REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-521/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice IHJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Alpe-Adria poslovodstvo d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 48, OIB: 99488126785, zastupanog po punomoćniku Mariji Vujasin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Vedrane Švedl Blažeka, a u odsutnosti tuženika, 11. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. I sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900002 od 22. studenog 2007. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „..pod niže navedenim uvjetima.“

II/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. II sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900002 od 22. studenog 2007. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „Mjesečni obrok iznosi kunsku protuvrijednost koja odgovara kunskom iznosu od ....i plaćat će se u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja...“

III/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. II sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900002 od 22. studenog 2007. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi; „Ugovorne su strane suglasne da se kvartalno korigira iznos obroka zajma, sukladno promjeni LIBOR-a.“

IV/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. VI sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900002 od 22. studenog 2007. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „Od dana isplate zajma Zajmodavac je ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu s prilikama na tržištu novca i kapitala odnosno kod promjena troškova refinanciranja.“

V/ Nalaže se tuženiku Alpe-Adria poslovodstvo d.o.o. da isplati tužiteljici IHJ iznos od 16.674,62 eura (slovima: šesnaesttisuća šestosedamdesetčetirieurašezdesetdvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.274,65 eura tužiteljica odbija.

VI/ Odbija se tužiteljica IHJ s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 17.395,57 eura teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. i to;

-na iznos od 0,13 EUR od 01.01.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,30 EUR od 01.02.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 13,22 EUR od 01.03.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 23,02 EUR od 01.04.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,68 EUR od 01.05.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 4,19 EUR od 01.07.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,13 EUR od 01.09.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,46 EUR od 01.10.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 62,72 EUR od 01.11.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 17,75 EUR od 01.12.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 67,67 EUR od 01.01.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 74,28 EUR od 01.02.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 77,68 EUR od 01.03.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 69,59 EUR od 01.04.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,58 EUR od 01.05.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 55,87 EUR od 01.06.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 44,69 EUR od 01.07.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 48,59 EUR od 01.08.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 56,88 EUR od 01.09.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 52,15 EUR od 01.10.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 47,55 EUR od 01.11.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 58,13 EUR od 01.12.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,15 EUR od 01.01.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 78,70 EUR od 01.02.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 75,93 EUR od 01.03.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 93,70 EUR od 01.04.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 89,13 EUR od 01.05.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 98,06 EUR od 01.06.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 148,39 EUR od 01.07.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 136,29 EUR od 01.08.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 179,05 EUR od 01.09.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 156,50 EUR od 01.10.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 140,05 EUR od 01.11.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 191,84 EUR od 01.12.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 223,86 EUR od 01.01.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 200,55 EUR od 01.02.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 203,96 EUR od 01.03.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 187,29 EUR od 01.04.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 192,54 EUR od 01.05.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 249,23 EUR od 01.06.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 257,19 EUR od 01.07.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 319,86 EUR od 01.08.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 297,08 EUR od 01.09.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 261,60 EUR od 01.10.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 258,61 EUR od 01.11.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 254,76 EUR od 01.12.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 267,54 EUR od 01.01.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 282,08 EUR od 01.02.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 282,50 EUR od 01.03.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 273,64 EUR od 01.04.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 278,03 EUR od 01.05.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 283,33 EUR od 01.06.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 277,62 EUR od 01.07.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 277,80 EUR od 01.08.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 272,54 EUR od 01.09.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 262,80 EUR od 01.10.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 274,12 EUR od 01.11.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 278,43 EUR od 01.12.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,71 EUR od 01.01.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 259,02 EUR od 01.02.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 271,00 EUR od 01.03.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 273,74 EUR od 01.04.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 268,48 EUR od 01.05.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 252,54 EUR od 01.06.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 242,65 EUR od 01.07.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 251,39 EUR od 01.08.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 257,43 EUR od 01.09.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 272,85 EUR od 01.10.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 264,40 EUR od 01.11.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 268,20 EUR od 01.12.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 271,31 EUR od 01.01.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 277,26 EUR od 01.02.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 283,48 EUR od 01.03.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 280,28 EUR od 01.04.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 274,07 EUR od 01.05.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 251,54 EUR od 01.06.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 252,68 EUR od 01.07.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 259,92 EUR od 01.08.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 267,32 EUR od 01.09.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 266,66 EUR od 01.10.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 270,38 EUR od 01.11.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 275,15 EUR od 01.12.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 273,54 EUR od 01.01.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.02.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.03.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.04.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.05.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.06.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.07.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.08.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 276,57 EUR od 01.09.2015. g. do 30. rujna 2015. u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se tužiteljica IHJ s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 553,70 eura teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. i to

-na iznos od 54,32 EUR od 01.04.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 52,74 EUR od 01.05.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 52,21 EUR od 01.06.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 48,39 EUR od 01.07.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 47,35 EUR od 01.08.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 47,50 EUR od 01.09.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 54,74 EUR od 01.10.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 59,45 EUR od 01.11.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 55,99 EUR od 01.12.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 9,41 EUR od 01.04.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 9,40 EUR od 01.05.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 9,25 EUR od 01.06.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 8,73 EUR od 01.07.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 8,78 EUR od 01.08.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 8,87 EUR od 01.09.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 4,03 EUR od 01.10.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 4,01 EUR od 01.11.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 4,07 EUR od 01.12.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,47 EUR od 05.01.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,51 EUR od 02.02.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,50 EUR od 02.03.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,33 EUR od 02.04.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,31 EUR od 04.05.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,34 EUR od 02.06.2010. g. do 30. rujna 2015., sve u roku od 15 dana.

VIII/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. I sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900003 od 29. siječnja 2008. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „pod niže navedenim uvjetima.“

IX/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. II sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900003 od 29. siječnja 2008. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi:» Mjesečni obrok iznosi kunsku protuvrijednost koja odgovara kunskom ....i plaćat će se u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja...»

