Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-479/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika 1. BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojih zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P- 492/2025 od 9. ožujka 2026., 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-492/2025 od 9. ožujka 2026.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 129,81 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 eur, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, propisane člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. u vezi s člankom 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi u bitnome ukazuje da su uz tužbu dostavljeni analitička knjigovodstvena kartica i izvod iz poslovnih knjiga koji predstavljaju pravno valjane i vjerodostojne dokaze o postojanju tužiteljevog potraživanja.

2.1. Stoga predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda te predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 129,81 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelih neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju prema tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom tužitelja od 23. veljače 2026.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tuženici suvlasnici svaki u 4/96 dijela nekretnina oznaka k. č. [katastarska čestica] u naravi vinograd od 72 m2, k. č. [katastarska čestica] u naravi oranica od 1262 m2, k. č. [katastarska čestica] u naravi dvorište od 65 m2 i k. č. [katastarska čestica] u naravi dvorište od 3644 m2, pašnjak od 2960 m2, kuća i dv. od 504 m2 i npl.nepozn. od 180 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,

- da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potraživao iznos od 210,61 eur, dok je podneskom od 23. veljače 2026., djelomično prihvaćajući prigovor zastare tuženika, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 129,81 eur,

- da je tužitelj uz tužbu dostavio dva računa, i to račun br. 2200336960- 240820-2 za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 31. kolovoza 2024. na iznos od 67,26 eur i račun br. 2200336960-250220-9 za razdoblje od 1. rujna 2024. do 28. veljače 2025. u iznosu od 132,15 eur, dok je za razdoblje od 15. listopada 2024. do 15. svibnja 2025. dostavio knjigovodstvenu karticu na iznos od 210,61 eur te je dostavio i preslike uplatnica za razdoblje od rujna 2024. do kolovoza 2025., sve na ime pravnog prednika tuženika, sada pok. PC iz [adresa],

- da tužitelj nije dostavio račune koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga - specifikacija računa - utuženje, a koji se odnose na utuženu tražbinu u iznosu od 129,81 eur, i to: račun br. 012200336960-241204-8 od 15. prosinca 2024. s rokom dospijeća 7. siječnja 2025. u iznosu od 25,82 eur, račun br. 012200336960-250105-9 od 15. siječnja 2025. s rokom dospijeća 5. veljače 2025. u iznosu od 25,53 eur, račun br. 012200336960-250301-9 od 15. ožujka 2025. s rokom dospijeća 5. travnja 2025. u iznosu od 27,99 eur, račun br. 012200336960-250402-3 od 15. travnja 2025. s rokom dospijeća 5. svibnja 2025. u iznosu od 25,31 eur i račun br. 012200336960 - 250503-8 od 15. svibnja 2025. s rokom dospijeća 5. lipnja 2025. u iznosu od 25,16 eur.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije sukladno odredbi članka 461.a stavak 2. ZPP-a dostavio Ugovor o opskrbi električnom energijom sa sada pok. PC, odnosno drugi ugovor koji bi se odnosio na obveznopravni odnos između tužitelja i PC, odnosno da nije dokazao pravnu osnovu potraživanja, te da nije dostavio račune za utuženi iznos tražbine, slijedom čega se ne može utvrditi na koji je način tužitelj obračunao utuženu tražbinu i strukturu utužene tražbine, dok iz izvoda iz poslovnih knjiga to nije razvidno.

8. Kako prema stajalištu suda prvog stupnja tužitelj nije dokazao pravnu osnovu i visinu svog tužbenog zahtjeva, pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

9. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja donosi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP- a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

10. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP -a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj neosnovano ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

13. Naime, prema odredbi članka 461.a stavka 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

14. Na temelju provedenih dokaza koje je predložio tužitelj, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja budući da iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga nije moguće utvrditi na koji je način tužitelj obračunao utuženu tražbinu. Navedena isprava nema pretpostavljenu dokaznu snagu jer se radi o jednostranoj privatnoj ispravi tužitelja koja sama po sebi nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, osobito s obzirom na to da su tuženici osporili i osnov i visinu potraživanja. Također, uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj nije dostavio pojedinačne račune navedene u predmetnom izvodu iz poslovnih knjiga koji bi omogućili provjeru obračuna potrošnje električne energije za predmetno kućanstvo, proizlazi da tužitelj nije dokazao stvarnu potrošnju električne energije, a time niti osnovanost svoga potraživanja na način da je nedvojbeno dokazao da se novčani iznosi koje navodi u poslovnim knjigama temelje na točnom očitanju utrošene električne energije.

15. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uvažavajući odredbe članka 461.a stavka 2. ZPP-a, članka 219. stavka 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a, dok je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

16. Stoga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak