Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-393/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Bukovac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Bukovac i Zlatko Bukovac, protiv tuženika JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Markač Greif, odvjetnica u Odvjetničko društvo MARKAČ-GREIF & PARTNERI j.t.d., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik k. č. br [katastarska čestica], LIVADA SVRŽNA od 1183 čhv ili 4255 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Tuženik JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti da se tužitelj ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik k. č. br [katastarska čestica], LIVADA SVRŽNA od 1183 čhv ili 4255 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženiku JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.053,10 eur (slovima: jednutisućupedesettrieuraidesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. listopada 2024. navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA SVRŽNA od 1183 čhv. ili 4255 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu predlagatelj je stekao kupnjom od RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije J.B.Jelačića 006/C, Šibenik. U katastru nekretnina ta nekretnina odgovara k. č. br. [katastarska čestica], Želin livada od 4255 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovni list br. 735, k. o. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica te je pravni prednik tužitelja u trenutku kupnje bio upisan kao posjednik i to od 1960. godine (kao HĆ, [adresa]). Predlagatelj je po stjecanju stupio u posjed stečene nekretnine i nastavio ju nesmetano i samostalno uživati i posjedovati kako su to ranije činili njegovi pravni prednici preko pedeset godina. Od kupnje tj. od stupanja u posjed, tužitelj je nekretninu dodatno uredio, navezao zemlju i poravnao te u istu imao ulaganja i nitko ga u tome nije sprečavao. Međutim, u zemljišnoj knjizi je kao vlasnik tih nekretnina upisan tuženik koji s istom nema nikakve stvarne veze. Tužitelj je u cilju upisa svoga prava vlasništva na navedenim nekretninama pokrenuo pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, međutim, njegov je prijedlog (prijava) odbijen te je upućen u parnicu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužbe ističući kako je on od 2008. upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao od prednika, koji je također više desetljeća upisan u zemljišnim knjigama. Smatra da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o klasičnoj uzurpaciji, odnosno samovlasnom i jednostranom uzimanju tuđih nekretnina u posjed radi pokušaja stjecanja vlasništva, a zbog čega taj posjed nedvojbeno nije ni zakonit ni istinit ni pošten. Navodi kako je nevjerojatno da tužitelj pokušava uvjeriti sud kako je prilikom stjecanja nekretnine 2023., stjecanje temeljio na podacima iz Katastra zemljišta, za koje je notorna činjenica kako nisu, niti mogu biti dokaz vlasništva. Pritom tužitelj ničime ne dokazuje temelj ili povijest navodnog stjecanja predmetne nekretnine od strane RĆ, već na tu okolnost predlaže saslušanje svjedoka, iako je za pravni promet nekretnina nedvojbeno propisana obveza pisanog oblika isprava. Pritom je notorna činjenica da nitko ne može steći vlasništvo od nevlasnika, a kako to kroz ovaj postupak pokušava tužitelj pa se tako i tužiteljeve tvrdnje o poduzimanju nekakvih radova na tuženikovoj nekretnini, mogu prosuđivati samo kroz posljedice poduzimanja nedopuštenih i neovlaštenih radova na tuđoj nekretnini. Obzirom na navedeno predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu troška postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze predložene po strankama i to uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 04.10.2024. (list 2 spisa), ovosudni spis poslovni broj Z-5316/2023, povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 9 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 21-22 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka KĆ i OĆ.

3.1. Budući su stranke na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. učinile nespornim identitet nekretnine to je tužitelj na istom ročištu odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koja činjenica je utvrđena i rješenjem donesenom na istom ročištu.

3.2. Nakon pokretanja postupka (04.10.2024.), ali prije zaključenja prethodnog postupka (13.11.2025.) preminuo je predloženi svjedok tužbe ČĆ (umro **.**.2025.) uslijed čega je na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2026. tužitelj , na iste okolnosti, predložio saslušati drugog svjedoka - OĆ. Punomoćnik tuženika protivio se izvođenju istog dokaza obzirom je prethodni postupak zaključen, a svjedok je preminuo i prije zaključenja navedenog ročišta na kojem zaključen prethodni postupak.

3.2.1. Rješenjem donesenim na istom ročištu za glavnu raspravu prihvaćen je navedeni dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka OĆ, radi utvrđivanja istih činjenica kao i pok. ČĆ. Naime, životno je da tužitelj nije znao za smrt navedenog svjedoka u trenutku kada je predložio njegovo saslušanje to bez svoje krivnje nije predložio saslušanje svjedoka OĆ prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je, a u skladu s odredbom čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje u tekstu: ZPP), ovaj prvostupanjski sud prihvatio saslušanje drugog svjedoka.

4. Nakon svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnin i iz izreke presude.

6. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 04.10.2024. (list 2 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 9 spisa) te izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige (stranica 7 spisa Z-5316/2023) utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od kčbr. [katastarska čestica] livada Svržna 4255m2, za korist tuženika. Ranije se sastojala od kčbr. [katastarska čestica] livada Svržna 20000m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica Svržna 11509m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica Svržna 11509m2 upisano za korist ĐĆ (Antun) Čavića, [adresa] od 1941. odnosno od 1945..

7. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Z-5316/2023 (kasnije Z-30/2024) utvrđeno je:

- da je prijedlogom za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka 21. lipnja 2023. ovdje tužitelj, tamo predlagatelj predložio sudu pokrenuti, otvoriti i provesti pojedinačni ispravni postupak na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od kčbr. [katastarska čestica] livada Svržna 4255m2 te nakon provedenog postupka na istoj uknjižiti u zemljišnoj knjizi pravo vlasništva za njegovu korist

- da je uz navedeni prijedlog predlagatelj (ovdje tužitelj) dostavio prijepis posjedovnog lista broj 735 k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kčbr. [katastarska čestica] livada Želin 4255m2 na ime RĆ, ĆĆ, Mišerić, J.B. Jelačića 006/C, Šibenik, OIB [osobni identifikacijski broj]

- da je uz navedeni prijedlog dostavljen Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine (kako je upisana u posjedovni list) zaključen 21. lipnja 2023. između RĆ, r. OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije J.B. Jelačića 006/C, Šibenik, i tužitelja

- da je rješenjem poslovni broj Z-5316/2023 od 23. listopada 2023. otvoren pojedinačni zemljišnoknjižni postupak za predmetnu nekretninu

- da je podnositelj prigovora, ovdje tuženik 2. siječnja 2024. protiv navedene sudske odluke izjavio prigovor u kojem ističe kako je predmetna nekretnina u njegovu vlasništvu (istu da je stekao nasljeđivanjem iza prednika pok. ĐĆ i pok. ŠĆ) te predlaže prijedlog predlagatelja odbiti kao neosnovan odnosno neopravdan uz istovremeno brisanje pobijanim rješenjem dozvoljenih zabilježbi

- da je tuženik prigovoru priložio presliku Rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-6889/96 j.b AĆ iz [adresa] iz kojeg je razvidno da je predmetna nekretnina u postupku iza pok. ĐĆ (Antun) Čavčića, umrlog 1978., raspoređena oporučnom nasljedniku ŠĆ, kćerke ostavitelja – ovdje tuženiku, a koji slijed stjecanja proizlazi i iz povijesnog prikaza zemljišne knjige dostavljen uz prigovor

- da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u popisu parcela upisana od 1960. u PL-355 na Lacković Imbru, Velika Mlaka 55, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u popisu parcela upisana od 1960. u PL -139 na [adresa], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u popisu parcela upisana od 1960. u PL-735 na HĆ, [adresa] te da je upisana promjena upisa posjednika u PL-355 sa Lacković Imbru na novog posjednika LĆ (kupoprodaja) pod br. 11/66(god.)

- da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi i daljnja promjena upisa posjednika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s dosadašnjih posjednika LĆ (PL-355), SĆ (PL-139), HĆ (PL-735) mijenja upisom u katastarskom operatu (dioba) na novoformiranu česticu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisuje se HĆ (popis promjena br. 86/84 (god.)) te da uvidom u knjigu popisa promjena (1984. i 2023.) nemaju evidentiranu promjenu upisa sa Mišerić HĆ na Radeljak Ivanku, a sve promjene u katastarskom operatu evidentirane su na temelju konačnog rješenja u upravnom postupku

- da je na ročištu održanom 17. svibnja 2024. prisutna RĆ navela da je njezin otac ĆĆ od države dobio više nekretnina pa i predmetnu te je prije svoje smrti 1974. svojih 11-oro djece podijelio nekretnine, kojom prilikom je ona stekla predmetnu. Nakon toga se udala i otišla i mislila je da je sve riješeno jer je plaćala porez, a njen brat ČĆ je obrađivao istu budući živi u [adresa]. Prošle godine ju je kontaktirao tužitelj radi prodaje iste kako bi proširio svoje dvorište pa mu je prodala jer je mislila da je njena

- da je rješenjem poslovni broj Z-30/2024 od 28. kolovoza 2024. odbijena prijava upisa ovdje tužitelja, prihvaćen prigovor ovdje tuženika i tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati u parnici.

8. Na okolnost stjecanja i uživanja predmetne nekretnine, savjesnosti i trajanja posjeda u postupku su saslušane stranke i svjedoci.

9. Tužitelj ZĆ je prilikom izvođenja dokaza njegovim saslušanjem izjavio da je on vlasnik poljoprivrednog zemljišta koje graniči sa predmetnom nekretninom i cijelo vrijeme dok je obrađivao svoju nekretninu od 2007. ovopredmetnu nekretninu su brat ili stric HĆ (nije siguran), ali zna da se zvao ČĆ i njegov sin OĆ obrađivali i to na način da su koristili traktor, sadili su različite usjeve (kukuruz, pšenica), orali istu i sl. Kako je imao namjeru okrupniti svoje zemljište to je upitao gospodina ČĆ za prodaju iste, na što mu je odgovorio da je zemlja od njegove sestre HĆ, kojoj se obratio i vidio da je ista upisana u katastru kao vlasnik, nakon čega je istu otkupio od HĆ. Nije posebno istraživao zemljišnoknjižno stanje nekretnine jer je i ovu susjednu nekretninu, koje je vlasnik, na isti način prije kupnje provjerio, a istu obrađuje na način da zasijava različite usjeve koje potom ubire za životinje koje uzgaja (kokoši) te je za istu namjenu kupio i predmetnu nekretninu. Gospođa UĆ mu je rekla da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem i to u ostavini iza oca ili djeda, nije siguran. Koliko mu je poznato nitko niti HĆ, niti ČĆ nije uznemiravao ili osporavao im uživanje predmetne nekretnine.

9.1. Na pitanja punomoćnika tuženika je odgovorio da se ne sjeća kada je kupio predmetnu nekretninu, ugovor je priložen u spis, a nekretninu Belčić Slave je kupio otprilike 4 ili 5 godina nakon što se doselio u [adresa], ne može se točno sjetiti, a u [adresa] se doselio 2007. jer je tamo njegov otac izgradio kuću, pa se on doselio k njemu. Prilikom kupoprodaje te nekretnine od PĆ odnio je kupoprodajni ugovor na provedbu u katastar i u još jednu zgradu, misli da je to bila zgrada gruntovnice, jer je htio da je i na jednom i na drugom mjestu nekretnina upisana na njega. Dakle, uknjižio se temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa NĆ, a prilikom kupnje predmetne nekretnine nije provjeravao zemljišne knjige već samo katastarsko stanje. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika ima li u svom vlasništvu neku tvrtku odgovorio je da je suvlasnik i direktor trgovačkog društva Srcan građenje d.o.o. unazad 6 godina, a koja tvrtka se bavi izgradnjom zgrada jer je on armirač po struci i na dodatno pitanje odgovara da se isto poduzeće ne bavi kupnjom i prodajom nekretnina, a na dodatno pitanje da li djelatnost istog poduzeća obuhvaća i poslovanje nekretninama, odgovara da mu ni je jasno pitanje, ali ponovio je da se poduzeće ne bavi kupoprodajom nekretnina već izgradnjom zgrada.

10. Tuženik JĆ prilikom izvođenja dokaza njegovim saslušanjem izjavio je da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem 2008. iza ŠĆ, koja je bila njegova krsna kuma, a koja je istu stekla od svog oca ĐĆ isto tako nasljeđivanjem kao njegov jedini nasljednik. Njegova kuma nije imala djece iz kojeg razloga je svu imovinu, uključujući predmetnu nekretninu, ostavila njemu. U to vrijeme, a obzirom se ne bavi poljoprivredom, mu predmetna nekretnina egzistencijalno ništa nije predstavljala, ali je u budućnosti ostavio mogućnost da istu uživa obzirom je otac pa bi mogao istu ostaviti svojoj djeci. Zadnji put je na nekretnini bio u prosincu 2025. kada je službeno pozvan od strane geodeta kojeg je angažirao susjed TĆ radi izmjere njegovog zemljišta, a koje graniči s ovim. Tada je ustanovio da je predmetna nekretnina ograđena armaturnim željezom uslijed kojeg mu je onemogućen pristup na istu, pri čemu mu nije poznato od kada je tako ograđena. Ujedno na predmetnoj nekretnini ništa nije zasijano, izgleda kao livada, pa je možda zasijana eventualno djetelina. Nakon smrti ŠĆ povremeno je dolazio na nekretninu kojom prilikom bi ustanovio da je nekretnina održavana, ali nikada nije znao od strane koga, da li od susjeda TĆ ili nekog trećeg pa nikome nije mogao reći da je to njegovo vlasništvo i da ne dozvoljava korištenje svog vlasništva.

10.1. Na pitanja punomoćnika tužitelja odgovorio je da je gospođa ŠĆ po zanimanju bila liječnica uslijed čega nije imala potrebe za obrađivanjem poljoprivrednog zemljišta, ali je imala saznanja za dolazak samoproglašenih vlasnika. I njoj i njenom ocu ĐĆ bilo je poznato postojanje uzrupatora nekretnine, ali nisu znali koje su to osobe pa im nisu mogli osporiti uživanje ili protiv istih pokrenuti odgovarajuće postupke.

10.2. Na pitanje svog punomoćnika ima li saznanja da je tužitelj vodio pregovore oko kupnje predmetne nekretnine od njega tuženik odgovara da je takva namjera tužitelja bila iskazana nakon pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka pred ovim sudom, a koju namjeru tužitelja mu je prenijela njegova tadašnja odvjetnica koja se zvala Sandra Markač Greif. On je preko svoje odvjetnice stavio ponudu koju tužitelj nije prihvatio. Od kada je 2008. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine nikada ga nitko nije kontaktirao radi kupnje ili eventualnog korištenja iste.

11. Svjedok KĆ iskazao je da mu je poznato da je vlasnik predmetne nekretnine HĆ, njegova teta, a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svog oca ĆĆ, koji je preminuo otprilike 1975. Sjeća se da je tada bio u vojsci, a kada se vratio on je bio pokojni. Od svog rođenja 1955. poznato mu je da je ĆĆ obrađivao predmetnu nekretninu i to tada još konjima koji su vukli plug. Na predmetnoj nekretnini je obitelj ĆĆ sadila kukuruz, a u kojim radovima im je i osobno pomagao. Kukuruz su uzgajali za vlastite potrebe, konkretno za hranu životinjama koje su uzgajali. Na obrađivanju predmetne nekretnine često je surađivao, odnosno pomagao pokojnom bratu HĆ, ČĆ, a pomagao im je jer je prvi imao u vlasništvu traktor koji je kupio 1979. i od tada im je pomagao na obradi predmetne nekretnine s tim traktorom, a kasnije su i oni kupili traktor, odnosno ČĆ je kupio traktor. Međutim i nakon kupnje traktora im je pomagao jer je imao u vlasništvu različite priključke za obradu zemlje (sijačica i šprica). Nitko Z nikada nije ograničavao ili osporavao uživanje predmetne nekretnine.

11.1. Na pitanja punomoćnika tužitelja odgovorio je da do danas nikada nije vidio ovdje tuženika te da mu nije poznata osoba ŠĆ.

11.2. Na poseban upit punomoćnika tuženika kada je rođena HĆ, svjedok odgovara da je rođena jednu godinu prije njega, dakle 1954., majka joj se zvala J (Bara), a otac ĆĆ. Poznato mu je da je HĆ u ostavinskoj raspravi naslijedila iza oca nekretninu, a to mu je poznato jer je i njegov otac bio pozvan na istu raspravu, budući su bila pozvana sva braća i sestre, odnosno djeca ĆĆ i FĆ kojih je bilo 11, a otac svjedoka je bio najstariji sin ĆĆ i FĆ. Nakon smrti ĆĆ nekretninu je koristio brat od HĆ - ČĆ. Nakon smrti UĆ je imala 18 godina i živjela je u istoj kući gdje i ČĆ, njezin brat, dakle u njihovoj roditeljskoj kući iz koje je odselila kada se udala, ali ne zna koje je to godine bilo.

12. Svjedok OĆ iskazao je da su predmetnu nekretninu još uživali njegov pokojni djed UĆ i baka FĆ na način da su istu obrađivali i zasijavali, sijali bi kukuruz, ječam i slične usjeve. Za života su istu nekretninu predali svojoj kćeri RĆ koja je njegova teta i koja mu je za isto rekla jer u vrijeme kada je stekla nekretninu i kada su je uživali djed i baka još nije bio rođen. Uz dozvolu tete RĆ njegov bratić KĆ obrađivao predmetnu nekretninu jer je imao traktor i tamo je uzgajao različite kulture za hranu za stoku koju su imali. Nakon njega je zemlju obrađivao njegov otac, pok. ČĆ. On je isto imao traktor i do kraja svog života je obrađivao predmetnu nekretninu uz suglasnost i dozvolu RĆ, a u tom poslu mu i on osobno pomagao. Nitko nikada nije dolazio njegovim precima ili drugim korisnicima nekretnine koje je naveo i priječio im ili osporavao korištenje, odnosno uživanje zemljišta.

12.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovorio je da nikada nije čuo za tuženika niti za GĆ.

12.2. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da mu nije poznat datum rođenja RĆ obzirom su njegovi djed i baka imali jedanaestero djece od kojih je jedna UĆ, pa "tko bi popamtio sve te datume", a posjed predmetne nekretnine stekla je 70.-ih godina prošlog stoljeća, možda i ranije darovanjem od pok. djeda, odnosno njenog oca UĆ i majke FĆ, kao nasljedstvo. O načinu stjecanja nekretnine RĆ se uvijek govorilo u obitelji, između članova, njemu osobno je najviše o tome otac govorio. Isto tako je o tome govorio i KĆ. Dodaje da je svatko od djece pok. UĆ i FĆ nešto dobio, odnosno naslijedio iza istih.

13. Iskaze stranaka i saslušanih svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnima budući su životni, logični i dosljedni. Uvjerljivim se ocjenjuje iskaz svjedoka KĆ kao svjedoka koji najranije (od 1955.) svjedoči o posjedovanju, načinu uživanja i korištenju predmetne nekretnine, kojom prilikom iskazuje sadržajno i detaljno. Ujedno, isti iskaz u suglasju se s iskazima svjedoka OĆ i tužitelja. Iskazi tužitelja i svjedoka pa čak i samog tuženika su također međusobno suglasni tek iskaz tuženika u odnosu na posjedovanje nije cjelovit budući navodi postojanje uzurpatora nekretnine još od vremena kada je u zemljišnoj knjizi bio upisan njegov prednik ĐĆ (od 1941.) sve do 2025., ali su mu uzrupatori nepoznati.

14. Vezano za pravilnu primjenu materijalnog prava, a obzirom na činjenične navode tužitelja iz tužbe da je dosjedanje prednika tužitelja započelo 1960., odnosno obzirom na činjenične navode iznesene tijekom postupku prije 1974. od kada je nekretninu posjedovala prednica tužitelja do prodaje iste tužitelju, ističe se kako su se do 1. rujna 1980. primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.), a ako se radilo o nekretninama koje pripadaju fiskusu, crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosjedanja je 40 godina (prema paragrafu 1472.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90. - dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,,Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZVDSP), koji u čl. 388. st. 2. propisuje da se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka.

15. Budući je u ovom slučaju, prije proteka navedenog vremena dosjedanja, 1. rujna 1980. stupio na snagu ZOVO) na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u ovom slučaju valja primijeniti odredbe ZOVO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 3753/1994-2 od 12. ožujka 1998.).

16. Odredbom čl. 28. ZOVO-a propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, određeno je da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Odredbom čl. 30. ZOVO-a određeno da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao sav jesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

17. Provedenim postupkom utvrđeno je da je prednica tužitelja RĆ rođena OĆ nekretninu stekla od oca ĆĆ za njegova života (dakle prije 1974.), usmenim darovanjem koju činjenicu potvrđuje sama RĆ i svjedok OĆ, a potom je istu 2023. prodala ovdje tužitelju kada joj se obratio radi kupnje iste. Način stjecanja nekretnine od strane oca ĆĆ koji tijekom postupka osporava tuženik obzirom tužitelj i svjedok CĆ navode da je istu stekla nasljeđivanjem ovaj prvostupanjski sud ne nalazi spornim budući je i jedan (darovanjem) i drugi (nasljeđivanjem) osnov stjecanja valjan tek isto utječe na početak roka dosjedanja koji je u konkretnom predmetu neodlučan budući je počev od ranijeg i kasnijeg roka proteklo više od 40 godina. Ujedno, iskazivanje različitih osoba o različitim osnovama stjecanja nekretnine u konkretnom slučaju nije neživotno budući je logično ukoliko je nekretnina usmeno darovana to o istom ne postoji pisani trag slijedom čega postaje predmetom ostavinske imovine ostavitelja.

18. Isto tako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prednica tužitelja nekretninu posjedovala putem treće osobe svog brata pok. ČĆ (čl. 70. st. 2. ZOVO) kojem je dozvolila obrađivati istu te da su obrađivati zemljište pomagali i svjedoci KĆ i OĆ.

19. Tako utvrđenu činjenicu potvrđuje i sam tuženik kada u svom iskazu navodi da su, osim njega, i njegovi prednici ŠĆ i njen otac ĐĆ (umro 1978.) imali saznanja za dolazak samoproglašenih vlasnika, ali nisu znali koje su to osobe pa im nisu mogli osporiti uživanje ili protiv istih pokrenuti odgovarajuće postupke. Dakle, tuženik potvrđuje da su druge osobe uživale predmetnu nekretninu, a u čemu ih niti on niti njegovi preci ni na koji način nisu ograničili, ometali ili na drugi način im osporili to pravo.

19.1. Provedenim postupkom utvrđeno je koje su to osobe, odnosno konkretno prednici tužitelja (uz pomoćnike u posjedovanju). Pritom se ukazuje kako je RĆ kao nasljednica svakako savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa čak i u slučaju da je njezin otac bio nesavjestan posjednik (iako je i u odnosu na njega utvrđeno da je nekretninu neometano uživao, obrađivao). Isto tako, za ukazati je kako sama činjenica da su prednici tužitelja znali da nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama ne isključuje sama po sebi savjesnost posjeda, kada ostale okolnosti konkretnog predmeta ukazuju da je posjed bio savjestan kao što je slučaj u ovom postupku. Takvo pravno shvaćanje također je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 494/2021 od 11. svibnja 2021.

20. Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dok je stavkom 3. istog članka ZPP propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

20.1. U tom smislu pravilno ističe tuženik kako tužitelj nije na nedvojben način dokazao istovjetnost osobe upisane u katastar i osobe za koju je utvrđeno u ovom postupku da je gotovo 50 godina neometano posjedovala nekretninu RĆ, ali je ovim postupkom utvrđeno drugim, personalnim dokazima da je upravo prednica tužitelja (putem pomoćnika u posjedovanju) posjedovala predmetnu nekretninu, kako je prethodno obrazloženo. U konkretnom slučaju takav nedovoljno detaljan podatak (koji ne sadrži OIB, godinu rođenja ili drugi podatak temeljem kojeg bi se moglo na nedvojben način zaključiti o osobi HĆ, [adresa] upisanoj u katastru) koji proizlazi iz javne isprave može biti samo indikativno, ali ne i odlučujuće dokazno sredstvo.

21. Nadalje, tijekom postupka nije dokazano da bi tužitelj i/ili njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja (svakako od 1974.) znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Navedeni zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i prednice tužitelja RĆ u spisu Z-5316/2023 u dijelu u kojem suglasno iskazuju da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetnu nekretninu, pa ni upisani zemljišnoknjižni vlasnici. Pritom nije zanemariva činjenica da su prednici tužitelja kontinuirano sezonski obrađivali predmetno zemljište te im niti jedne godine u proteklih (minimalno) 49 godina nitko isto nije osporio.

22. U postupku nije dokazano ni da bi tužitelj i/ili njegova pravna prednica RĆ u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a koji zaključak se izvodi iz izvedenih personalnih dokaza te navoda unesenih na zapisnik sa ročišta 17. svibnja 2024. u priklopljenom predmetu poslovni broj Z-5316/2023. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi prednicima tužitelja netko osporavao pravo na posjed. Štoviše, saslušani nikada nisu vidjeli tuženika ili njegove prednike na prijeporu, a zapravo ni ne znaju tko su oni. Kroz cijeli svoj životni vijek jedino su prednike tužitelja vidjeli na predmetnoj nekretnini, da ih koriste i obrađuju, i njih su držali kao njihove vlasnike. Prednici tužitelja su vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici, a tužitelj to čini i danas.

23. Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

24. S obzirom na utvrđenje suda da se tužitelj zajedno s prednicima nalaz i u poštenom posjedu predmetnih nekretnina još od 1974., to su do podnošenja konkretne tužbe protekli rokovi potrebni i za redovnu i za izvanrednu dosjelost i po OGZ, i po ZOVO i po ZVDSP, slijedom čega je sud ocijenio da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću te je odlučeno kao pod točkom I. u izreci presude.

25. U odnosu na troškove postupka tužitelju, sukladno činjenici uspjeha u sporu, pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa) i dostavljenog popisa troškova, a koji trošak se odnosi na:

- trošak sastava tužbe - u iznosu 200,00Eur (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife i Tbr. 54. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima 13. studenog 2025., 29. siječnja 2026. i 26. ožujka 2026. u iznosu 200,00Eur –svako, odnosno ukupno 600,00Eur (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. i Tbr. 54.Tarife),

koji trošak iznosi ukupno 800,00Eur što uvećano za 25%PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.000,00Eur.

26.1. Osnovan je i zahtjev za naknadu materijalnog troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu 26,55Eur – svaka, odnosno zajedno 53,10Eur, dok je u preostalom iznosu do potraživanog navedeni trošak neosnovan jer nije postavljen sukladno odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.; dalje: Tarifa). Naime, potraživani iznos pristojbe na presudu preko dosuđenog ne može ići na teret tuženika budući tužitelj nije iskoristio mogućnost koja mu je ostavljena odredbom čl. 7. st. 3. ZSP (plaćanje 50% iznosa pristojbe u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke). Ujedno, ukoliko tužitelj ipak iskoristi istu mogućnost, a sud mu dosudi potraživani trošak u iznosu 54,00Eur u trenutku kada još nisu bili u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu to bi sud tužitelju dosudio više no što mu pripada.

27. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.).

28. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 11. svibanj 2026.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

1 0

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dn-a:

1. Tužitelju, po punomoćniku

2. Tuženiku, po punomoćniku