X/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. II sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900003 od 29. siječnja 2008. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: »Ugovorne su strane suglasne da se kvartalno korigira iznos obroka zajma, sukladno promjeni LIBOR-a.»

XI/ Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. VI sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900003 od 29. siječnja 2008. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi:» Od dana isplate zajma Zajmodavac je ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu s prilikama na tržištu novca i kapitala odnosno kod promjena troškova refinanciranja.»

XII/ Nalaže se tuženiku Alpe-Adria poslovodstvo d.o.o. da isplati tužiteljici IHJ

iznos

od

4.775,31

eura

(slovima: četiritisućesedamstosedamdesetpeteuratridesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.467,81 eura tužiteljica odbija.

XIII/ Odbija se tužiteljica IHJ s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 5.689,42 eura teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. i to;

-na iznos od 2,35 EUR od 01.05.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 5,72 EUR od 01.06.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 19,38 EUR od 01.01.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,91 EUR od 01.02.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 21,08 EUR od 01.03.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 23,41 EUR od 01.04.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 24,59 EUR od 01.05.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 21,80 EUR od 01.06.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 21,39 EUR od 01.07.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 17,02 EUR od 01.08.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 13,17 EUR od 01.09.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 14,52 EUR od 01.10.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 17,37 EUR od 01.11.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 15,74 EUR od 01.12.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 14,16 EUR od 01.01.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 17,80 EUR od 01.02.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 21,25 EUR od 01.03.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 24,88 EUR od 01.04.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 23,92 EUR od 01.05.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 30,04 EUR od 01.06.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 28,45 EUR od 01.07.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 31,54 EUR od 01.08.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 48,85 EUR od 01.09.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 44,91 EUR od 01.10.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 59,69 EUR od 01.11.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 51,89 EUR od 01.12.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 46,03 EUR od 01.01.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 63,85 EUR od 01.02.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 74,89 EUR od 01.03.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 66,90 EUR od 01.04.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,07 EUR od 01.05.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 62,33 EUR od 01.06.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 64,10 EUR od 01.07.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 83,62 EUR od 01.08.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 86,35 EUR od 01.09.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 107,97 EUR od 01.10.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 100,13 EUR od 01.11.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 87,90 EUR od 01.12.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 87,59 EUR od 01.01.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 86,25 EUR od 01.02.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 90,69 EUR od 01.03.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,57 EUR od 01.04.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,72 EUR od 01.05.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,65 EUR od 01.06.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 93,89 EUR od 01.07.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,73 EUR od 01.08.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 93,75 EUR od 01.09.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 93,92 EUR od 01.10.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,10 EUR od 01.11.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 88,73 EUR od 01.12.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,84 EUR od 01.01.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 94,33 EUR od 01.02.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 93,73 EUR od 01.03.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 87,73 EUR od 01.04.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 91,89 EUR od 01.05.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,85 EUR od 01.06.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 90,98 EUR od 01.07.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 85,45 EUR od 01.08.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 82,01 EUR od 01.09.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 85,06 EUR od 01.10.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 87,15 EUR od 01.11.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,51 EUR od 01.12.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 89,55 EUR od 01.01.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 90,88 EUR od 01.02.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 91,96 EUR od 01.03.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 94,02 EUR od 01.04.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 92,84 EUR od 01.05.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 91,77 EUR od 01.06.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 89,69 EUR od 01.07.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 88,75 EUR od 01.08.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 89,15 EUR od 01.09.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 91,78 EUR od 01.10.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 94,45 EUR od 01.11.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 94,21 EUR od 01.12.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 95,56 EUR od 01.01.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,28 EUR od 01.02.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 96,70 EUR od 01.03.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.04.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.05.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.06.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.07.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.08.2015. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 97,79 EUR od 01.09.2015. g. do 30. rujna 2015. sve u roku od 15

dana.

XIV/ Odbija se tužiteljica IHJ s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 206,45 eura teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. i to;

-na iznos od 14,27 EUR od 01.04.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 13,86 EUR od 01.05.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 13,72 EUR od 01.06.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 12,82 EUR od 01.07.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 12,55 EUR od 01.08.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 12,59 EUR od 01.09.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 14,32 EUR od 01.10.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 15,55 EUR od 01.11.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 14,65 EUR od 01.12.2008. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,13 EUR od 01.01.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,14 EUR od 01.02.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,14 EUR od 01.03.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,76 EUR od 01.04.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,75 EUR od 01.05.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,69 EUR od 01.06.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,55 EUR od 01.07.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,57 EUR od 01.08.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 3,61 EUR od 01.09.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,49 EUR od 01.10.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,47 EUR od 01.11.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,51 EUR od 01.12.2009. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,16 EUR od 01.01.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,19 EUR od 01.02.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,18 EUR od 01.03.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,18 EUR od 01.04.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,17 EUR od 01.05.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 2,20 EUR od 01.06.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,89 EUR od 01.07.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,87 EUR od 01.08.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,92 EUR od 01.09.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,60 EUR od 01.10.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,57 EUR od 01.11.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,66 EUR od 01.12.2010. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,64 EUR od 04.01.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,60 EUR od 02.02.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,60 EUR od 02.03.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,67 EUR od 02.04.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,68 EUR od 03.05.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,79 EUR od 02.06.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,75 EUR od 02.07.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,85 EUR od 02.08.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,82 EUR od 02.09.2011. g. do 30. rujna 2015.,

na iznos od 0,17 EUR od 01.10.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,17 EUR od 01.11.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,17 EUR od 01.12.2011. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,49 EUR od 01.01.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,50 EUR od 01.02.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,50 EUR od 01.03.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,06 EUR od 01.04.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,06 EUR od 01.05.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 1,07 EUR od 01.06.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,85 EUR od 01.07.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,85 EUR od 01.08.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,84 EUR od 01.09.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,47 EUR od 01.10.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,47 EUR od 01.11.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,47 EUR od 01.12.2012. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,20 EUR od 01.01.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,20 EUR od 01.02.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,20 EUR od 01.03.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.04.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.05.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.06.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,25 EUR od 01.07.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,25 EUR od 01.08.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,25 EUR od 01.09.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.10.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.11.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.12.2013. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,29 EUR od 01.01.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,29 EUR od 01.02.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,29 EUR od 01.03.2014. g. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 0,28 EUR od 01.04.2014. g. do 30. rujna 2015., sve u roku od 15

dana.

XV/ Odbija se tužiteljica IHJ s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. I sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900002 od 22. studenog 2007. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „što predstavlja protuvrijednost od CHF 148.903,32 (slovima: stočetrdesetosamtisućadevetstotri i 32/100 Švicarski franak) po srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora.“ i „što predstavlja protuvrijednost od CHF 148.903,32 kn (slovima: stočetrdesetosamtisućadevetstotri i 32/100 Švicarski franak) po srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora, predstavlja iznos zajma iz ovog ugovora...““

„Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. I sadržana u Ugovoru o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/031900003 od 29. siječnja 2008. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: „što predstavlja protuvrijednost od CHF 38.556,00 (slovima: tridesetosamtisućapetstopedesetšest i 00/100 Švicarski franak) po srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora.“ i „što predstavlja protuvrijednost CHF 38.556,00 (slovima: tridesetosamtisućapetstopedesetšest i 00/100 Švicarski franak) po srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora pod niže navedenim uvjetima.““

r i j e š i o  j e

XVI/ Odbija se tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u

Osijeku.

XVII/ Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 1.089,93 eura.

XVIII/ Nalaže se tuženiku Alpe-Adria poslovodstvo d.o.o. da tužiteljici IH

IHJ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.727,50 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 11. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. svibnja 2023. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom zaključila dva Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine i to jedan 22. studenog 2007. kojim joj je tuženik dao zajam u iznosu 148.903,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a drugi 29. siječnja 2008. kojim joj je tuženik dao zajam u iznosu 38.556,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to oba s valutnom klauzulom u švicarskim francima (u nastavku: CHF). Odredbom čl. 2. Ugovora o namjenskom zajmu od 22. studenog 2007. ugovorena je otplata preuzetog iznosa zajma u 180 mjesečnih obroka u visini od 1.192,04 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Odredbom čl.2. predmetnog Ugovora ugovoren je iznos dugovanih kamata na ugovoreni iznos zajma u visini od 48.263,54 kn što predstavlja protuvrijednost od 10.657,20 CHF. Odredbom čl. 2. Ugovora o namjenskom zajmu od 29. siječnja 2008. ugovorena je otplata preuzetog iznosa zajma u 120 mjesečnih obroka u visini od 410,11 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora ugovoren je iznos dugovanih kamata na ugovoreni iznos zajma u visini od 48.263,54 kn što predstavlja protuvrijednost od 10.657,20 CHF. Tužiteljica navodi da joj je prezentiran točno određeni iznos ukupne svote pripadajućih kamata na iznos zajma, međutim da je unatoč tome dalje kroz ugovor vidljivo zavaravajuće postupanje tuženika, jer je unatoč ugovaranju visine kamata, predviđena mogućnost njene korekcije sukladno promjeni LIBOR-a. Navodi da su navedene odredbe proturječne jedna drugoj zbog čega smatra da se radi o fasadi koja ima za cilj da se zavaravajuće prikaže potrošaču visina obveze po osnovi ugovorenih kamata odnosno da se prikrije kriterij i sama promjenjivost kamatne stope. Takva odredba Ugovora stvara lažan dojam određenosti kamatne stope, jer je ostavljena mogućnost da ju tuženik prikriveno regulira. Tužiteljica ističe da je na temelju procedure propisane izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u pogledu konverzije kredita u CHF prihvatila od tuženika ponuđen izračun i konverziju kredita iz CHF u EUR, pri čemu je 17. prosinca 2016. između parničnih stranaka potpisan Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002, te istog dana i Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003. Tužiteljica navodi da je u ugovorni odnos s tuženikom pristupila s načelom povjerenja i da u trenutku sklapanja Ugovora nije imala razloga posumnjati u namjere tuženika, te da je s povjerenjem prihvatila informacije koje joj je tuženik pružio u predugovornoj i ugovornoj fazi sklapanja Ugovora, dakle određenu visinu kamatne stope i minimalni tečajni rizik. Navodi da je od strane tuženika izostalo potpuno informiranje jer nije dobila valjanu informiranu odluku o zajmu koji uzima već joj je bilo prezentirano da je ovaj zajam isti kao i bilo koji drugi. Štoviše zajam u švicarskim francima je prikazan kao izuzetno siguran kredit jer da je švicarska valuta stabilna i da će se kroz kamatnu stopu amortizirati bilo kakve eventualne promjene u tečaju, te da nema razloga za brigu. Ujedno, zbog visine obveze zaduženja potencirala se upravo CHF valuta. Dakle, tužiteljica je smatrana kreditno nesposobna za kredit u kunama i za kredit u eurima, a istodobno je smatrana kreditno sposobna samo za kredit u švicarskim francima. Tužiteljica od strane tuženika nikada nije bila upoznata s rizikom od očekivanog i mogućeg nekontroliranog rasta švicarskog franka, s mogućnošću drastičnog uvećanja kreditne rate zbog tečajne razlike, te promjene kamatne stope. Uslijed neočekivanog porasta CHF, a u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom, nastupile su za tužiteljicu okolnosti u kojima je plaćala iznose obroka na koje nije računala ni mogla računati, a niti bi pod tim uvjetima ikada ušla u predmetni ugovorni odnos. Navodi da je tuženik znao sve činjenice u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba odnosno da ih je morao znati dok tužiteljica kao prosječni potrošač to nije znala. Navodi da ne samo da se prilikom zaključenja Ugovora nije pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama, već da joj je ponuđen tipski ugovor pod uvjetima koje je unaprijed formirao tuženik. Dakle, tužiteljica od tuženika nije dobila jasne i potpune informacije u pogledu valute CHF zbog čega se radi o postupanju protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Na taj je način učinjen neizvjesnim iznos glavnice zajma kojeg je tužiteljica trebala vratiti odnosno cijena, jer se i kamata plaćala u CHF, što dva bitna elementa ugovora čini neizvjesnima, a za potrošača štetnima. Tako je potrošač preuzeo sav rizik vezan za valutu CHF, i opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik specifičnosti valute CHF. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe u ugovorima, kojom se glavnica obveze veže za valutu CHF, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, već zbog same činjenice što tužiteljica nije mogla pregovarati o sadržaju ugovornih odredbi budućeg ugovora na sklapanje kojeg ju je banka navodila. Da je tužiteljica imala saznanja da će mjesečni obroci porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate zajma, kao i na samu njenu egzistenciju, nikada ne bi preuzela takvu ugovornu obvezu. Tužiteljica smatra da joj tuženik unatoč provedenoj konverziji nije u cijelosti vratio preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. Navodi da je na temelju Ugovora o namjenskom zajmu od 22. studenog 2007. preplatila iznos od ukupno 135.181,17 kn i to 128.990,16 kn na ime tečajne razlike i 6.191,02 kn na ime promjene kamatne stope, a na temelju Ugovora o namjenskom zajmu od 29. siječnja 2008. iznos od ukupno 50.615,36 kn i to 48.608,90 kn na ime tečajne razlike i 2.006,46 kn na ime promjene kamatne stope. Stoga navodi da joj je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi oba Ugovora o zajmu. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnim pojedine odredbe Ugovora o namjenskom zajmu u kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te kojom će obvezati tuženika da joj na ime preplaćenih iznosa zajma isplati preplaćene iznose i to u odnosu na prvi Ugovor o zajmu iznos od 17.119,94 eura (na ime preplate tečaja) i 821,69 eura (na ime preplate kamata), a u odnosu na drugi Ugovor o zajmu iznos od 6.451,51 eura (na ime preplate tečaja) i 266,30 eura (na ime preplate kamata), sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor stvarne i mjesne nadležnosti navodeći da je za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu budući da se u ovom postupku radi o sporu između tuženika kao pravne osobe i tužiteljica kao vlasnice obrta, a tužiteljica je Ugovor o leasingu sklopila kao obrtnik u okviru svoje profesionalne djelatnosti. Smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da su Ugovori o zajmu konvertirani sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015, u nastavku ZIDZPK/15) čija je ustavnost potvrđena na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Pojašnjava da su konverzijom izmijenjene odredbe osnovnih Ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope, te da se te odredbe primjenjuju retroaktivno zbog čega eventualno ništetnih odredbi osnovnih Ugovora o zajmu više ni nema. Osporava status tužiteljice kao potrošača. Navodi da se u ovome predmetu tužiteljica neosnovano poziva na odluku iz slučaja tzv. švicarac, budući da tuženik nije bio stranka u tom kolektivnom postupku. Ističe da su u trenutku sklapanja Ugovora tužiteljici bile jasne razumljive i lako uočljive odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te da se o svim tim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Smatra da navedene odredbe nisu u suprotnosti s načelima savjesnosti i poštenja i da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u ugovornim odnosima na štetu tužiteljice. Napominje da je potpisom predmetnih Ugovora o namjenskom zajmu, i to u čl. XVI. tužiteljica izjavila da je Ugovore o namjenskom zajmu i opće uvjete pomno pročitala, da razumije njihove odredbe, te da je s istima suglasna, dakle da je suglasna i s valutnom klauzulom u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom. Nadalje ističe da ugovaranje valutne klauzule u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o namjenskom zajmu nije bilo protivno niti jednom pozitivnom propisu koji je bio na snazi u Republici Hrvatskoj. Tuženik je istakao i prigovor zastare, te je uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003 (list 20-26 spisa), Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003 (list 27-30 spisa), otplatni plan (list 31-38, 65-72, 75-97, 93-98, 108-112, 127-137 spisa), pregled uplata (list 39-56 spisa), Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 (list 83-88 spisa), Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 (list 89-92 spisa), specifikacija kamatne stope (list 105 spisa), kartica kupca (list 118-126 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću (list 191-243, 270-272, 286 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice IHJ (list 291- 292 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003 i Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa zajma temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenim Ugovorima.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao zajmoprimac 29. siječnja 2008. s tuženikom kao zajmodavcem sklopila Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003 kojim je tužiteljici odobren jednokratni zajam za kupnju nekretnine u iznosu od 38.556,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan sastavljanja ugovora;

- da se tužiteljica suglasila da se na iznos zajma obračunavaju kamate, a da je visina kamatne stope vezana za 3-mjesečni LIBOR i da se uvećava za pripadajuću maržu ;

- da se tužiteljica suglasila da ukupna svota pripadajućih kamata iznosi 48.263,54 kuna što predstavlja protuvrijednost od 10.657,20 CHF po srednjem tečaju na dan sklapanja ugovora;

- da se tužiteljica suglasila da se kvartalno korigira iznos obroka zajma sukladno promjeni LIBOR-a;

- da je u slučaju promjene situacije na tržištu zajmodavac ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu s prilikama na tržištu novca i kapitala odnosno kod promjena troškova refinanciranja;

-da su tužiteljica i tuženik 17. prosinca 2015. sklopili Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003 (u nastavku: Dodatak) kojim je zajam konvertiran;

-da su tužiteljica i tuženik Dodatkom utvrdili da je tužiteljici na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 7.240,97 eura, da iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.620,49 kuna, da će se iznos preplate vratiti tužiteljici sukladno odredbama ZIDZPK;

- da je tužiteljica kao zajmoprimac 22. studenog 2007. s tuženikom kao zajmodavcem sklopila Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 kojim je tužiteljici odobren jednokratni zajam za kupnju nekretnine u iznosu od 148.903,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan sastavljanja ugovora;

- da se tužiteljica suglasila da se na iznos zajma obračunavaju kamate, a da je visina kamatne stope vezana za 3-mjesečni LIBOR i da se uvećava za pripadajuću maržu ;

- da se tužiteljica suglasila da ukupna svota pripadajućih kamata iznosi 294.718,47 kuna što predstavlja protuvrijednost od 65.663,88 CHF po srednjem tečaju na dan sklapanja ugovora;

- da se tužiteljica suglasila da se kvartalno korigira iznos obroka zajma sukladno promjeni LIBOR-a;

- da je u slučaju promjene situacije na tržištu zajmodavac ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu s prilikama na tržištu novca i kapitala odnosno kod promjena troškova refinanciranja;

-da su tužiteljica i tuženik 17. prosinca 2015. sklopili Aneks Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 (u nastavku: Dodatak) kojim je zajam konvertiran;

-da su tužiteljica i tuženik Dodatkom utvrdili da je tužiteljici na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 55.611,66 eura, da iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 57.869,24 kuna, da će se iznos preplate vratiti tužiteljici sukladno odredbama ZIDZPK;

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900003, Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj HR/031900002 i Dodatka Ugovorima.

6. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da su zajmovi konvertirani, jesu li odredbe predmetnih Ugovora o zajmu koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i kamatnu stopu ništetne, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenih iznosa zajma temeljem takvih odredbi uzimajući u obzir da su isti konvertirani. Sporan je i status tužiteljice kao potrošača kao i to je li nastupila zastara tužiteljicinog potraživanja.

7. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari ne radi o sporu između pravne osobe s jedne strane i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost s druge strane, pa da bi stvarno nadležan bio trgovački sud. Ovo stoga što se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu između fizičke i pravne osobe. Pogrešno tuženik navodi da je tužiteljica u ovom postupku Ugovor o leasingu sklopila kao obrtnik u okviru svoje djelatnosti. Naime, niti se radi o Ugovoru o leasingu, a niti je Ugovor sklopljen od strane obrtnika. U ovoj pravnoj stvari se radi o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o zajmu i o isplati preplaćenih iznosa zajma, a koje je Ugovore sklopila tužiteljica kao zajmoprimac i to u svojstvu fizičke osobe. Obrt je bio samo sudužnik u navedenim obvezno pravnim odnosima, što nema utjecaja na stvarnu nadležnost u ovome sporu. Nadalje, odredbom čl.XV. u oba Ugovora o zajmu, ugovorne strane su ugovorile mjesnu nadležnost suda prema mjestu prebivališta odnosno zadnjeg poznatog boravišta zajmoprimca. Budući da je prebivalište tužiteljice kao zajmoprimca u [adresa], utvrđeno je da mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Osijeku. Stoga je odlučeno kao u točki XVI/ izreke.

8. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što su predmetni Dodaci samo izjednačili položaj tužiteljice kao zajmoprimca u valuti CHF s položajem u kojem bi ista bila da je Ugovorima ugovoren zajam u valuti eura, pri čemu niti odredbama ZIDZPK/15 na temelju kojih su zaključeni Dodaci nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u Ugovorima o zajmu koji su izraženi u valuti CHF ugovarala kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi zajmodavac bez prethodnog dogovaranja sa zajmoprimcem sam tj. nepošteno mijenjao prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se zajmoprimac provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora. Stoga tužiteljici pripada pravo da unatoč sklopljenim Dodacima (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenim iznosima koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorenog iznosa kamata i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenim Dodacima, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Za napomenuti je da je VSRH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. također zauzeo pravno shvaćanje (koje se može primijeniti i u ovoj pravnoj stvari) da korisnik kredita samim sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9. Odredbom čl.96. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007, u nastavku: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao međutim, u tom smislu tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze.

10. Prema čl.3. Direktive 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

11. Tužiteljica je iskazala da se u ovom predmetu radi o dva kredita, da je jednim kreditom kupila kuću od LH, a drugim kreditom da je kupila stan od GH, da u toj kući živi i danas, a da je stan kupila kćerki koja također i danas živi u tom stanu. Iskazala je da je u vrijeme sklapanja Ugovora bila vlasnica obrta " [obrt]" i da je taj obrt bio sudužnik u predmetnim ugovorima, što je i vidljivo iz Ugovora, međutim da se tim obrtom nije bavila ni u kući ni u ovom stanu, dakle, da kredit nije uzela u poslovne svrhe nego radi kupnje obiteljske kuće i stana za stanovanje. Iskazala je da njezin obrt posluje na sasvim drugoj adresi u Osijeku, Kapucinska 26, i da se tamo nalazi već 30 godina. Oba kredita je uzela u CHF jer su joj u banci rekli da je na njih manja kamata i da je CHF stabilan i da je taj kredit zapravo za nju povoljniji. Tom prilikom joj nitko nije ništa govorio o riziku tečaja CHF, a nisu joj objašnjavali ni pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Ne sjeća se kolika joj je bila početna rata, ali zna da su joj obje rate narasle više nego duplo. Da joj je netko u trenutku sklapanja ugovora rekao da će postojati mogućnosti ovolikog rasta iznosa rate, za te kredite se ne bi odlučila. Ugovore o kreditu je sastavila banka. Ugovore je pročitala prije potpisivanja i nije ispitivala da joj išta pojašnjavaju jer joj se sve činilo u redu. U vezi ugovora je bila i kod javnog bilježnika i tamo joj nitko ništa nije objašnjavao u vezi ovih kredita. Oba kredita je konvertirala. Na konverziju je pristala iz razloga da joj se smanji rata. Sjeća se da je imala i neku preplatu što su joj priznali zbog čega joj je sve to bilo veliko olakšanje za budžet. U banci prilikom konverzije nije bilo govora o ovim iznosima koje sada potražuje u ovom sudskom postupku i nije se odrekla svojih daljnjih potraživanja prema banci. Kredite je u međuvremenu otplatila i plaćala ih je sama. Na poseban upit svog punomoćnika zašto se baš odlučila za Alpe Adria poslovodstvo d.o.o. , tužiteljica je iskazala da je od početka bila klijent Slavonske banke i da se prvo kod njih došla raspitati za kredit, a da su ju oni uputili na Alpe Adria poslovodstvo d.o.o. jer su tamo za nju bili povoljniji uvjeti. U tom trenutku je Hypo Alpe Adria banka bila povezana na neki način s Alpe Adria poslovodstvom d.o.o. s kojim je čak bila i u istom prostoru, vrata do vrata.

11.1. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je ista u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora imala status potrošača. Ovo stoga što je odredbom čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 79/2007), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetne zajmove uzela radi kupovine kuće u kojoj i danas živi, kao i radi kupovine stana za život kćeri, da se u vrijeme sklapanja ugovora bavila obrtom ali da je taj obrt poslovao na sasvim drugoj adresi, te da iz samih Ugovora o zajmu proizlazi da ih je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

12. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, sadržaj predmetnih Ugovora kao i iskaz tužiteljice, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o iznosu kamata lako uočljive, no da nisu jasne i razumljive. Naime, iz oba Ugovora o zajmu proizlazi da je visina kamatne stope vezana za 3-mjesečni LIBOR i da se uvećava za pripadajuću maržu, te da će se iznos obroka zajma kvartalno korigirati sukladno promjeni LIBOR-a. Nadalje, iz oba Ugovora o zajmu proizlazi da je u slučaju promjene situacije na tržištu zajmodavac ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu s prilikama na tržištu novca i kapitala odnosno kod promjena troškova refinanciranja, a da pri tome nije naveden ni iznos marže, je li marža promjenjiva ili fiksna, kao što nije navedeno ni to koji su to točno kriteriji koje će tuženik primijeniti kada bude odlučivao o promjeni kamatne stope, i koji kriteriji utječu na promjenu LIBOR-a. S obzirom da je riječ o bitnim sastojcima predmetnog ugovora koji ovako ovise isključivo o odluci jednog ugovaratelja (ovdje tuženika), bez precizno određenih uvjeta za koje se veže promjena kamatne stope, ove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu zajmoprimca jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu zajmoprimca kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer prethodno nisu ugovoreni nikakvi jasni kriteriji temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa. Za napomenuti je da to što je kamata vezana uz Libor nije samo po sebi ništetno. Ključno je pri ugovaranju Libora uzeti u obzir način na koji je ta odredba ugovorena i kako je objašnjena zajmoprimcu. U situaciji kao što je ova, kada u oba Ugovora o zajmu nije jasno i transparentno navedeno na koji se način I mijenja i kako to utječe na visinu obroka tužiteljice kao zajmoprimca, te kada u oba Ugovora nije ugovorena visina marže, utvrđeno je da je tuženik u konkretnoj situaciji potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je prema stavu ovog suda suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, u nastavku teksta: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja oba Ugovora, a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Uzimajući u obzir odredbu čl.269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ovaj bitan sastojak ugovora ugovorom mora biti određen ili barem odrediv, u situaciji kada se visina kamatne stope određuje isključivo prema odluci tuženika dakle jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, utvrđeno je da su ovakve odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 4. ZOO-a.

12.1. Nepostojanje propisa koji bi nalagao tuženiku da u ugovoru o zajmu precizno utvrdi uvjete promjenjivosti kamatne stope u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, tuženiku ne daje ovlaštenje kamatnu stopu, a time i visinu obveze zajmoprimca, mijenjati jednostrano i po svom nahođenju, već upućuje na to da je tuženik upravo u svom interesu, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, zajmoprimcu kao potrošaču, nametnuo ugovornu odredbu koja ga je stavila u neravnopravan položaj i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu zajmoprimca kao potrošača, a što je također u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

12.2. Ugovor o zajmu je dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava. Da je predmetna sporna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi suprotna navedenim načelima obveznog prava govori i činjenica što je zajmoprimac, u odnosu na zajmodavca, na temelju ugovorene odredbe o kamatnoj stopi mogao jedino znati koliki je ukupni iznos kamata koji se obvezuje platiti na predmetne zajmove bez da je znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o zajmu. Tužiteljica na temelju navedenih ugovornih odredbi nije mogla ni procijeniti kolika će biti kamata u budućem kvartalnom razdoblju jer joj nije objašnjeno ni kretanje Libora ni visina marže. Budući da tuženik tijekom ovog postupka nije ničim dokazao da je zajmoprimcu objasnio način utvrđivanja kamatne stope odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog razdoblja otplate zajma na temelju kojih bi isti mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti, utvrđeno je da je navedenim ugovornim odredbama zajmoprimac doveden u neravnopravni položaj.

12.3. Što se tiče odredbi Ugovora zajmu kojom se glavnica obveze veže uz valutu CHF, sud je na temelju iskaza tužiteljice i uvidom u predmetne Ugovore utvrdio da je i odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim Ugovorima ništetna jer predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Naime, u konkretnom potrošačkom odnosu zajmodavac nije ispunio zahtjev transparentnosti budući da potrošaču prije sklapanja Ugovora nije na jasan i razumljiv način objasnio prirodu valutne klauzule niti stvarni opseg valutnog rizika kojem se izlaže. Posebno mu nije pojašnjeno da promjena tečaja CHF može dovesti do znatnog povećanja ukupne obveze uključujući i rast glavnice a ne samo mjesečnog obroka. Stoga je utvrđeno da ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula također uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je sav valutni rizik prebačen isključivo na zajmoprimca dok zajmodavac ostaje u bitnome zaštićen od takvih promjena. Takva raspodjela rizika nije rezultat individualnog pregovaranja, već unaprijed formulirane ugovorne odredbe na koju tužiteljica nije imala stvarni utjecaj jer nije bila u potpunosti informirana o ekonomskim posljedicama valutne klauzule.

13. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužiteljica obaviještena prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužiteljici pojašnjena i odredba o kamatnoj stopi.

14. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o zajmu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su odredbe oba Ugovora o zajmu koje su pojedinačno navedene u izreci presude u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, nepoštene, te ništetne u smislu odredbi čl. 270. st.1., čl. 272. st. 1., čl. 322. st. 1. ZOO i čl. 102. ZZP/07.

15. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl.225. ZOO, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl.232.st.1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći. O istom se pitanju izjasnila i sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. u pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020 (tako i VSRH u odluci broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću.

16.1. U odnosu na Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj:

HR/031900002 od 22. studenog 2007.:

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je tečaj na dan sklapanja Ugovora bio 4,488289, da je rok otplate 280 mjeseci, da se zajam vraća zajedno s kamatama uvećano za porez na dodanu vrijednost, te da je primjena kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR koji se uvećava za pripadajuću maržu, te da ukupan iznos kamata na dan zaključenja ugovora iznosi 294.718,47 kuna što predstavlja protuvrijednost 65.663,88 CHF. Vještak je u nalazu naveo da:

- ukupan iznos razlike obroka nastalih uslijed povećanja kamatne stope u konkretnom slučaju u razdoblju od dana korištenja zajma do 30. rujna 2015. iznosi 553,70 eura;

- ukupan iznos više plaćenih obroka nastalih uslijed povećanja tečaja u konkretnom slučaju u razdoblju od dana korištenja zajma do 30. rujna 2015. iznosi 17.395,57 eura;

- da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose kamate i tečaja do 30. rujna 2015. iznosi 6.307,72 eura;

- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15;

- da iznos preplate koja je priznata tužiteljici konverzijom na dan 30. rujna 2015. iznosi 7.582,37 eura,;

- da razlika između nove nedospjele euro glavnice zajma nakon konverzije u odnosu na iznos nedospjele glavnice zajma u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 732,19 eura;

- da se po pravilima o uračunavanju za iznos preplate priznat u konverziji prvo umanjuje zatezna kamata (7.582,37 eura – 6.307,72 eura), nakon čega na ime preplate ostaje iznos od još 1.274,65 eura koji se dalje umanjuje od preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon kojeg umanjena ostaje iznos od 16.674,62 eura (17.949,27 – 1.274,65 = 16.674,62).

16.2. U odnosu na Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine broj:

HR/031900003 od 29. siječnja 2008.:

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je tečaj na dan sklapanja Ugovora bio 4,528726, da je rok otplate 120 mjeseci, da se zajam vraća zajedno s kamatama uvećano za porez na dodanu vrijednost, te da je primjena kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR koji se uvećava za pripadajuću maržu, te da ukupan iznos kamata na dan zaključenja ugovora iznosi 48.263,54 kuna što predstavlja protuvrijednost 10.657,20 CHF. Vještak je u nalazu naveo da:

- ukupan iznos razlike obroka nastalih uslijed povećanja kamatne stope u konkretnom slučaju u razdoblju od dana korištenja zajma do 30. rujna 2015. iznosi 206,45 eura;

- ukupan iznos više plaćenih obroka nastalih uslijed povećanja tečaja u konkretnom slučaju u razdoblju od dana korištenja zajma do 30. rujna 2015. iznosi 5.689,42 eura;

- da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose kamate i tečaja do 30. rujna 2015. iznosi 1.974,34 eura;

- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15;

- da iznos preplate koja je priznata tužiteljici konverzijom na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.094,90 eura,;

- da razlika između nove nedospjele euro glavnice zajma nakon konverzije u odnosu na iznos nedospjele glavnice zajma u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 389,37 eura;

- da se po pravilima o uračunavanju za iznos preplate priznat u konverziji prvo umanjuje zatezna kamata (3.094,90 eura – 1.974,34 eura), nakon čega na ime preplate ostaje iznos od još 1.120,56 eura koji se dalje umanjuje od preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon kojeg umanjena ostaje iznos od 4.775,31 eura (5.895,87 – 1.120,56 = 4.775,31).

16.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja.

16.4. U odnosu na prigovor tuženika da ako je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna, da je vještak onda trebao izračunati i iznose koji su trebali biti plaćeni kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita kao i iznose kada je kamata bila manja od početno ugovorene kamatne stope dakle tzv. negativne razlike, za napomenuti je da u odnosu na tzv. negativne razlike tuženik tijekom postupka nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prijeboja. S druge pak strane tužitelj na ime tzv. negativnih razlika nije ništa stekao pa da bi te iznose trebao vratiti tuženiku temeljem stjecanja bez osnove, pogotovo stoga što je u promatranom razdoblju vještak utvrdio da nije bilo tzv. negativnih razlika. Stoga je i taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim.

17. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa u odnosu na prvi Ugovor o zajmu broj: HR/031900002 potraživala iznos od 17.395,57 eura (preplata po osnovi preplaćenog tečaja) i 553,70 eura (preplata po osnovi kamata) sve sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačno plaćenog mjesečnog iznosa do isplate, a u odnosu na drugi Ugovor o zajmu broj: HR/031900003 je potraživala iznos od 5.689,42 eura (preplata po osnovi preplaćenog tečaja) i 206,45 eura (preplata po osnovi kamata) sve sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačno plaćenog mjesečnog iznosa do isplate .

17.1. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe u odnosu na preplatu tečaja iz prvog Ugovora o zajmu, sud je istu dopustio budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

17.2. Neosnovan je prigovor tuženika o zastari preinačenog dijela tužbenog zahtjeva budući da zastara u ovoj pravnoj stvari još nije ni počela teći, što je obrazloženo u točki 15. obrazloženja ove presude.

18. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji.

18.1. Naime, konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.c toč.6. ZIDZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura.

18.2. Konverzija je u odnosu na oba Ugovora o zajmu napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st.1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka. Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30. rujna 2015. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači stabilna valuta koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na kredite u eurima. Znači banka je smatrala početnom glavnicom onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30. rujna 2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30. rujna 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu. Dakle, banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada, i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u CHF i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još dužni platiti banci neki dodatni iznos.

18.3. Odredbama ZIDZPK/15, a niti Dodacima sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodatkom ugovora uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodatkom ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eura izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi tužiteljice s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

18.4. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljici unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnih ugovora o zajmu.

18.5. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka kojim je izvršena konverzija predmetnih zajmova, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj Dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju, spominje promjenjiva kamatna stopa zajma u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate zajma. S druge strane, u odnosu na preplatu ili manjak utvrđen zajmom, za napomenuti je da postojanje preplate u ovom slučaju nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje preplate posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja zajma iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka).

18.6. Prema tome, u konkretnom slučaju, konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužiteljici nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatila, čime ista nije obeštećena u cijelosti. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos kao u točki V/ i XII/ izreke.

18.7. U odnosu na prvi Ugovor o zajmu, sud je tužiteljici dosudio preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 553,70 eura, preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 17.395,57 eura i ukupne zatezne kamate na tako preplaćene iznose od 6.307,72 eura. Budući da je tuženik konverzijom priznao preplatu tužiteljici u iznosu 7.582,37 eura, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču, prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl.19.c. st.1.t.5. ZIDZPK/15), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl.323. st.1. ZOO u vezi čl.87.st.1. ZZP) jer bi takvim postupanjem potrošač stekao dva puta isti novčani iznos (tako i VSRH u odluci Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.). Stoga je sud sukladno pravilima o uračunavanju iz čl.172. ZOO iznos preplate umanjio od ukupnog iznosa zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nakon kojeg je umanjivanja na ime preplate ostao iznos od još 1.274,65 eura (7.582,37 – 6.307,72 = 1.274,65) koji se dalje umanjuje od glavnice tj. preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon čega u konačnici ostaje iznos od 16.674,62 eura (17.949,27 – 1.274,65 = 16.674,62) za koji tužiteljica nije obeštećena u odnosu na prvi Ugovor o zajmu.

18.8. U odnosu na drugi Ugovor o zajmu, sud je tužiteljici dosudio preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 206,45 eura, preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 5.689,42 eura i ukupne zatezne kamate na tako preplaćene iznose od 1.974,34 eura. Budući da je tuženik konverzijom priznao preplatu tužiteljici u iznosu 3.094,90 eura, sud je jednako kao i u točki 18.7. obrazloženja ove presude sukladno pravilima o uračunavanju iz čl.172. ZOO iznos preplate umanjio od ukupnog iznosa zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nakon kojeg je umanjivanja na ime preplate ostao iznos od još 1.120,56 eura (3.094,90 – 1.974,34 = 1.120,56) koji se dalje umanjuje od glavnice tj. preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon čega u konačnici ostaje iznos od 4.775,31 eura (5.895,87 – 1.120,56 = 4.775,31) za koji tužiteljica nije obeštećena u odnosu na drugi Ugovor o zajmu.

19. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o pravnoj osobi koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu. Budući da je tužiteljica preplaćene iznose kamate i tečaja potraživala u ukupnom iznosu sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a da je sud preplatu koja je tužiteljici priznata konverzijom umanjio od ukupnih zateznih kamata koje su na preplaćene iznose kamate i tečaja tekle do 30. rujna 2015., sud je tužiteljici zatezne kamate na glavnicu (prepletu kamate i valute) dosudio od 1. listopada 2015. do isplate, dok ju je odbio sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata koje su na preplaćene iznose kamate i valute tekle do 30. rujna 2015. jer su iste već iskorištene pri uračunavanju preplate koja je tužiteljici priznata konverzijom kao što je objašnjeno u točkama 18.7. i 18.8. obrazloženja ove presude, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

20. Budući da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja u konačnici postavila svoj tužbeni zahtjev, utvrđeno je da je ista u odnosu na prvi Ugovor o zajmu na ime preplate kamate potraživala iznos od 553,70 eura, dakle za 267,99 eura manje nego u tužbi. U odnosu na drugi Ugovor o zajmu ista je na ime preplate tečaja potraživala 5.689,42 eura, dakle za 762,09 eura manje nego u tužbi dok je na ime preplate kamata potraživala iznos od 206,45 eura što je za 59,85 eura manje nego u tužbi. Kada se sve zbroji, utvrđeno je da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zapravo djelomično povukla tužbu za iznos od ukupno 1.089,93 eura. Budući da se tuženik u podnesku od 30, lipnja 2025. nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odlučeno je kao u točki XVII/ izreke.

21. Sud je djelomično odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao u točki XV/ izreke i to u dijelu za utvrđenje ništetnim čl. I. oba Ugovora o zajmu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), odnosno kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak jer se ništetnost valutne klauzule odnosi na način otplate zajma, a ne na način isplate zajma, prema kojoj odredbi se zajam isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF, prema srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora. Također, prema tom tečaju sačinjen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na način da je za svaki obrok utvrđena razlika između početnog tečaja i tečaja koji je vrijedio na dan dospijeća svakog obroka. Stoga, navedena odredba Ugovora o zajmu nije protivna odredbama ZZP-a, ni odredbama ZOO-a, niti dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

22. Tužiteljica u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na koji nije nastao poseban trošak zbog čega je sud ocijenio da je ista u cijelosti uspjela u postupku u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspjela u 89,65 % tužbenog zahtjeva. Uzimajući u obzir i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, utvrđeno je da je tužiteljicin uspjeh u parnici 94,97 %, a tuženikov 5,03 %. Stoga je sud u cijelosti dosudio trošak tužiteljici na temelju čl.154. st.5. ZPP-a.

22.1. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 3.727,50 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 250 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 28. ožujka 2025. i 13. lipnja 2025. 250 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 29. rujna 2023. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 16. travnja 2025. i 23. ožujka 2026. 250 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 637,50 eura. Sud je tužiteljici u cijelosti priznao i trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 22. listopada 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

Osijek, 11. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika