REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, 10020 Novi Zagreb
P Ob-366/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić - Plašić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariji Lulić, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tinu Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi Obiteljsko-bračna stečevina, dana 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, pod poslovnim brojem P-237/2025.
II. Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi parnični postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, pod poslovnim brojem P-237/2025 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i 1. tuženik SC (u daljnjem tekstu: 1. tuženik) sklopili brak i nalaze se u bračnoj zajednici od 2003. godine. Za nekretninu koja je stečena tijekom bračne zajednice, sklapanje ugovora o kupoprodaji i upis prava vlasništva da su vršeni isključivo na ime 1. tuženika. Predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to čkbr. [katastarska čestica] (prije čkbr. [katastarska čestica]) [adresa], površine 602 m2, od toga dvorište površine 466 m2, kuća, [adresa], površine 113 m2, gospodarska zgrada [adresa] površine 73 m2 da je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice nje i 1. tuženika, time da kao supružnici nisu sklopili nikakav pisani sporazum (bračni ugovor) kojim bi na drugačiji način ugovorili svoje imovinsko-pravne odnose ili utvrdili drugačije suvlasničke omjere na predmetnoj nekretnini, tako da ista predstavlja bračnu stečevinu njih oboje, kao supružnika. Kako je ista nekretnina bračna stečevina, u kojoj ona, kao supruga, ima udio u vlasništvu u ½ dijela i nalazi se u suposjedu iste, tako da je ona suvlasnica u ½ dijela nekretnine. Slijedom navedenog, predmetna imovina da je bračna stečevina nje i 1. tuženika, svakog u ½ dijela, pozivom na odredbu članka 36, stavak 1 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ), kojom je određeno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, dok je u članku 36, stavak 3 ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. 1. tuženik da je s 2. tuženikom OC (u daljnjem tekstu: 2. tuženik) sklopio Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016., na kojem je njihov potpis ovjeren po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba, pod brojem OV- 272/16. Predmetnim Ugovorom je 1. tuženik dozvolio fiducijarni prijenos vlasništva u korist 2. tuženika u slučaju da 1. tuženik ne ispuni svoj dug na način i u roku kako je ugovoreno. Tuženik da je raskinuo predmetni ugovor, te se upisao kao vlasnik navedene nekretnine, ne navodeći pobliže koji od tuženika. Stoga je predložila donijeti odluku na utvrđenje da je na ime bračne stečevine stekla pravo vlasništva u ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] (prije čkbr. [katastarska čestica]) [adresa], površine 602 m2, od toga dvorište površine 466 m2, kuća, [adresa], površine 113 m2, gospodarska zgrada [adresa] površine 73 m2, što da je 2. tuženik dužan priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za prijenos vlasništva na ime i u vlasništvo nje, kao i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njeno ime i vlasništvo, što da će u protivnome zamijeniti presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. U odgovoru na tužbu, 1. tuženik je priznao tužbeni zahtjev, dok 2. tuženik poriče u cijelosti sve navode tužiteljice, držeći da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti nedopušteni, nemogući i neosnovani, a navodi tužbe paušalni i neistiniti. Ističe da je upravo on punopravni i isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Tužiteljica da ne polaže nikakva vlasnička ili suvlasnička prava na predmetnoj nekretnini, niti je podnijela bilo kakav relevantan dokaz kojim bi dokazala svoje tvrdnje da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da ima suvlasničko pravo na istoj. Stoga da tužiteljica neosnovano tvrdi da je predmetna nekretnina stečena u braku, za što ne prilaže nikakav dokaz, osim izvatka iz matice vjenčanih. Predmetna nekretnina da nije stečena u braku i nije dio bračne stečevine tužiteljice i 1. tuženika, jer je istu navodno 1. tuženik naslijedio od svog brata i ista je bila vlastita imovina 1. tuženika, koja kao takva posebna imovina ne ulazi u bračnu stečevinu. Nadalje, da prilikom sklapanja Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016., ovjerenog i solemniziranog po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba, OU-272/16, nije znao, niti je mogao znati da je 1. tuženik u braku s tužiteljicom, niti da bi ista nekretnina eventualno mogla predstavljati bračnu stečevinu 1. tuženika i tužiteljice. Čak i da je imao saznanja da je 1. tuženik u braku s tužiteljicom, isto da nije nikakav dokaz da bi nekretnina morala biti bračna stečevina i da bi na istoj možda postojalo još nečije pravo koje nije upisano u zemljišne knjige i koje mu nikako nije moglo biti poznato. Stoga da se pouzdao u načelo povjerenja u zemljišne knjige prilikom sklapanja samog Ugovora, upisa svog založnog prava na nekretnini i upisa prava vlasništva. Imovina koju pojedini bračni drug stekne na ime svog nasljednog prava nije imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti potječe od te imovine, već je vlastita imovina tog bračnog druga i samim time ne ulazi u bračnu stečevinu. Napominje da je tužiteljica upoznata s činjenicom sklapanja Ugovora o zajmu s fiducijarnim vlasništvom na toj nekretnini, te se nije protivila navedenom, niti u trenutku sklapanja Ugovora, niti od 2017. godine, od kada je 2. tuženik punopravni i isključivi vlasnik iste nekretnine, od kada se na istoj provodi ovršni postupak kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-2294/2017, kojeg je on pokrenuo protiv ovdje 1. tuženika, te se ista pokušava isprazniti, kako bi mu se predala u posjed. Tužba u ovoj pravnoj stvari da je samo još jedan od brojnih pokušaja da se odgodi iseljenje. Ističe da je navedeno iseljenje konačno provedeno i postupak da je okončan. Navedeno da je dokaz kako je tužiteljica bila upoznata sa sklapanjem predmetnog Ugovora o zajmu i upisu 2. tuženika u zemljišne knjige kao punopravnog vlasnika nekretnine, jer je ista i dalje u braku s 1. tuženikom, živi s njim, te su oboje boravili za vrijeme trajanja ovršnog postupka Ovr-2294/2017, a i ranije, u predmetnoj nekretnini. Stoga da tužiteljica postupa nepošteno i nesavjesno podnoseći tužbu, znajući da nema nikakvo vlasničko, niti suvlasničko pravo na predmetnoj nekretnini, te znajući da je 2. tuženik stekao vlasništvo na istoj, kojem se nije nikad protivila. Tužiteljica ni na kojem pravnom temelju nema pravo na polovinu vlasništva iste nekretnine kao supruga 1. tuženika, jer 1. tuženik uopće nije vlasnik iste nekretnine, ne polaže nikakva druga prava na istoj, a time niti njegova supruga. Jedini isključivi vlasnik nekretnine da je 2. tuženik, koji kao takav ima sva prava iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a posebno pravo isključiti svakoga koji ga sprečava u vršenju njegovih vlasničkih prava, ponovno se pozivajući na načelo povjerenja u zemljišne knjige, kao i da je postupao savjesno i pošteno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i stjecanja iste nekretnine, pouzdajući se u zemljišnoknjižno stanje, a tužiteljica nije dokazala suprotno, jer se dobra vjera pretpostavlja. Stoga je predložio odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev odnosno isti odbiti kao neosnovan. Konačno je predložio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. brojem P-237/2025, a u kojem da se odlučuje o ništetnosti titulusa kojim je stekao predmetnu nekretninu odnosno, budući isto predstavlja prethodno pitanje.
3. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-237/2025 utvrđeno je kako je dana 29. travnja 2025. doneseno nepravomoćno Rješenje kojim se tužba tužitelja SC protiv tuženika OC odbacuje, a kojom tužbom tužitelj predlaže donijeti odluku na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016., kao i da je tužitelj SC isključivi vlasnik predmetne nekretnine, te da se naloži upis brisanja uknjižbe prava vlasništva provedenog temeljem navedenog Ugovora u odnosu na predmetnu nekretninu i naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na istoj upiše pravo vlasništva s imena tuženika na njegovo ime i vlasništvo u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Sporna činjenica ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016. predstavlja i posljedično tome utvrđenje da je ovdje 1. tuženik isključivi vlasnik predmetne nekretnine predstavlja, u ovoj parnici, prethodno pitanje (članak 12, stavak 1 Zakona o parničnom postupku - u daljnjem tekstu: ZPP).
5. U smislu odredbe članka 213, stavka 1, točke 1 ZPP, sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12).
6. Kako je u predmetu posl. broj P-237/2025 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru doneseno nepravomoćno Rješenje od 29. travnja 2025. kojim se tužba odbacuje, te kako je sud odlučio da sam ne rješava prethodno pitanje, to je temeljem odredbe članka 213, stavak 1, točka 1 ZPP i članka 215, stavak 4 ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 11. svibnja 2026.
Sudac:
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.
Dna:
1. Marija Lulić, odvj.
2. SC, 1. tuženik
3. Tin Matić, odvj.
