Poslovni broj K-312/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Marini Duković, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Ive Ušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. u vezi s čl. 139. st.3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15- ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli- Pola broj KO-DO-1157/2020 od 16. listopada 2020., nakon javne rasprave održane 27. siječnja 2026. održane u prisutnosti tužitelja, okrivljenika i branitelja okrivljenika, na ročištu za objavu presude 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I)

Okrivljenik CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca C i majke Ć, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1.600,00 Eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje maloljetne djece, vlasnik kuće u [adresa], površine 63 m2, vojsku nije služio, osuđen za prekršaj iz prometa, neosuđivan za kaznena djela

k r i v  j e

što je dana 06. veljače 2020. oko 15 sati, u [adresa], u cilju da uplaši i uznemiri mlt. ĆE (rođ. **.**.2006.), za kojeg je znao da je dijete od 14 godina te kao takav posebno ranjiv i osjetljiv, prišao mu i uhvatio ga za zapešće desne ruke te mu se obratio riječima: „Tući ću te svaki dan kad navršiš 18 godina, kad god budeš prolazio ulicom!“, a što je mlt. ĆE uplašilo i uznemirilo,

dakle, drugom ozbiljno prijetio kakvi zlom, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 1. i st. 3. KZ/11

pa se na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI,

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče mu se

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik CE u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II) Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik CE je dužan snositi troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli je optužnicom br. KO-DO-1157/2020 od 16. listopada 2020., izmijenjenom 27. siječnja 2026. stavilo na teret okrivljeniku CE (dalje u tekstu: okrivljenik) počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i st. 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ove presude.

2. Upitan da se očituje o stavu koji zauzima naspram optužbe okrivljen ik je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je, temeljem članka 431. st. 1. točka 6. ZKP pročitao iskaz svjedoka ĆE (rođ. 1974.) sa zapisnika od 4. listopada 2022. (list 61 do 62 spisa), iskaz svjedoka ĆE (rođ. 2006.) sa zapisnika od 14. studenog 2022. (list 65 do 66 spisa), iskaz svjedoka CET sa zapisnika od 6. ožujka 2024. (list 72 do 73 spisa).

4. Branitelj okrivljenika stavio je primjedbu na iskaz svjedoka, žrtve ĆE ističući da se isti prigodno selektivno sjeća samo pojedinih dijelova događaja, te obrana tvrdi da se inkriminirani događaj nije desio na način kako on to u svojem iskazu iskazuje.

5. Dalje su pročitani: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave osim u dijelu izjave prijavitelja (list 2 do 3 spisa), ispis dojave osim u dijelu izjave dojavitelja (list 5 do 6 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆE (rođ.1974.) od 30. rujna 2020. (list 30 do 31 spisa), popis troškova (list 42 spisa), izvaci iz prekršajne evidencije (list 33 spisa) i izvaci iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 32 spisa). Na kraju je okrivljenik iznio svoju obranu te je pročitan zapisnik o ispitivanju okrivljenika i preslušana snimka njegova ispitivanja (list 10 do 13 spisa).

6. Odbijen je prijedlog obrane da se ispita svjedok – dijete ĆET na okolnosti događaja, kao nevažni dokazni prijedlog. Naime, sud je stava da se ispitivanjem ovoga svjedoka – djeteta ne bi utvrdile relevantne činjenice koje do sada u postupku nisu utvrđene

7. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je otac maloljetnog ĆET koji je rođen **.**.2012. On da je 6 godina mlađi od ĆE. Žrtva da ga je znala jer kako je čuvao svoje mlađe dijete, onda se znao igrati s njima, nogomet i branio je na golu, a ĆE se često znao igrati s n jima, tako da je ĆE njega znao. Stvorio je neki odnos s ĆE. Vjeruje da je zbog godina između djece dolazilo do razmirica među njima. Više puta je njegov sin dolazio kući i govorio da ga je ĆE istukao. Taj dan, vezano za ovaj inkriminirani događaj, njemu je ĆET ispričao da ga je ĆE gurnuo uz zid i razbio mu sat. Plakao je. Htio je popričati s ĆE. Poznaje i njegovu mamu i djeda s kojim on živi, a oca mu ranije nije poznavao. Sjetio se da je ĆE vozio bicikl kada ga je zaustavio i pitao ga zašto ĆET tuče svaki dan. Prije no što je s ĆE pričao, popričao je i s njegovim djedom, a od prije je o tome, njegovom odnosu s ĆET znala i njegova majka. ĆE je tada imao nekih 14 godina, a njegov sin 8. Kako djed Robertov nije htio o tom događaju pričati, rekao mu je da ĆE ima i mamu i tatu, pa neka s njima priča. Znao je da mu mama radi u Max citiyu, a tatu mu nije znao, pa je išao s ĆE pričati. Nije ga ulovio za zapešće, već je držao za volan od bicikle, ruku je stavio na volan, a ĆE je njemu rekao da on nema šta s njim pričati. Ne zna da li mu se taj put obratio sa ti ili Vi, ali zna da mu se ranije znao obraćati sa ti. Navodi da mu je rekao samo da je to isto kao da on njega tuče kada napuni 18 godina. H mu je rekao, da kako ga nije sram tako razgovarati s djetetom, što je njega šokiralo. Nije očekivao takvu reakciju od djeteta, nije mu se činio uplašen, da je htio samo s njim razgovarati. Navodi da nije imao takav nastup da bi se njega trebao uplašiti. Šokirao se kada mu je na vrata došla policija. Žao mu je što je uopće do svega toga došlo, spreman se ispričati ako je potrebno. Naime, to dijete da svakodnevno sreće i dan danas na ulici, međusobno se pozdrave i prođemo normalno.

7.1. Okrivljenik navodi da nije imao nikakav fizički kontakt s ĆE. Nije ga morao nekom fizičkom silom zaustavljati, jer je on samoinicijativno stao biciklom. Tada ga je pitao zašto ĆET svaki dan tuče, a on mu je rekao, "nemam ja šta s tobom razgovarati". Nije ga niti zadržavao da biciklom stoji na mjestu, te je on nastavio vožnju kada mu je rekao da je to isto kao da on njega tuče svaki dan kada navrši 18 godina. On da je već tada bio udaljen od njega kada mu je to rekao, 20-ak metara dalje, a nakon toga se vratio i rekao mu kako ga nije sram tako razgovarati s djetetom. U svakom slučaju nudi ispriku i u sudnici prisutnom ocu djeteta zbog nastale situacije. Koliko zna da odraslih osoba prilikom ovog događaja nije bilo. Bila su prisutna druga djeca. Ta prisutna djeca su sva bila mlađa od H. Znao bi po imenu tu djecu, ali ne bi znao prezimena, niti njihove roditelje. Dodaje da i dan danas viđa ĆE

– žrtvu, na dan i po više puta. On dolazi kod njega u trgovinu kupovati.

8. Svjedok ĆE (otac žrtve) navodi da ne poznaje okrivljenika. Rukovao se s okrivljenikom, pružio mu je okrivljenik ruku da ga pozdravi, te bi i on to njemu učinio jer nema nikakvih problema. Navodi da ima sina ĆE koji je rođen **.**.2006. Nije bio očevidac događaja već zna o tome onoliko koliko mu je sin ĆE ispričao. ĆE je njemu ispričao da je bio s prijateljima, da su se svi zajedno igrali i onda da mu je prišao nepoznati čovjek, primio ga za ruku i da mu je rekao da će ga tuči svaki dan kad napuni 18 godina. Htio je zaštiti svoje dijete pa je išao prijaviti događaj, nema drugih podataka o događaju osim o tome što mu je njegov sin ispričao. Vjeruje da je bila neka razmirica između djece u igri i da je taj čovjek zato tako reagirao, možda zato što je i njegovo dijete bilo u razmirici i zato je možda reagirao da zaštiti svoje dijete. Prošlo je već neko vrijeme od događaja te ne sjeća je li sa svojim sinom pričao o tome, zašto mu je taj čovjek to napravio. Nije nikad kontaktirao s tim čovjekom jer sam prijavio nepoznatu osobu. Poslije događaja nije imao nikakvog kontakta s ovdje prisutnim okrivljenikom. Da je bio sa sinom u policiji kada mu je policajac pokazao fotografiju te osobe i pitao ga da li je to taj čovjek, te je njegov sin prepoznao tog čovjeka i rekao da je to taj. To da je bio okrivljenik. Nikada da mu se nije obratio okrivljenik. Nikakav kontakt nije imao niti s njegovim sinom. Taj događaj bio je prije 2 ili 3 godine.

8.1. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok iskazuje da mu se njegov sin niti prije ovog događaja nije žalio na okrivljenika. Osobno ni je podizao nikakvu kaznenu prijavu već vjeruje da je to išlo po službenoj dužnosti. Da nije htio pokretati nikakav postupak kada su ga na policiji pitali za kaznenu prijavu, već je samo rekao neka se dođe taj čovjek ispričati i da će biti sve u redu. Da je rekao i majci svoga djeteta što se dogodilo. Na upit kako je njegov sin ĆE reagirao na taj događaj, odgovara da je bio malo potresen, malo je bio uplašen, ali da nije to ostavilo nikakve posljedice, nije se žalio na nikakvu bol. Nije postavio nikakav imovinsko pravni zahtjev.

9. Svjedok CET navodi da poznaje okrivljenika. Susjedi su. ĆE, ovdje oštećenik, je njegov unuk. Nije bio prisutan događaju, unuk da mu se požalio i okrivljenik. I danas kao i tada niije to smatrao nekom ozbiljnom prijetnjom, već je to gledao iz perspektive oca koji štiti svoje dijete. Mali je plakao i bio isprekidan u govoru, navodi da ga je umirio i rekao mu da neće biti oko toga nikakvih problema. Okrivljenikovu reakciju je doživio kao reakciju oca, reakciju roditelja koji štiti svoje dijete. Koliko je shvatio tu situaciju, djeca su se igrala i posvađali su se. Vjerojatno se dijete požalio ocu pa je okrivljenik zbog toga reagirao. Mislim pri tom da se okrivljenikovo dijete požalilo njemu. Nije mu ĆE spominjao da bi ga CE uhvatio za ruku. Ne sjeća se više riječi koje mu je izgovorio.

9.1. Navodi da je njemu CE rekao da su se djeca malo uhvatila i zamolio ga da popriča s unukom. Ne sjeća se više detalja tko mu je prvi rekao o događaju, da li unuk ili okrivljenik. Da je u dobrim odnosima s okrivljenikom, dobrosusjedskim, nikada nisu imali nikakvih problema međusobno. Nije bila prisutna majka njegovog unuka kada mu se on požalio. Njegov unuk je plakao kad mu je pričao o događaju jer nije znao kako će reagirati on i njegovi roditelji. Misli da je plakao i sin od okrivljenika, svi su plakali. Nije znao reći da li je njegov unuk plakao zato što bi bio uplašen. Ne zna da li je bio uplašen od tog što se dogodilo.

10. Svjedok mlt. ĆE, rođen 2006. u [adresa], navodi da ima 16 godina. Ispisao se iz srednje škole. Ima završenu osnovnu školu. O ovom događaju navodi da je to bilo prije 3 ili 4 godine pa više ne zna svaki detalj. Igrao se s djecom u parku, a poslije je vozio bicikl. Poslije je bio uhvaćen za ruku i rečeno mu je „tući ću te svaki dan kada napuniš 18 godina, ako prođeš ovuda.“ To je sve čega se sjeća. To mu je učinio i rekao mu CE. Navodi da se igrao s djecom od CE pa zato njega zna. Ne sjeća se zašto je on njega uhvatio za ruku i rekao mu te riječi. U tom trenutku kada se to dogodilo bilo mu je strašno, bio je manji i to ga je prestrašilo, iako kasnije više njemu tako nije izgledalo.

10.1. Nije se mogao sjetiti imena druge djece koja su se taj dan s njim igrala. Poslije tog događaja odmah je otišao djedu i njemu ispričao. Djed se zove CET, živi u [adresa]. Kasnije je ispričao mami i tati što se dogodilo. Misli da su vidjela druga djeca kada ga je okrivljenik zaustavio. Par njih je i moglo čuti što je on rekao. Ta djeca su bila malo mlađa od njega. Okrivljenik ga je uhvatio za podlakticu. Da je vozio biciklu, a on ga je zaustavio. Kada mu je pročitana obrana okrivljenika gdje on navodi je uhvatio za volan od bicikle, odnosno da je ruku stavio za volan i da mi je rekao da je to isto kao da ga tuče kada napuni 18 godina, on da se tako tog događaja ne sjeća kako okrivljenik navodi. Kada je otac došao kući onda mu je ispričao o događaju, taj isti dan. Misli da više ništa nije okrivljenik njemu rekao, niti on njemu jer je odmah otišao do svoje kuće. Tada ga više nije držao za ruku. Misli da odraslih osoba nije bilo u blizini. Moguće da je bio okrivljenikov sin, ali u to nije siguran.

10.2. Na upit okrivljenika, svjedok navodi da misli da ga je okrivljenik cijelo vrijeme držao rukom dok mu je govorio ove riječi, a nakon što je to rekao, za sebe navodi da je otišao. Da misli da ništa nije rekao okrivljeniku kada ga je on uhvatio rukom. Koliko se sjeća, prije i poslije ovog događaja, ni je imao nikada problema s okrivljenikom. Nema ideju zašto je on njega zaustavio i rekao mu to. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

11.Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik nije osuđivan za kaznena djela već tek za prekršaj iz prometa.

12. Na temelju rezultata ovako provedenog postupka, obrane okrivljenika i iskaza svih svjedoka, ovaj sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i st. 3. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci ove presude.

13. U ovom postupku je nesporno da se okrivljenik i mlt. oštećenik poznaju te da okrivljenik zna da je oštećeniku bilo 14 godina budući i sam okrivljenik tako navodi. Nije sporno niti da je u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu došlo do njihovog međusobnog susreta. Navedeno proizlazi iz iskaza kako oštećenika tako i obrane okrivljenika.

14. Sporno je da li je okrivljenik prišao maloljetnom ĆE te da li ga je uhvatio za zapešće desne ruke i izgovorio mu riječi: „Tući ću te svaki dan kad navršiš 18 godina, kad god budeš prolazio ulicom!“, a s ciljem da ga ustraši i uznemiri.

15. U konkretnoj kaznenopravnoj stvari sud je u cijelosti pozitivno vrijednosno ocijenio iskaz oštećenika mlt. ĆE koji je potvrdio da mu je kritične zgode okrivljenik prijetio na način opisan u izreci presude. Naime iz njegovog iskaza proizlazi da se igrao na ulici te vozio bicikl te da ga je okrivljenik uhvatio za ruku i izgovorio mu "tući ću te svaki dan kada napuniš 18 godina, ako prođeš ovuda". Žrtva je iskazivala logično, životno, povezano i na siguran način, što je utvrđeno neposrednim opažanjem suda na raspravi. Njegov iskaz potkrepljuje iskaz svjedoka ĆE, njegovog oca kao i iskaz djeda koji iako nisu bili neposredni očevici svjedoče o onom što je bilo poslije događaja te opisuju kako je događaj utjecao na mlt. ĆE, pa tako svjedok CET navodi da je mali plakao i bio isprekidan u govoru te ga je smirivao, a svjedok ĆE, otac maloljetne žrtve, navodi da mu je sin ispričao upravo ovo što navodi i sam maloljetni ĆE pa da je htio samo zaštiti svoje dijete i podnio prijavu policiji, a potvrđuje da je mlt. ĆE bio potresen i uplašen. Oba svjedoka, i CET i ĆE iskazivali su objektivno, životno i uvjerljivo. Njihovi iskazi međusobno su sukladni te su u skladu i s iskazom maloljetne žrtve.

16. Sud obranu okrivljenika u kojoj on negira počinjenje djela nije prihvatio te je istu ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka otklanjanju kaznene odgovornosti, budući da je u suprotnosti s iskazom oštećenika i ostalim provedenim dokazima. Naime u svojoj obrani sam okrivljenik navodi da je maloljetnog ĆE koji je vozio bicikl zaustavio te ga pitao zašto tuče njegovog sina, navodi da ga nije ulovio za zapešće već za volan od bicikla i rekao mu da je to isto kao da on njega tuče kada napuni 18 godina. Ponudio je ispriku oštećenom i izrazio je žaljenje zbog događaja. Kada se uzme u obzir iskaz oštećenika i iskazi ispitanih svjedoka koje je sud ocijenio vjerodostojnima, tada je obrana okrivljenika u kojoj negira počinjenje djela nelogična i neživotna pa i kontradiktorna budući i sam okrivljenik ukazuje na to da je zaustavio oštećenika za kojeg je znao da je dijete te mu u izgovorenim riječima spomenuo da će ga tući, a na kraju se ispričava i izražava žaljenje.

17. Kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini svatko tko drugome prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Člankom 139. st.3. KZ/11 određene su kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je predviđeno strože kažnjavanje, a među tim okolnostima je i okolnost da je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi kao u konkretnom slučaju.

18. Kada je okrivljenik, znajući da žrtva ima 14 godina te da je zbog dobi posebno ranjiv i osjetljiv, istom prišao i zaustavio ga na biciklu te ga uhvatio za ruku i izrekao mu inkriminirane riječi „Tući ću te svaki dan kad navršiš 18 godina, kad god budeš prolazio ulicom!“, time su ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. u vezi s čl.139. st.3. KZ/11 te je u konkretnom slučaju okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11. Naime, ovdje se radi o žrtvi djetetu koje je poslije događaja bilo uplašeno te je i plakao, što potvrđuju i svjedoci, a i sama žrtva navodi da se uplašio.

19. Kod predmetnog kaznenog djela namjera se kao oblik krivnje pretpostavlja, a mora obuhvaćati zastrašivanje ili uznemiravanje drugoga. Kod izražavanja prijetnje bitno je da je po karakteru i s obzirom na okolnosti prikladna za stvaranje straha, nespokojstva, osobne ugroženosti kod osobe, neovisno o tome kojim se sredstvom ili načinom prijeti.

20. Objekt napada je osobna sigurnost oštećenika, njegovo pravo da živi spokojno i nesmetano, i to pravo na duševni mir i osjećaj sigurnosti ne smije biti povrijeđeno ničijom prijetnjom.

21. Prema iskazu oštećenika riječi i ponašanje okrivljenika objektivno su bili takvi da su mogli, a to je okrivljeniku bio i cilj, uznemiriti i ustrašiti oštećenika, dok je njihov psihološki učinak subjektivno, kako to oštećenik i navodi, rezultirao njegovom stvarnom uznemirenošću i strahom, pa je i taj cilj ostvaren. Pri tome je irelevantno da li je okrivljenik bio istinski spreman ostvariti ono čime je prijetio, već je važno tek da je prema oštećeniku izrečena prijetnja djelovala ozbiljno. S obzirom na to da je tako i bilo, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario predmetno kazneno djelo prijetnje kako u subjektivnom tako i objektivnom sadržaju.

22. U utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11.

23. Tempore criminis okrivljenik je neprijeporno bio ubrojiv jer iz provedenih dokaza ni na koji način nije dovedena u pitanje sposobnost okrivljen ika da shvati značenje svojih postupaka ili da upravlja svojom voljom.

24. Za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, odredbom čl.139. st.3. zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

25. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša odnosno teža za počinitelja. Tako je sud okrivljeniku kao olakotno cijenio da do sada nije osuđivan za kaznena djela, a otegotnim mu je uzeta ranija prekršajna kažnjavanost.

26. Cijeneći ovako utvrđene okolnosti s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela i stupanj odgovornosti okrivljenika, sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od 1 godine.

27. Ovakva kaznenopravna sankcija je po stajalištu suda po vrsti i mjeri primjerena okolnostima i njome će se postići odgojni utjecaj na okrivljen ika da više ne čini kaznena djela te udovoljiti generalnoj prevenciji u smislu utjecanja na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, budući da njihove počinitelje društvo pravedno kažnjava.

28. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik CE je dužan snositi troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura. Sud smatra da plaćanjem ovako odmjerenih troškova neće biti ugrožena okrivljenikova egzistencija niti egzistencija osoba koje je isti dužan uzdržavati.

U Puli-Pola, 29. siječnja 2026.

S u d a c:

Marina Duković

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO Pula, na posl. br. KO-DO-1157/2020

- okrivljenik

- branitelj okrivljenika

- mlt. oštećenik putem zz – po pravomoćnosti