Poslovni broj: Pn-930/2025-87

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 25. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.087,62 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 6.487,97 eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 12.342,07 eur sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.465,81 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da se tužitelj nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava temeljem presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. K-25/04 od 21. rujna 2004., da tužitelj kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava RH, Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe, da je smješten u sobu veličine 9 m2 zajedno sa još tri zatvorenika u kojoj se nalazi i sanitarni čvor veličine 3 m2 bez adekvatne ventilacije, iz čega proizlazi da je raspoloživi prostor po osobi znatno ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima, da u sobi nema dovoljno zraka ni svjetla, da je odjel na kojem boravi neuredan i prljav, da nema dovoljno prostora za normalno kretanje, da mogućnost boravka na otvorenom u trajanju od 2 sata dnevno nije dostatna, da je sanitarni čvor bez potrebne ventilacije i izvedbe koja ne omogućava privatnost, da su nedostatna sredstava za održavanje higijene, da uvjeti života ne udovoljavaju zdravstvenim standardima, da je kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite na najmanjoj razini, koja se nikada nije ispravno provodila, da mu je potrebna posebna medicinska skrb, da su ga često stavljali u tzv. izolaciju i nisu ništa poduzeli ni nakon što je sam sebi nanosio ozljede, da boluje od kroničnog bronhitisa od kojeg je obolio za vrijeme boravka u zatvoru, da se žalio Hrvatskoj liječničkoj komori, da hrana ne udovoljava prehrambenim i zdravstvenim standardima, da nije imao mogućnost raditi, baviti sportskim aktivnostima, družiti se, imati pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu, da su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni te da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički ili duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo, po svakom danu provedenom u navedenim uvjetima potražuje 50,00 kn, te od tuženika na ime naknade štete potražuje iznos od 62.100,00

kn.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos 62.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva ODO u Zagrebu 24. srpnja 2012. pa do isplate, te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Podneskom predanim na ročištu 10. lipnja 2015. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos 191.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 24. srpnja 2012. pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Na ročištu održanom 17. prosinca 2025. tužitelj je naveo da potražuje iznos od 25.429,69 eur/191.600,00 kn, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i činjenične navode tužbe, ističe prigovor zastare potraživanja naknade štete za svako razdoblje koje prethodi 24. srpnja 2009., da tijekom izvršavanja kazne zatvora tužitelju nisu povrijeđena prava osobnosti obzirom je istom osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima, da su u Kaznionici u Lepoglavi bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnost održavanja osobne higijene tužitelja, opremljenost zatvora u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora odnosno kaznu zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima, pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite tužitelju, da prilikom izvršenja kazne zatvora prema tužitelju nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose u manjem dijelu na manjak kvadrature i prostranost ćelije, s obzirom da treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora, da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava osobnosti na koje tužitelj upire i to one koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, imajući u vidu i da se odlukama Europskog suda za ljudska prava rješavalo povodom zahtjeva pojedinih osoba zbog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja protivno čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a vezano uz uvjete smještaja u Kaznenom zavodu Lepoglava, Kaznionici Požega i Zatvorskoj bolnici.

6. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, te svjedoka BT, ČT, RT, OT, ĆT i KT. Nadalje, sud je izvršio uvid u Izvješće pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010. i 2011. nalazeće na CD-u na listu 11 spisa, presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. K-25/04-93 od 18. listopada 2004., presliku dopisa Hrvatske liječničke komore od 28. travnja 2011., presliku dopisa na listu 15, presliku dopisa Županijskog suda u Varaždinu, Centar za izvršavanje kazne zatvora broj: Ik.I.250/08-4 od 2. lipnja 2008., presliku medicinske dokumentacije tužitelja na listovima 17-20, 39i-39nj spisa, presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Centar za izvršavanje kazne zatvora broj: Ik.I.39/12-4 od 7. veljače 2012., presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. br. IK.I.39/12-8 8 Kž I-42/12-3 od 15. veljače 2012., presliku Zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. srpnja 2012., presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko upravni odjel broj N- DO-543/12 od 5. studenog 2012., presliku kaznene prijave na listovima 39A-39F, presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KR-DO-148/13-14 od 18. lipnja 2013., presliku novinskog teksta na listu 39h, presliku Očitovanja Kaznionice u Lepoglavi od 23. studenog 2013. s prilozima, osobnik tužitelja u koverti na listu 48, preslike podataka na listovima 54 i 55 spisa, presliku Izvješća Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014., uvid u presliku ovosudnog Zapisnika posl. br. Pn-4253/12 od 28. veljače 2013. o obavljenom očevidu u Kaznionici u Lepoglavi, te uvid u podatke Kaznionice u Lepoglavi (str. 933- 935 spisa).

8. Pri tome je potrebno istaknuti da su se stranke na ovosudnom Zapisniku od 10. lipnja 2015. suglasile da se u okviru dokaznog postupka u ovom predmetu koristi ovosudni Zapisnik posl. br. Pn-4253/12 od 28. veljače 2013. o obavljenom očevidu u Kaznionici u Lepoglavi.

9. Sud u dokaznom postupku nije koristio Nalaz i Mišljenje građevinskog vještaka Mladena Ž, obzirom da se radi o vještačenju koje nije provedeno za potrebe ovog postupka, a tuženik se nije suglasio s korištenjem istog u ovom postupku.

10. Tužitelj IT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da se u Kaznionici u Lepoglavi nalazi od studenog 2004. na izdržavanju kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Županijskog suda u Osijeku, a kojom presudom mu je izrečena i mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, te je tjedan dana boravio u Zatvorskoj bolnici. Obzirom da se požalio jer u sobi nije imao pitku vodu i WC, vraćen je u Kaznionicu u Lepoglavu, gdje mu je određeno ambulantno psihijatrijsko liječenje. U Kaznionici u Lepoglavi bio je smješten u sobu u kojoj ih je bilo 12 i tri puta je između njega i jednog zatvorenika došlo do tuče. Nakon druge tuče tražio je da ga se smjesti u prostoriju odvojenu od zatvorenika s kojim je imao fizičkih sukoba, no isto mu nije odobreno tako da je i dalje ostao u toj sobi, a nakon što je između njih i treći puta došlo do tuče, smješten je u izolaciju. Radi se o tome da je bio smješten na odjel s pojačanim nadzorom. U sobi ih je bilo dvoje ili troje, a imali su pravo šetnje u trajanju od 2 sata. Dodao je da je prvih šest mjeseci u Kaznionici radio. U izolaciji je bio 4-5 mjeseci. Zatim je bio smješten na odjel 3B tzv. kavez, na kojem se ne radi, a nakon toga je prebacivan na odjel na kojem se radi, zatim u samicu i izolaciju. U samici je bio zbog sukoba s drugim zatvorenicima. 2007. je radio u praonici rublja i smjestili su ga u sobu veličine oko 9,00 m2, a bilo ih je ukupno četvorica u sobi. Smatra da je površina te sobe premala, a da je površina od 9,00 m2 odgovarajuća za smještaj dvije, a ne četiri osobe te je tražio da mu se da adekvatan smještaj. Rečeno mu je da ne može dobiti sobu u kojoj bi ih bilo samo dvoje. Zatim su ga htjeli staviti u samicu, što doktor nije dao te su ga smjestili na odjel pojačanog nadzora soba broj 4 gdje je bio sam. Misli da je ta soba bila površine od 9-10 m2. Tu je bio oko mjesec dana, a zatim je prebačen u sobu broj 2 u kojoj je bio s još jednim zatvorenikom. Tu mu je bilo dobro dok nisu stavili i trećeg zatvorenika. Nadalje, tužitelj je iskazao da je jedno vrijeme bio smješten s jednim zatvorenikom na odjelu pojačanog nadzora u sobu veličine oko 5 m, a zbog toga što su ga pravosudni policajci isprovocirali, nožem si je odsjekao mali prst na lijevoj ruci. Iskazao je da u toj prostoriji zbog rešetaka na prozoru i mrežice nije imao dovoljno zraka niti svjetla. Pravosudni policajci su stalno govorili da ne smije činiti ovo, da ne smije činiti ono, imao je stegovne postupke kao zatvorenik i izricane su mu različite sankcije. Članovi njegove obitelji pisali su pritužbe upravi zatvora zbog toga što je od strane pravosudne policije psihički maltretiran. Više se zbog proteka vremena točno ne sjeća, ali od 2005. do 2006. bio je smješten na neradnom odjelu u sobi 2 B i bilo ih je četvorica u sobi, žalio se što ih je bilo puno u sobi i drugi ljudi su u sobu stalno dolazili tako da nije imao svoj mir, zbog čega je tražio da nadzornik osiguranja dođe jer mu je načelnik osiguranja obećao da će ga prebaciti u drugu sobu. Pravosudni policajac mu je rekao da nadzornik osiguranja nema vremena i da pije kavu i čita novine na što si je ozlijedio drugi prst na lijevoj ruci i komad prsta je pojeo. Tek oko 17,00 sati toga popodneva je odvezen u bolnicu Varaždin, a prije nije otišao jer je imao prepirku s drugim pravosudnim policajcem - nadzornikom koji mu je rekao da ne može ići u papučama, što ga je razljutilo. Tužitelj je iskazao da se sada nalazi na Odjelu 3 E i to od 29.12.2012. u sobi površine 9 m2, a ukupno ih ima četvorica. Radi u bačvariji. U toj sobi se nalaze dva kreveta na kat, četiri ormara, stol i dvije stolice. U okviru te prostorije se nalazi i WC sa školjkom i umivaonik za ruke. Kada jedna osoba stoji u prostoriji ostale osobe moraju ležati na krevetu ili izaći van iz sobe. Osim toga u sobi se nalaze zatvorenici s različitim izrečenim zatvorskim kaznama. Smatra da uvjeti u zatvori nisu u skladu sa Zakonom o izvršenju kazne zatvora odnosno nisu u skladu sa ljudskim dostojanstvom i nisu im osigurani svi potrebni zdravstveni uvjeti. Nadalje, tužitelj je iskazao da je jedno vrijeme bio smješten na Odjelu 1 E, a radi se o odjelu na kojem su najgori higijenski uvjeti. Čisti se s gornjih odjela, tako da prašina pada na donje odjele. Nadalje, oko tri do četiri mjeseca bio je na Odjelu 1 E. Prethodno je morao potpisati da ide dobrovoljno u tu sobu, a radi se o sobi koja je puna vlage jer je odmah do kupaonice. Izjavu je potpisao jer u protivnom ne bi dobio mjesto da radi u praonici rublja. Nadalje, tužitelj je iskazao da nema niti mogućnost biti dovoljno vremena na svježem zraku, a to stoga što radi od 7,00 do 14,30 sati, ali dok dođe do kuhinje bude već oko 15,10 sati, tako da nakon ručka ide na kupanje i ne može ići van, a vrata su zaključana do 16,15 sati, tako da na zraku bude samo od 16,15 pa do 17,00 sati. Problem je bio i sa sanitarnim čvorom kada je bio u sobi gdje ih je bilo 12, a to zbog toga što je među njima bilo i neurednih ljudi i teško je bilo doći na red. Sada kada ih je četvorica u sobi pokušavaju se nekako dogovoriti i prilagoditi situaciji. Nadalje, tužitelj je iskazao da je neodgovarajuća i zdravstvena skrb, a kao primjer navodi da je 27.8. bio kod dermatologa koji mu je propisao jednu kremu, a koju mu zatvorski liječnik nije dao i situacija mu se pogoršala s osipom. Sada ima rane na nozi i na bolovanju je. Žalio se i Hrvatskoj liječničkoj komori i to na liječnika. Jednom prilikom je imao operaciju na mokraćnom kanalu, a koja je obavljena pod lokalnom anestezijom. Liječnik koji ga je operirao je rekao da treba biti u sterilnim uvjetima sljedeća dva dana, međutim vraćen je na Odjel 3B u sobu s ostalim zatvorenicima i došlo je do infekcije. Zbog toga se žalio na zatvorskog liječnika, ali nikada nije dobio odgovor. Kroz sve to vrijeme koje se nalazi u zatvoru nikada nije vidio da bi u zatvor došao sudac izvršenja, koji bi po zakonu trebao obići zatvorenike kako bi se uvjerio i utvrdio u kojim uvjetima isti borave. Također nije niti čuo da je isti bio u kaznionici. U zatvoru nemaju osiguranog niti psihologa niti psihijatra koji s njima radi, a posebno misli na zatvorenike koji se na duže vrijeme nalaze u zatvoru. Predviđeno je da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora do 2032. Nadalje, tužitelj je iskazao da niti djelatnici uprave zatvora ne obavljanju svoj posao kako treba. O problemima u zatvoru pisao je različitim ustanovama i institucijama. Dok se nalazio u bolnici u Sv. Šimunskoj uvjeti su bili takvi da je zajedno s ostalim zatvorenicima bio zaključan u sobi zbog duge kazne koja im je izrečena i zbog toga što su i ranije činili kaznena djela. U toj sobi nisu imali vodu niti sanitarni čvor. Morali su pozvoniti kada bi htjeli ići u WC. Jedno vrijeme na WC-u nisu bila niti vrata. Sanitarni čvor je bio prljav, a radi se o tzv. čučavcu. Pločice su bile isprljane fekalijama. Nadalje, iskazao je da u Kaznionicu jednom mjesečno dolazi psihijatar i tom prilikom se obavlja ambulantno liječenje odnosno zatvorenik koji ima problema obraća se psihijatru a za to vrijeme referent tj. voditelj tretmana iz Sv. Šimunske bolnice obavlja grupni razgovor sa zatvorenicima koji mu iznose svoje probleme. Međutim, jedno vrijeme i to 6 mjeseci niti psihijatar niti voditelj tretmana nije dolazio u kaznionicu, a to je bilo za vrijeme dok je njemu (tužitelju) bila određena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja. Kroz tih 6 mjeseci bio je samo jednom kod drugog psihijatra, koji mu je rekao da mu ne može određivati terapiju obzirom da mu je izrečena mjera liječenja, te da treba ići kod psihijatra koji dolazi u kaznionicu. U međuvremenu mjera liječenja mu je završila tako da se zapravo i nije psihijatrijski liječio odnosno liječio se samo tri mjeseca u Sv. Šimunskoj. Nadalje, iskazao je da mu je trajanje posjeta skraćivano. Jednom prilikom su njegov paket dali drugom osuđeniku, a on ga je predao trećem i tek on mu je predao paket. U zatvoru je završio informatički tečaj te dalje nije mogao nastaviti jer nije imao novca. Nadalje, iskazao je da na 54 zatvorenika ima 4 tuša. Od higijenskog pribora jednom mjesečno dobiju 5 šampona u malim vrećicama i 4 WC papira u listićima te 5 britvica. Tople vode nekad ima, a nekad nema. Problem je i sa pritiskom i sa samom toplom vodom. Preko zime se često rade radovi na kotlu. Često se kupa s hladnom vodom. Smatra da se niti odjeća redovito ne pere, tako da nose robu koji su već nosili drugi zatvorenici. Naime, svatko od njih ima svoju robu, ali kada dođe posjeta tada se u tzv. karanteni oblači druga roba. Prije oko mjesec dana je to ukinuto tako da idu u svojoj robi. Nadalje, iskazao je da se nepravilno postupalo i sa plaćanjem naknade onim zatvorenicima koji su išli na informatički tečaj jer su neki zatvorenici tu naknadu dobivali dok drugi nisu a i vrijeme održavanja tečaja je bilo takvo da je zatvorenik odmah poslije posla morao ići na tečaj, što je bilo dva puta tjedno, kada nije imao slobodnog vremena. Osim toga, ne poštuju se niti pravila o podjeli sportske opreme zbog čega je pisao pritužbu. Dodao je da u kuhinji rade ljudi koji ne drže dovoljno do higijene. U kuhinji ima žohara.

11. Svjedok ET, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je od 1991. zaposlen u Kaznionici u Lepoglavi na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika u Odjelu tretmana. Na tom radnom mjestu radi s određenom tretmanskom skupinom. Posao mu se sastoji u tome da vrši kontrolu pošiljki zatvorenika, osim onih kojih su izuzeti od te kontrole. Nadalje, obavlja razgovore sa zatvorenicima vezano za njihove zahtjeve, molbe i sl., za njih obavlja kontakte s njihovim obiteljima, državnom ustanovama i dr. Nadalje, iskazao je da za pojedinog zatvorenika sudjeluje u izradi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, obavlja poslove vezano za uvjetni otpust, premještaj zatvorenika i dr. U odnosu na tužitelja, iskazao je da mu se isti nikada nije ni na što prituživao, a osim toga on nije niti bio u njegovoj tretmanskoj skupini.

12. Svjedok VT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je zaposlen u Kaznionici u Turopolju, na radnom mjestu voditelja odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, a koji posao obavlja 24 godine. U Kaznionici u Lepoglavi je od svibnja 2008. pa do svibnja 2014. bio na ispomoći te je tri do četiri puta tjedno odlazio u Kaznionicu u Lepoglavi gdje je pružao zdravstvenu zaštitu i obavljao posao koordinatora Odjela zdravstvene zaštite, pa iz tog razloga poznaje pacijenta IT odnosno zatvorenika iz te Kaznionice. Poznato mu je da je tužitelju, uz kaznu zatvora, izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja. Tužitelj je smješten u Kaznionicu u Lepoglavi 30.11.2004., zatim je bio u Zatvoru u Zagrebu, da bi potom bio vraćen u Kaznionicu u Lepoglavi, zatim je provodio mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja u Zatvorskoj bolnici na Odjelu forenzičke psihijatrije od 11.5.2011. do 15.7.2011., a od 15.7.2011. se kontinuirano nalazi u Kaznionici u Lepoglavi. Tužitelju je dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalni. Radi se o dubokom i trajnom antisocijalnom poremećaju. Uz to je dijagnosticiran i sindrom ovisnosti jer je konzumirao alkohol, opijate, a osim opijata prema anamnestičnim podacima koje je sam dao probao je i ostale droge. Uglavnom se radi o ovisnosti o alkoholu i opijatima. Po dolasku u Kaznionicu nastavio je ambulantni psihijatrijski tretman koji je već započeo u Zatvoru u Zagrebu 2004. Uz terapiju psihoaktivnim lijekovima po preporuci psihijatra, zadnjih godina je bio i na substitucijskoj terapiji Buprenorfinom (zamjena za opijate). Od odlaska u Kaznionicu pa do sada ukupno je u pet navrata hospitaliziran na Odjelu psihijatrije u zatvorskoj bolnici uključujući i ranije navedenu hospitalizaciju na Odjelu forenzičke psihijatrije. Svjedok je iskazao da je prebrojio u zdravstvenom kartonu da je od 1.1.2009. pa nadalje tužitelj bio kod psihijatra točno 50 puta. Mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja provodio je i hospitalno i ambulanto kroz posjete i kontrolne preglede kaznioničkog psihijatra. Svjedok je iskazao da se nikada nije dogodilo da za Kaznionicu ne bi radili psihijatri, dva psihijatra su radila temeljem ugovora o djelu, a jedan je dolazio iz Zatvorske bolnice iz Zagreba upravo zbog pacijenata kojima je izrečena mjera po čl. 75. KZ-a. Iskazao je da su netočne tvrdnje tužitelja da nije psihijatrijski liječen, obzirom da to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije. U medicinskoj dokumentaciji, zdravstvenom i psihijatrijskom kartonu tužitelja je evidentirana svaka posjeta psihijatru i isto se lako može provjeriti. Tužitelj je od početka 2011. pa do druge operacije 2012. imao tegobe, a radilo se o suženju vanjskog ušća uretre. Ukupno je 8 puta ambulantno urološki pregledan, a zbog toga je u dva navrata i hospitaliziran i operiran u bolnici u Varaždinu na urologiji 8.3.2011., a drugi puta zbog iste bolesti 9.8.2012. u Zagrebu u KB Sestre milosrdnice. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je nakon operacije zbog toga što je vraćen u sobu s ostalim zatvorenicima dobio infekciju, svjedok je iskazao da smještaj u sterilnim uvjetima nije bio preporučen niti je bio potreban, a niti se u praksi provodi. Na upit svjedoku da odgovori tko ga je upoznao sa tužbom, svjedok je odgovorio da kada god dobije poziv kao svjedok, a svjedočio je već puno puta, uvijek se obrati Upravnom odjelu Kaznionice u Lepoglavi kako bi dobio medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na konkretnog zatvorenika, a istom prilikom dobije i tužbu. Iz Kaznionice dobije presliku medicinske dokumentacije. Ne radi u Kaznionici u Lepoglavi, ali je zaposlen u Upravi za zatvorski sustav RH. Na upit na koji način je izvršavana mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u odnosu na tužitelja, svjedok je odgovorio da se izvršavala na odjelu zdravstvene zaštite u zatvorskoj bolnici, a drugi dio koji se ne odvija na odjelu zdravstvene zaštite i to je grupna psihoterapija pacijenata kojima je izrečena ta mjera. Provodi je psihijatar koji dolazi jednom u dva tjedna iz Zatvorske bolnice iz Zagreb. Iskazao je da je uvijek u Kaznionici bilo oko 20-ak zatvorenika kojima je izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Osim zatvorenika sa izrečenom mjerom, obično su ovisnici trebali psihijatrijsku zaštitu, pacijenti sa sličnim tegobama kao tužitelj, odnosno otprilike je u tretmanu psihijatra bilo oko 100-tinjak zatvorenika. Nadalje, iskazao je da ne zna u kojem trajanju je tužitelju izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Poznato mu je da je tužitelj povremeno bio stegovno tretiran i da je bio povremeno u izolaciji. Na upit da li mu je poznato da je tužitelj imao amputaciju prsta, svjedok je odgovorio da je naknadno čuo da je isti odgrizao komad tkiva na prstu (vršak prsta), a što je bilo prije nego što je radio kao liječnik za tu Kaznionicu. Dodao je da se tužitelj cijelo vrijeme ponašao po disocijalnom obrascu ponašanja, u što ulaze i autoagresivne radnje i agresivno ponašanje prema drugima, više je puta štrajkao glađu, a što sve spada u teški poremećaj ličnosti (disocijalni poremećaj ličnosti). Na upit da li se radi o psihopatiji, svjedok je odgovorio da se disocijalni poremećaj ličnosti još naziva i psihopatija. Iskazao je da se psihijatrijska zdravstvena zaštita u Kaznionici u Lepoglavi pružala zatvorenicima dva puta tjedno, dva različita psihijatra, temeljem ugovora o djelu. Jedan psihijatar je pretežno radio s ovisnicima, a drugi s ostalim. Treći psihijatar je bio psihijatar koji je provodio grupnu psihoterapiju i koji je u Kaznionicu dolazio jednom u dva tjedna. Ukoliko je zatvorenik jednom mjesečno bio kod psihijatra, isto je odgovarajuće. Dodao je da pretpostavlja da pacijent koji je na slobodi, ne bi tako često bio kod psihijatra. Nadalje, svjedok je iskazao da je tužitelju zdravstvena skrb pružena i to od 1.1.2009. pa nadalje u ordinaciji opće medicine u Kaznionici 371 puta (dakle nešto više od pet puta mjesečno), u Kaznioničkoj ambulanti dentalne medicine bio je 44 puta u tom periodu, a na drugim specijalističkim pregledima (osim psihijatrijskim) bio je 34 puta, a radi se o pregledima koji su obavljeni izvan Kaznionice. Osim toga je u 11 navrata obavio dijagnostičku obradu također izvan kaznionice (laboratorijska obrada, alergološka obrada, patohistološka, EKG, mikrobiološku obradu, urološku mikciometriju, UZV Doppler žila donjih ekstremiteta i dr.). 15 puta je pregledan kod dermatologa. Posebno ističe pregled pulmologa u bolnici za plućne bolesti Klenovnik 5.9.2010. koji je ustanovio dijagnozu kronični pušački bronhitis i savjetovao tužitelju apstinenciju od pušenja. To posebno ističe jer je pročitao u tužbi da je obolio od bronhitisa zbog neadekvatnih uvjeta prilikom izdržavanja kazne zatvora. Nadalje, iskazao je da je nastala neprimjereno opsežna medicinska dokumentacija prema zdravstvenom stanju tužitelja. Svjedok je odgovorio da je tužitelju pružana medicinska pomoć jer je isti osjećao da mu ista treba, te mu je stoga i pružana. Dodao je da je liječnik s licencom i 24 godine radi sa zatvorenicima. Na upit punomoćnika tužitelja da li je tužitelju, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, bila potrebna cjelokupna zdravstvena zaštita kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, te tko je tužitelja na te sve preglede upućivao i zašto, svjedok je odgovorio da, budući da se radi o osobi koja boluje od takvog poremećaja, koja neprekidno traži pažnju drugih ljudi i orijentirana je na svoje tegobe, često se javljao kaznioničkom liječniku i kroz te dolaske je također u općoj medicinu provođena jedna vrsta tretmana. Napomenuo je da tužitelj ne boluje od duševne bolesti, on ima poremećaj (poremećaj ličnosti i sindrom ovisnosti). Za liječenje takvih bolesnika osim psihijatra i psihijatrijske zdravstvene zaštite koja je bila primjerena za vrijeme boravka u Kaznionici, važni su i drugi oblici terapije, a prvenstveno radna terapija i slobodne aktivnosti u skladu s afinitetima pacijenta odnosno dobro strukturirano vrijeme. Takav poremećaj od kojeg boluje tužitelj psihijatar ne može izliječiti jer se radi o trajnom poremećaju. Na upit iz kojeg razloga smatra da je osobi koja si je odgriza dio prsta u nekoliko navrta, štrajka glađu, koja ima niz problema odnosno u sukobu je sa sobom i drugim zatvorenicima, dostatna ambulanta psihijatrijska terapija jednom mjesečno, svjedok je odgovorio da je upravo rekao da se radi o trajnom poremećaju koji je nastao davno prije dolaska u Kaznionicu i ne liječi se samo psihijatrijskim pregledima i terapijom koju psihijatar preporučuje, već su za liječenje takovog poremećaja važne neke druge terapije npr. radna terapija i slobodne aktivnosti, što je već rekao. Na upit da li se sjeća da je tužitelj imao temperaturu 40°C nakon urološke operacije, svjedok je odgovorio da je to moguće evidentirano u medicinskog dokumentaciji, što nije neuobičajeno, a isto spada u kliničku sliku. Iskazao je da je tužitelj dobio svu potrebnu zdravstvenu pomoć. Poznato mu je da se zbog toga obratio Hrvatskoj liječničkoj komori gdje je imenovao upravo svjedoka kao liječnika. Vezano za tu pritužbu pisano je odgovorio Ministarstvu zdravlja, a postupak je završio tako da se utvrdilo da je kao liječnik postupao ispravno. Na upit da li mu je poznato da je tužitelj bio u psihijatrijskom tretmanu prije dolaska u zatvor, svjedok je odgovorio da ima saznanja o psihijatrijskom tretmanu tek nakon smještaja u zatvor.

13. Svjedok LT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je zaposlen u Kaznionici Lepoglava i to od 1.7.2013. Od 2004. do 2008. radio je u istoj ustanovi i to kao pomoćnik načelnika Odjela osiguranja, od 2008. do 2010. kao načelnik Odjela osiguranja, od 2010. do 2013. kao pomoćnik upravitelja. Tužitelja vrlo dobro poznaje i s njim je više od 20 puta razgovarao. Što se tiče uvjeta u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici u Lepoglavi, Svjedok je iskazao da su bili zadovoljeni svi propisani standardi osim odredbe čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora odnosno nije bila odgovarajuća površina prostorije u kojoj je zatvorenik bio smješten u smislu m2 po osobi. Dodao je da je u određenim razdobljima i površina prostora u odnosu na konkretnog zatvorenika bila u skladu sa propisima i to onda kada je isti zbog narušavanja reda odnosno sigurnosti bio izdvojen iz prostorije i smješten u samici i sl. Nadalje, svjedok je iskazao da se problem nedostatka prostora odnosno prenapučenosti u Kaznionici već duži niz godina sukladno Preporuci odbora Europske komisije rješavan na način da se zatvorenicima organizira život u ustanovi tako da što više vremena provode na svježem zraku, da imaju češće kontakte s obitelji, vodi se briga o njihovoj prehrani, adekvatna zdravstvena zaštita i dr. To stoga što se problem napućenosti ne može brzo riješiti odnosno potrebno je stanovito vrijeme i znatna financijska sredstva. Nadalje, iskazao je da se u Kaznionici u Lepoglavi na izdržavanju kazne zatvora nalaze osobe koje su osuđene za najteža kaznena djela (prosječna kazna zatvora je 12 godina), te sukladno tome treba biti i najveći stupanj sigurnosti u izvršavanju kazne zatvora. Međutim, upravo kako bi se olakšali uvjeti boravka u zatvoru na prvom mjestu se brine o uvjetima u kojima zatvorenici borave, a na drugom mjestu se vodi računa o sigurnosti. Kada bi se strogo primijenila pravila struke režim u Kaznionici bi bio puno rigorozniji. Što se tiče tužitelja iskazao je da je isti osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora i unatrag 10 godina isti je radio određene incidente u pogledu narušavanja sigurnosti. Njemu se kontinuirano nastajalo pomoći te je tako isti mogao obavljati određeni posao, a unatrag 4 godine promijenio je četiri radna mjesta. Teško se prilagođavao okolini. Nadalje, istom se nastojalo pomoći i kroz školovanje te je tako u dva navrata bio uključen u osposobljavanje za operatera na osobnom računalu i to 2007/2008., što nije završio obzirom da je odustao, a 2009/2010. je ponovno uključen te je tada to osposobljavanje završio. Svjedok je, nadalje, iskazao da je tužitelj veći dio vremena odnosno od ustajanja pa do 23,00 ili 24,00 sata mogao vrijeme provoditi u alternativnom prostoru. Tako kada je bio radno angažiran, nakon buđenja i doručka radio je od 7,00 do 15,00 sati, s tim što je od 10,00 do 10,30 imao vrijeme za tzv. gablec, a u 15,00 sati je završavao s poslom kada je imao ručak, da bi nakon toga birao na koji način će provoditi slobodno vrijeme. Tužitelj je tako vrijeme mogao provoditi na Odjelu na kojem su sve sobe otvorene, imao je neograničen pristup kupaonici, telefonu, mogao je odlaziti u sobe kod drugih zatvorenika, mogao je boraviti u TV boravku (pušačkom ili nepušačkom), gdje je imao mogućnost pripremanja toplog obroka. U isto vrijeme mogao je boraviti do 17,30 sati na svježem zraku, gdje je imao mogućnost bavljenja čitavim nizom aktivnosti (mali nogomet, košarka, boćanje, stolni tenis, viseća kuglana, mogao je trčati i dr.). Poznato mu je da je tužitelj kontinuirano vani igrao mali nogomet i koristio teretanu. U poslijepodnevno vrijeme tužitelj je mogao, ukoliko je želio, boraviti u informatičkim učionicama, gdje je tužitelj veći dio vremena i provodio. Nadalje je imao na raspolaganju knjižnicu sa preko 10000 knjiga, a prema evidencijama isti je knjižnicu posjećivao. U isto vrijeme mogao je boraviti u muzičkim sekcijama. Nije mu poznato da se tužitelj uključio u muzičku sekciju, međutim to je mogao. Osim toga je mogao, ukoliko je želio, vrijeme provoditi i u čitaonici u kojoj su se nalazile vrednije knjige, a radi se o ugodnom prostoru. Također je imao i na raspolaganju sav dnevni i tjedni tisak. Od 17,30 pa do 18,30 sati tj. do večere, zatvorenik je bio dužan biti na Odjelu. Nakon večere tj. nakon 19,15 sati sva vrata se zatvaraju. Međutim zatvorenik može birati da li će od 19,15 do 23,00 ili 24,00 sata boraviti u sobi ili u zajedničkom boravku. U svakoj sobi nalazi se TV. Zatvorenici imaju na raspolaganju kabelsku TV, a osim toga preko TV-a mogu pratiti interni TV kanal koji služi radi informiranja zatvorenika o svemu što se tiče zatvorskog sustava i njihovih prava i događanja u ustanovi, informira ih se o zakonskim pravima i dr. Kaznionica plaća TV pretplatu. Što se soba u kojima je tužitelj boravio, svjedok je iskazao da one u potpunosti zadovoljavaju sve higijenske i zdravstvene standarde. Sve te sobe su opremljene parketom kakav je i u sudnici. U sobi se nalazi stol i stolica, a prostor WC je posebno odvojen zidom i vratima. Zatvorenicima je 24 sata omogućena dostupnost vode i sanitarnog čvora. Sve sobe su opremljene adekvatnim umjetnim i dnevnim svjetlom, a osim toga dostupno je vanjsko svjetlo kroz prozore. U kupaonicama se nalaze klima uređaji. U vrijeme ekstremnih vrućina sobe zatvorenika ostaju otvorene do 21,00 ili 22,00 sata kako bi imali više zraka. Što se tiče prehrane iskazao je da u potpunosti zadovoljava kako kvantitetom tako i kvalitetom. Svim zatvorenicima omogućena su 3 obroka dnevno, zatvorenicima koji su radno angažirani svakodnevno je omogućeno konzumiranje hladnog ili toplog obroka (gableca), a prema preporuci liječnika neki zatvorenici imaju i 5 obroka dnevno. U izradama jelovnika sudjeluju i zatvorenici čime su u potpunosti uključeni u odabir obroka. U Kaznionici se osim redovnog jelovnika priprema i prehrana bez svinjetine za zatvorenike koji to zatraže iz vjerskih razloga, te sve dijete koje odredi liječnik, a postoji i mogućnosti pripreme vegetarijanske hrane. Sama priprema hrane i prostor gdje se hrane zatvorenici pod kontrolom je Zavoda za javno zdravstvo. Redovito se uzroci hrane daju na analizu, a također se vrši i kontrola higijensko zdravstvenih uvjeta u kuhinji. Kaznionica ima suvremenu praonicu rublja, koristi se prašak Faks i omekšivač Ornel. Deke se peru dva puta godišnje. Zatvorenici imaju mogućnost povremeno vani istresti deke. Svaka dva tjedna pere im se posteljina, hlače i jakna, a svaki tjedan, ručnici, donje rublje, košulje i majice, iako zakonom nigdje nije definirano da se zatvorenicima pere i njihova vlastita odjeća. Što se tiče zdravstvene zaštite iskazao je da je ista cijelo vrijeme boravaka tužitelja bila adekvatna iako [adresa] u tom periodu nije imala stalno zaposlenog psihijatra. Cijelo vrijeme na ugovor o djelu radila su dva psihijatra, a sama mjera obvezanog psihijatrijskog liječenja provođena je od strana psihijatra iz zatvorske bolnice. Poznato mu je da je tužitelj vrlo često posjećivao liječnika, a nekoliko je puta upućivan u zatvorsku bolnicu na liječenje, sve uglavnom zbog njegovog psihičkog stanja obzirom da se radi o osobi s poremećajem ličnosti. Dodao je da specijalistički pregledi obavljaju u zatvorskoj bolnici, a također i izvan ustanove tj. u drugim bolnicama. Nadalje, iskazao je da se zatvorenici koji nisu radno angažirani mogu u jutarnjim satima baviti određenim slobodnim aktivnostima (likovna grupa, tehnička radionica). Kada tužitelj nije bio radno angažiran, imao je mogućnost izbora biti izvan sobe tj. mogao je biti u TV boravku. Svjedok je dodao da je zadnjih 10 godina kontinuirano kontaktirao s tužiteljem i isti mu se nikada nije žalio na uvjete u Kaznionici, obično se radilo o problemima s drugim zatvorenicima i dr. Nadalje, svjedok je odgovorio da je netočno da bi tužitelj trebao potpisivati bilo kakvu izjavu da bi dobio pravo da radi u praonici rublja. Sukladno Pravilniku zatvorenici mjesečno dobivaju sva potrebna sredstva za osobnu higijenu. Sanitarni čvor zatvorenici sami čiste, a od Kaznionice dobiju sva sredstva za čišćenje. Sobe i zajedničke prostore zatvorenici sami čiste. Nadalje, iskazao je da je netočno da u odnosu na tužitelja nije provođena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja. Nadalje, svjedok je odgovorio da u slučaju samoozljeđivanja zatvorenika isti bude odveden liječniku koji određuje da li je potrebno nastaviti daljnje liječenje. Kod tužitelja je više puta primjenjivanja mjera odvajanja istog od ostalih zatvorenika što može trajati do 30 dana, a nakon toga tim stručnjaka određuje daljnji postupak. Poznato mu je da je tužitelj bio u samici zbog napada na druge zatvorenike. Bilo je slučajeva i kada je odbijao izvršiti zakonitu naredbu službenika Kaznionice. U svakom takvom slučaju zatvorenik dobije rješenje protiv kojega ima pravo žalbe. Na upit da li je upoznat s tim da si je tužitelj sam odgrizao komad prsta, svjedok je odgovorio da sada kada mu je to spomenuto, sada se sjeća. Kaznionica mu je u tom slučaju pružila svu potrebnu liječničku i psihijatrijsku skrb, te je sukladno uputama liječnika postupljeno i Kaznionica je poduzela sve što je potrebno u pogledu tužitelja i tog ozljeđivanja. Nadalje, odgovorio je da nije upoznat da li je tužitelj nakon urološke operacije imao visoku temperaturu ali mu je poznato da je to normalna pojava nakon operacije. Mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja tužitelja provodilo je nekoliko psihijatara Zatvorske bolnice. U Kaznionici su radila kontinuirano na ugovor o djelu dva psihijatra, koji su dolazili jedan puta tjedno po 4 sata. Iz Zatvorske bolnice je dolazio jednom tjedno jedan ili dva psihijatra u Kaznionicu, a to je bilo u pravilu jednom tjedno. Ne zna točno koliko je bilo zatvorenika s izrečenom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja, a misli da je takvu mjeru imalo oko 20-ak zatvorenika. Nadalje, svjedok je odgovorio da je soba sasvim dobro ventilirana odnosno prozori se mogu otvoriti i mogu se skidati prozorska krila, a osim toga sanitarni čvor je opremljen prirodnom vertikalnom ventilacijom koja je u svim stručnim literaturama navedena kao adekvatnija od mehaničke ventilacije. Četiri tuša koristilo je oko 50-ak zatvorenika i vrlo često su se zatvorenici nekoliko puta u danu tuširali. Zbog devastiranja gotovo svakodnevno se vrše popravci tuševa. Što se tiče tople vode, iskazao je da je do 2010., za vrijeme ljetnih vrućina, od 15,00 do 17,30 sati, kada se velik broj zatvorenika tuširao, znalo doći do toga da nestane tople vode na višim katovima, a zatvorenicima se dozvoljavalo da se tuširaju na nižim katovima.

14. Svjedok OT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da se u Kaznionici u Lepoglavi nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 15.3.2007. Poznaje IT obzirom da se i on nalazi u istoj Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora. Jedno su vrijeme bili smješteni u istu sobu, a bili su smješteni i u različite osobe, ali na istom odjelu. To je bilo u razdoblju od 2011. do 2013. Prije oko tri godine bili su smješteni u istu sobu. Što se tiče uvjeta u sobi iskazao je da se radi o sobi broj 6 na odjelu 3E. Soba je površine 9,48 m2 i 28 m3. U sobi ih je bilo četvorica. U sobi je bilo 4 kreveta, 4 ormara, stol i 2 stolice, bez stvari je maksimalno 2 m2 ostalo za hodanje. Više stolica nije niti stalo u sobu. U sobi su kreveti na kat, a prozori su dosta visoko ispod stropa s malim staklenim površinama, ali zbog kreveta na kat u sobi je manjak dnevnog svjetla. Onome koji leži na gornjem krevetu je zbog tih prozora hladno. Obzirom da ih je bilo četvero u sobi od 28 m3, po zimi su morali držati otvoren prozor da bi imali zraka, a zbog čega im je znalo biti hladno. Nadalje, iskazao je da su i ostale sobe u Kaznionice bile prenapučene osobama i namještajem. Osim toga, neke prostorije su bile prenamijenjene za sobe i također neodgovarajuće. Obzirom da je bilo puno zatvorenika u Kaznionici na svakom odjelu je prostorija koja je trebala služiti za dnevni boravak prenamijenjena u zatvorsku sobnu površine oko 30 m2 i u istoj je bilo smješteno oko 12 zatvorenika te su na taj način na svakom odjelu izgubili prostoriju za druženje odnosno dnevni boravak. Na svakom odjelu je ostala po jedna prostorija za dnevni boravak površine oko 30 m2, što je bilo nedostatno za preko 50 zatvorenika na odjelu. Slobodno vrijeme su morali provoditi na hodniku. Postojali su neki sadržaji u Kaznionici, ali su bili previđeni za znatno manji broj ljudi. Tako se moglo svaki dan doći u čitaonicu, ali u istoj je bilo šest novina, što je malo ne velik broj zatvorenika. Osim toga postoji i soba sa 20 računala što je također nedostatan broj. I sam je više puta pokušao doći u tu sobi kako bi koristio računalo, ali zbog velike gužve to nije uspio. Iskazao je da ta računala nemaju neke sadržaje odnosno na njih ne mogu pisati niti mogu nešto isprintati. Od 2010. su u sobama imali TV, ali samo ako bi ih sami kupili i to od osobe koju bi upravitelj privatno odredio, a po cijenama iznad tržišnih. Što se tiče WC-a, svjedok je iskazao je u sobi za dvije osobe, površine 5 m2, bio jedan WC zidom ograđen od ostatka sobe i to zidom do plafona, a WC je imao vrata za zatvaranje. Nadalje, sobe površine oko 8,5 do 9,5 m2 bile su predviđene za smještaj 4 zatvorenika i također su imali WC. Međutim u sobi u kojoj je bilo 12 zatvorenika, površine oko 30 m2, za tu sobu zatvorenici su koristili jedan WC koji su mogli koristiti i ostali zatvorenici s odjela što je bilo nezgodo ujutro i navečer. Što se tiče hrane svjedok je iskazao da je hrana prije bila osobito loša, a sada je nešto bolje, međutim, još uvijek ispod standarda. Pretežno se radi o varivima, a nedovoljno mesa i svježeg voća i povrća. Zadnjih par godina se nešto u pogledu hrane i popravilo. Upoznao se, obzirom da je kuhar po struci, s nekim normativima vezao za hranu u zatvorima i može reći da hrana u zatvorima nije u skladu s tim normativima. Nadalje, svjedok je iskazao da se sami zatvorenici dogovaraju vezano za čišćenje prostorija. Kaznionica im osigurava sredstva za održavanje čistoće u prostoriji te za osobnu higijenu, ali nedovoljno po količini. Tako se npr. dobije 6 vrećica šampona za mjesec dana i jedan sapun za mjesec dana, što nije dovoljno. Problem je i zbog šišanja jer nema dovoljno frizera odnosno radi jedan frizer. Što se tiče tuširanja iskazao je da postoje tri tuša po odjelu, međutim često zna biti nedostatak tople vode. Sada je situacija bolja, a negdje do 2011. su bile česte redukcije vode. Zatvorenik se može svaki dan otuširati, bilo prije podne ili poslijepodne. Iskazao je da je kod tuširanja problem na radnom odjelu iz razloga što bi se iza 15,00 sati svi zatvorenici koji rade htjeli otuširati te tada nastaje gužva. Što se tiče tužitelja svjedok je iskazao da je on bio na gotovo svim odjelima zatvora pa tako i na radnom odjelu, neradnom odjelu, odjelu pojačanog nadzora i dr. Svjedok je iskazao da osobno nije imao zdravstvenih problema, međutim neki zatvorenici su imali problema radi zdravstvene skrbi. Tako je do 2010. u Kaznionici radio liječnik koji je bio star preko 80 godina i koji je bio dobar, ali ipak prestar za taj posao. Sada je vrlo loša situacija u pogledu zdravstvene zaštite. Bio je jedan liječnik koji je vrlo loše radio svoj posao, a sada zatvorenici imaju kao i ostali građani pravo na izbor liječnika opće praske, međutim mali broj zatvorenika je upoznat sa svojim pravima. Pri tome se rade određene zlouporabe kako bi se što veći broj zatvorenika upisao kod liječnika opće praske iz obližnjih privatnih ordinacija. Liječnik koji sada radi u Kaznionici radi loše svoj posao i nekoliko je ljudi već umrlo. Zatvorenici se boje buniti. Većina pravosudnih policajaca pomaže zatvorenicima u ostvarivanju prava na zdravstvenu skrb, veći dio posla od zaposlenika tretmana obavljanju pravosudni policajci. Što se tiče slobodnih aktivnosti svjedok je iskazao da se sve aktivnosti obavljanja za vrijeme predviđenih 2 sata zajamčenog boravka na svježem zraku. U WC i sobi ne postoji ventilacija, a u sobi se mogu otvarati prozori. U Kaznionici ne postoji stalno zaposleni psihijatar. Tužitelja je upoznao kada je došao iz Svetošimunske bolnice i zna da je imao izrečenu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja, međutim ta mjera nije provođena. U zatvorskoj bolnici su smještani ljudi preko određenih veza, a stvarno bolesni su ostajali u zatvorima. Na svakom odjelu ima sigurno najmanje pet zatvorenika koji su psihički bolesni, a u Kaznionici nema psihijatra. Jedno vrijeme su u zatvorske bolnice dolazile psihijatrice, ali uprava kaznionice je prema zatvorenicima provodila represiju bez da bi slušali upute psihijatrice, zbog čega su prestale dolaziti. Poznato mu je da su psihijatri tri puta zabranili da se tužitelja stavlja u samicu, odnosno izolaciju, međutim on je više puta zbog najmanjih sitnica stavljan u samicu i tako si je dva puta odgrizao prste, a također je radio i drugo samoozljeđivanje. Iskazao je da nije osobno vidio da bi netko od pravosudnih policajaca maltretirao tužitelja, međutim tužitelj mu se žalio na pravosudnog policajaca po prezimenu B. Jednom se žalio da mu je netko polomio zubnu protezu, a rekao da mu je da je to napravio neki pravosudni policajac. Iskazao je da u dvorištu imaju nekoliko sprava za vježbanje.

15. Svjedok JT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je od 2004. pa nadalje zaposlen u Općoj bolnici Varaždin i to na Odjelu urologije. U bolnicu im redovito radi specijalističkih pregleda dovode zatvorenike iz Kaznionice u Lepoglavi. Ne sjeća se zatvorenika IT. Na upit da li se sjeća da je 2011. kod nekog od zatvorenika nakon operativnog zahvata iz urološkog područja došlo do određene infekcije, svjedok je odgovorio da se ne sjeća. U odnosu na predočenu mu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi na listovima 39j-39lj, svjedok je iskazao da se iz medicinske dokumentacije vidi da se radi o pacijentu koji ima suženje na vanjskom otvoru mokraćne cijevi, što je sondom mehanički prošireno, te je indiciran operacijski zahvat u lokalnoj anesteziji pri kojem se zasječe vanjski otvor kako bi se dobio širi otvor mokraćne cijevi. Zatim je postavljen kateter dok mjesto na kojem je učinjen operativni zahvat ne zaraste. Nadalje se vidi da je pacijenti dobio visoku temperaturu, a što je moguće, međutim ne vidi otpusno pismo tako da ne zna što se dalje na Odjelu događalo. Nadalje, u odnosu na Otpusno pismo koje se nalazi na listu 39nj, svjedok je iskazao da se u istom navodi da se pacijent nalazio u Općoj bolnici u Varaždinu, da je uvedena terapija antibioticima u krvnu žilu te da je došlo do poboljšanja lokalnog i općeg stanja. Na upit da li pacijent nakon takvog operativnog zahvata treba biti u sterilnim uvjetima, svjedok je odgovorio da pacijenti budu smješteni u bolesničkim sobama, osim ako bi zbog nekih razloga bilo potrebno pacijenta izolirati, a to više radi drugih pacijenata, a ne njega samog. Uobičajeno je da se pacijenti nakon proteka određenog vremena odnosno onoliko koliko je nužno potrebno da budu u općoj bolnici, premještaju u Zagrebu u Svetošimunsku tj. u zatvorskoj bolnici. Na upit vezano za konkretan slučaj svjedok je odgovorio da mu je predočena medicinska dokumentacija koja je nedostatna da bi se mogao očitovati o tome koje vrijeme je tužitelj boravio u bolnici u Varaždinu, a na upit koliko je uobičajeno da boravi u bolnici pacijent nakon takve operacije, odgovorio je da to ovisi o konkretnom slučaju. Nekada pacijente nakon operativnog zahvata pušta već drugi dan kući. Dodao je da se u konkretnom slučaju zahvat radio u dnevnoj bolnici pod lokalnom anestezijom. Zbog infekcije se određena terapija koju pacijent prima može primati i u bilo kojoj drugoj ustanovi. Dodao je da je uobičajeno da se nakon operativnog zahvata u dnevnoj bolnici pod lokalnom anestezijom pacijent isti dan pušta kući. Nadalje na upit zbog čega pacijent može dobiti visoku temperaturu, svjedok je odgovorio da razlozi mogu biti različiti, odnosno može se raditi o mokraćnoj infekciji, infekciji mjehura, infekciji zbog katetera kao stranog tijela i sl. Na upit da li infekcija može nastati zbog nehigijenskih uvjeta, svjedok je odgovorio da je to moguće obzirom na kateter. Nadalje, iskazao je da se pacijenti s kateterom redovito otpuštaju iz bolnice, koji kateter zatim koriste uobičajeno 4 tjedna, a u slučaju začepljenja kateter se mijenja. Dodao je da je u početnom dijelu svog iskazivanja rekao da se konkretnog zatvorenika odnosno pacijenta ne sjeća.

16. Svjedok KT, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da u Kaznionici u Lepoglavi radi od 1997. i to kao pravosudni policajac. Zatvorenika po imenu IT poznaje obzirom da je isti jedno vrijeme služio kaznu u Kaznionici u Lepoglavi. Poznato mu je da je tužitelj imao određenih zdravstvenih problema i to tako što se samoozljeđivao. Također mu je poznato da je imao i određenih uroloških problema zbog čega ga je odveo zatvorskom liječniku koji mu je dao uputnicu za bolnicu u Varaždinu gdje je išao i vratio se isti dan u Kaznionicu. Nadalje, iskazao je da mu nije poznato odnosno ne sjeća se da bi isti imao određenih problema u vidu infekcije nakon povratka iz bolnice u Varaždinu.

17. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. K-25/04-93 od 18. listopada 2004. (listovi 12 i 13 spisa), utvrđeno je da u kaznenom predmetu opt. IT, zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, tužitelj, koji je presudom toga suda broj K-25/04 od 21. rujna 2004. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadesetdvije godine, označenim rješenjem upućen na izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti te presude, a na temelju vlastitog zahtjeva.

18. Uvidom u presliku dopisa Hrvatske liječničke komore od 28. travnja 2011. (list 14 spisa), utvrđeno je da je Hrvatska liječnička komora obavijestila Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi o pritužbi zatvorenika ŽT na rad zatvorskog liječnika ČT, te je istu pritužbu proslijedila na nadležno postupanje navedenom ministarstvu.

19. Uvidom u presliku dopisa Županijskog suda u Varaždinu, Centar za izvršavanje kazne zatvora broj: Ik.I.250/08-4 od 2. lipnja 2008. (list 16 spisa), utvrđeno je da iz istog proizlazi da je Centar za izvršavanje kazne zatvora Županijskog suda u Varaždinu tim dopisom obavijestio tužitelja da će njegovu pritužbu dostaviti Upravi Kaznionice.

20. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Centar za izvršavanje kazne zatvora broj: Ik.I.39/12-4 od 7. veljače 2012. (listovi 21 i 22 spisa), utvrđeno je da je označenim rješenjem prihvaćen zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika ŽT, u odnosu na primjenu čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, koji se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže te je naređeno Kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovom pravu iz čl. 74. st. 3. ZIKZ-a.

21. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. br. IK.I.39/12-8 8 Kž I-42/12-3 od 15. veljače 2012. (listovi 23 i 24 spisa), utvrđeno je da je u postupku izvršavanja kazne zatvora prema zatvoreniku IT, odbijena žalba Kaznionice u Lepoglavi kao neosnovana.

22. Uvidom u presliku Zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. srpnja 2012. i presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko upravni odjel broj N-DO-543/12 od 5. studenog 2012. (listovi 25-27 spisa), utvrđeno je da je dana 24. srpnja 2012. tužitelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravnom odjelu zahtjev za mirnim rješenjem spora u kojim zahtjevu na ime pravične novčane naknade radi povrede prava na zdravstvenu zaštitu, prava osobnosti te povrede zabrane mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja za vrijeme provedeno u zatvoru, od Republike Hrvatske potražuje iznos od 150.000,00 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja zahtjeva pa do isplate, na koji zahtjev je navedeno Državno odvjetništvo odgovorilo da nije prihvaćen zahtjev za mirno rješenje spora.

23. Uvidom u presliku kaznene prijave na listovima 39A-39F i presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KR-DO-148/13-14 od 18. lipnja 2013. (list 39g), utvrđeno je da je tužitelj Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnio kaznenu prijavu protiv upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, načelnika Odjela tretmana i voditelja Odsjeka pojedinačnog programa za izvršavanje kazne zatvora, a koja prijava je ustupljena Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na nadležno postupanje.

24. Uvidom u presliku Očitovanja Kaznionice u Lepoglavi od 23. studenog 2013. s prilozima (listovi 40-47 spisa), utvrđeno je da se u istom navodi da je tužitelj po dolasku u Kaznionicu u Lepoglavi 30. studenog 2004. raspoređen na rad u tapetariju, određen mu je pojačan individualni rad odjela tretmana, pojačan nadzor iz razloga sigurnosti, stalna kontrola psihijatra, boravak u grupi te edukacija iz alkohologije. Najveći dio dana proveo je u neradnoj skupini (zbog kršenja kućnog reda i neprilagođenog ponašanja), dok je u razdobljima stabilnog ponašanja upošljavan u tapetariji i praonici rublja, gdje je uglavnom postizao uspješne radne rezultate. U slobodno vrijeme uključen je u informatičku sekciju. Nadalje, navedeno je da ponašanje zatvorenika nije bilo usklađeno s odredbama kućnog reda pa je od 1. veljače 2005. do 29. svibnja 2010. 24 puta stegovno kažnjavan zbog tjelesnog sukoba s drugim zatvorenikom, vrijeđanja i prijetnji službenim osobama i zatvorenicima, odbijanja naredbi službenih osoba, posjedovanja nedozvoljenih stvari, samoozljeđivanja, zlouporabe terapije, a kažnjavan je ukorima, opomenama, uvjetnim i bezuvjetnim uskratama raspolaganja novcem. Prema istom su primjenjivane i posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, odvajanje od ostalih zatvorenika i smještaj na odjel pojačanog nadzora. Dana 30. prosinca 2008. premješten je na daljnje izdržavanje kazne u Zatvor u Zagrebu gdje se nalazio do 14. travnja 2009. kada je ponovno premješten u Kaznionicu u Lepoglavi. Dana 11. svibnja 2011. premješten je u Zatvorsku bolnicu gdje se nalazio do 15. srpnja 2011. kada je ponovno vraćen u Kaznionicu u Lepoglavi. Po dolasku zatvorenik je radno angažiran u praonici rublja gdje postiže uspješne radne rezultate te je ponašanja usklađenog s kućnim redom. Povremeno kontaktira s majkom i braćom koji ga zbog udaljenosti rijetko posjećuju. Nad istim se ne provodi operativni plan aktivnosti s ciljem sprječavanja suicida.

25. Uvidom u preslike podataka na listovima 54 i 55 spisa, utvrđeno je da se radi o podacima o površini soba u kojoj je tužitelj bio smješten na određene dane, iz kojih proizlazi da se radi o sobama površine 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 9,55 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 3), 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 5,52 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 9,43 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,70 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 5,48 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 9,47 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 3), 9,79 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 29,99 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 9,28 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,65 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,48 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 9,44 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 3), 9,10 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 5,69 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 5,52 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 16,00 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 7), 5,54 m2 (sam), 9,49 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 3), 5,47 m2 (sam), 34,24 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 5,60 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 34,24 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 5,52 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 5,75 m2 (sam – stegovna mjera – samica), 5,52 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 5,52 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 11,78 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 2), 34,24 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 12), 8,69 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,31 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,25 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,28 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,28 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,19 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4), 9,19 m2 9,28 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4) i 9,48 m2 (ukupan broj zatvorenika u sobi 4).

26. Uvidom u podatke Kaznionice u Lepoglavi (str. 933-935 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 19.2.2005. pa do 31.12.2014. bio smješten u zatvorskim sobama u kojima je imao ispod 3 m2 osobnog prostora i to ukupno 1598 dana tj. 4 godine, 4 mjeseca i 18 dana.

27. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

28. Predmetnom tužbom tužitelj tvrdi da se od 30. studenog 2004. nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava temeljem presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. K-25/04 od 21. rujna 2004. Tužitelj tvrdi da kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe, zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički ili duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade štete iznos od 25.429,69 eur (str. 930 spisa) sa zateznim kamatama.

29. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja, kao i činjenične navode tužbe. Tuženik navodi da tijekom izvršavanja kazne zatvora tužitelju nisu povrijeđena prava osobnosti obzirom je istom osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima. Tvrdi da prilikom izvršenja kazne zatvora prema tužitelju nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose u manjem dijelu na manjak kvadrature i prostranost ćelije, s obzirom da treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora. Osim toga, tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

30. Između stranaka nije sporno da se tužitelj od 30. studenog 2004. nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava temeljem presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. K-25/04 od 21. rujna 2004.

31. Sporno je da li su uvjeti u zatvorskoj ustanovi u kojoj tužitelj izdržava kaznu zatvora neljudski i ponižavajući, sa smještajem koji nije primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, uz prenapučenost i loše higijenske uvjete.

32. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja u parnicama za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, tužitelj treba dokazati postojanje pretpostavki za dosuđivanje naknade, dok s druge strane tuženik treba dokazati da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora.

33. Članak 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. istog članka ZOO određuje da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

34. Članak 1046. ZOO određuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

35. Članak 1100. st. 1. ZOO određuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavak 2. istog članka ZOO određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

36. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi tzv. objektivna koncepcija neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu čini sama povreda prava osobnosti.

37. Svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO uvijek, objektivno, dovodi do nastanka neimovinske štete. To, međutim, ne znači i bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo oštećenik ostvariti samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

38. Pretpostavke za dosuđivanje naknade štete su: štetna radnja ili propuštanje, šteta (jakost i trajanje fizičkih ili psihičkih bolova ili straha kao posljedica povrede privatnosti, dostojanstva, časti i ugleda ili kojeg drugog Ustavom ili zakonom zaštićenog prava osobe), uzročna veza između štetne radnje odnosno propuštanja i štete i protupravnost štetne radnje odnosno propuštanja u objektivom smislu.

39. Odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 12/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, dalje: ZIKZ), propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom zatvoreniku osigurava se zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

40. Iz dokumentacije nalazeće u sudskom spisu proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi imao mogućnost održavanja osobne higijene, imao je odgovarajuću prehranu (tri obroka dnevno), imao je mogućnost obavljanja fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, a imao je i mogućnost pružanja zdravstvene zaštite.

41. Posebno što se tiče zdravstvene zaštite tužitelja, treba reći da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj od 1.1.2009. pa nadalje bio u ordinaciji opće medicine u Kaznionici 371 puta, u Kaznioničkoj ambulanti dentalne medicine bio je 44 puta u tom periodu, a na drugim specijalističkim pregledima (osim psihijatrijskim na kojima je bio 50 puta) bio je 34 puta, a radi se o pregledima koji su obavljeni izvan Kaznionice. Osim toga je u 11 navrata obavio dijagnostičku obradu također izvan Kaznionice (laboratorijska obrada, alergološka obrada, patohistološka, EKG, mikrobiološku obradu, urološku mikciometriju, UZV Doppler žila donjih ekstremiteta i dr.). 15 puta je pregledan kod dermatologa, a pregledan je i od strane pulmologa u bolnici za plućne bolesti Klenovnik 5.9.2010. Stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja o neodgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti.

42. Pri tome je potrebno istaknuti da je sud iskaze svjedoka ČT, RT, ĆT i KT, ocijenio uvjerljivo iznijetim, iznijetim bez kontradiktornosti u dijelovima iskaza te istinitim.

43. S druge strane, sud nije povjerovao iskazu tužitelja i svjedoka OT u dijelu njihovih iskaza koji su se odnosili na uvjete u toj zatvorskoj ustanovi u pogledu mogućnosti održavanja osobne higijene, prehrane, te pružanja zdravstvene zaštite.

44. Iz Preporuke R (99) 22 i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li je uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu.

45. Nadalje, potrebno je istaknuti da Europski sud za ljudska prava potvrđuje standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika koji prevladava u njegovoj sudskoj praksi kao relevantni minimalni standard na temelju članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (predmet Muršić protiv Hrvatske, broj 7334/13 od 20. listopada 2016., Štruci protiv Slovenije, broj 5903/10, 6003/10 i 6544/10 od 20. listopada 2011., Kudla protiv Hrvatske, zahtjev broj 3021/1996., Tunis protiv Estonije, zahtjev broj 429/2012 od 19. prosinca 2013. i Cenbauer protiv Hrvatske od 9. ožujka 2006. godine, zahtjev broj: 73786/01). Sve navedene presude se temelje na osnovnim načelima koja u praksi slijedi Vrhovni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske.

46. Ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

47. Kompenzacijski faktori kao što je kretanje na svježem zraku, rekreacija i opći dobri uvjeti u zatvorskoj ustanovi, imaju značaj ako je manjak prostora bio kratkotrajan, povremen i minimalan.

48. Iz podataka Kaznionice u Lepoglavi (str. 933-935 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 19.2.2005. pa do 31.12.2014. bio smješten u zatvorskim sobama u kojima je imao ispod 3 m2 osobnog prostora i to ukupno 1598 dana tj. 4 godine, 4 mjeseca i 18 dana.

49. Kako je u konkretnom slučaju manjak osobnog prostora ispod 3 m2 trajao 4 godine, 4 mjeseca i 18 dana tj. ukupno 1598 dana ne radi se o kratkom ili povremenom vremenskom razdoblju. Učinak takve skučenosti kroz nekoliko godina neizbježno dovodi do ponižavajućeg postupanja koje se ne može u potpunosti neutralizirati omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana i drugim aktivnostima.

50. Kako je tužitelj kao zatvorenik imao manje od 3 m² osobnog prostora 1598 dana, došlo je do povrede prava iz čl. 23. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), koji zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom zlostavljanju i čl. 25. prema kojemu se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo, te je došlo i do povrede odredbe čl. 3. Konvencije koja proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

51. Što se tiče prigovora zastare treba reći da izdržavanje zatvorske kazne treba smatrati kontinuiranom situacijom sve dok se izvršava u istoj vrsti zatvorske ustanove u bitno sličnim uvjetima, zbog čega zastarni rok u postupcima za naknadu neimovinske štete radi nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama počinje teći kada je tužitelj izašao na slobodu, jer podnošenje odštetnog zahtjeva dok se nalazi u kaznionicama predstavlja nerazmjeran postupovni teret osobama koje se u kontinuitetu nalaze u različitim ustanovama za izdržavanje zatvorske kazne (Rev- 832/25-2 od 13.1.2026., Rev-314/23-2 od 27.8.2025.). Kako se tužitelj nesporno i nadalje nalazi na izdržavanju kazne zatvora prigovor zastare nije osnovan.

52. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, a kako je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 19.2.2005. pa do 31.12.2014. bio smješten u zatvorskim sobama u kojima je imao ispod 3 m2 osobnog prostora i to ukupno 1598 dana tj. 4 godine, 4 mjeseca i 18 dana, sud je naložio tuženiku da tužitelju, temeljem čl. 19. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 13.087,62 eur (1598 dana x 8,19 eur (zahtjev po danu na str. 943 spisa) = 13.087,62 eur) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tj. od 24. srpnja 2012. pa do isplate.

53. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod I.

54. Sud je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.342,07 eur (tužbeni zahtjev u iznosu od 25.429,69 eur – dosuđen iznos od 13.087,62 eur = 12.342,07 eur) sa zateznim kamatama.

55. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod III.

56. Odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

57. Trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 12.598,01 eur, odnosi se na:

- trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 12.7.2013. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na navode odgovora na tužbu),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 10.9.2013. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 18.3.2014. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 11.11.2014. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 5.2.2015. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 11.3.2015. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 10.4.2015. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 10.6.2015. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 6.10.2015. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 1.12.2015. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 4.2.2015. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 9.3.2016. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 12.4.2016. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 5.10.2016. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 28.10.2016. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak sastava podneska od 28.2.2017. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 4.7.2017. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eur (Tbr. 10. st. 1. Tarife),

- trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 750,00 eur (Tbr. 10. st. 5. Tarife),

- trošak sastava revizije u iznosu od 750,00 eur (Tbr. 10. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 17.12.2025. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 11.2.2026. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 25.3.2026. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 2.506,25 eur,

- trošak pristupa svjedoka na ročište u ukupnom iznosu od 66,76 eur (po dostavi računa sud će tužitelju vratiti neiskorišteni predujam u iznosu od 27,47 eur).

58.Pri tome sud, vodeći računa o odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 10.10.2014. i 10.6.2015. obzirom da su ti podnesci predani na ročištima i sadržaj istih je mogao biti ukratko iznijet na zapisnik na tim ročištima. Nadalje, sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 18.11.2014. obzirom da je tužitelj uz taj podnesak dostavio dokumentaciju navodeći da ista uslijed omaške nije dostavljena uz prethodni podnesak, a koji trošak ne može ići na teret tuženika. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava ustavne tužbe, obzirom da se o tom trošku ne odlučuje u ovom postupku.

59.Kako je tužitelj u postupku uspio sa 51,50% svog zahtjeva u pogledu visine, a 100% u pogledu osnove, tužitelj je u postupku uspio sa 75,75% (151,50% : 2 = 75,75%), dok je tuženik u postupku uspio sa 24,25%, pa tužitelju pripada 51,50% troška (75,75% - 24,25% = 51,50%), tj. iznos od 6.487,97 eur.

60.Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.465,81 eur (zahtjevan trošak u iznosu od 17.953,78 eur – dosuđen trošak u iznosu od 6.487,97 eur = 11.465,81 eur) sa zateznim kamatama.

61.Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

62.Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i IV.

U Zagrebu, 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. zastupniku tuženika