REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1221/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., [adresa], OIB: 55545787885, protiv tuženika ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Krpan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja JB, diplomiranog pravnika i punomoćnice tuženika, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. koji glasi: " Nalaže se tuženiku ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885 isplati iznos od 2.834,69 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena te da mu nadoknadi troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatske ceste d.o.o. naknaditi tuženiku FB trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ZB za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 397,96 EUR.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. predložena podneskom od 4. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik bio zaposlenik tužitelja do 27. listopada 2021., kada je radni odnos okončan izvanrednim otkazom ugovora o radu do kojeg je došlo jer je tuženik zatražio i dobio neplaćeni dopust radi njege članova obitelji, a koristio ga je kako bi radio na projektu izgradnje autoceste u Bosni i Hercegovini. O dopuštenosti odluke o otkazu vodi se parnični postupak pred ovim sudom u predmetu broj Pr-16984/2021. U tom je predmetu sud od Ministarstva unutarnjih poslova pribavio podatke o prelasku državne granice tuženika u razdoblju od ožujka do listopada 2021. godine — dakle u vrijeme dok je tuženik imao sklopljen ugovor o radu s tužiteljem — te je utvrđeno da je tuženik u danima kada je bio prijavljen na radu kod tužitelja zapravo boravio u [adresa]. Kao dokaz tužitelj u ovom postupku prilaže dokumentaciju iz koje je vidljivo da je tuženik u istom razdoblju bio angažiran na projektu izgradnje autoceste u BiH u svojstvu glavnog nadzornog inženjera (popis dokaza u prilogu). Usporedbom podataka o prelasku državne granice s navedenom dokumentacijom nameće se zaključak da tuženik u danima boravka u BiH nije obavljao rad za tužitelja. Iz tablice je vidljivo da je tuženik boravio u [adresa] u istim danima kada je evidentirano da je radio za tužitelja — i to 7 dana u ožujku, 3 dana u travnju, 6 dana u svibnju, 1 dan u lipnju, 1 dan u srpnju, 3 dana u rujnu te 3 dana u listopadu. Valja napomenuti da je u predmetnom razdoblju — zbog rada na daljinu uvedenog u uvjetima pandemije bolesti COVID-19 — prijava prisutnosti vršena putem osobnog računala, što je tuženiku pružilo mogućnost manipulacije evidencijom. Tužitelj je tuženiku isplatio plaću za sve dane njegova boravka u Bosni i Hercegovini, prema obračunu prikazanom u tablici. S obzirom na to da tuženik u razdoblju od ožujka do listopada 2021. godine najmanje 24 dana nije obavljao rad za tužitelja, iako mu je to bila ugovorna obveza, tužitelj smatra da mu za te dane nije bio dužan isplatiti plaću te stoga potražuje iznos od 2.752,54 eura, i to primarno — po osnovi stjecanja bez osnove, a podredno — po osnovi pravila o ispunjenju dvostrano obveznih ugovora i po osnovi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te ističe da je ista neosnovana. Prije svega, tuženik ističe da u konkretnom slučaju ne postoji pravni osnov za tužbu po osnovi stjecanja bez osnove, s obzirom na to da su tužitelj i tuženik u spornom razdoblju bili u ugovornom radnom odnosu. Stjecanje bez osnove izvanugovorni je institut, a između stranaka postojao je valjani ugovor o radu koji je prestao tek 27. listopada 2021. Pravna osnova za isplatu plaće nije nikada otpala, a do dana prestanka ugovora radnik ostvaruje sva prava iz radnog odnosa, uključujući pravo na plaću. Budući da obveza vraćanja stečenog bez osnove nastaje samo kad je nešto primljeno bez pravne osnove ili kad je osnova otpala — što u konkretnom slučaju nije ispunjeno — predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno, tuženik osporava tužbu kao neosnovanu i u činjeničnom pogledu. Tužitelj nije dokazao da tuženik u spornim danima nije obavljao poslove svojeg radnog mjesta — naprotiv, tužitelj za nijedno od tih dana nije imao prigovor na rad tuženika niti je dostavio ikakav dokaz o neizvršenju radne obveze. Netočno je i to da bi tuženik predmetnih dana radio u Bosni i Hercegovini. Granični prijelaz Zaton Doli — Neum II, koji se pretežno navodi u evidenciji granične policije, bio je u spornom razdoblju — prije izgradnje Pelješkog mosta — jedini kopneni put do Pelješca. Tuženik je u navedenim danima uredno obavljao svoje radne zadatke za tužitelja, a povremeno je odlazio na Pelješac i u Dubrovnik kako bi se brinuo za teško bolesnu majku i ujaka, nastavljajući s radom i iz tih mjesta. Nesporno je da je tuženik od 1. rujna 2019. do 28. veljače 2021. koristio neplaćeni dopust radi njege teško bolesnih članova obitelji, za što je tužitelju dostavio i medicinsku dokumentaciju. Za vrijeme neplaćenog dopusta tuženik se bavio i znanstveno-istraživačkim radom iz područja tunelogradnje — prikupljanjem i sistematizacijom tehničkih parametara u svrhu izrade doktorske disertacije na Sveučilištu u Rijeci — o čemu je tužitelj bio upoznat. Za taj angažman tuženik nije primao nikakvu novčanu naknadu. Tuženik nije nikada radio za JP Autoceste FBiH niti je s tom tvrtkom imao sklopljen ugovor. Njegov angažman bio je isključivo konzultantske naravi, u suradnji s tvrtkom PPG d.o.o., koja je obavljala konzultantske usluge na projektu izgradnje autoceste na koridoru Vc, dionica Počitelj — Zvinovići. Tuženik je toj tvrtki povremeno pružao konzultantske usluge bez novčane naknade, a zauzvrat mu je omogućeno prikupljanje podataka potrebnih za doktorsku disertaciju. Taj angažman formaliziran je Ugovorom o poslovnoj suradnji od 1. rujna 2019. Konzultantske usluge bile su povremenog karaktera i mogle su se obavljati iz Republike Hrvatske, uz povremene odlaske u BiH, bez zasnivanja radnog odnosa. Tužitelj nije predložio pribavu niti dostavio ikakav dokaz o isplatama tuženiku od strane PPG-a — jer takvih isplata nije bilo. Podredno, tuženik u cijelosti osporava tablicu u kojoj je tužitelj usporedio podatke MUP-a i evidenciju prisutnosti tuženika na radnom mjestu, a posebice za datume 17. 3., 25. 3., 26. 3., 7. 5., 20. 5., 21. 5. i 3. 9. 2021. Iz evidencije ulazaka i izlazaka na graničnim prijelazima razvidno je da na navedene datume nije bilo nikakvih prelazaka. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 4. kolovoza 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja Ugovora o radu br. 587/2020 (str. 6-7 spisa), Rješenja o korištenju neplaćenog dopusta (str. 8 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. (str. 9-11 spisa), tužbe od 30. studenoga 2021. (str. 12-16 spisa), odgovora na tužbu od 29. prosinca 2021. (str. 18-24 spisa), elektroničke pošte (str. 25-27 spisa), ispisa s internet stranice JP autoceste (str. 28-29 spisa), Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. rujna 2021. između PPG Društva za projektiranje i građenje d.o.o. i ZB (str. 30-33 i 159-162 spisa), Ugovora o podkunzultatnskim uslugama od 6. rujna 2019. (str. 36-48 spisa), Ugovora od 11. lipnja 2019. (str. 50-65 spisa), Rješenja od 15. ožujka 2023. (str. 66-67 spisa), Rješenja od 13. prosinca 2023. (str. 68-83 spisa), dopisa od 14. svibnja 2024. (str. 84-85 spisa), evidencije radnog vremena (str. 86-100 spisa), obračuna plaće (str. 101-115 spisa), molbe od 22. veljače 2021. (str. 135 spisa), molbe od 27. rujna 2021. (str. 136 spisa), očitovanja od 18. listopada 2021. (str. 137 spisa), preslika osobnih iskaznica (str. 138-139 spisa), liječničke potvrde (str. 140 spisa), izvoda iz zapisnika od 21. listopada 2016. (str. 141 spisa), dopisa od 5. rujna 2016. (str. 142-144 spisa), ugovora o međusobnim pravima i obvezama studiranja u dijelu radnog vremena na poslijediplomskom sveučilišnom studeniju građevinarstvo (str. 145-146 spisa), prijave teme doktorske disertacije (str. 147-153 spisa), dopisa od 18. ožujka 2024. (str. 154 spisa), pregleda prometa računa (str. 155-158 spisa), evidencije prelazaka državnih granice (str. 166-170 spisa), Odluke o radnom vremenu (171-173 spisa) te druge dokumentacije priložene u spis, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Ines Lozić (str. 181-185 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje (str. 210 spisa) te je saslušan tuženik ZB (str. 191-193 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Na ročištu održanom 27. ožujka 2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat dijela isplaćene plaće u razdoblju od ožujka do listopada 2021.

8. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o rad odlukom od 27. listopada 2021. obzirom je tuženik za vrijeme neplaćenog dopusta u razdoblju od 1. rujna 2019. pa do 31. kolovoza 2020. te od 1. rujna 2020. do 28. veljače 2021., radio u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera na projektu Buna – Počitelj u BiH. Neplaćeni dopust tuženiku je odobren na njegov zahtjev u svrhu njege članova uže obitelji,

- da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja temeljem Ugovora o radu broj 587/2020 od 3. veljače 2020. te da je tuženik obavljao poslove radnog mjesta Viši suradnik I u Grupi za projektiranje cesta i objekata,

- da je tuženik sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom PPG d.o.o. iz Sarajeva, prema kojem navedeno trgovačko društvo na dionici koridora Vc i to Počitelj - Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići obavlja konzultativne usluge za koje traži povremenu pomoć tuženika radi konzultacija. U članku 3. tog Ugovora je navedeno da je tuženik suglasan da će mu trgovačko društvo PPG d.o.o. na ime naknade za sudjelovanje na projektu za njegove usluge omogućiti pristup svim prikupljenim i izrađenim podacima vezanim za dovršetak projekta na navedenoj dionici, a u svrhu izrade doktorske disertacije. Još je navedeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu,

- da su društva IRD ENGINEERING S.R.L. i PPG d.o.o. sklopili Ugovor o podkonzultantskim uslugama o obavljanju podkonzultantskih usluga na izgradnji autoceste na koridoru Vc i to Počitelj - Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići, prema kojem ugovoru trgovačko društvo PPG d.o.o. obavlja podkonzultantske usluge za konzultanta IRD ENGINEERING S.R.L., a za navedenu dionicu,

- da su JP Autoceste FBiH i IRD ENGINEERING S.R.L. sklopili Ugovor o konzultantskim uslugama od 11. lipnja 2019., a prema kojem se trgovačko društvo IRD ENGINEERING S.R.L. obvezalo pružiti konzultantske usluge naručitelju JP Autoceste FBiH prilikom izgradnje autoceste na koridoru Vc i to Počitelj - Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirović. U tom Ugovoru se navodi da će tuženik, odnosno ZB biti Glavni nadzorni inženjer za tunele, a radi se o jednoj od ključnih pozicija u Timu prema čl. 4.1.1. navedenog ugovora. Tuženik je naveden kao jedan od ključnih stručnjaka, pod kraticom KS7 (ključni stručnjak 7),

- da iz dopisa trgovačkog društva JP Autoceste FBiH od 15. ožujka 2023. proizlazi broj radnih dana koje je tuženik, kao Glavni nadzorni inženjer, proveo na projektu izgradnje autoceste na koridoru Vc, dionica Počitelj – Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići. Iz tog dopisa je vidljivo da je tuženik u razdoblju od ožujka do listopada 2021. proveo sveukupno 196 radnih dana obavljajući poslove Glavnog nadzornog inženjera. Spisu su priložene i evidencijske liste za period od utuženi period, iz kojih proizlazi koliko dana je tuženik imao aktivnosti na projektu koridora Vc, pod dionica Počitelj – Zvirovići, te se na svakoj toj listi na dnu navodi ime i prezime tuženika te njegov potpis.

- da je tuženik na temelju podataka dostavljenih od strane Ministarstva unutarnjih poslova u prilogu dopisa od 14. svibnja 2024. (koji dopis tuženi osporavao), prelazio granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, dok je istovremeno za navedene dane u evidencijama radnog vremena tužitelja iskazan tuženiku rad od kuće,

- da iz izvatka s portala trgovačkog društva HP Autoceste FBiH, u kojem se izvještava o proboju tunela Počitelj, a u kojem članku se navodi da je izjavu vezano uz taj projekt dao tuženik, odnosno ZB, koji je naveden kao Glavni nadzorni inženjer za tunel.

9. Tijekom postupka saslušan je tuženik koji je izjavio da je u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 27. listopada 2021. bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu višeg suradnika 1. Radni odnos prestao mu je izvanrednim otkazom tužitelja, koji tuženik osporava te je u tijeku parnični postupak. U razdoblju do 28. veljače 2021. koristio je neplaćeni dopust radi skrbi o starim i bolesnim članovima obitelji. Tražio je da mu tužitelj odobri neplaćeni dopust i za daljnje razdoblje, podredno korištenje godišnjeg odmora, međutim to mu nije odobreno. Napominje da je riječ o razdoblju pandemije COVID-19 te da tužitelj nije poštivao propisane mjere. Unutar utuženog razdoblja tražio je godišnji odmor na pojedine dane radi skrbi o članovima obitelji, no prema podacima kojima raspolaže, ni to mu nije odobreno. Napominje da mu je u veljači 2021., prilikom selidbe iz jednog objekta u drugi, nestalo računalo zajedno s podacima. Vezano uz članove obitelji o kojima je skrbio, navodi da mu je teta živjela u [adresa], majka na Pelješcu, a ujak u Dubrovniku, dok on sam živi u [adresa]. Nakon što su mu predočeni prelasci državnih granica sa listova 166–170 spisa, naveo je da je državnu granicu prelazio na jugu kako bi dolazio do majke i ujaka, dok je ostale granice prelazio zbog dovoženja prijateljice iz Bosne i Hercegovine svojoj teti, koja je bila ležeći pacijent, a kojoj on sam nije smio pristupiti jer je bio u kontaktu s osobama oboljelim od COVID- 19. Državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine prelazio je i radi prikupljanja podataka potrebnih za izradu doktorske disertacije. Vezano uz obavljanje poslova glavnog inženjera, navodi da mu je tužitelj bio jedini poslodavac, dok je s tvrtkom PPG Društvo za projektiranje i građenje imao sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji prema kojemu je pokrivao poziciju glavnog inženjera, a zauzvrat dobivao podatke potrebne za izradu doktorske disertacije, bez novčane naknade, što je provjerljivo na Sveučilištu u Rijeci. Pojašnjava da je pokrivanje pozicije glavnog inženjera podrazumijevalo obavljanje savjetodavnih i konzultantskih poslova telefonski i elektroničkom poštom, a kada bi fizički dolazio na gradilište radi preuzimanja podataka, obišao bi i samo gradilište. Na proputovanjima do majke i ujaka kroz Bosnu i Hercegovinu, povremeno bi posjetio i gradilište. Vezano uz organizaciju rada u utuženom razdoblju, navodi da je zbog pandemije rad bio organiziran izmjeničnim modelom pri kojemu je dio radnika radio na lokaciji, a dio od kuće. Ističe da poslodavac nije vršio posebnu kontrolu prisutnosti, već je rad kontrolirao prema isporučenim radnim zadacima. Sve zadatke koje mu je poslodavac dodijelio u rad uredno je obavio, a nadređeni nisu imali primjedbi na njegov rad niti su ga upozoravali u pogledu radnog vremena. Tuženik je pojasnio da se nikome nije javljao kada je radio od kuće jer mu je rad od kuće bio određen bez posebnih uputa o tome. Nadalje navodi da mu je, nakon što mu je tužitelj osigurao zamjensko računalo, što je uslijedilo otprilike dva i pol mjeseca nakon gubitka računala, dodijeljeno stolno, a ne prijenosno računalo. Budući da se ono nalazilo na lokaciji poslodavca, za vrijeme rada od kuće obavljao je poslove telefonski ili na vlastitom privatnom računalu, bez priključka na internu mrežu poslodavca. Tuženik je naveo da nije sklopio ankes ugovoru o radu radi obavljanja poslova na izdvojenom mjestu rada te da lokacija s koje obavlja posao nije bila bitna, već isključivo uredno izvršavanje dodijeljenih radnih zadataka. Na upit punomoćnika tužitelja o tome je li pozicija glavnog inženjera obuhvaćala upis i ovjeru građevinskog dnevnika i građevinske knjige, tuženik je potvrdio da je te je pojasnio da su ti poslovi dio konzultantskih poslova koje je obavljao u ime investitora.

10. Sud vjeruje iskazu tuženika osim u dijelu u kojem je iskazivao u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

11. Sud je utvrdio da je tuženik sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom PPG d.o.o. iz Sarajeva, prema kojem je tuženik pokrivao poziciju Glavnog nadzornog inženjera. U članku 3. tog Ugovora je navedeno da je tuženik suglasan da će mu trgovačko društvo PPG d.o.o. na ime naknade za sudjelovanje na projektu za njegove usluge omogućiti pristup svim prikupljenim i izrađenim podacima vezanim za dovršetak projekta na navedenoj dionici, a u svrhu izrade doktorske disertacije. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik prelazio državnu granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom u dane kada mu je evidentirano redovno radno vrijeme kod tužitelja (na izdvojenom mjestu rada) te da mu je tužitelj za rad u tim danima isplatio plaću. Tuženik je u svojem iskazu potvrdio da je državnu granicu u utuženom periodu prelazio, između ostalog, i radi odlaska na gradilište te prikupljanja podataka potrebnih za izradu doktorske disertacije. Iz iskaza tuženika utvrđeno je i da je tužitelj, zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19, organizirao djelomično rad na izdvojenom mjestu rada, a djelomično rad na lokaciji poslodavca (prema izmjeničnom modelu) te da tuženik nije imao sklopljen dodatak ugovoru o radu kojim bi bio reguliran rad na izdvojenom mjestu rada. Sud također vjeruje da je tuženik obavio sve zadatke koje mu je poslodavac dodijelio u rad, a da nadređeni nisu imali primjedbi na njegov rad niti su ga upozoravali u pogledu radnog vremena te da je rad kontrolirao prema isporučenim radnim zadacima. Također, sud vjeruje tuženiku da je poslove na izdvojenom mjestu rada obavljao telefonski ili na vlastitom privatnom računalu, bez priključka na internu mrežu poslodavca, budući mu se stolno računalo nalazilo na lokaciji poslodavca (iz zadužnog lista od 29. ožujka 2021. vidljivo je da je tuženik imao zadužen monitor i stolno računalo marke Dell Optiplex 7070).

12. Dakle, između stranaka je u spornom razdoblju bio zasnovan i trajao je valjani radni odnos temeljem sklopljenog ugovora o radu od 3. veljače 2020. te je tužitelj tuženiku isplatio plaću na temelju ugovora o radu. Tuženiku nije izrečeno pisano upozorenje vezano uz kršenje radnih obveza niti je od tužitelja primio prigovor u pogledu načina ili opsega obavljanja dodijeljenih mu poslova. Tuženik je za vrijeme rada na izdvojenom mjestu rada obavljao poslove telefonskim putem i na privatnom računalu (bez mogućnosti pristupa internoj mreži poslodavca), budući je od tužitelja imao zaduženo jedino stolno računalo na adresi poslodavca, koje po svojoj prirodi i tehničkim obilježjima nije prikladan za rad izvan sjedišta poslodavca. Tužitelj, kao poslodavac, nije dokazao da je uspostavio formalni sustav nadzora nad radom tuženika, da je organizirao rad na način da tuženik ima dovoljno radnih zadataka za puno radno vrijeme niti da li je, na bilo koji način, kontrolirao tuženikovu radnu učinkovitost. Tuženik je u spornom razdoblju prelazio državnu granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, no tužitelj nije dokazao koji su konkretni radni zadaci tuženiku dodijeljeni za te dane, je li bilo koji od dodijeljenih radnih zadataka ostao neobavljen ili neuredno obavljen te je li tuženik za vrijeme radnog vremena bio raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca bez obzira na lokaciju na kojoj se nalazio.

13. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) propisana su temeljna prava i obveze stranaka u radnom odnosu. Predmetni članak propisuje da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavca daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

15. Iz navedene odredbe članka 7. stavka 1. ZR-a proizlazi da je plaća ugovorena naknada za obavljeni rad, kao i da je temelja obveza poslodavca dati radniku posao. Obveza radnika da osobno obavlja preuzeti posao nije neovisna i uvjetovana je ispunjenjem poslodavčeve primarne obveze davanja, organiziranja i određivanja konkretnih radnih zadataka. Kako tužitelj nije dokazao da je organizirao opseg radnih zadataka koji bi odgovarao punom radnom vremenu, da je imao uspostavljen mehanizam kontrole rada radnika, da je tuženiku osigurao uvjete rada na izdvojenom mjestu rada (tuženik je zadužio isključivo stolno računalo) i da je je reagirao na eventualne propuste u redovitom obavljanju radnih zadatka, to propust poslodavca u organizaciji rada i nadzoru ne može ići na štetu tuženika. Po mišljenju ovog suda, činjenica prelaska državne granice u konkretnom slučaju, koju ovaj sud ne opravdava, ne znači nužno da tuženik nije bio raspoloživ za izvršavanje radnih zadataka u okviru propisanog radnog vremena niti da dodijeljene radne zadatke nije ispunio. Dakle, ovaj sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da je tužitelj kao poslodavac tuženiku dodijelio konkretne radne zadatke za sporne dane koje tuženik nije odradio i da tuženik nije bio raspoloživ za rad u okviru svojeg radnog vremena, osobito u kontekstu utvrđenog načina rada tuženika — telefonski i na privatnom računalu, bez mogućnosti spajanja na intranet poslodavca, a uz zaduženo stolno računalo koje po svojoj prirodi nije prenosivo na druge lokacije. Stoga, imajući u vidu da je plaća naknada za faktički rad, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. S obzirom da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, sud nije posebno ocjenjivao nalaz i mišljenje sudske vještakinje Ines Lozić iz Centra za vještačenja d.o.o. koje je provedeno na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

17. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

18. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačnog postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.834,69 EUR.

20. S obzirom na odredbe Tarife tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužnu od 3. siječnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 4. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 17. srpnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 18. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 27. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tuženiku je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (250,00 EUR). Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

21. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19. ožujka 2026. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu jer spisu nije priložen dokaz o uplati iste niti je sud pozvao tuženika na uplatu. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 600,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku