Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-2123/2024-19

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Kulaš, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, 2. GG iz [adresa]. KG iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 2. travnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnicom, te zamjenicom zakonskog zastupnika tuženice ad.1 NG, višom savjetnicom u Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 7. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva za cijelo dijela nekretnine katastarske oznake čest.br.16818/1 K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku AG, geodet, od dana 30. prosinca 2025.g., označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 13783 m[2] .

2. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelji temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi ovog suda zatraži i postigne prethodnu provedbu Geodetskog elaborata izrađenog po FG, iz Geo Forma d.o.o. Vodice od 21. lipnja 2024.godine broj elaborata GF 3538-24, potvrđen od strane DGU, Područni ured za katastar Šibenik pod poslovnim brojem KLASA: 932-06/2024-02/2311, Ur.broj: 541-26-02/2-24-3 od 31. srpnja 2024.godine i uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo na čest. br. 16818/47 K. O. [katastarska općina], uz istovremeni izbris prava vlasništva s imena Republika Hrvatska."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva za cijelo nekretnine katastarske oznake čest.br.16818/47 K. O. [katastarska općina] i to nekretnine koji je na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku AG, geodet, od dana 30. prosinca 2025.g., označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 13783 m[2] ."

Obrazloženje

1. Tužitelj IG je u tužbi i na ročištima naveo da je nasljeđivanjem iza smrti oca pok. ĆG pok. ŠG, temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevena Nakića kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-1213/2023, UPP/OS-97/2023-2 od 3. prosinca 2023.godine, te provedenom materijalnom diobom sa tuženikom ad 2. GG stekao pravo vlasništva dijela čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina].

2. Temeljem Geodetskog elaborata za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađenom po FG, iz Geo Forma d.o.o. od 21. lipnja 2024. godine, broj elaborata GF 3538-24, točno određeni fizički dio u vlasništvu tužitelja koji će nastati od dijela čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina], odvojiti će se u zasebnu nekretninu i dobiti novu katastarsku oznaku i to na način da će tužitelja pripasti u zasebno vlasništvo i posjed čest. br. 16818/47 K. O. [katastarska općina].

3. Navedeni elaborat je potvrđen od strane DGU, Područni ured za katastar Šibenik pod poslovnim brojem KLASA: 932-06/2024-02/2311, Ur.broj: 541-26-02/2- 243 od 31. srpnja 2024. godine.

4. Pravni prednik tužitelja, ĆG pok. ŠG, dio utužene nekretnine površine cca 6.000 m² stekao je darovanjem od svog oca ŠG, rođenog 1906. godine, te temeljem ugovora o diobi sklopljenog s bratom CG pok. RG dana 27.12.2008. godine. ŠG predmetnu je nekretninu stekao nasljeđivanjem nakon smrti svog oca ŽG (Đure) Perkova, rođenog 1860. godine, koji je preminuo 1944. godine.

5. Drugi dio utužene nekretnine stekao je DG pok. ŽG, brat djeda tužitelja ŠG pok. ŽG. Njega je u pogledu utužene nekretnine naslijedio sin UG, koji je također preminuo, a potom je njega naslijedio sin KG, tuženik ad. 3.

6. Otac tužitelja, ĆG i tuženik ad. 3, KG, sklopili su 29. srpnja 2017. godine ugovor o zamjeni, temeljem kojeg je predmetna nekretnina u cijelosti pripala u vlasništvo oca tužitelja, dok je tuženik ad. 3 stekao konobu koja se i danas nalazi u njegovu posjedu i vlasništvu.

7. U vrijeme kada su ŠG (Josip) Perkov i DG, odnosno njihov otac, bili posjednici utužene nekretnine, ista je u donjem dijelu služila kao prostor za ispašu ovaca, dok se gornji dio koristio kao vinograd. Predmetna nekretnina ograđena je suhozidom s tri strane, dok sa sjeverne strane granicu predstavljaju vlačice. Naime, vlasnici susjednih nekretnina rođaci su tužitelja, koji su nasljednici zajedničkog prednika stranaka, ŽG, koji je bio vlasnik i posjednik čitavog kompleksa.

8. Utužene nekretnine su u vlasništvu i posjedu obitelji pravnog prednika tužitelja preko stotinu godina i u pogledu iste nije bilo nikakvih međaških ili vlasničkih sporova.

9. U posjedovnom listu broj 524 koji se za čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina] vodi kod DGU, Područnog ureda Šibenik, kao posjednik površine od 5.000 m[2] upisan je djed tužitelja ŠG a u posjedovnom listu broj 515, upisan je ŠG DG, djed tuženika ad 3. za površinu od 5.000 m2.

10. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku, kao vlasnik čest. br. 16818/1 upisana je tuženica ad. 1 Republika Hrvatska.

11. Zbog izloženog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 25. ožujka 2026. godine (list 63 spisa).

12. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.1 Republike Hrvatske protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

13. U odgovoru na tužbu je istaknula da iz historijata tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na nasljeđivanje iza smrti oca ĆG, na diobu prednika te na dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva, kako osobno, tako i od strane prednika.

14. Naime, pregledom rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevena Nakića pod posl.br. O-1213/2023, UPP/OS-97/2023 od 3. listopada 2023. iza smrti ĆG, proizlazi da fizički dio predmetne nekretnine nije naveden kao dio ostavinske mase, pa čak ni kao vanknjižno vlasništvo.

15. Posebno je istaknula kako je čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina] u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 9469 upisana kao posjed Republike Hrvatske, dok povijest posjedovanja nije poznata.

16. Upis posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na navedene posjednike jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika (Županijski sud u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-17/2021 od 24.08.2021.).

17. Dakle, presumpcija poštenog posjeda kao jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je oborena.

18. Isto tako, ukoliko sud odluči izvoditi i ostale dokaze koji su predloženi u tužbi, smatra da je potrebno dodatno naložiti tužitelju da u spis za sud i protivnu stranu dostavi povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, kao i povijesni posjedovni izvadak.

19. Nadalje, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.1 drži da tužitelj u svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tuženice ad.1, niti je predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na imenu iste pogrešna.

20. Na ročište nisu pristupili tuženik ad.2 GG i tuženik ad.3 KG, iako su uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali, niti su podneskom osporili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je isto temeljem odredbe članka 295. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) održano u njihovoj odsutnosti.

21. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika AG, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30.12.2025. i skice mjesta očevida – DOF 1968. od 30. 12. 2025. godine, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Nevena Nakića u [adresa] broj O-1213/2023 UPP/OS-97/2023-2 od 3.10.2023., ugovora o diobi sklopljenog između ĆG i CG od 27.12.2008., ugovora sklopljenog između ĆG i KG od 29.7.2017., izvoda iz posjedovnog lista 515 i 524 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik od 13.10.2023., Geodetskog elaborata izrađenog od tvrtke Geo Forma d.o.o. za geodeziju i usluge Vodice i ĐG od 21.6.2024., uvjerenja o statusu čestice Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko-kninske Županije klasa: 350-01/24-10/700 od 30.7.2024., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z.U. K. O. [katastarska općina]), saslušanjem svjedoka RG sina ŽG, OG pok. DG, PG pok. I, te tužitelja IG.

22. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

23. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

24. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva čest. br. 16818/47 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika AG od 30. prosinca 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-FG- H-I-A površine 13.783 m[2] i uknjižbu.

25. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

da se predmet spora identificira kao dio čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika AG od 30. 12. 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 13.783 m²) te da je u cijelosti omeđen starim kamenim suhozidom

- da je na terenu veći dio predmeta spora izoran, dok je manji dio prema jugozapadu i jugoistoku obrastao makijom, a u dijelu prema jugoistoku od poboljšica postoji šest stabala maslina

- da je za predmet spora u katastru izrađen elaborat za prethodnu provedbu od strane tvrtke Geo Forma, klasa: 932-06/2024-02/2311 od 31. srpnja 2024. godine, te da je prema tom elaboratu predmetna nekretnina evidentirana kao pašnjak i označena katastarskim brojem 16818/47, površine 13.783 m².

Prema podacima iz katastra na dan 27. studenoga 2025. godine, čest. br. 16818/1 K. O. [katastarska općina] ima ukupnu površinu od 123.259 m², od čega je 2.500 m² vinograd, 116.959 m² pašnjak, a 3.800 m² voćnjak, dok je kao posjednica upisana Republika Hrvatska (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika AG, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30. 12. 2025. godine i skice mjesta očevida – DOF 1968. od 30. 12. 2025. godine – listovi 54, 55, 57 i 58 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ĆG pok. ŠG (rođenog **.**.1940., a umrlog **.**.2023.) vršitelj dužnosti javnog bilježnika Neven Nakić u [adresa] donio 3. listopada 2023. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-1213/2023 UPP/OS-97/2023-2 (koje je postalo pravomoćno danom donošenja) a kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i sporazuma o diobi , a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina] a upisanih u Posjedovni list Područnog ureda za katastar Šibenik broj 2673 i 9047, te novčana potraživanja, proglašeni sinovi IG, tužitelj i GG, tuženik ad.2. za ½ dijela svaki za sve ostale nekretnine izuzev nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 7 do 9 spisa)

26. Svjedok RG, sin ŽG, iskazao je da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom „Vrh Grbe“. Naveo je da je cijeli predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji RG, i to šukundjeda tužitelja EG, pradjeda ŽG, djeda ŠG, oca tužitelja te danas samog tužitelja. Obitelj tužitelja poznata je pod nadimkom „ G“. Svjedok je osobno poznavao ŠG. Kako iz priče svojih prednika, tako i od samog ŠG, a i prema općepoznatom saznanju, poznato mu je da je ŠG predmet spora stekao nasljeđivanjem od svog oca ŽG te da se zemlja nasljeđivanjem prenosila s koljena na koljeno. Za života djeda tužitelja ŠG na terenu se nalazio jedan red maslina koje je posadio njegov otac, a možda i djed, dok je ostatak bio pašnjak. Nekretnina je sa sve četiri strane bila ograđena suhozidom koji je, prema onome što je čuo, izgradio EG, šukundjed tužitelja. Na dijelu nekretnine koji je služio kao pašnjak, djed tužitelja držao je ovce i magarce. ŠG, djed tužitelja, preminuo je 70-ih ili početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a naslijedili su ga sin ĆG te kćeri K i N, koji su između sebe izvršili diobu nekretnina, pa je predmet spora pripao ĆG, ocu tužitelja. Otac tužitelja nastavio je obrađivati masline sve do prije otprilike 20 godina. HG preminuo je u lipnju 2023. godine, a naslijedili su ga sinovi IG, tužitelj, i GG, tuženik ad. 2, koji su između sebe izvršili diobu, pa je predmet spora pripao tužitelju. Tužitelj je nekretninu očistio radi pripreme daljnjih radova jer namjerava podići maslinik. Svjedok je naveo da nikada nije čuo da bi država ili treće osobe osporavale vlasništvo predmeta spora tužitelju ili njegovim prednicima. Također je iskazao da je ŽG, pradjed tužitelja, rođen **.**.1860. te da je preminuo u starijoj životnoj dobi, dok je šukundjed EG rođen 1837. godine.

Navedene činjenice poznate su mu na način kako je prethodno naveo, a u blizini predmeta spora ima vinograd, odnosno međaš je s predmetom spora (list 53 spisa).

27. Svjedok OG pok. DG iskazao je da je međaš s tužiteljem. Naveo je da su na terenu vidljive posađene masline. Njegova pokojna majka BG bila je iz [adresa] te je predmetna zemlja bila njezino vlasništvo, a nakon njezine smrti 1999. godine naslijedio ju je svjedok. Od tada je redovito dolazio na svoju zemlju te je viđao prednike tužitelja, obitelj BG zvanu „ G“, osobito ŠG i ČG, djeda i baku tužitelja, na predmetu spora.

Na zemlji se nalazilo približno pet stabala maslina, a nekretnina je bila ograđena suhozidom, kako je i danas vidljivo. Djeda tužitelja, ŠG, dobro je poznavao te smatra da je preminuo 1985. godine, nakon čega ga je naslijedio sin HG, otac tužitelja, koji je nastavio obrađivati predmet spora. Držao je dvije do tri ovce koje je vodio na ispašu, a obrađivao je i masline. HG preminuo je prije dvije do tri godine, a naslijedili su ga sinovi IG, tužitelj, i GG, tuženik ad. 2, koji su između sebe izvršili diobu. Predmet spora očistio je tužitelj jer namjerava podići maslinik. Svjedok je naveo da je i sam na isti način uredio vlasničko stanje svoje nekretnine. Postupak je vodio odvjetnik Višić pred sucem Grgurinom te je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen.

U preostalom dijelu svjedok je iskazivao sukladno iskazu svjedoka RG, sina ŽG (listovi 53 i 54 spisa).

28. Svjedok PG pok. I iskazao je da u blizini predmeta spora ima maslinik. Naveo je da je ondje dolazio sa svojim roditeljima te da je na predmetu spora viđao roditelje tužitelja, kao i djeda tužitelja, ŠG (list 54 spisa).

29. Tužitelj IG pok. ĆG u svojoj je stranačkoj izjavi naveo da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom „ A“ te da se oduvijek nalazio u nesmetanom i vlasničkom posjedu njihove obitelji, i to najprije pradjeda ŽG, zatim djeda ŠG, potom pokojnog oca ĆG, a danas njega. Nekretnina je bila ograđena kamenim suhozidom, što je bilo vidljivo i na terenu jer i danas postoje njegovi ostaci. Polovica nekretnine bila je vinograd, a polovica pašnjak. Prema saznanjima njegovih prednika, vinograd je posadio pradjed ŽG, a koristio se i za života djeda ŠG, koji je rođen 1906. godine, a preminuo 1982. godine. Nakon njegove smrti naslijedili su ga sinovi ĆG i CG, odnosno otac i stric tužitelja, koji su izvršili diobu, pa je predmet spora pripao njegovom ocu. Diobu su proveli 2009. godine temeljem ugovora o diobi. Pokojni otac redovito je obrađivao nekretninu, na kojoj se nalaze i masline koje je posadio djed te koje se i danas obrađuju. Otac ĆG preminuo je 2023. godine, a naslijedili su ga tužitelj i brat GG, tuženik ad. 2. Dio nekretnine koji je u naravi bio pašnjak, za života djeda i pradjeda, a kasnije i oca, koristio se za ispašu ovaca. Tužitelj i njegov brat izvršili su diobu, pa je predmet spora pripao tužitelju. Tuženik ad. 3 KG sin je njegova strica CG. Tužitelj je naveo da nikada nije čuo da bi država ili treće osobe njegovim prednicima, odnosno danas njemu, osporavali vlasništvo predmeta spora. Također je naveo da je pradjed ŽG rođen 1860. godine, a preminuo 1944. godine (listovi 65 i 66 spisa).

30. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

31. Pri tome, valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

32. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

33. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

34. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

35. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

36. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

37. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

38. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

39. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

40. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka RG sina ŽG, OG pok. DG i PG pok. I, domicilnih mještana i osoba starije životne dobi (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji RG zv. G i to najprije EG, šukundjeda tužitelja (koji je rođen 1837.), potom ŽG pok. EG, pradjeda tužitelja (koji je rođen **.**.1860.), ŠG pok. ŽG, djeda tužitelja, ĆG pok. ŠG, oca tužitelja i danas tužitelja, da je za života djeda tužitelja ŠG, na predmetu spora bio jedan red maslina koje je posadio njegov otac EG, a ostalo je bio pašnjak, da je isti sa sve četiri strane bio ograđena suhozidom koji je napravio EG, šukundjed tužitelja, da je na dio nekretnine gdje je bio pašnjak, djed tužitelja vodio ovce i magarce.

41. Nadalje, da je ŠG, djed tužitelja preminuo 70-ih ili početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a naslijedili su ga je sin ĆG (otac tužitelja) i kćeri K i N, koji su između sebe izvršili diobu nekretnina, pa je predmet spora dopao ĆG, oca tužitelja, koji je nastavio obrađivati masline do unazad 20-ak godina.

42. Također, da je otac tužitelja HG pok. ŠG preminuo **.**.2023., a naslijedili su ga sinovi IG, tužitelj i GG, tuženik ad.2, koji su između sebe izvršili diobu, pa je predmet spora dopao tužitelja, koji ga je očistio radi pripreme daljnjih radova, jer misli napraviti maslinik, te da nikada nitko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima nije osporavao vlasništvo predmeta spora.

43. Stoga, imajući u vidu činjenicu da je pradjed tužitelja ŽG rođen **.**.1860. godine, šukundjed EG 1837. godine, a otac tužitelja HG pok. ŠG 1940. godine te da je preminuo 2023. godine u dobi od 83 godine, kao i rezultate provedenog dokaznog postupka, očigledno je da je pokojni otac tužitelja izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmeta spora protekom zakonom određenog vremena do dana 17. 11. 1999. godine, računajući pritom i vrijeme posjeda njegovih prednika, pokojnog oca ŠG, djeda ŽG i pradjeda EG. Slijedom navedenog, proizlazi da je isti u trenutku smrti, dana 19. 6. 2023. godine, bio vanknjižni vlasnik predmeta spora.

44. Da su prednici tužitelja sada pok. šukundjed tužitelja EG, pradjed ŽG, djed ŠG i otac HG bili u kontinuiranom i poštenom neometanom posjedu predmeta spora, kako je naprijed utvrđeno, a koji posjed je nastavio nesmetano i kontinuirano tužitelj proizlazi i iz utvrđenja prilikom očevida i to činjenice da u dijelu prema jugoistoku od poboljšica ima šest stabala maslina, te je u cijelosti omeđen starim kamenim suhozidom.

45. U tom pravcu za istaknuti je i stranačku izjavu tužitelja IG (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio)

46. Prema tome, tužitelj je nasljeđivanjem iza smrti oca ĆG pok. ŠG (članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) i diobom sa bratom GG (članak 115. ZV-a) stekao vlasništvo predmeta spora. Prema odredbi članka 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) zemljište je u smislu ovoga Zakona dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

47. Nadalje, oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastarskom operatu, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, adresa katastarske čestice, način uporabe, kao i zgrade koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta). (članak 11. stavak 1. ZZK)

47.1. Ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni prema odredbi stavka 4. ovoga članka.

48. U Konkretnom, citirani Geodetski elaborat s sastavljenim prijavnim listom nije proveden u zemljišnoj knjizi, što u smislu citiranih odredbi ZZK-a znači da tužitelj može zahtijevati da se utvrdi vlasnikom fizički određenog dijela osnovne čest. br. 166818/1 K. O. [katastarska općina], a ne čest. br. 16818/47 K. O. [katastarska općina] koja u trenutku zaključenja raspravljanja i donošenja odluke ne postoji u zemljišnoj knjizi, radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

49. Kraj takva stanja stvari, navodi zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad.1 Republike Hrvatske, izneseni u odgovoru na tužbu, ne mogu se prihvatiti.

50. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira tužena Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

51. Kao što je već naprijed navedeno, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.1 Republike Hrvatske u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prednik tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

52. Tim više, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad.1 Republike Hrvatske nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika AG od dana 30. prosinca 2025. godine nije imala primjedbi.

53. Međutim, tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

54. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

55. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

56.. U konkretnom slučaju, to znači da je tuženica ad. 1 bila dužna do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost da su prednici tužitelja bili nepošteni posjednici predmeta spora (članak 299.), što ista nije učinila.

57. Također, u svezi navoda zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad.1, a na okolnost upisa posjeda predmetne nekretnine, za istaknuti je da je prije dana 27. studenoga 2025. godine, u Posjedovnom listu broj 524 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik kao posjednik dijela čest. br. 16818/1 Kod Bojane pašnjak površine 5.000 m[2] bio upisan ŠG pok. ŽG (pradjed tužitelja) (list 14 spisa). Osim toga, činjenica da sada prednik tužitelja ili tužitelj nisu upisani u katastarskom operatu kao posjednici ne može utjecati na drugačije utvrđenje ovog suda. To stoga, što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu prednika tužitelj i danas tužitelja, te da nitko treći ne polaže vlasnička prava na isti.

58. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

59. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 11. svibnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Dubravki Kulaš

- tuženici ad.1 Republici Hrvatskoj, putem Općinskog državnog odvjetništva, Građansko-upravnog odjela u Šibeniku

- tuženiku ad.2 GG, [adresa]

- tuženiku ad.3 KG, [adresa]