REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1123/2025-10

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja HEMCO d.o.o. Đakovo, A. Starčevića 196 B, OIB: 20537224592, kojeg zastupa zakonski zastupnik GH, direktor, a istoga opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29, Zagreb, OIB: 33706439962, kojeg zastupa opunomoćenik MH, službena osoba, radi privremene zabrane obavljanja djelatnosti, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-116-02/24-01/1, URBROJ: 443-01-16-02-25-4 od 2. listopada 2025. i usmenog rješenja u zapisniku više inspektorice rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I- 116-02/23-01/489, URBROJ: 443-02-01-11-23-01 od 13. prosinca 2023., te za naknadu štete.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-116-02/24-01/1, URBROJ: 443-01-16-02-25-4 od 2. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv usmenog rješenja u zapisniku više inspektorice rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-02/23-01/489, URBROJ: 443-02-01-11-23-01 od 13. prosinca 2023.

2. Navedenim usmenim rješenjem zabranjeno je tužitelju kao poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom prostoru, proizvodnom pogonu zaštitne i radne odjeće HEMCO, u Đakovu, Ante Starčevića 196b, u trajanju od 30 dana, jer je utvrđeno da je tijekom nadzora za navedeno trgovačko društvo radio GHL, državljanin Nepala, na poslovima skladištara, protivno odredbama Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći u bitnome da je direktor tužitelja, GH prilikom inspekcijskog nadzora potvrdio višoj inspektorici rada da radnik GHL zaista obavlja poslove skladištara unatoč tome što je navedenom radniku izdana dozvola za boravak i rad za radno mjesto šivača te se dana 27. prosinca 2023. očitovao o navedenom zapisniku na način da je pojasnio kako je prije isteka predmetne dozvole, navedeni radnik s tužiteljem kao poslodavcem sklopio dana 05. svibnja 2023. novi ugovor o radu za radno mjesto skladištara. Nadalje, navodi da je u lipnju 2023. Policijskoj postaji Đakovo (dalje: PP Đakovo) podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, a uz koji je priložio novi ugovor o radu za navedenog radnika za radno mjesto skladištara. Ali, navodi kako je PP Đakovo u srpnju 2023. za navedenog radnika omaškom izdala dozvolu na kojoj nije evidentirana promjena radnog mjesta prema uredno dostavljenom ugovoru o radu iako je u istome jasno vidljivo da se navedena dozvola traži za radno mjesto skladištara, zbog čega je tužitelj usmeno, a naknadno i pisanim putem dana 14. prosinca 2023. zatražio očitovanje od PP Đakovo i izmjenu predmetne dozvole za navedenog radnika. U vezi navedenoga, tvrdi kako prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak niti provjerilo navode tužitelja, te smatra da je bilo dužno izvršiti provjeru zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad kojega je tužitelj podnio u nadležnoj policijskoj postaji.

3.1. Tužitelj nadalje, navodi da se pravovremeno i zakonito obratio PP Đakovo, kao nadležnom javnopravnom tijelu koje odlučuje o izdavanju dozvole za boravak i rad te je istome priložio Ugovor o radu od 05. svibnja 2023. s radnikom GHL, iz kojega je proizlazilo da se ugovor sklapa za radno mjesto skladištara, a ne šivača. Pri tome se poziva na očitovanje PP Đakovo od 18. prosinca 2023. u kojem se navodi kako je „PP Đakovo postupilo po zahtjevu te je sustav, kod unosa pod pojmom zahtjeva za produljenja, automatski povukao Ugovor što nije moguće izmijeniti, odnosno radno mjesto za koje je i napravljena dozvola za boravak i rad“, a iz čega smatra da je razvidno kako je do propusta prilikom izdavanja predmetne dozvole za boravak i rad došlo uslijed postupanja javnopravnog tijela, a ne krivnjom tužitelja. Tužitelj citira mjerodavna odredbe Zakona o strancima te zaključuje kako je očito da je PP Đakovo pogrešno postupila time što je izdala dozvolu za boravak i rad isključivo za radno mjesto šivač/šivačica tekstila, a za propuste u radnjama tijela državne uprave tužitelj ne može i ne bi trebao odgovarati, već bi za štetu koju bih eventualno pretrpio nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave odgovara Republika Hrvatska prema odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19. i 155/23.).

3.2. Tužitelj ističe da se protiv njega vodi i prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: Pp-325/2024, upravo radi počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 4. Zakona o strancima u kojem je zaključena glavna rasprava te u kojem su odbijeni njegovi dokazni prijedlozi za pribavom spisa PP Đakovo, vezano uz izdavanje dozvole za boravak i rad radnika GHL, a odbijeni su i dokazni prijedlozi za saslušanjem načelnika navedene policijske postaje, ZH, na okolnost podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad radnika tužitelja. Stoga predlaže i u ovom sporu saslušati zakonskog zastupnika tužitelja GH i načelnika PP Đakovo, ZH.

3.3. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i usmeno rješenje u zapisniku više inspektorice rada te naknaditi mu štetu u vidu povrata uplaćenog iznosa od 3.981,68 eura naloženog točkom 4. usmenog rješenja od 13. prosinca 2023. Traži i naknadu troška upravnog spora pobliže određenog u tužbi.

4. U odgovoru na tužbu tuženik upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja u kojem je navedeno da su u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja izvedeni dokazi neposrednim opažanjem službene osobe (radnik GHL je dana 13. prosinca 2023. zatečen kod tužitelja u pogonu šivaone linija 1 na poslovima skladištara, inspektorica je fotografirala imenovanog radnika na obavljanju navedenih poslova i fotografije su priložene zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-02/23-01/489, URBROJ: 443-02-01-11-23- 01, od 13. prosinca 2023.), saslušanjem osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja GH, izvršen je uvid u dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju tužitelja, te je inspektorica nesporno utvrdila činjenicu nezakonitog rada državljanina treće zemlje za tužitelja, odnosno da je rad GHL za tužitelja protivan odredbi članka 88. stavka 4. Zakona o strancima. To stoga što je dozvola za boravak i rad radnika GHL, izdana za radno mjesto šivača tekstila kod tužitelja, a on je dana 13. prosinca 2023. zatečen na radu na poslovima skladištara kod tužitelja. Tuženik navodi da je upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti imperativne naravi i ne ostavlja mogućnost inspektoru da po slobodnoj ocjeni odluči hoće li izreći tu upravnu mjeru ili ne, odnosno da umjesto propisane, izrekne neku drugu, za tužitelja blažu mjeru, već je nakon što utvrdi sve odlučne činjenice vezane za nezakoniti rad državljanina treće zemlje, inspektor obvezan donijeti upravnu mjeru u skladu s odredbom članka 240. Zakona o strancima. Navodi kako su netočne tvrdnje tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra bez utjecaja navode tužitelja da je kod PP Đakovo podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, uz koji je „sukladno propisima i pravilima postupka“, priložio novi ugovor o radu za navedenog radnika za radno mjesto skladištara, te da je PP Đakovo u srpnju 2023. za navedenog radnika omaškom izdala dozvolu na kojoj nije evidentirana promjena radnog mjesta prema uredno dostavljenom ugovoru o radu, iako je u istome vidljivo da se navedena dozvola traži za radno mjesto skladištara. S tim u vezi, tuženik navodi da se pod javnim ispravama u smislu Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, te da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje (članak 60. stavak 2. ZUP-a). Navodi da dozvola za boravak i rad, koja je inspektorici predočena tijekom nadzora je javna isprava te ima snagu pravne pretpostavke dakle ima punu dokaznu snagu, pa se ima smatrati istinitim ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. K tome, navodi i da niti Zakonom o strancima niti drugim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj nije propisana obveza prvostupanjskog tijela da prije donošenja (prvostupanjskog) rješenja izvrši provjeru zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad kojeg je tužitelj podnio u nadležnoj policijskoj postaji, kako to pogrešno tvrdi tužitelj u tužbi. Navodi i da je tužitelj imao mogućnost protiv rješenja o produljenju dozvole za boravak i rad za radnika GHL, od 10. srpnja 2023., pokrenuti upravni spor u kojem je mogao osporavati zakonitost navedenog rješenja (članak 92. stavak 3. Zakona o strancimaa), što isti očito nije učinio. U vezi dopisa PP Đakovo, KLASA: 216-02/23-01/5357, URBROJ: 511-07-27-23-2, od 18. prosinca 2023. kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu navodi da je bez utjecaja jer je upravo tužitelj taj koji nije postupio u skladu s odredbama Zakona o strancima. Obrazlaže da je tužitelj u roku podnio zahtjev za produljenje radne dozvole, gdje se podrazumijeva da se stavlja u postupak produljenje za postojeću dozvolu, odnosno dozvola za radno mjesto iz sklopljenog Ugovora o radu na osnovu kojeg je izdana prva dozvola za boravak i rad (članak 92. Zakona o strancima). Ali, kako je s radnikom GHL sklopio ugovor o radu za novo radno mjesto, odnosno za poslove skladištara za koje mu prethodno nije bila izdana dozvola za boravak i rad za imenovanog radnika, isti je bio dužan, kao što je i navedeno u očitovanju PP Đakovo, od 18. prosinca 2023., podnijeti novi zahtjev za dozvolu i boravak i rad, s novim ugovorom za novo radno mjesto, što je tužitelj propustio učiniti. Stoga zaključuje da se ne mogu kao osnovani prihvatiti navodi tužitelja da je do propusta prilikom izdavanja predmetne dozvole za boravak i rad došlo uslijed postupanja javnopravnog tijela, a ne krivnjom tužitelja, jer je upravo tužitelj taj koji je pogrešno postupio kada je umjesto zahtjeva za izdavanje (nove) dozvole za boravak i rad (za poslove skladištara), podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika GHL. Osim navedenog, iz očitovanja PP Đakovo, od 18. prosinca 2023. proizlazi da je tužitelj uz dostavljeni ugovor o radu (s novim radnim mjestom) dostavio obrazac e M-1P na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na kojem nije promijenjeno radno mjesto za radnika GHL, odnosno ostao je prijavljen na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, za zanimanje šivač. U vezi izvršenog plaćanja iznosa od 3.981,68 eura iz točke 4. prvostupanjskog rješenja, navodi da isto ne predstavlja novčanu kaznu nametnutu tužitelju, već se radi o zakonskoj mogućnosti za tužitelja da na određeni način upravlja tijekom postupka koji nadležno tijelo vodi po službenoj dužnosti. To stoga što o tužitelju ovisi hoće li se upravna mjera izvršiti na način kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja ili će se ista ukinuti, pri čemu plaćanje novčanog iznosa od 3.981,68 eura u korist Državnog proračuna ima karakter stanovitog „otkupa“ od izvršenja izrečene mjere zabrane obavljanja djelatnosti, a koji iznos je tužitelj uplatio te je mjera ukinuta čime je tužitelj izbjegao težu posljedicu nezakonitog postupanja, zabranu obavljanja djelatnosti u trajanju od 30 dana. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 16. veljače 2026. tužitelj je ponovio navode tužbe te se pozvao na sudsku praksu, presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-12797/2011-6 od 8. svibnja 2014. iz koje tvrdi kako proizlazi da je u upravnom postupku u tom predmetu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa da Državni inspektorat nije mogao odrediti zabranu obavljanja djelatnosti.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 13. travnja 2026. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., – dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na raspravi ostao kod svih iznesenih navoda tijekom spora te je predložio saslušati zakonskog zastupnika tužitelja GH, načelnika PP Đakovo ZH i inspektoricu rada MHL. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema troškovniku predanom u spis (str. 74 spisa.)

6.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu i osporavanog rješenja, a protivio se izvođenju predloženih dokaza s obzirom da su sve bitne činjenice utvrđene u osporavanom rješenju.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je viša inspektorica rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek 13. prosinca 2023. obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja, na okolnost primjene propisa iz područja radnih odnosa, u poslovnim prostorijama proizvodnog pogona zaštitne i radne odjeće HEMCO, u Đakovu, Ante Starčevića 196b, u prisutnosti direktora GH i izvršne direktorice TH. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-02/23- 01/489, URBROJ: 443-02-01-11-23-01 od 13. prosinca 2023, proizlazi u bitnome da su u pogonu šivaone linija I zatečeni državljani Nepala GHL, na obavljanju poslova skladištara upravljanja ručnim viličarem, ZHL, na obavljanju poslova dorade šivanja i THL, na poslovima šivanja za šivaćim strojem, te su isti fotografirani.

7.1. Prema službenim evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da su zatečeni radnici GHL, THL i ZHL osiguranici navedenog tijela zaposleni kod tužitelja.

7.2. U odnosu na radnika GHL, državljanina Nepala, utvrđeno je kako isti ima dozvolu za boravak i rad izdanu od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, PP Đakovo KLASA:UP/I-216-02/23-09/117298, URBROJ: 511-07-27-23-4 od 10. srpnja 2023. za radno mjesto šivača tekstila kod tužitelja za razdoblje od 10. srpnja 2023. do 9. srpnja 2024., te ugovor o radu sklopljen 5. svibnja 2023. za obavljanje poslova skladištara s danom početka rada 10. srpnja 2023.

7.3. Prema zatečenom stanju utvrđenom zapisnikom od 13. prosinca 2023., navedeni radnik, GHL, zatečen je na obavljanju poslova skladištara upravljanja ručnim viličarem.

7.4. Navedeno je potvrdio saslušani direktor tužitelja, GH te je izjavio da GHL obavlja poslove skladištara od 10. srpnja 2023., a da je do tada obavljao poslove šivača tekstila, ali na kojem radnom mjestu nije bio zadovoljio, pa je prebačen na poslove skladištara.

8. Dakle, iz navedenog proizlazi da je strani radnik GHL, zatečen na radu 13. prosinca 2023. kod tužitelja kao poslodavca, iako mu je izdana radna dozvola od 10. srpnja 2023. za radno mjesto šivača tekstila, od 10. srpnja 2023. obavljao poslove skladištara na temelju ugovora o radu od 5. svibnja 2023.

9. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. Zakona o strancima, propisano je da je državljanin treće zemlje osoba koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.

9.1. Člankom 88. stavkom 4. Zakona o strancima propisano je da poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

9.2. Zakon o strancima u članku 239. stavku 1. propisuje da inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi toga Zakona koje se odnose na rad državljana trećih zemalja, uvjete rada i prava upućenih radnika te smještaj sezonskih radnika obavljaju inspektori i državni službenici nadležnih tijela državne uprave, svaki u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

9.3. Članak 240. stavak 1. Zakona o strancima predviđa da će u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor tijela iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona usmenim rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu — pravnoj osobi ili poslodavcu - fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Prema stavku 2. tog članka propisano je da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način bez donošenja posebnog akta o dozvoli izvršenja rješenja, u roku od tri dana od dana izricanja usmenog rješenja na zapisnik, dok je stavkom 3. propisano da se mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka neće izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti ako poslodavac - pravna osoba ili poslodavac - fizička osoba odnosno državljanin treće zemlje pružatelj usluga za inozemnog poslodavca kojem je mjera izrečena u roku od tri dana od dana izricanja mjere nadležnom inspektoru iz stavka I, ovoga članka dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa u iznosu od 3981,68 eura, za svakog državljanina treće zemlje, u korist Državnog proračuna.

10. Dakle, utvrđene činjenice u vezi karaktera zatečenog rada stranog radnika GHL i dokaza koji se odnose na izdanu radnu dozvolu i ugovor o radu nisu sporne, već je prema tužbenim navodima sporno je li od utjecaja eventualna pogreška drugog javnopravnog tijela, Ministarstva unutarnjih poslova prilikom odlučivanja o produljenju, odnosno izdavanju dozvole za boravak i rad te je li navedeno od utjecaja na postupanje u inspekcijskom nadzoru i na izricanje predmetne mjere.

11. S obzirom na propisano Zakonom o strancima, poslodavac je obvezan osigurati da državljanin treće zemlje radi na poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad, (članak 88. stavak 4.), a prema zatečenom stanju, to nije ispunjeno jer strani radnik GHL nesporno nije radio poslove za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad.

11.1. Ukoliko postoji pogreška PP Đakovo, kako to tvrdi tužitelj te da je ista omaškom u srpnju 2023. za tog stranog radnika izdala dozvolu na kojoj nije evidentirana promjena radnog mjesta prema dostavljenom ugovoru o radu, a koja je zatražena za radno mjesto skladištara, tuženik opravdano ističe i u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu da je tužitelj protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad mogao pokrenuti upravni spor u skladu s člankom 92. stavka 3. Zakona o strancima, a što nije učinio. Pri tome se tuženik opravdano poziva na na propisano člankom 60. stavkom 2. ZUP-a i dokaznu snagu javnih isprava pa je za izdanu dozvolu za boravak i rad, viši inspektor rada opravdano smatrao smatrati istinitim ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. Ista je izdana po nadležnom tijelu, u granicama njegovih ovlasti i u propisanom obliku te dokazuje ono što je njome utvrđeno.

11.2. U odnosu na tvrdnje tužitelja o omaškama drugog javnopravnog tijela, PP Đakovo prilikom izdavanja radne dozvole, odnosno produljenja iste, iz dopisa KLASA: 216-02/23-01/5357, URBROJ: 511-07-27-23-2, od 18. prosinca 2023. proizlazi da je tužitelj u roku podnio zahtjev za produljenje radne dozvole, gdje se podrazumijeva da se stavlja u postupak produljenje za postojeću dozvolu, odnosno dozvola za radno mjesto iz sklopljenog Ugovora o radu na osnovu kojeg je izdana prva dozvola za boravak i rad prema članku 92. Zakona o strancima, ali, kako je s radnikom GHL sklopio ugovor o radu za novo radno mjesto, odnosno za poslove skladištara za koje mu prethodno nije bila izdana dozvola za boravak i rad za imenovanog radnika, isti je bio dužan podnijeti novi zahtjev za dozvolu i boravak i rad, s novim ugovorom za novo radno mjesto, što je tužitelj propustio učiniti. K tome, iz predmetnog očitovanja PP Đakovo, proizlazi i da je tužitelj uz dostavljeni ugovor o radu s novim radnim mjestom dostavio obrazac e M-1P na HZMO-u na kojem nije promijenjeno radno mjesto za radnika GHL, prema kojem je isti ostao prijavljen u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za zanimanje šivač.

Slijedom prethodno navedenoga je opravdano tuženik zaključio da je do propusta prilikom izdavanja radne dozvole došlo radi pogrešnog postupanja tužitelja, a potom isti nije reagirao niti na tako izdanu radnu dozvolu i nije pokrenuo upravni spor.

12. Iz svih prethodno navedenih razloga i radi u cijelosti pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka, budući da se iskazima u vezi podnošenja zahtjeva za produljenje, odnosno izdavanja dozvole za boravak i rad za stranog radnika te odlučivanje PP Đakovo o istome, a s obzirom na izdanu dozvolu koju tužitelj nije osporavao i koja predstavlja javnu ispravu s dokaznom snagom koja potvrđuje istinitom ono što je u njoj navedeno, usmeno iskazivanje o postupku izdavanja dozvole za boravak i rad ne bi utjecalo na drugačije odlučivanje u ovoj upravno stvari. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a da se spor provede brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

13. U vezi sudske prakse na koju se tužitelj poziva, presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-12797/2011-6 od 8. svibnja 2014., pravna situacija u tom predmetu se odnosila na nedostatak ugovora o radu koji nije sklopljen sa stranim radnikom prije početka njegovog rada kod poslodavca, te se nepotpuno činjenično stanje na koje se tužitelj poziva odnosilo na potrebu utvrđenja koju vrstu i narav rada je radnik obavljao što je bilo od utjecaja na utvrđenja obilježja posla za koji se radni odnos zasniva. Stoga navedena pravna situacija nema nikakvu poveznicu sa predmetnom niti je praksa na koje se tužitelj poziva relevantna.

14. Dakle, budući da je Sud utvrdio kako je činjenično stanje u predmetnom postupku pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, nadležni viši inspektor rada je opravdano izrekao usmeno rješenje na zapisnik, u okviru svog ovlaštenja. Pri tome je upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti imperativne naravi i ne ostavlja mogućnost inspektoru da po slobodnoj ocjeni odluči hoće li izreći tu upravnu mjeru ili ne, već je uslijed utvrđene, odlučne činjenice nezakonitog rada državljanina treće zemlje, s obzirom na svoju obvezu opravdano donio upravnu mjeru u skladu s odredbom članka 240. Zakona o strancima.

15. Stoga je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitima i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a te odlučio kao u točki I. izreke presude.

16. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavkom 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku