REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1315/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, dana 11. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OŽ iznos od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s iznosom od 1.030,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025. pa do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 249,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 02.05.2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca NEXE d.d., Našice, Tajnovac 1, kada je radio na redovitom održavanju mlina za cement u postrojenju cementa. Navodi da je on, tj. tužitelj tada namještao čeličnu ploču na mlinu, a drugi radnik je udarao čekićem po ploči da bi sjela na mjesto te da se od udarca čekićem jedan komad čelične ploče odlomio i zabio tužitelju u lijevu podlakticu. Navodi da mu je priznata ozljeda na radu dana 21.11.2022.

Tužitelj navodi da sukladno zakonskim odredbama, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, to tužitelj smatra da postoji odgovornost poslodavca, pa samim time i tuženika kod kojeg je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 16.05.2025., a tuženik mu nije isplatio naknadu štete. Tužitelj dalje navodi da se javio u Opću županijsku bolnicu Našice gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Corpus alienum metalicum antebrachii sin. Dalje navodi da je dana 16.11.2022. podvrgnut operativnom odstranjenju stranog tijela, koje je prethodno nosio 6 mjeseci i čekao na operaciju za ekstrakciju stranog tijela, nakon čega je bio na bolovanju. Tužitelju je, prema njegovim navodima, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer su mu uslijed ozljede postavljeni šavovi, a koji su naknadno odstranjeni, trpio je i još uvijek trpi fizičke bolove, trpio je strah zbog neizvjesnosti liječenja, zbog operacije i čekajući operaciju, a zaostalo mu je i naruženje. Tužitelj je morao mirovati, odlaziti liječniku na previjanje, koristiti antitetanus terapiju i uzimati analgetike. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Tužitelj navodi da je slijedom navedenog, kod njega došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, predmetnom tužbom potražuje:

- za pretrpljene bolove 400,00 eura,

- za pretrpljeni strah 400,00 eura,

- za duševne boli zbog naruženosti 650,00 eura,

- za tuđu pomoć 80,00 eura, odnosno ukupno potražuje iznos od 1.530,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 16.05.2025. pa do isplate.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 15.09.2025. tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 1.530,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 16.05.2025. pa do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika za isti, obzirom da je tužitelju priznata ozljeda na radu. Osporava se potraživana visina tužbenog zahtjeva i potraživana zatezna kamata. Navodi da je tužitelj u utuženom štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu ulaska stranog tijela u tkivo lijeve podlaktice, koje strano tijelo je naknadno odstranjeno kirurškim putem te da ova ozljeda nije ostavila trajnih posljedica. Tuženik priznaje da tužitelj ima pravo na naknadu štete, koja bi odgovarala posljedicama koje trpi te prihvaća da bi naknada štete iznosila 1.500,00 eura. Tuženik dalje navodi da je poslodavac tužitelja s tuženikom u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema djelatnicima, uobličen u policu osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Ovom policom osiguranja ugovorena je franšiza od 1.000,00 eura po pojedinom štetnom događaju. Tuženik pojašnjava da je franšiza institut koji u ugovorni odnos osiguranja uvodi sudjelovanje osiguranika u šteti, odnosno u ovome slučaju osiguranik sam snosi štete koje su nastale, a iznose zaključno do ili 1.000,00 eura, dok osiguratelj plaća iznos koji preostane kada se odbije iznos franšize. U ovome konkretnom slučaju to znači da bi tuženik bio u obvezi za 500,00 eura, dok bi tužitelj preostalih 1.000,00 eura morao potraživati od svoga poslodavca. Tuženik još navodi da je voljan riješiti predmet sporazumnim putem pod gore navedenim stipulacijama. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku s pripadajućom zateznom kamatom.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), fotografije dostavljene uz tužbu (str. 9, 17 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 10-13, 15-16 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za tužitelja (str. 14 spisa), izjavu tužitelja od 04.11.2022. (str. 18 spisa), e-mail od 16.05.2025., kojim je dostavljen odštetni zahtjev od 16.05.2025. (str. 19 i 20 spisa) i policu osiguranja broj [broj police osiguranja] s privitkom istoj polici (str. 25-27 spisa).

5. U svezi ovako provedenog dokaznog postupka, uz primjenu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja poslodavca tužitelja NEXE d.d. iz Našica, prema zaključenoj polici osiguranja od odgovornosti broj 078700090042, s ugovorenom franšizom od 1.000,00 eura po pojedinom štetnom događaju. Osim toga, među strankama nije sporan niti nastanak štetnog događaja, a nije niti sporno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu te nije sporna niti odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj.

7. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li se tužiteljevo potraživanje ima, tj. mora umanjiti za iznos od 1.000,00 eura po osnovu ugovorene franšize, odnosno sporno je da li se iznos utvrđene visine štete mora umanjiti za iznos ugovorene franšize od 1.000,00 eura (učešće u šteti osiguranika tuženika, tj. poslodavca tužitelja).

8. Sud navodi da odgovornost tuženika proizlazi iz ugovornog osiguranja primjenom čl. 964 i čl. 965 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – dalje u tekstu ZOO), time da se u postupcima radi naknade štete tuženik može pozivati na sve ekskulpacione razloge kao i radnikov poslodavac (koji je ujedno tuženikov osiguranik), pa tuženik može isticati iste prigovore. Sud pri tome ukazuje da se tuženik u odgovoru na tužbu nije pozivao na primjenu odredbe čl. 1067 ZOO-a, tj. nije se pozivao na razloge za oslobođenje od objektivne odgovornosti, već je odgovornost izrijekom priznao.

9. Glede sporne visine tužbenog zahtjeva, u postupku nije provedeno medicinsko vještačenje, koji dokaz nije bilo potrebno izvoditi, iz razloga što se tuženik u odgovoru na tužbu izričito očitovao da priznaje da tužitelj ima pravo na naknadu štete, koja bi odgovarala posljedicama koje trpi te da prihvaća da bi naknada štete iznosila 1.500,00 eura.

10. Sud je, obzirom na očitovanja stranaka, a posebice tuženika iz odgovora na tužbu, u ovome postupku utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, za koju povredu je u predmetnom postupku tužitelju dosuđena pravična novčana naknada. Sud ukazuje da je odredbom čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a (NN 35/05) uređena pravična novčana naknada, a u svezi popravljanja neimovinske štete. Sud ukazuje i da je odredbom čl. 19 st. 1 i st. 2 prije citirane novele ZOO-a uređeno pitanje prava osobnosti. Naime, čl. 19 st. 1 ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Isti čl. u st. 2 propisuje da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti koje se odnosi na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Sud je u predmetnom postupku utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju, a pri tome je sud prihvatio kao osnovano stajalište tuženika da se kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužiteljevo potraživanje ima umanjiti za ugovorenu franšizu od 1.000,00 eura.

12. U odnosu na pojam franšize, sud navodi da ista podrazumijeva sudjelovanje osigurane osobe u šteti, i to u unaprijed definiranom iznosu, odnosno franšiza zapravo određuje način na koji se sudjeluje u podmirenju štete. Stoga u slučaju ako je ugovorom o osiguranju predviđena franšiza (kao u konkretnom slučaju), osiguranik dio štete snosi sam, a naknada iz osiguranja umanjuje se za ugovoreni iznos franšize. Visina franšize u pravilu je navedena u općim uvjetima osiguranja, a može biti zapisana i u polici osiguranja, kao u konkretnom slučaju. Sud za konkretnu franšizu smatra da se radi o odbitnoj franšizi, odnosno da je u konkretnom slučaju, obzirom na ugovorenu franšizu od 1.000,00 eura po pojedinom štetnom događaju, tuženik u obvezi za 500,00 eura, dok tužitelj preostalih 1.000,00 eura mora potraživati od svog poslodavca, odnosno tuženik kao osiguratelj plaća iznos štete koji preostane kada se odbije iznos franšize.

13. Sud je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha kod tužitelja te o stupnju naruženosti, tj. cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, a sve u skladu s čl. 1100 st. 2 ZOO-a.

14. Kako fizičke boli i strah te duševne boli zbog naruženja nisu po ZOO-u samostalni oblici povrede prava osobnosti, već činjenice (kriteriji, tj. mjerila) koje zajedno s ostalim okolnostima svakog konkretnog slučaja u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a utječu na ocjenu da li je pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje bi oštećeniku pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu, sud je na temelju okolnosti konkretnog slučaja, tj. utvrđenog intenziteta, trajanja i pojavnosti posljedica, kao mjerila težine povrede prava osobnosti, zaključio da tužitelju pripada naknada štete.

15. U ovom postupku sud smatra da tužitelju pripada iznos od 500,00 eura pravične novčane naknade, koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji tužitelju nesporno osnovano pripada s osnove povrede prava osobnosti (1.500,00 eura) i umanjenja za iznos franšize od 1.000,00 eura.

16. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio iznos od 500,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete, tj. kao pod toč. I izreke ove presude. Sud je tužitelja odbio s iznosom od 1.030,00 eura kao s previsoko postavljenim traženjem sa zateznom kamatom tekućom od 16.05.2025. pa do isplate, odnosno sud je presudio kao pod toč. II izreke ove presude.

17. U svezi dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da tuženik nije prigovarao datumu dospijeća kao što je to označeno u konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Sud ukazuje da je tužitelj i u tužbi i u konačno uređenom tužbenom zahtjevu predložio tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu počam od dana podnošenja odštetnog zahtjeva prije utuženja, a to je bilo dana 16.05.2025. Obzirom na navedeno, sud je odredio dospijeće sukladno čl. 1103 ZOO-a kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa stoga od tada, tj. od tog datuma odgovornoj osobi za naknadu štete teku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29 st. 1 ZOO-a. Naime, ovim čl. propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je sud tužitelju dosudio zateznu kamatu počam od 16.05.2025. pa do isplate, a sve u skladu s citiranom odredbom čl. 1103 ZOO-a u odnosu na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu.

18. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbama čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15), čl. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) i čl. 1 Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/2022). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, u svezi s čl. 155 st. 1 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 28), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7 toč. 1) i ročište 01.10.2025. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1). Tužitelju je tako ukupno priznato 300 bodova, tj. iznos od 600,00 eura. Nadalje je priznat i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 150,00 eura, što ukupno iznosi 750,00 eura. Međutim, obzirom na uspjeh tužitelja u predmetnoj parnici u omjeru od 33,33%, to je sud u konačnici tužitelju priznao i obredio trošak parničnog postupka u iznosu od 249,98 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen Tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

20. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer dostava poziva za isto ročište nije bila uredna.

21. Sud, bez obzira na protek roka iz čl. 335 st. 4 ZPP-a, nije preotvarao glavnu raspravu, već je po povratku suca s dugotrajnog bolovanja, koje je trajalo u razdoblju nakon zaključenja glavne rasprave, ekonomičnosti radi, zakazao novo ročište za objavu presude u prvom objektivno mogućem terminu.

22. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018), a kao posloprimac u radnom sporu.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2026.

Sudac:

Melanija Centner

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi protiv ove presude ne mogu se iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. (čl. 467 st.1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku