Poslovni broj: Pr-17/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u parničnom postupku tužitelja BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, dana 11.svibnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 13.234,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.023,43 EUR bruto od 15.2.2019. godine,

- na iznos od 328,92 EUR bruto od 15.3.2019. godine,

- na iznos od 239,23 EUR bruto od 15.4.2019. godine,

- na iznos od 714,47 EUR bruto od 15.5.2019. godine,

- na iznos od 1.078,60 EUR bruto od 15.6.2019. godine,

- na iznos od 529,18 EUR bruto od 15.7.2019. godine,

- na iznos od 433,58 EUR bruto od 15.8.2019. godine,

- na iznos od 819,55 EUR bruto od 15.9.2019. godine,

- na iznos od 540,52 EUR bruto od 15.10.2019. godine,

- na iznos od 265,07 EUR bruto od 15.11.2019. godine,

- na iznos od 591,84 EUR bruto od 15.12.2019. godine,

- na iznos od 709,61 EUR bruto od 15.1.2020. godine,

- na iznos od 654,24 EUR bruto od 15.2.2020. godine,

- na iznos od 454,40 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

- na iznos od 737,19 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

- na iznos od 748,16 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

- na iznos od 634,27 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

- na iznos od 626,62 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

- na iznos od 303,81 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

- na iznos od 164,33 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

- na iznos od 204,30 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 58,04 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

- na iznos od 64,90 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

- na iznos od 595,63 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

- na iznos od 453,92 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

- na iznos od 112,69 EUR bruto od 15.3.2021. godine te

- na iznos od 148,15 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.400,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2019. do svibnja 2021. ostvarivao kod tuženika plaću i da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150% a da tijekom razdoblja od siječnja 2019. do prosinca 2021. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Također navodi i da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 1.veljače 2023. podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: ODO Dubrovnik) preporučenom poštom s povratnicom radi mirnog rješenja predmetnog spora i da je tuženik zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, dostavio svoje očitovanje na zahtjev radi mirnog rješenja spora kojim odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti a da iz obračunskih lista plaća za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji (narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme a da je člankom 41. navedenog Zakona propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a da je člankom 42. propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Navodi i da su suprotno navodima iz tužbe tužitelju uz osnovnu plaću obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i da osim toga, sukladno članku 56. stavku 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplać ivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno te da slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju poslovni broj Gž R-1015/2021-2 od 8.rujna 2021. i u rješenju posl.br. Gž R-1199/2021-3 od 15. veljače 2023. kojima su ukinute prvostupanjske presuda ovoga suda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu, navodi iz tužbe neosnovani. Nadalje navodi i da je u prethodno navedenom rješenju Županijskog suda u Splitu od 8.rujna 2021. kao razlog zbog kojeg je ukinuta prvostupanjska presuda između ostalog navedeno da se dio vremena provedeno na plovilu a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je definiran institut pasivnog dežurstva kao i u presudi Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021. kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku u pravno i činjeničnom identičnom predmetu te je odbijen zahtjev tužitelja. Također ističe i da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad a koji način rada se primjenjivao i u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

3. Podneskom od 13. lipnja 2023. punomoćnik tužitelja ističe da tuženik netočno navodi da bi tužitelju pravilno izvršio obračun uvećanja plaće za utuženo razdoblje i izvršio isplatu i da sam tuženik priznaje da je služba, pa time i rad tužitelja, organizirana na način da se isti upućuje na višednevne službe te da je tužitelj bio dužan raditi po nalozima iz radnih naloga, međutim, tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno, iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme (tako mu je i naloženo i tako je dužan raditi) iz kojeg razloga se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana, pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Ističe da tuženik priznaje da se tužitelj radi potrebe službe upućuje na more više dana, pa se iz toga zaključuje da je isti 24 sata na brodu i toliko u službi (notorna je činjenica da će tužitelj u slučaju potrebe intervencija tako i postupiti unutar 24 sata, a ne da će u slučaju incidenta oglušiti se o potrebe službe jer mu je "isteklo radno vrijeme" evidentirano u registru službenih poslova) kao i da ukoliko je tuženik omogućio tužitelju da koristi slobodne dane za ostvarene prekovremene sate, tada je trebao donijeti i rješenje o tome. Također navodi i da nije u pravu tuženik kada se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016. godine, jer ova odluka nipošto ne govori u prilog navodima tuženika i da u obrazloženju te odluke jasno stoji da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati i platiti tužitelju (kao prekovremeni rad), a ne da tuženik nije dužan ništa platiti kako on to ovdje tvrdi a da Vrhovni sud daje za pravo tužitelju i kaže da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršen rad nakon redovnog radnog vremena a uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ta naknada pripada tužitelju u visini naknade za prekovremeni rad. Navodi i da tuženik ignorira i ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 60. Zakona o radu koja definira radno vrijeme tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme i da ne postoje nikakve međukategorije odnosno da tuženik, iako priznaje da je tužitelj 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da tužitelj u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora i na taj način se stvara nekakva međukategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!). Ističe i da i sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu kao i da je tuženik zanemario i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati dok ga u ovakvom režimu rada očito tužitelj nije imao. Nadalje ističe tumačenja Zajedničke komisije: prvenstveno tumačenje broj 28/44 od 20. svibnja 2014. godine: "Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; ali i druge: (i) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće”; (ii) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)" što znači da tužena nije smjela tužitelju vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo a da Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor i budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud. Navodi i da takav stav potvrđuje i uputa koju je 12. listopada 2007. godine svim državnim odvjetništvima i županijskim sudovima uputilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, upravo s ciljem izbjegavanja neujednačenog postupanja i radi zauzimanja jedinstvene prakse u kojoj uputi jasno stoji da se dežurstvo na radnom mjestu (aktivno dežurstvo) nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, a da je pasivno dežurstvo pripravnost za rad izvan radnog vremena i izvan radnog mjesta. Također navodi i da ukoliko je tužitelj radio i njegov je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu i registru službenih poslova da tada njegovu plaću čini osnovna plaća uvećana za dodatke na osnovnu plaću te uvećanja određena odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora (rad subotom, noću, blagdanima itd.) i da se svi dodaci na plaću međusobno ne isključuju.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom i čitanjem isprava sadržanih u spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora (list 8-12 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 13-14 spisa), obračunske liste tužitelja za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2021. (list 119-151 spisa), radne naloge i izvješća o radu za 2019., 2020. i 2021. (list 268-949 spisa) te evidencije rada za razdoblje od siječnja 2019. do svibnja 2021. (list 152-267 spisa) i nalaza i mišljenja vještakinje Jelene Ćurlice (list 976-1008 spisa), te saslušanjem svjedoka AH (list 957-958 spisa), MH (list 958-959 spisa), VH (list 959 spisa), OH (list 959-960 spisa), ĆH (list 960-961 spisa) te tužitelja IH (list 962 spisa) i saslušanjem vještakinje Jelene Ćurlice (list 1028-1029 spisa).

4.1. Iz iskaza svjedoka AH proizlazi da je voditelj materijalno financijskih poslova i da u odnosu na unos podataka za obračun plaće postoji evidencijska lista za obračun plaće a u kojoj su evidentirani svi podaci potrebni za obračun plaće kao što su broj radnih sati, rad noću, rad subotom, nedjeljom i prekovremeni sati te da postoji referent za obračun plaće odnosno službenica koja u centralni sustav unosi sve te podatke iz evidencije za obračun plaće. Iskazao je i da su primijetili da postoji velik broj sati pasivnih dežurstava koji kad se zbroje s brojem aktivnih sati prelaze broj od 230 do 240 sati mjesečno što znatno odskače u odnosu na druge ustrojstvene jedinice , da oni ne provjeravaju podatke koji im se dostavljaju jer ne znaju koliko je netko proveo na brodu i što je radio na brodu već te podatke pregledava rukovoditelj ustrojs tvene jedinice, tj. načelnik postaje pomorske policije Dubrovnik. Također je iskazao i da su u jednom trenutku zbog velikog broja pasivnih dežurstava ukinute višednevne plovidbe a ovo što je ranije rekao odnosilo se na razdoblje kad su te višednevne plovidbe bile aktualne. Nadalje, da je nakon što su zaprimili prvu pravomoćnu presudu izvršio neki obračun s obzirom da su mogli očekivati jer imaju otprilike oko 30 pomorskih policajaca da će i ostali podnijeti tužbe koje će postati pravomoćne te smo ugrubo nap ravili izračun koliko bi to moglo biti o čemu su obavijestili ravnateljstvo policije koje je odmah reagiralo promijenivši organizaciju rada na način da su ukinute višednevne plovidbe.

4.2. Svjedok MH iskazao je da je djelatnik policijske uprave Dubrovačko- Neretvanske, da je od ožujka 2018. do svibnja 2022. bio voditelj službe za granicu i da su njegovi poslovi bili vezani za kvalitetu i zakonitost rada djelatnika u nadzoru državne granice dok nije sudjelovao u organizaciji samog rada kojeg je organizirala policijska postaja niti da je bio nadređeni tužitelju već da mu je nadređeni bio načelnik njegove policijske postaje. Iskazao je da se za nadzor državne granice na moru koriste službena plovila i tehnička sredstva poput radara i kamera, da postoji centar za nadzor u postaji dok je u Zadru centralni nadzor za cijeli Jadran kao i da su policijski djelatnici u svrhu nadzora bili upućivani na plovila, s tim da ako su išli sa plovilom tipa A upućivani su na višednevne plovidbe, a ako su išli sa manjim plovilo tipa B ili C onda bi bili jedan, rijeđe više dana a kada bi išli na višednevne plovidbe u pravilu se radilo od 3-4 dana. Naglasio je da je to bilo tako do svibnja 2021. kada je došao nalog da se rad organizira kroz jednodnevne plovidbe što znači da su djelatnici radili jednu smjenu a da kada su išli na te višednevne plovidbe nisu imali osiguran smještaj izvan plovila te su na plovilu bili smješteni. Na pitanje jesu li morali nadzirati granicu i nakon radnog vremena koje je bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme pojasnio je da se nadzor ne vrši samo plovilima već i tehničkim uređajima putem centra u postaji kao i centra u Pločama i Zadru te ukoliko bi iz centrale utvrdili da postoji potreba za neposrednim nadzorom oni bi kontaktirali djelatnike na najbližem plovilu radi intervenc ije a kontakt sa djelatnicima na plovilu bi ostvarili putem službenog mobitela ili službene veze i koliko mu je poznato nikada se nije dogodilo da se službenici na plovilu ne bi odazvali pozivu iz centrale. Što se tiče same evidencije rada i načina na koji je obračunat i isplaćen rad policijskih djelatnika tijekom višednevnih plovidbi nema neposrednih saznanja jer to nije predstavljalo polove iz okvira njegove nadležnosti dok je na pitanje tko čuva plovila dok je u višednevnim plovidba i tko o njemu skrbi odgovorio da na plovilu postoji posada, a to su ovi isti policijski službenici koji su upućeni na plovidbu, i to sa ulogom zapovjednika, strojara i mornara, da oni odgovaraju za sigurnost plovila a strojar je taj koji je prvi zadužen za praćenje ispravnosti plovila. Na pitanje što bi se dogodilo da posada nakon kraja radnog vremena koje bi bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme taj dan napusti plovilo iskazao je da se plovilo ne smije napustiti i da uvijek mora biti pod nadzorom ili da za isto mora biti osiguran vez sa video nadzorom jer su plovila znatnije vrijednosti pa plovilo tipa A koje je duljine 24 metra zasigurno vrijedi više milijuna kuna. Također je iskazao i da misli da je u dopisu kojim su ukinute višednevne plovidbe navedeno da je razlog za to upravo u tužbama policijskih službenika.

4.3. Nadalje, svjedok VH iskazao je da je u razdoblju od siječnja 2019. pa do svibnja 2021. radio na radnom mjestu mornara s ovdje tužiteljem koji je upravitelj stroja i da su zajedno kao članovi posade upućeni na plovidbe koje su trajale od 4 do 7, ponekad i 8 dana, da je njihovo radno vrijeme određeno od 8 do 16 sati, te od 8 do 20 sati, ali da su uvijek radne zadatke obavljali i prije i nakon radnog vremena. Nadalje je iskazao da od 8 sati brod mora biti spreman za isplovljavanje i da svakodnevno članovi posade moraju obaviti poslove potrebne kako bi brod bio spreman točno u 8 sati, da zapovjednik mora pripremiti brodske sustave, a tužitelj kao upravitelj stroja mora upaliti brod odnosno pripremiti motore dok je on kao mornar prije radnog vremena uvijek na ispomoći strojaru ili zapovjedniku broda, da svaki dan ima nekih zadataka koje mora obavljati radi pripreme broda kao i da se niz poslova obavlja po završetku radnog vremena pa tako ovdje tužitelj mora poći u strojarnicu, upaliti struju ako su vezani u porat gdje ima struje, spojiti struju, voditi brodske evidencije, strojarski dnevnik, po noći se buditi cca 2 puta jer mora kontrolirati napon u baterijama, rashladnu tekućinu u pomoćnim agregatima, a ako nisu spojeni na struju onda mora svaki agregat raditi po 6 h da budu ujednačeni sati. Također je iskazao da članovi posade i nakon radnog vremena moraju čistiti brod, pripremaju hranu i uvijek vode brigu o sigurnosti broda i otkad počne plovidba pa do kada plovidba završi ne mogu obavljati nikakve privatne stvari jer su cijelo vrijeme na brodu, ne mogu otići i cijelo vrijeme su u službenoj uniformi kao i da vremenski zasigurno nakon završetka radnog vremena obavljaju radne zadatke po dva do tri sata, a kroz cijeli dan i noć sluša ju službenu vezu i da preko pomorskog sustava i nakon radnog vremena nadziru plovila koja se nalaze u njihovom sektoru i da uvijek netko od članova posade prati informacije na ovom sustavu.

4.4. Svjedok JH iskazao je da je kao policijski službenik na radnom mjestu mornara u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. radio sa ovdje tužiteljem koji je strojar na brodu, da ih poslodavac radnim nalogom uputi na plovidbu koja traje nekad 5, a nekad 7 dana i da je u radnom nalogu navedeno njihovo radno vrijeme od 8 do 16, od 8 do 18 ili od 8 do 20 sati, ali svakodnevno svi članovi posade obavljaju radne zadatke i izvan radnog vremena a kako brod mora biti spreman za isplovljavanje u 8 sati, članovi posade ustaju ranije i vrše pripreme broda za isplovljavanje a koje je poslove potrebno obaviti pojedinog dana ovisi o stanju na brodu, da li je potrebno popraviti neki kvar, a zasigurno te poslove obavljaju minimalno 30 minuta pa ponekad do sat i 30 prije početka radnog vremena. Nadalje je iskazao da nakon završetka radnog vremena svi članovi posade i dalje obavljaju radne zadatke, strojar uvijek obavlja poslove u strojarnici, mornari čiste i peru brod, to su stvari koje se ne mogu obaviti za radnog vremena, a kada pojedini član posade završi sa svojim poslovima on pomaže ostalim članovima posade kako bi prije završili poslove koje oni obavljaju i za cijelog trajanja plovidbe moraju biti na brodu što znači da po završetku radnog vremena ne mogu otići s broda, a i cijelo vrijeme su u službenoj uniformi i nakon radnog vremena i po cijelu noć svi članovi posade vode računa o sigurnosti broda, moraju gledati kako je vrijeme, jer ovisno o plimi i oseci te vremenskim uvjetima moraju mijenjati bokobrane te popravljati vez broda, generator na brodu radi cijelo vrijeme, a dužnost strojara je brinuti se o njemu. Također je iskazao da uvijek slušaju službenu vezu, imaju i službeni mobitel na kojem uvijek netko mora biti dežuran jer u slučaju poziva moraju biti spremni isploviti i imaju radarske sustave koji prikazuju položaj i kretanje svih brodova na Jadranu pa članovi posade cjelodnevno moraju nadzirati taj sustav s tim da pod cjelodnevno ne misli da netko konstantno prati sustav, ali povremeno ga je potrebno provjeravati. Nadalje je iskazao da vremenski obavljanje radnih zadataka nakon završetka radnog vremena je u prosjeku dva sata, ovisno o poslovima koje obavljaju to traje od jedan do tri sata dnevno i da tužitelj kao strojar mora stalno kontrolirati pomoćni motor koji radi 24 sata dnevno i ako je nešto potrebno u svezi njega to može obaviti samo tužitelj, da u strojarnici ima puno uređaja koje tužitelj kontrolira tijekom dana i noći kako ne bi slučajno došlo do požara, provjerava ulje u strojevima i tijekom noći dva do tri puta vrši kontrolu pomoćnih strojeva koji rade cjelodnevno i članovi posade nikad nemaju neprekidan dnevni odmor u trajanju od 12 sati.

4.5. Iz iskaza svjedoka ĆH proizlazi da je do 10. svibnja 2019. bio policijski službenik u pomorskoj policiji za DNŽ i da je od tada pa nadalje načelnik postaje pomorske policije i da mu je poznato kako su u razdoblju od veljače 2017. do 2022. bili organizirani poslovi nadzora morske granice, da je u predmetnom razdoblju nadzor granice bio organiziran na način da su se djelatnici upućivali na višednevne plovidbe u trajanju do dva dana, tip C plovidba, ovisno o vrsti plovila s kojom bi išli, da su dobivali nalog u kojem bi aktivno radno vrijeme bilo određeno kao 8 ili do 12 sati dok bi ostalo vrijeme predstavljalo pasivno dežurstvo i ukoliko bi tijekom tog pasivnog dežurstva nastala potreba za intervencijom operativni šef smjene bi dao takav nalog za prekovremeni rad, što bi se evidentiralo i platilo kao takvo. Naglasio je da su se smjene na tipu plovila C određivale u trajanju do dva dana, tipu B do 3 dana a na tipu A do 7 dana sukladno pravilniku koje je donio ministar a ne samovoljno i da djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo tijekom višednevnih plovidbi izuzev ukoliko bi to učinili primjerice radi odlaska u trgovinu ili na kavu, no i to izvan redovnog radnog vremena uz odobrenje zapovjednika broda, dakle, nisu smjeli otići s broda i ostaviti ga bez nadzora niti nakon redovnog radnog vremena jer je posebnim pravilnikom propisana obaveza čuvanja službenog plovila isto kao što je određena i za službena vozila. Također je iskazao da su tijekom predmetnih plovidbi djelatnici pored policijskih poslova obavljali i pomorske poslove sukladno rješenju, morali su znati upravljati plovilom i imali su i obvezu paziti na ispravnost plovila i o tome izvijestiti ukoliko bi postojala potreba za popravkom plovila. Također je iskazao da su plovila veće vrijednosti i da se sukladno pravilniku mogu ostaviti samo na službenom vezu koji je pod video nadzorom ili u slučaju da video nadzor ne postoji, pod nadzorom policijskog službenika koji taj nadzor onda obavlja kao redovni posao, da nemaju svoje video nadzore no iste im ustupe lučke uprave. Na pitanje jesu li djelatnici nakon redovnog radnog vremena mogli odmarati iskazao je da su mogli pa bi tako mogli odmarati i od primjerice 20:00 sati do 08:00 sati idući dan ukoliko bi im to bilo navedeno kao vrijeme izvan redovnog radnog vremena kao i da nisu nakon redovnog radnog vremena imali učestale intervencije pa su sigurno mogli odmarati. Vezano za poslove nadzora državne granice iskazao je da je njihova obaveza bila tijekom redovnog radnog vremena nadzirati granicu i kontrolirati plovila na moru s tim da sukladno rješenjima drugih ministarstava provode policijske poslove odnosno inspekcijski nadzor po pomorskom zakoniku i po zakonu o morskom ribolovu. Također je iskazao da su djelatnici imali pravo na slobodne dane ukoliko bi im to pravo pripadalo po obračunu sati redovnog rada a kod višednevnih plovidbi to znači da su se za obračun prava na slobodne dane računali sati koji su u nalozima navedeni kao redovno radno vrijeme kao i da je u samom obračunu plaće sudjelovao na način da sam je ovjeravao obračun, što znači da je time potvrdio da su te dane radili u navedenom vremenu kao i da su njegovi pomoćnici takve obračune predali tajnici. Iskazao je i da su kod tih višednevnih plovidbi uz navedeno primali i terenski dodatak koji se obračunavao od trenutka kada su krenuli na višednevnu plovidbu do povratka kao i da su imali i plaćeni dodatak za pasivno dežurstvo. Iskazao je i da nalog za višednevne plovidbe izdaje načelnik kao i da evidenciju redovnih radnih sati unaprijed određuje taj nalog a eventualne prekovremene sate evidentira šef smjene. Također je iskazao i da na inicijativu pomorske postaje u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. nije bilo višednevnih plovidbi već je nadzor organiziran kroz jednodnevne plovidbe a od 01. travnja 2021. je po nalogu ravnateljstva nadzor granice organiziran isključivo kroz jednodnevne plovidbe na način da se posada koja je na jednodnevnoj plovidbi iskrcava sa plovila isti dan kad se vrati s plovidbe, odnosno kada joj završi smjena dok se posada sa višednevnim plovidbama iskrcava kada im je u nalogu navedeno s tim da je znalo bit određeno da se po povratku sa višednevnih plovidbi iskrcavaju idući dan po izlasku iz pasivnog dežurstva. Iskazao je i da je sada rad organiziran u smjenama tako da tijekom 24 sata uvijek postoje djelatnici koji poslove nadzora granice vrše kao aktivno radno vrijeme i da su obveze policijskih službenika tijekom aktivnog radnog vremena istovjetne i kada se ti poslovi obavljaju kroz jednodnevnu plovidbu kao i kada se obavljaju kroz višednevne plovidbe.

4.6. Tužitelj BH iskazao je da kao strojar na brodu prije početka radnog vremena koje počinje u 8 sati obavlja sigurno poslove sat vremena prije početka radnog vremena, da moram izvršiti pregled motora, pomoćnih motora i sve provjeriti i pripremiti kako bi brod bio spreman za isplovljavanje u 8 sati, da 20 do 30 minuta prije početka radnog vremena pali glavne motore kako bi postigli radnu temperaturu i da glavne zadatke obavlja i po završetku radnog vremena i to konkretno po povratku u luku radi veći pregled motora, provjerava ima li propuštanja tekućina ili ulja, vrši potrebne zamjene i ukoliko postoji nekakav kvar to otklanja što mu oduzme otprilike sat vremena, a nakon toga vrši zadnje čišćenje strojarnice, što mu vremenski oduzme otprilike sat i trideset, pa tako može reći da i nakon završetka radnog vremena obavlja radne zadatke još tri sata dnevno a kad radi neke veće popravke ili izmjene i drugi članovi posade mu znaju pomoći u tome i donesu mu nešto što mu treba. Zaključno se u cijelosti pridružio onome što su iskazali svjedoci.

4.7. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazala je da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od dana 10. veljače 2026. kojega je napravila sukladno nalogu suda a da se eventualne razlike koje su nastale u tom periodu odnose na obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora kao i na činjenicu da poslodavac nije obračunavao dodatak za rad u turnusu, dodatak za smjenski rad na koje je radnik imao pravo sukladno važećim pravnim aktima. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužitelja na koji je način izvršen obračun plaće tužitelja posebice u pogledu obračuna tzv. pasivnog dežurstva odgovorila je da sukladno nalogu suda tijekom višednevnih plovidbi dio pasivnog dežurstva se obračunava kao prekovremeni rad minimalno 8 sati, ukoliko nije bilo vanrednih intervencija je obračunavala kao pasivno dežurstvo jer se to odredilo kao dnevni odmor dok je na daljnje pitanje da li je za iti jedan sat prekovremenog rada ujedno obračunata naknada za pasivno dežurstvo izjav ila da nije.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca, kao i da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

6.1. U postupku je sporno da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao aktivno radno vrijeme budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena pa da mu iz tog razloga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u aktivnom radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada.

7. Člankom 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZOR) propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

7.1. Nadalje, odredbom čl. 61. ZOR propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

7.2. Odredbom članka 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac radniku u radnom odnosu dužan za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1. ZOR određeno da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.3. Odredbom članka 94. ZOR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.4. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

8. Odredbom čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru dok je člankom 42. Zakona o policiji propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

9. Nadalje, sukladno članku 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i članku 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 9. ZOR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

9.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU/17 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Nadalje, člankom 38. st. 4. KU/17 pasivno dežurstvo je definirano kao pripravnost za rad, dok je člankom 51. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

9.4. Člankom 50. st. 1. KU/17 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

10. Odredba članka 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica iz kojeg nalaza i mišljenja vještakinje od 10.veljače 2026. proizlazi da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.01.2019. do 31.5.2021. u ukupnom bruto iznosu od 13.234,65 EUR.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je rad tužitelja bio organiziran kao višednevna plovidba u trajanju od nekoliko dana, da ih je poslodavac u predmetnom razdoblju upućivao na višednevne plovidbe, koje su u pravilu bile 4 do 7 dana, radnim nalogom u kojem su navedeni članovi posade, vrijeme kad počinje i završava plovidba i koje je označeno kao aktivno radno vrijeme primjerice od 08-16, 08-18 ili 08-20 sati i izvan toga su u pasivnom dežurstvu i da za cjelokupnog trajanja plovidbe ne mogu napustiti plovilo i cijelo vrijeme moraju biti u službenoj uniformi, da od 8 sati brod mora biti spreman za isplovljavanje i da svakodnevno članovi posade moraju obaviti poslove potrebne kako bi brod bio spreman točno u 8 sati, da zapovjednik mora pripremiti brodske sustave, a tužitelj kao upravitelj stroja mora upaliti brod odnosno pripremiti motore dok je on kao mornar prije radnog vremena uvijek na ispomoći strojaru ili zapovjedniku broda, da svaki dan ima nekih zadataka koje mora obavljati radi pripreme broda kao i da se niz poslova obavlja po završetku radnog vremena pa tako da tužitelj mora poći u strojarnicu, upaliti struju ako su vezani u porat gdje ima struje, spojiti struju, voditi brodske evidencije, strojarski dnevnik, po noći se buditi cca 2 puta jer mora kontrolirati napon u baterijama, rashladnu tekućinu u pomoćnim agregatima, a ako nisu spojeni na struju onda mora svaki agregat raditi po 6 h da budu ujednačeni sati , da članovi posade i nakon radnog vremena moraju čistiti brod, pripremaju hranu i uvijek vode brigu o sigurnosti broda i otkad počne plovidba pa do kada plovidba završi ne mogu obavljati nikakve privatne stvari, da moraju gledati kako je vrijeme, jer ovisno o plimi i oseci te vremenskim uvjetima moraju mijenjati bokobrane te popravljati vez broda, da generator na brodu radi cijelo vrijeme, a dužnost strojara je brinuti se o njemu, da uvijek slušaju službenu vezu, da imaju i službeni mobitel na kojem uvijek netko mora biti dežuran jer u slučaju poziva moraju biti spremni isploviti i imaju radarske sustave koji prikazuju položaj i kretanje svih brodova na Jadranu pa članovi posade cjelodnevno moraju nadzirati taj sustav na način da ga je povremeno potrebno provjeravati kao i da nikad nemaju neprekidan dnevni odmor u trajanju od 12 sati. Dakle, radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac i da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru i da je službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću , rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način, da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati dok je pasivno dežurstvo definirano kao pripravnost za rad i da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom kao i da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

13. Slijedom svega navedenoga proizlazi da je redovno radno vrijeme bilo određeno radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, a što je iznosilo 8 a nekada i 12 sati dnevno dok je terenski dodatak naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i koja ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i koja nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad u kojem je tužitelj obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena, vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca a koje poslove poslodavac nije evidentirao stoga broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o navedenim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o objektivnim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan stoga naknada za pasivno dežurstvo pretpostavlja razdoblje u kojem je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca, a koje razdoblje u ovim okolnostima predstavlja razdoblje koje je uzeto kao razdoblje odmora u trajanju od 8 sati dnevno kao razdoblje u kojem tužitelj nije obavljao redovni ni prekovremeni rad, ali je imao obvezu odazvati se pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, sukladno čl. 223. ZPP-a a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom .

14. Nadalje, slijedom svega navedenoga vještakinja je izračunala uvećanje plaće po osnovi prekovremenih sati rada, na način da za svaki dan, sukladno nespornoj evidenciji redovnog radnog vremena, prekovremeni rad izračunala kao razliku sati koja ostane nakon što se oduzme broj sati redovnog rada i odmor u trajanju od 8 sati dnevno, uz umanjenje ove razlike za dane kada je i sam poslodavac evidentirao prekovremeni rad u tom danu, dakle, prekovremeni rad je obračunala kao rad koji prelazio mjesečnu satnicu a razlog toga je specifična organizacija radnog vremena i nemogućnost određivanja prekovremenih sati po danu ili tjednu stoga da bi se prekovremeni rad mogao odrediti kao takav, izradila je evidenciju radnog vremena (SP3 evidenciju mjesečnih sati rada) za cjelokupno radno vrijeme uzimajući u obzir dnevni odmor u trajanju od minimalno 8 sati koji je vrednovan kao pasivno dežurstvo te je na temelju tako izrađene SP3 evidencije u tablicama od 1 do 29 obračunata ukupna bruto plaća iskazana gdje je vidljiva razlika između iznosa bruto plaće koje je isplatio poslodavac i obračuna bruto plaće po nalogu suda. Dakle, vještakinja naknadu za tzv pasivno dežurstvo nije obračunala za niti jedan sat redovnog i prekovremenog rada tužitelja već je isključivo dnevni odmor kako je to navedeno na stranici 3 nalaza i mišljenja vrednovan kao pasivno dežurstvo jer je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca.

15. U odnosu na prigovor tuženice u dijelu koji se odnosi na obračun za razdoblje od 13.srpnja 2020. do 21.listopada 2020. te od 1.travnja 2021. isti je neosnovan jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu.

16. Dakle, slijedom svega navedenoga, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja, a tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje te obzirom da tužitelju pripada utuženi iznos, odlučeno je kao u točki I. izreke.

17. Zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR - a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

18. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 200,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav tužbe 200,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav podneska od 13.lipnja 2023. i 13.veljače 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 13.studenog 2023., 16.siječnja 2025. i 2. travnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT-a) te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9. t. 2. i 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR (tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 1.875,00 EUR te uplaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 525,00 EUR što ukupno iznosi 2.400,00 EUR (točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 11.svibnja 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- ODO GUO