REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-81/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, od 27. studenog 2025., poslovni broj: P-57/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice FZ iz [adresa] odbija se kao neosnovana te s potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, od 27. studenog 2025., poslovni broj: P-57/2025-9 u pobijanoj točki II i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici BZ da tužiteljici FZ isplati iznos od 241,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 9. 10. 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice FZ u dijelu koji glasi:

Tužena BZ dužna je tužiteljici FZ s osnova povrata duga isplatiti iznos od 4.759,71 eur s kamatama po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužiteljici FZ da tuženici BZ naknadi parnični trošak u iznosu od 880,00 eur u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i zbog odluke o parničnom trošku. Ističe bitnu povredu iz članka 377. ZPP-a, smatrajući da prvostupanjski sud nije postupio po nalogu drugostupanjskog suda, da je potpuno isto obrazloženje presude P-361/2020 i P-57/2025, da je obračun plaćanja najamnine sačinjen isključivo na temelju iskaza tuženice i svjedokinje EZ i da su zaključci prvostupanjskog suda u suprotnosti s provedenim dokazima.

2.2. Dalje navodi da je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica predala tuženici samo iznos od 3.000,00 eura, a da je ovakav zaključak u suprotnosti s materijalnim dokazima, da je tuženica iskazala da je upravo ona sastavila potvrde koje se nalaze na stranici 29. i 30. spisa te da je potvrde potpisala, a zatim da je na sugestivno pitanje njezinog punomoćnika odgovorila da je drugi puta sastavila ljepšu potvrdu, s obzirom da je prvu pisala na brzinu, da je rekla tužiteljici da prvu potvrdu podere, što ona nije učinila i da je netočno da su bile dvije uplate od 3.000,00 eura. Tužiteljica ističe da je ovakvo obrazloženje tuženice beživotno, nelogično i da se zapravo nikome ne može dogoditi.

2.3. Osim toga sadržajno ističe i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, navodeći da je izreka presude u suprotnosti s provedenim dokazima, da su ugovorom određena prava i obveze stranaka i da nije točan izračun iz točke 29. do 41. obrazloženja prvostupanjske odluke jer prvostupanjski sud uzima da tužiteljica mora platiti najam na dan 1. lipanj 2020., dakle na dan useljenja, kao i na dan 30. rujan 2020, kao dan iseljenja, što ne ulazi u trošak korištenja dnevno, niti se za taj dan plaća boravišna pristojba. Tužiteljica smatra da je bila u obvezi platiti boravak za 101 dan ili 3.030,00 eura, a da je boravišna pristojba iznosila 133,22 eura.

2.4. Predlaže da nadležni drugostupanjski sud izmjeni pobijanu presudu i obveže tuženicu da tužiteljici isplati iznos od 4.514,56 eura, umanjeno za presuđeni iznos od 270,10 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškove parničnog postupka. Trošak žalbenog postupka ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je za sve odlučne činjenice i svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, koja sadržajno proizlazi iz žalbe tužiteljice, kao niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1., u svezi članka 377. ZPP-a, koju tužiteljica ističe, budući da je prvostupanjski sud postupio po uputi ovoga suda iz rješenja poslovni broj: Gž-346/2023.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su parnične stranke 6. srpnja 2019. sklopile Ugovor o najmu, kojim je tužena kao najmodavac dala tužiteljici kao najmoprimcu u najam studio apartman, na adresi [adresa], u površini od oko 20 m2, u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 30. rujna 2020., da je najamnina 30 eura po danu, što ne uključuje boravišnu pristojbu određenu od strane [obrt] za 2020. i da boravišna pristojba predstavlja dodatni trošak boravka najmoprimca u predmetnom apartmanu, da najmoprimac može preseliti osobne stvari krajem kolovoza 2019., koje će se skladištiti do potpunog uređenja studio apartmana, odnosno do 1. lipnja 2020. i da je popis stvari za skladištenje naveden u Aneksu ugovora, zatim da je tužiteljica kao najmoprimac unaprijed uplatila dio najamnine u iznosu od 3.000,00 eura, a ostatak najamnine od 660,00 eura uplatit će prema dogovoru, kao i boravišnu pristojbu za vrijeme provedeno u najmu te da će tužiteljica kao najmoprimac boraviti u apartmanu [obrt] od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. i da najamnina iznosi 30,00 eura po danu i boravišna pristojba određena od strane [obrt] za 2019.,

- da u Aneksu ugovora koji je potpisan od obje parnične stranke nisu navedeni predmeti za skladištenje,

- da je prema podacima eVisitor tužiteljica prijavljena kao turist u razdoblju od 20. lipnja 2020. do 30. rujna 2020.,

- da je tužena sačinila konačni obračun potraživanja iz kojeg proizlazi da je od tužiteljice primila iznos od 3.000,00 eura i 70.000,00 kn, zatim iznos od 780,00 kn za premještaj vodomjera, iznos od 750,00 kn za postavljanje satelitske antene i iznos od 3.800,00 kn za klima uređaj što ukupno iznosi 97.530,00 kn ili 13.180,00 eura i da je od ukupno primljenog iznosa umanjila iznos najamnine s boravišnom pristojbom za 2019. u iznosu od 7.163,00 kn, najamninu za 2020. i boravišnu pristojbu u iznosu od 28.638,00 kn, za skladištenje i čuvanje stvari iznos od 3.700,00 kn, za prijevoz stvari od [adresa] do [adresa] iznos od 1.500,00 kn, za uslugu kuhanja 1.200,00 kn, što ukupno iznosi 42.201,00 i da iznos novca koji treba vratiti tužiteljici iznosi 55.320,00 kn,

- da iz potvrde od 6. srpnja 2019. proizlazi da je tuženica od tužiteljice primila iznos od 3.000,00 eura za najam studio apartmana,

- da iz potvrde 2. rujna 2019. proizlazi da je tuženica istog dana od tužiteljice primila iznos od 70.000,00 kn plus iznos od 3.000,00 eura koji je primila 6. srpnja 2019.,

- da je svjedokinja NZ, kći tuženice, iskazala da je ona pisala Ugovor o najmu, sukladno dogovoru parničnih stranaka, da se iznos od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura, koji je platila tužiteljica tuženoj odnosio na petogodišnji najam manjeg apartmana, da je tužiteljica u većem apartmanu boravila od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. i da je za taj mjesec ugovorena najamnina i čuvanje stvari u iznosu od 30,00 eura po danu, a da je za čuvanje stvari od 30. rujna 2019. do 20. lipnja 2020., tužiteljica platila 500,00 eura, da je tužiteljica u manjem apartmanu boravila od 20. lipnja 2020. do 30. rujna 2020. i da je nakon obračuna svih troškova tužiteljici vraćen iznos od 55.392,00 kn,

- da je svjedokinja dopunski iskazala da između parničnih stranaka nije ugovoreno skladištenje i čuvanje stvari koje je navedenog pod točkom 3. obračuna, kao niti prijevoz stvari iz [adresa], koje je navedeno pod točkom 4. navedenog obračuna, a niti usluga kuhanja iz točke 5. obračuna, dok su sve ostale stavke navedene u obračunu ujedno ugovorene i u ugovoru o najmu, da je u obračunu naveden početak najma 9. lipnja 2020. zato što apartman u kojem je tužiteljica trebala biti smještena nije završen do 1. lipnja 2020., kako je ugovoreno ugovorom o najmu, zatim da je tužiteljica platila iznos od 500,00 eura za skladištenje stvari jer su njezine stvari bile u drugom apartmanu, koji se zbog toga nije mogao iznajmljivati i da su sve ove stavke koje nisu navedene u ugovoru o najmu usmeno dogovorene s tužiteljicom, da s tužiteljicom nikada nije bilo dogovoreno financiranje uređenja apartmana, već dugoročni najam,

- da je tužiteljica iskazala da je tuženoj isplatila iznos od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura za izgradnju apartmana na mjestu garaže, koji je tužiteljica htjela iznajmiti i taj novac je trebao pokriti najamninu za pet godina, da je od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. od tužiteljice iznajmila veći apartman, koji joj nije odgovarao i za koji je najam dodatno još platila tužiteljici 3.000,00 eura, u koji iznos je ulazilo čuvanje stvari, a s boravišnom pristojbom tužiteljica nije imala ništa i ovaj novčani iznos ne traži tužbom, zatim da joj je tuženica vratila iznos od 46.000,00 kn i da smatra da tuženica ima apartman izgrađen njezinim novcem,

- da je tuženica iskazala suglasno kao i svjedokinja NZ, s tim što je pri dopunskom saslušanju iskaza da je sastavila konačni obračun troškova jer ugovorom o najmu nisu bile obuhvaćene sve stavke koje su pobrojane u konačnom obračunu, a koje su usmeno ugovorene s tužiteljicom, da tužiteljica na taj konačni obračun nije imala nikakvih primjedbi niti je iznijela bilo kakav prigovor, zatim je pojasnila da je prva uplata za najamninu iznosila 70.000,00 kn, a druga 3.000,00 eura, da tužiteljica svojim novcem nije financirala nikakvu izgradnju, dogradnju ili uređenje apartmana i da nikada nije tuženici pozajmljivala novac, da je tuženica sastavila potvrde o primitku novca od tužiteljice, da joj je tužiteljica isključivo u jednom navratu dala 3.000,00 eura, a ne dva puta i da se radi o tome da je drugu potvrdu sastavila kako bi sastavila ljepšu potvrdu jer je prvu pisala na brzinu pa je rekla tužiteljici da prvu potvrdu podere, a što tužiteljica nije učinila,

- da je tuženica u odgovoru na tužbu istakla prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije i prigovor zastare,

- da je tuženica na ročištu od 16. veljače 2023. istakla prigovor prijeboja za iznos od 36.754,00 kn/4.878,09 eura.

8. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj: 11 P-381/2020-8 od 31. ožujka 2023., dosudio tužiteljici iznos od 79,10 eura, dok je s preostalim tužbenim zahtjevom tužiteljicu odbio. Prvostupanjska odluka je u odbijajućem dijelu ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-346/2023-4 od 3. veljače 2025. te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok je za dosuđeni iznos od 79,10 eura, prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u iznosu od 241,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. listopada 2020. do isplate te odbija preostali tužbeni zahtjev u iznosu od 4.759,71 eura i zakonsku zateznu kamatu na ovaj iznos i obvezuje tužiteljicu naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 880,00 eura.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženica od tužiteljice primila isplatu iznosa od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura po osnovi najamnine i boravišne pristojbe, da između stranaka nije došlo do ugovaranja zajma prema odredbi članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) te da bez obzira što su sačinjene dvije potvrde o isplati dana 6. srpnja 2019. i 2. rujna 2019., tužiteljica je iznos od 3.000,00 eura isplatila samo jednom, što nedvojbeno proizlazi iz potvrde sačinjene 2. rujna 2019., u kojoj je navedeno da je tuženica navedeni iznos primila 6. srpnja 2019., a što je tužiteljica svojim potpisom potvrdila.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica, na temelju Ugovora o najmu i sukladno odredbi članka 550. stavka 1. ZOO-a, tužiteljici predala na uporabu najprije veći, a potom manji apartman, slijedom čega je tužiteljica za vrijeme korištenja apartmana bila dužna plaćati ugovorenu najamninu i boravišnu pristojbu.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da je ukupna uplata tužiteljice iznosi 12.290,60 eura, koji se iznos sastoji od 9.290,60 eura (70.000,00 kn) i od 3.000,00 eura, dok obveza tužiteljice po osnovi najamnine za 133 dana korištenja apartmana po cijeni od 30,00 eura dnevno iznosi 3.990,00 eura, uz boravišnu pristojbu u iznosu od 136,99 eura, odnosno ukupno 4.126,99 eura.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da nije bila dužna platiti najamninu za dan useljenja 1. lipanj 2020. i dan iseljenja 30. rujan 2020, budući da tuženica tijekom navedena dva dana nije mogla apartman dati u najam trećim osobama jer ga je tužiteljica i tada koristila. Također tužiteljica nije dokazala niti u žalbi obrazložila zbog čega smatra da je bila u obvezi platiti boravak za 101 dan umjesto utvrđenih 133 dana, pri čemu upravo iz Ugovora o najmu te iz iskaza obiju parničnih stranaka, proizlazi da je tužiteljica koristila veći apartmana ([obrt]) u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019.

14. Imajući u vidu da je tužiteljica još u tužbi naznačila da joj je tuženica vratila novčani iznos od 55.329,00 kn (7.343,42 eura), a da je pravomoćnim dijelom ranije prvostupanjske presude tužiteljici već dosuđen iznos od 79,10 eura, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nakon odbitka obveze tužiteljice iznosu od 4.126,99 eura, preostaje dug tuženice prema tužiteljici u iznosu od 741,09 eura.

15. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio prigovor prijeboja koji je istaknula tuženica za iznos skladištenja stvari tužiteljice od 500,00 eura jer ovaj usmeni dogovor proizlazi iz iskaza obje parnične stranke te utvrđeni iznos od 741,09 kn, koji pripada tužiteljici, umanjio za navedeni iznos od 500,00 eura, što se žalbom i ne osporava.

16. Dakle, na temelju članka 1111. stavka 1. ZOO-a, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici iznos od 241,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe te tužiteljicu odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.759,71 eura i zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite, budući da su doneseni na temelju savjesne i pravilne ocjene provedenih dokaza te pravilne primjene materijalnog prava pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II i III izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

18. Odluka o naknadi parničnog troška osporena je u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari, a o primjeni materijalnog prava u odluci o parničnom trošku, drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 11. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić