Poslovni broj: Us I-2086/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja ADRIA HOLIDAY RESORT d.o.o. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 83914254717, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikoline Crnogaća Grubišić i Ivice Crnogaća, sa sjedištem u [adresa] i po opunomoćeniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, radi uklanjanja građevine (novčana kazna), 11. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/727, URBROJ: 443-02-04-17-25-42 od 7. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
II. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/727, URBROJ: 443- 02-04-17-25-42 od 7. srpnja 2025. točkom 1. izreke je utvrđeno kako je rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/24-02/727, URBROJ: 443-02-04-17-24-1 od 22. srpnja 2024., kojim je investitoru ADRIA HOLIDAY RESORT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelj, odgovorna osoba – direktor VV, naređeno da u roku od 90 dana ukloni prizemnu stambenu građevinu ukupnih tlocrtnih dimenzija cca 11 x 8,20 m, visine cca 2,80 m, od predgotovljevih elemenata, postavljenu na čeličnim nosačima tako da je cijela građevina izdignuta iznad razine terena 0,40 do 1,15 m, ravnoga krova s natkrivenim trijemom; osnovni dio građevine ima tlocrtne dimenzije cca 11,00 x 4,50 m, trijem cca 11 x 3,70 m, a nadstrešnica 8,00 x 3,70 m, sve izgrađeno bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na dijelu k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da na zakonit način izvrši zbrinjavanje građevinskog otpada, a zemljište na kojem se nalazila građevina dovede u uredno stanje, postalo izvršno 22. studenoga 2024. Točkom 2. izreke je utvrđeno kako tužitelj u ostavljenom zakonskom roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja iz točke 1. izreke, niti nakon donošenja rješenja o prisiljavanju na uklanjanje drugom novčanom kaznom KLASA: UP/I-362-02/24-02/727, URBROJ: 443-02-04-17-25-37 od 25. ožujka 2025., koje je postalo izvršno 16. travnja 2025., nije uklonio predmetnu građevinu. Pod točkom 3. tužitelj, zastupan po odgovornoj osobi – direktoru VV, se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 22. srpnja 2024., trećom novčanom kaznom koja se izriče odgovornoj osobi - direktoru VV, u iznosu od 39.810,00 eura, koju je u skladu s točkom 4. izreke odgovorna osoba tužitelja dužna uplatiti u korist označenog broja žiro računa Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana od dana zaprimanja tog rješenja. Točkom 5. izreke tužitelj je putem odgovorne osobe upozoren kako će se u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju, rješenje o uklanjanju izvršiti putem treće osobe. Točkom 6. odgovorna osoba tužitelja je upozorena kako će se izvršenje novčanih obvezi provesti sudskim putem, ako ne postupi po točki 4. izreke i ako tom tijelu ne dostavi dokaz o uplati u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je pokrenuo spor radi ocjene zakonitosti rješenja o uklanjanju, koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-2060/24. Ističe činjenična utvrđenja koja su odlučna za donošenje zakonitog i osnovanog rješenja, a koja da su pogrešno i nepotpuno utvrđena od strane tuženika prilikom donošenja obaju odluka. Ukazuje da se radi o pogrešnoj identifikaciji predmetne nekretnine, budući da predmetni objekt nije položen na nekretninama koje se navode u pobijanom rješenju, pa da stoga nije moguće postupiti u skladu sa izrekom pobijanog rješenja. Navodi da se ne radi o građevini u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), već da se radi o montažnom objektu pa da stoga nije u mogućnosti postupiti po nalogu iz rješenja. Ističe da je predmetna nekretnina u naravi kamp, te da je tužitelj u postupku sklapanja ugovora o dugotrajnom zakupu sa Republikom Hrvatskom radi obavljanja registrirane djelatnosti. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja tuženika. Zahtijeva naknadu troška upravnog spora. Predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se navodi tužbe odnose uglavnom na osporavanje rješenja o uklanjanju od 22. srpnja 2024., što nije predmet ovog upravnog spora. Vezano za odgodni učinak, ističe kako bi tužitelju izvršenjem pobijanog rješenja o prisiljavanju na uklanjanje novčanom kaznom, nastala isključivo materijalna šteta, čega je tužitelj morao biti svjestan pristupajući građenju bez odgovarajućeg akta o građenju i to upravo na zemljištu u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske. Ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog rješenja te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.
4. U sporu je održana rasprava 10. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako montažni objekt nije položen na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], već na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja nekretnina je u vlasništvu tužitelja, na koju okolnost je dostavio vlasnički list. Naveo je da predmetni objekt nije građevina u smislu Zakona o gradnji već da se radi o mobilnoj kućici za koju je i sam tuženik u osporenom rješenju naveo da je postavljen na čeličnim nosačima. Skreće pozornost na odredbe članka 3. stavak 8. aktualnog Zakona o gradnji prema kojom se ne radi o građevini ukoliko ista nije trajno povezana s tlom i nije nastala građenjem, te ukazuje na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-3333/2023-2, Usž-3670/16 od 23. veljače 2017. i Usž-4527/17 od 17. travnja 2019. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 10. travnja 2026., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/727, URBROJ: 443-02-04-17-25-42 od 7. srpnja 2025. kojim je odgovornoj osobi investitora izrečena treća novčana kazna u iznosu od u iznosu od 39.810,00 eura .
8. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je rješenje u uklanjanju KLASA: UP/I-362- 02/24-02/727, URBROJ: 443-02-04-17- 24-1 od 22. srpnja 2024., dostavljeno opunomoćenicima tužitelja 30. srpnja 2024., koja činjenica je nesporna budući da se ista i navodi u prijedlogu tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju, od kojeg dana je počeo teći rok za dobrovoljno izvršenje rješenja, pa je zadnji dan za postupanje bio 28. listopada 2024. Predmetno rješenje o uklanjanju potvrđeno je presudom ovog suda pod poslovnim brojem Us I-2060/2024-6 od 10. veljače 2025., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž - 1716/2025-25 od 17. srpnja 2025. a što je sud utvrdio pregledom e-spisa. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/727, URBROJ: 443-02-04-17-24-25 od 23. prosinca 2024., odgovornoj osobi tužitelja VV izrečena 1. novčana kazna u iznosu od 13.270,00 eura. Protiv tog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Us I- 219/2025. Nadalje, uvidom u e-spis aplikaciju utvrđeno je da je presudom i rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Us I-984/2025-9 od 24. travnja 2026. odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja od 25. ožujka 2025.. kojim je izrečena druga novčana kazna. Izvršnost rješenja kojim su izrečene prva i druga novčana kazna tužitelj niti ne osporava.
9. Kontrolnim očevidom obavljenim 9. lipnja 2025. na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], o čemu u spisu prileži zapisnik, utvrđeno kako je stanje nepromijenjeno u odnosu na inspekcijski pregled od 24. studenoga 2023., 7. lipnja 2024., 10. rujna 2024. , 3. prosinca 2024. i 20. ožujka 2025. Pregledom kako je utvrđeno da tužitelj, kao investitor, nije postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju , a zapisniku su priložene fotografije.
10. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21 i 67/23) određeno je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Stavkom 3. navedene zakonske odredbe propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
11. Prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom uređeno je odredbama članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 121/21, dalje ZUP). Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja (stavak1.). Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 2.). U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta (stavak 3.). Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza (stavak 4.).
12. Odredbom članka 16. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj 109/23, dalje Naputak) propisano je kako se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe.
13. Prema odredbi članka 17. Naputka novčana kazna na izvršenje rješenja o uklanjanju, donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, treća novčana kazna kojom se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju za pravne osobe za 2. a i 2. b skupinu građevina iznosi 39.810,00 eura.
14. Odredbom članka 18. stavka 3. Naputka propisano je da se sljedeća rješenja o novčanoj kazni, donose se bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, dok izvršenik ne dostavi dokaz da je izvršio uklanjanje građevine.
15. Slijedom navedenog, kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju o uklanjanju od 22. srpnja 2024. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te je u rješenju tuženika od 25. ožujka 2025. upozoren da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu niti nakon izricanja druge novčane kazne, da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim se prisiljava tužitelja na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju trećom novčanom kaznom u iznosu od 39.810,00 eura.
16. Vezano za prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju za navesti je, da se u skladu s odredbom članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) u postupku izvršenja rješenja, pa tako i u upravnom sporu koji se na to izvršenje odnosi, mogu isticati samo prigovori koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja te se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava. Pri tom se napominje kako je o prigovorima koje tužitelj ponovo ističe u ovom sporu već odlučeno u sporu protiv rješenja o uklanjanju i to pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Us l-2060/2024-6 od 10. veljače 2025. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1716/2025-25 od 17. srpnja 2025.
17. Također, neosnovano tužitelj predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe, za koji je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki (iz članka 42. stavak 2. ZUS-a) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke (u konkretnom slučaju osporenog rješenja) tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena jer se novčana kazna ne može smatrati nanošenjem tužitelju štete budući da je ista zakonom predviđeno sredstvo za prisiljavanje tužitelja na postupanje po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine odnosno zakonom predviđena sankcija za zakonom predviđeno protupravno ponašanje-nepostupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju građevine.
18. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS - a pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.
19. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS -a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan
U Splitu 11. svibnja 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja
- tuženiku
- u spis pa spis kal 50 dana.