je AU, tetak RU je bio čovjek koji je govorio kako je sve njegovo, a ponovno se osvrnuo na činjenicu da su teta SU i tetak RU kuću koja je bila od njenih djeda i bake srušili i na tom mjestu sagradili novu kuću, a jer je teta SU naslijedila svoje roditelje. Određeno je istakla kako zna kada su preminuli i teta SU i tetak RU. Zaključno je istakla kako zna da je tetak RU njenu tetu DU i njenu obitelj par puta istjerao iz [adresa] i to dok je još teta SU bila živa. Konstatirala je kako je došlo do poremećenih odnosa između tetka RU i tete DU zato što je zaključila da su tetku RU smetali i baka LU i teta DU koje su imale upisano pravo da smiju stanovati u kući.

26.1. Sud poklanja vjeru iskazu AU jer je ista istinito i uvjerljivo iskazivala o svim bitnim činjenicama, a to znači da je sud na temelju njenog iskaza mogao zaključiti da je njena teta DU izvršavala one poslove koji su u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju opisani i to od vremena kada je Ugovor zaključen pa sve do smrti tete SU, 2014., ali i kasnije kada je povremeno dolazila iz [adresa] u [adresa] radi spremanja, kuhanja i održavanja gospodarstva u [adresa]. Istina, DU je dolazila iz Ovčara u Trenkovo ne samo zbog RU već i zbog svoje majke HU, a pri dolascima je kuhala, spremala i pomagala i svojoj majci te i tetku RU.

27. Svjedoci PU i CU su prvi susjedi obitelji RU u [adresa] i oni su identično iskazivali da znaju kako je kćerka RU, ČU znala dolaziti iz [adresa] u [adresa] i tada bi svom ocu RU skuhala i općenito pomagala u domaćinstvu. Istakli su kako su i oni kao prvi susjedi odnosili skuhano i pomagali mu za sve što mu je bilo potrebno. Također su istakli da im je poznato kako je DU, zajedno sa sinom OU predložila RU da koristi smještaj u Domu u naselju Resnik ali da je on to odbio i da je nakon toga po njega došla kćerka ČU i odvezla ga u [adresa]. Također su istakli kako im je RU priopćio da je njemu DU rekla da će mu osigurati hranu, ako bi on to htio, na način da će mu službena osoba iz Društva Veličko dovoziti hranu ako on to želi. On to nije prihvatio već je izjavio kako će zvati kćerku da dođe po njega, kćerka ČU je došla po njega i odvezla ga k sebi u [adresa]. Nisu znali da li su DU s jedne strane te SU i RU s druge strane imali zaključen nekakav Ugovor. Svjedok PU je iskazao da DU zna od djetinjstva i zna da je ona od djetinjstva živjela sa svojom sestrom SU i šogorom BU. Pretpostavili su da odnosi između DU i njene obitelji s jedne strane i RU s druge strane nisu bili najbolji. Svjedok CU je iskazala kako je DU viđala, zajedno s njenom obitelji i poslije 2010. da su dolazili kod RU i SU u [adresa].

27.1. O činjenicama koje su svjedoci PU i CU iznosili već je bilo elaborirano naprijed, a to znači da se i na temelju njihovih iskaza može zaključiti da su DU i njena obitelj 2010. odselili iz [adresa] u [adresa] zbog poremećenih odnosa između RU i obitelji DU. No, kasniji povremeni dolasci su značili da su se odnosi koliko – toliko popravili, a jer je DU kao davatelj doživotnog uzdržavanja znala da ima obvezu i prema svom tetku RU, a ne samo prema svojoj teti SU.

28. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je istakla da je želja njenog oca bila da ona nastavi ovaj parnični postupak ako on premine prije negoli parnični postupak bude dovršen. Određeno je istakla kako je njen otac RU napustio nju, njene dvije sestre i majku i dugi niz godina nije pitao za njih, a 2006. je došao kod nje u [adresa] i prethodno upitao njenog supruga R smije li doći u [adresa]. Kada su ona i njen suprug priopćili RU da može doći kod njih, RU je odmah rekao da on i njegova supruga imaju zaključen Ugovor s DU i da će svu imovinu po tom Ugovoru dobiti sin od DU, KU. Ocijenila je da ni gđa. DU a niti njen sin KU, nakon što je postao punoljetan, nisu brinuli o njenom ocu. Određeno je iskazala kako je ocijenila da ni njenom ocu RU ni njegovoj supruzi SU nije trebala pomoć DU jer su mogli sve sami raditi. Zaključno je istakla kako sigurno njenom ocu i njegovoj supruzi SU nije bila potrebna pomoć druge osobe, a njenom ocu nije bila potrebna takva pomoć sve do 2016., kada je preselio k njoj u [adresa].

28.1. Tužiteljica je iskazivala o činjenicama koje je saznala djelomično neposredno kada je vrlo rijetko dolazila u [adresa], a to tek nakon puno godina od kada ih je kao obitelj napustio otac RU. Proizlazi da je i vremenski period od sklapanja Ugovora pa do dolaska tužiteljice u [adresa] bio dosta dug i onda je jedino bilo logično za zaključiti da je RU nakon što je bio u poremećenim odnosima s DU odlučio otići kod svoje kćerke da mu pruži onu skrb koja mu je bila potrebna u vrijeme kada je već obolio. Tužiteljica je iskreno istakla kako je iz priče sa svojim ocem saznala da je njen otac iz [adresa] odlazio u [adresa] kod obitelji DU, a onda bi pri povratku u [adresa] povezao i DU koja bi pri dolasku kuhala hranu za sve članove kućanstva. Tada su članovi kućanstva bili RU, njegova punica LU, DU i njena djeca. Tužiteljica je iskazala da je tuženika DU njen otac RU svojim automobilom često dovozio iz [adresa] u [adresa], a tada kada bi ona došla u kuću u [adresa] doista bi skuhala hranu za sve njih koji su tada bili u kući. Ovakvo postupanje je od strane tuženika DU bilo nakon smrti njene sestre SU pa sve do odlaska njenog oca iz [adresa] k njoj u [adresa]. O činjenici zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljica je prvi puta saznala 2006., nakon što je ona zajedno sa svojim suprugom dopustila svom ocu RU da može doći kod njih, on je to prihvatio i došao k njima. Istakla je kako je njen otac određeno istakao da i on i njegova supruga SU imaju zaključeni Ugovor s DU i da će imovina u [adresa] ostati poslije njihove smrti upravo sinu DU, a koji se zove KU.

28.2. Tužiteljici su iznesene činjenice poznate prvenstveno iz priče njenog oca RU, a to stoga što je prilikom svjedočenja istakla da je njen otac nju i njene sestre i majku napustio prije puno godina i za sporni Ugovor je prvi puta saznala 2006. Međutim, kao i većina svjedoka upravo je i tužiteljica istakla da je nakon smrti SU, njen otac često odlazio svojim automobilom iz [adresa] u [adresa], dovozio DU u [adresa], a ona bi tada skuhala hranu za sve njih koji su tada bili u kući, a da je otac kupovao namirnice za spremanje hrane. Ove činjenice dovoljno govore o tome da je tuženik DU izvršavala ugovorne obveze koje su joj bile zadane na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. veljače 2000. Tužiteljica je istakla kako je samo jedan puta bila u [adresa] dok je bila živa SU, a stvarno je sve druge činjenice saznala od svog oca pa i iskaz tužiteljice sud cijeni u smislu utvrđenja onih činjenica koje su bitne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

29. Tuženik DU je iskazala da se za supruga VU udala 1991. i to 9. veljače, a on je došao k njoj u [adresa], u kuću koja se vodila kao suvlasništvo njene sestre SU i šogora RU. Naglasila je da su njeni otac i majka u komasaciji prepisali građevinsku parcelu na njenu sestru SU i supruga RU. Na toj građevinskoj parceli je bila stara kuća u kojoj su svi zajednički živjeli, a kasnije su SU i RU sagradili kuću koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženik DU je isticala kako je RU bio grub i prema njoj i prema njenoj majci pa čak i prema njenoj unučici. Naglasila je kako je nju i njenu obitelj, RU istjerao 2010., a ona je i pored toga sve do smrti svoje sestre SU dolazila i tada kad bi dolazila u [adresa] u svemu bi im pomagala tj. pospremala kuću, prala njihovu robu, slagala u kući i radila oko uređenja kuće i okućnice. Radila je i u vrtu koji je obrađivala njena majka LU, sve dok je mogla. Naglasila je kako RU nikada nije odbijao ono što je ona skuhala ili spremila. Priznala je da je RU odlazio u Požegu i kupovao namirnice koje je želio da mu ona spremi. Bez obzira što je RU nju i obitelj istjerao iz kuće u [adresa], ona ga je poštivala te i unatoč tome, dolazila u [adresa] te kuhala i spremala, a onda i zaključila kako je bilo normalno da su hranu koju je spremala konzumirali svi zajedno pa i njena majka LU i sin KU. Priznala je da njenoj sestri i šogoru nije bila potrebna posebna skrb od sklapanja Ugovora pa do 2009., a također je priznala da su njena sestra SU i šogor RU snosili režijske troškove i to sve do vremena kada ju je šogor RU istjerao iz kuće u [adresa].

29.1. Iskaz tuženika DU je istinit, objektivno iznesen i uvjerljiv, a iz iskaza sud utvrđuje da su istinite činjenice o kojima je, s pravom, dosta emotivno svjedočila svjedok AU. Te činjenice odnose se na povijesni slijed događanja na imovini koja je za vrijeme komasacije u k. o. [katastarska općina] prenesena sa ŠU, sina S i HU r. K. Točno je, a jer tako stoji u izvatku iz zemlijšne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 17 a i 26 m2 suvlasništvo na dan 17. veljače 2022. upravo primatelja doživotnog uzdržavanja SU i BU, u jednakim dijelovima, ali je 7. srpnja 1983. na temelju Rješenja Općinske kasacione komisije u Sl. Požegi od 15. studenog 1982. br. 07-152/1- 1982. uknjiženo pravo doživotnog uživanja za korist ŠU i HU, a koji su roditelji SU i tuženika DU. No, ova javna isprava dokazuje da su SU i RU doista izvorno stekli vlasništvo na građevinskoj parceli u k. o. [katastarska općina] i, a to nije sporno, staru kuću ŠU i HU su po njihovom ovlaštenju srušili i na ovoj građevinskoj parceli izgradili novu kuću, a što znači da su ovu nekretninu, kao i k.č.b.r. 1051 oranicu Kamenjača od 43 a i 71 m2 mogli Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostaviti ČI mldb., sinu T, kako i stoji zabilježeno u Izvatku iz zemljišne knjige, zemljišno-knjižnog odjela ovog suda od 17. veljače 2022.

30. Nužno je istaći da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju Ugovor specifične naravi jer ugovorne obveze tuženik, ovdje davatelj doživotnog uzdržavanja DU mora izvršavati ugovorenim načinom davanja i činjenja, a da bi se postigla svrha Ugovora. Nesporno je da su (podaci o kronološkoj dobi utvrđeni na temelju Rješenja poslovni broj O-82/2024 za BU - stranica 59 spisa, a za SU na temelju Rješenja poslovni broj O-43/2015 stranica 8 spisa) DI i SU u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bili u dobi od 59 godina i 48 godina, a kako su izjavili i svjedoci, a to potvrdili i tužiteljica i tuženik, u vrijeme zaključenja Ugovora bili su i materijalno i zdravstveno sposobni sami brinuti o sebi i svojim životnim egzistencijalnim potrebama. Međutim, bilo je bitno utvrditi je li postignut onaj cilj koji se temelji na zaključenom Ugovoru, a da izvršenje ugovornih obveza od strane tuženika DU Ertl kao davatelja doživotnog uzdržavanja odgovara volji ugovornih stranaka. Za vrijeme od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do smrti SU tj. primateljice doživotnog uzdržavanja, između SU i DU nije bilo bilo kakvih nesporazuma, a posebno nije bilo procesnog postupanja u smislu da bi nadležno tijelo moglo zaključiti da je između SU i DU došlo do poremećenih odnosa. Istina, 2010. je primatelj doživotnog uzdržavanja RU istjerao tuženika DU i članove njene obitelji iz kuće u [adresa], a onda treba zaključiti da je RU svojim ponašanjem onemogućio DU kao davateljici doživotnog uzdržavanja svakodnevno izvršavanje obveza koje su utvrđene u Ugovoru. U tužbenim navodima je raniji tužitelj RU određeno istakao da želi raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga što tužena nikada od zaključenja Ugovora pa do utuženja nije ispunjavala preuzete ugovorne obveze prema njemu i njegovoj sada pokojnoj supruzi. Ove činjenice sud ne može prihvatiti kao točne upravo zbog toga što između sada preminule SU i DU nikada nije dolazilo do spora, a onda proizlazi da je DU jednako postupala i prema svojoj sestri SU i prema svom šogoru BU u izvršenju svoje obveze koja se prema točki II svodila na: "U slučaju bolesti osigurati potrebnu njegu primateljima uzdržavanja, liječenje i poslugu, odvoženje liječniku, potpunu prehranu, oblačenja i podmirivanje svih potreba osobe takve starosti i zdravstvenog stanja, održavati kuću i gospodarske zgrade i voditi brigu o navedenim nekretninama, obrađivati ih i održavati gospodarstvo." Ovu je obvezu tuženik DU redovito ispunjavala sve dok ju RU nije istjerao iz kuće u [adresa] činila je to i kasnije od 2010. pa do 2014., kada je preminula njena sestra SU, a također je to često činila i na način da bi dolazila iz [adresa] u [adresa] i tada činila prema svom šogoru RU sve ono što je u Ugovoru utvrđeno kao njena obveza. DU nije učinila takav propust i u tolikoj mjeri da bi zanemarila primatelje uzdržavanja, a sama okolnost što je RU odlučio otići kod svoje kćeri trajno 2016., a koja je o njemu doista brinula od 2016. pa do njegove smrti, 21. prosinca 2023., nije razlog koji bi se s uspjehom mogao isticati na okolnosti ne izvršavanja ugovorne obveze od strane tuženika DU. Svojim postupcima je primatelj doživotnog uzdržavanja RU onemogućio DU kao davatelju doživotnog uzdržavanja da nastavi izvršavati Ugovorom preuzete obveze i onda on, ocjena je ovog suda, nije mogao osnovano zahtijevati raskid Ugovora zbog navodnog neizvršenja ugovornih obveza davatelja doživotnog uzdržavanja. Ako se ima u vidu neprijeporna činjenica da je RU nakon smrti svoje supruge SU u bitno promijenio svoju odluku o tome da svojoj kćerci tj. tužiteljici ostavi svoj cijeli suvlasnički dio na nekretninama u k. o. [katastarska općina] i to Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je kao primatelj dosmrtnog uzdržavanja zaključio sa svojom kćerkom kao davateljem uzdržavanja, 15. veljače 2022., a na temelju takvog pravnog posla, uz ispunjenje drugog uvjeta, da je takav Ugovor ovjerio sudac Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, 14. ožujka 2022., vlasništvo na cijelim suvlasničkim omjerima navedenih nekretnina stekla je odmah tužiteljica, ponašanje RU kao primatelja uzdržavanja koji se nakon puno godina i pored zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2000. odlučio sačiniti drugi Ugovor, ovaj sud ocjenjuje kao neprihvatljivo ponašanje u pravnom smislu, ali i u društvenom smislu. Imajući u vidu da je tužiteljica isticala kako dugi niz godina isti, a nakon što je napustio tužiteljicu, njene dvije sestre i majku, s njima nije kontaktirao sve do 2006., ovakav zaključak sud može izvesti, a pri tome posebno imajući u vidu činjenicu da je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju RU bio u dobi od 75 godina i da je blizina kćerke ČU njemu puno potrebnija negoli je to blizina DU koja mu nije rod. Ponašanje kakvo je u odnosu na pravne poslove ishodio RU vrlo je često kod osoba navedene životne dobi, a što znači da osobe u toj životnoj dobi često mijenjaju svoju odluku koju su voljno iskazale u određenom pravnom poslu. Imajući u vidu i sve druge okolnosti te posebno činjenicu da Ugovor o doživotnom uzdržavanju ima elemente aleatornosti (elemente sreće) to bi stvarno značilo da je davatelj doživotnog uzdržavanja u obvezi ponekad uzdržavati tako dugo primatelje uzdržavanja koji ga mogu i nadživjeti, a u tom slučaju, u smislu odredbe članka 127. ZN-a obveze davatelja uzdržavanja prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Tek ako oni ne pristanu na produženje Ugovora o doživotnom uzdržavanju tada se Ugovor raskida i nasljednici ne bi imali pravo tražiti naknadu na prije dano uzdržavanje. Tek ako bračni drug i potomci uzdržavaoca nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze oni nemaju pravo tražiti naknadu od primatelja uzdržavanja.

31. Utvrđujući pravno-relevantne činjenice na način kako je to sud učinio tijekom dokaznog postupka treba zaključno istaći da konstitutivna tužba i zahtjev tužiteljice, a koja je kao zakonski nasljednik nastavila postupak nakon smrti ranijeg tužitelja, nisu osnovani u smislu odredbe članka 125. stavak 3. ZN-a, upravo zbog toga, a što je već navedeno, jer RU je tuženika DU onemogućio u izvršenju obveze davatelja uzdržavanja i onda ni on, a ni tužiteljica kao njegov pravni sljednik nisu mogli osnovano zahtijevati da sud prihvati tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršenja.

32. Kako tužbeni zahtjev sud nalazi neosnovanim tada ni protutužbeni zahtjev tuženika DU nije osnovan. Naime, u smislu odredbe članka 127. stavak 4. ZN- a sud naknadu za pruženo uzdržavanje određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a to znači samo u slučaju da ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze. Dakle, bračni drug i potomci imaju pravo tražiti naknadu od primatelja uzdržavanja samo u tom slučaju, a ako ne pristanu na produženje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a u mogućnosti su tada se Ugovor raskida i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato uzdržavanje. Tuženik DU u procesnoj situaciji kada tužbeni zahtjev nije osnovan ne može sukladno odredbama navedenog Zakona o nasljeđivanju zahtijevati naknadu u iznosu koji je obrazložila u protutužbi, a sud je utvrdio da njen zahtjev iz protutužbe nije osnovan.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) jer je sud ocijenio da je uspjeh tj. neuspjeh stranaka u parnici jednak, bez obzira na vrijednost predmeta spora koji je u tužbi daleko manje označen negoli je to vrijednost predmeta spora označio tuženik u protutužbi. O protutužbenom zahtjevu sud nije posebno raspravljao jer je odluka o protutužbenom zahtjevu stvarno rezultat ocjene dokaza u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom, a onda se odluka o trošku parničnog postupka ukazuje zakonitom jer stranke nisu uspjele u postavljenim zahtjevima iz tužbe odnosno protutužbe.

34. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 11. svibnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. OD Maravić & Maravić, Zrinski trg 5, [adresa] Ogulin

2. Odvjetnik Velimir Galić, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega