Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-432/2021
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Aleksandre Svoboda-Miše, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Gordane Martić i Tatjane Koželj Mladenić, u kaznenom predmetu protiv optuženice EU , zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1 i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 u daljnjem tekstu: KZ/11). , povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje:ODO), broj K-DO-1614/15-XIV od 25. travnja 2016., nakon održane rasprave dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti ZODO u [adresa], EUF, optuženice EU osobno, te u nenazočnosti braniteljice optuženice Ive Mesić, odvjetnice iz Zagreba , a objavljene dana 11. svibnja 2026. u nenazočnosti uredno pozvanih optuženice EU, ZODO i braniteljice optuženice, javno objavio
p r e s u d u
I.) Optuženica EU, ranije ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer E, rođena dana **.**.1965.,s prebivalištem u [adresa], kazneno neosuđivana
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
u vremenu od 10. prosinca 2013. g. do 11. veljače 2014. g., pozivajući telefonom RU u [adresa], u nakani stjecanja nepripadne joj znatne imovinske koristi, lažnim prikazivanjem činjenica, koristeći loše psihičko i fizičko stanje RU, dovela imenovanu u zabludu lažno joj obećavajući da će joj pomoći oko izlječenja njezinih zdravstvenih problema, za što je najprije od RU tražila da joj pošalje plemenite metale zlato i platinu objašnjavajući da će ju putem tog nakita izliječiti, a predmete da će joj potom vratiti, pa kada je RU u uvjerenju da će biti izliječena, poslala ukupno 500 grama raznog nakita izrađenog od bijelog i žutog zlata, čistoće od 14 do 18 karata, a koji nakit vrijedi 61.000,00 kn, isti nakit zadržala za sebe, a RU nije izliječila niti joj je predmete od plemenitog materijala vratila, čime je na opisani način za sebe pribavila znatnu imovinsku korist od 61.000,00 Kn,
dakle, sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i navela ga da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz odredbe čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.
II.)Temeljem čl. 149. st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2. toč. 1-5 ZKP/08, te nužni izdaci optuženice i nagrada padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom pod poslovnim brojem K-DO-1614/15-XIV od 25. travnja 2016. optužilo je optuženicu EU, ranije ZU zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st.1 i 2 KZ/11.
2. Temeljem iste optužnice donijeta je presuda, a na koju je ODO Rijeka izjavilo žalbu, te je ista presuda ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 6 Kž-453/2021- 3 od 24. svibnja 2021 godine i proveden je novi postupak.
3. U ponovljenom postupku optuženica se očitovala o krivnji na način da se ne smatra krivom za predmetno kazneno djelo i iznosila je obranu na kraju dokaznog postupka.
4. U ponovljenom dokaznom postupku pročitana je i razgledana dokumentacija i to preslika potvrde o primitku (list 4 spisa), potvrda o slanju novca od 11. veljače 2014. (list 5 spisa) te medicinska dokumentaciju za optuženicu (list 20 do 26, 84 do 107 spisa) te budući da je oštećenica umrla, a što je vidljivo iz podataka JRO MUP RH pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećene RU od 29. ožujka 2016. godine (list 110 do 111 spisa), te su ispitani svjedok ČU i HU (ranije SU), a nije ispitana svjedokinja TU budući je ista preminula, prema kazivanju supruga iste.
5. Uvidom u presliku potvrde o primitku (list 4 spisa) vidljivo je da je RU, odnosno oštećena, ZU (sada EU) poslala pošiljku mase 54 grama dana 11. veljače 2014. godine.
6. Uvidom u potvrdu o slanju novca od 11. veljače 2014. godine (list 5 spisa), utvrđeno je da je RU ZU (sada EU) poslala iznos od 300,00 kuna.
7. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećene RU od 29. ožujka 2016. godine (list 110-111 spisa) utvrđeno je da je ista ispitana kod Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci te je iskazala da ona inače živi u [adresa] i preko prijateljice AU je doznala za osobu pod imenom ZU. Za istu je doznala da bi joj mogla pomoći vezano za njezino zdravstveno stanje za koje liječnici nisu imali rješenje. Ona je oko šest mjeseci prije nego joj je to prijateljica AU rekla bila hospitalizirana u KBC Rijeka na odjelu psihijatrije zbog dijagnoze PTSP i tamo je dobivala određenu terapiju. U bolnici je bila oko dva tjedna. Pojasnila je da AU nije njena prijateljica nego je to osoba koju je upoznala na društvenoj mreži Facebook gdje je bila član grupe oboljelih od bolesti štitne žlijezde, pa je kroz komunikaciju s AU istoj pričala i o svojim problemima s hormonima i drugim fizičkim bolestima od kojih je patila. Njena psihosomatska bolest ju je dovela do toga da je ona " pala u krevet", nije jela, a ono što je pojela je povratila. Ta gospođa AU joj je rekla da bi njoj mogla pomoći jedna druga gospođa po imenu ZU i dala joj je njezin broj telefona. Tu ZU je najprije kontaktirala njena majka VU. Negdje oko 10. prosinca 2013. godine njena majka je nazvala tu gospođu ZU i ispričala joj njen zdravstveni problem i rekla da ne zna više kako bi joj pomogla, na što je ZU rekla da joj ona može pomoći na način da je potrebno da se njoj pošalje15 grama plemenitog metala – zlata ili platine, pa da će ona s tim zlatom nešto učiniti ali ona ne zna točno što, potom im to zlato vratiti i da će onda njoj biti bolje. Njena majka je prvotno bila skeptična prema tome, no bila je očajna zbog njenog zdravstvenog stanja i nije znala što je u tom trenutku pametno učiniti. Nakon toga njena majka i ona su ipak odlučile poslati to zlato pa su tako prikupile njihov obiteljski nakit kako je to precizirala u kaznenoj prijavi u ukupnoj težini od 15 grama i to su poslali službom HP Express i to na adresu [adresa] na ime ZU. Narednog dana nazvala ih je ponovno ZU i navela da bi trebalo njoj poslati još zlata, jer da prethodno poslano nije dovoljno da bi ona u cijelosti ozdravila. Ona je razgovarala pretežno sa njenom majkom putem mobitela jer ona sama nije bila u psihički dobrom stanju i nije baš bila za komunikaciju. Majka i ona prikupile su još zlata, to zlato su posudile od bake i prijatelja te su ZU poslali još 15 grama zlata. Ponovno se javila ZU i ponovno rekla da to nije dovoljno, nego da treba poslati još zlata. One su joj nakon toga još poslale ali ovim putem redovnom autobusnom linijom na relaciji [adresa] – [adresa]. Sukladno dogovoru s ZU ona im je trebala vratiti zlato 10. siječnja 2014. ali tog dana ih je nazvala i navela da je završila u bolnici pa da to ne može činiti. Još nekoliko puta nakon toga ZU ih je zvala i stalno obavještavala da je baš taj dan kada treba vratiti zlato u bolnici, pa da to ne može učiniti. Ona je upoznala još prije ZUF koja inače živi u [adresa] i ona ju je molila, a kako se njoj ovo događalo, da se nađe osobno sa ZU što je ona i učinila, te joj rekla da joj ZU prilikom susreta rekla da je potrebno za nju dati još zlata. ZUF joj je rekla da je ZU dala svoj vjenčani i zaručnički prsten kako bi ona ozdravila. ZUF je molila da se nađe s tom ZU i da im ona vrati njihovo zlato, a ona se zbog ZU s njom nije nikada niti našla, jer je ZU uvijek imala neke izgovore. Do danas je pokušala u nekoliko navrata kontaktirati ZU na broj mobitela preko kojeg su i ranije komunicirale, no ista joj se do danas nije javila. Prilikom ranijih razgovora ZU joj je objašnjavala da ona taj njihov nakit nosi nekoj gospođi Z u [adresa], s kojom da ona zajedno radi taj neki posao od čega bi njoj trebao biti zdravstveno bolje. To nošenje nakita Z da košta 1.000,00 kuna, ali da joj novac treba dati tek nakon što se izlječenje obavi. No tražila je od nje tijekom prosinca 2013. da joj kao predujam uplati 500,00 kuna, a ostatak da će ona trebati platiti kad završi sa uslugama. Ona je to i učinila, a osim toga 11. veljače 2014. je na njezino traženje putem Western Union-a uplatila 300,00 kuna na adresu [adresa] na njeno ime. Napomenula je da joj je na traženje kupovala i bonove za mobitel Tomato kako bi mogla s njom komunicirati jer je rekla da nema kuna na mobitelu. Ovim ponašanjem ZU oštećena je za novčani iznos od 890,00 kuna, te oko 0,5 kg bijelog i žutog zlata čistoće od 14 i 18 karata koje vrijedi više od 60.000,00 kuna pa u tom iznosu postavlja imovinsko pravni zahtjev. Napominje i objašnjava da joj se ovo dogodilo iz razloga što je kada je imala 24 godine bila seksualno zlostavljana od strane kapelana crkve na [adresa] zbog čega je pokušala dva puta suicid, nakon toga je stupila u kontakt s ZU kojoj je vjerovala i za koju je zaista smatrala da će joj pomoći i zaista je bila u lošem stanju, a nakon toga što ju je ona prevarila, otuđila ne samo njen, nego i nakit njene obitelji, pokušala je još pet puta suicid. Također je napomenula da je njena majka, a i ona osobno ZU objasnila zbog čega se ona nalazi u ovakvom stanju ona je znala što je preživjela, te zbog čega traži pomoć. Prije nego je upoznala ZU ona je bila četiri puta hospitalizirana na odjelu psihijatrije KBC Rijeka, a nakon ovog što se dogodilo s ZU još tri puta. Vezano za ovo što joj se dogodilo ona je tog kapelana prijavila policiji ,no misli da je sve zataškano, on je premješten u drugu župu i nikada se više nije po tom pitanju radilo. Ona je osobno čak pisala i DORH-u vezano za zataškavanje njezinog slučaja PP Mali Lošinj i dobila je odgovor da je provedena neka unutarnja kontrola i da će se po tome dalje postupati, no ne zna da li je taj kapelan procesuiran.
8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za optuženicu (list 20 do 26, i 86 do 107) utvrđeno je da ista ima primarnu dijagnozu angina pectoris te da je izvršena obrada u sklopu dnevne bolnice neurologije .
9. Svjedok ČU ispitan kod suda (list 273 do 274 spisa) iskazivao je na način da je navodio da je došao s broda i njegova kćer koja je bila psihički bolesna tražila je od njega da joj pomogne i da pošalju zlato gđi EU, te joj je on rekao da je to velika greška i da joj to neće pomoći, no pokupili su zlato i stavili u jednu kovertu i on je to odnio na autobus i tu kovertu predao vozaču koji je imao obvezu to predati gđi EU. Njemu vozač nije dao nikakvu potvrdu da mu je dao nešto. Ističe da su to zlato stavili u ukrasnu vrećicu i tako je to predao vozaču. Na izričit upit predstavnice tužitelja iskazuje da je njegova kćer koja je bila psihički bolesna stupila u kontakt sa gđom EU putem Facebooka. On zna da je njegova kćer komunicirala s tom EU koja joj je rekla da ima neku stariju ženu koja će joj pomoći. Na daljnji upit iskazuje da je njegova kćer rekla EU da je bolesna i EU joj je rekla da će joj pomoći. On zna da je EU tražila zlato od njegove kćeri i kada ga je dobila EU se čula s njegovom kćeri i on je sjedio pored nje i čuo je da EU govori njegovoj kćeri da fali par grama, ali da će se svejedno situacija riješiti. Na daljnji upit iskazuje da je u jednom navratu poslano to zlato putem vozača. Misli da se radilo o zlatu od 18 karata, a misli da je to bio prsten, naušnice, a to je skupilo 4-5 osoba i to njihovi prijatelji i kumovi, a ne sjeća se koliko je bilo grama. Na daljnji upit iskazuje da je njegova kćer poslala to zlato EU jer je ista joj obećala da će dati to zlato jednoj gđi koja će njegovoj kćeri zdravstveno pomoći, a kada je njegova kćer shvatila da je prevarena poslala je poruku EU da će je prijaviti na policiju, a onda joj je ista počela prijetiti s nekim svojim dečkom i s R iz [adresa]. Na izričit upit braniteljice iskazuje da je njegova kćer bolovala psihički jer joj je majka 100%-invalid i morala je zbog toga prekinuti fakultet što ju je jako pogodilo, a on ne zna koju je dijagnozu ona imala, no ista je liječena u KBC Rijeka. Na daljnji upit iskazuje da je on na ovom poslu od 1974. i u zadnjih deset godina vrlo malo je kući. Na daljnji upit iskazuje da je njegova kći shvatila da je prevarena kada je vidjela da joj ništa nije pomoglo i saznala je, a ne zna kako, da je EU ovisnik o kocki. Na daljnji upit iskazuje da on nikada nije komunicirao s EU, te je samo vidio na laptopu da njegova kći komunicira s istom.
10. Svjedok HU (ranije SU) ispitana iskazivala je da je bila kolega sa posla od RU, da su bile vrlo prisne i ona je imala neke velike probleme i zamolila ju je da EU preda neko svoje zlato. Ona se sa tom ženom upoznala, ona joj je ostavljala dojam da će sve biti u redu no ona nije vidjela osobnu iskaznicu od te žene. Ona je u ruke toj ženi EU dala svoje zlato i to vjenčani i zaručnički prsten jer je to služilo u svrhu toga da ista RU skine uroke. Napravila je to jer je bila vrlo bliska sa RU i zato jer joj je sve ostavljalo dojam da će sve biti u redu. Dogovorila je sa EU da joj vrati prstenje, ali nije se našla sa njom taj dan kada je trebala jer je imala neke zdravstvene probleme, nego joj je prstenje vratila neki drugi dan i njoj je ona vratila i zaručnički i vjenčani prsten. Ona nije vidjela da bi RU istoj slala ikakvo zlato ili nešto poštom. Na pitanje zamjenice ODO Rijeka iskazuje da je EU upoznala preko RU a koja je za nju čula preko neke druge žene kojoj da je EU pomogla i zato se ona obratila EU za pomoć. Na daljnji upit iskazuje da joj je RU rekla da će EU postupkom preko metala skinuti uroke sa RU i riješiti joj probleme koje je imala u to vrijeme obiteljske i privatne. Na daljnji upit iskazuje da nije sigurna da li je RU dala EU nakit ili je dala gospođa koja je RU preporučila EU nakit i zna da je nekome vraćen. Na daljnji upit iskazuje da joj je njen nakit EU vratila nakon 4 tjedna nakon što joj ga je dala. Na pitanje braniteljice optuženice iskazuje da je u tom periodu RU imala velikih zdravstvenih problema i to psihičkih i to najviše zbog majke i zbog tereta života se naprosto razboljela.
11.Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjel za kaznene evidencije te je utvrđeno da EU prema raspoloživim podacima kaznene evidencije nije bila kažnjavana.
12. Na kraju dokaznog postupka optuženica je iznosila obranu u kojoj je navela da ostaje kod svega što je iskazala na Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
12.1. Uvidom u zapisnik prvog ispitivanja okrivljenice EU od 16. travnja 2015. godine, utvrđeno je da je ista iznosila obranu, ali je odbila odgovarati na pitanja osim odgovora na pitanje branitelja .U obrani je iznijela da se ne smatra krivom, da je točno da joj je u jednom navratu RU poslala 600,00 kuna, ali da joj ista nikada nije poslala nikakvo zlato, nego da je to bila bižuterija koju se može kupiti na svakoj tržnici, a ne zna od kuda bi ta žena imala zlato kad ista nije imala novaca ni za kruh. Navodi da ju je ista psihički maltretirala 24 sata na dan, da je zbog nje morala promijeniti telefonski broj i otkazati pretplatu za telefon, da je istoj rekla da nema novaca za njene usluge, da se to sve plaća, pa joj je RU rekla da će joj se osvetiti. U jednom trenutku ista da je htjela zapaliti crkvu jer je toliko bila zaljubljena u svećenika, ali da ju je ona odgovorila od toga. Na izričit upit branitelja navela je da ima saznanja da je oštećenica bila narkomanka i da se u par navrata pokušala ubiti.
12.2. U ponovljenom postupku optuženica je u svojoj obrani navodila samo odgovarajući na pitanja svoje braniteljice da ona RU nije osobno poznavala a ista je dobila njen broj mobitela prema preporuci, a ista je kontaktirala nju. Na daljnji upit iskazuje da ona liječi bio energijom, te kada joj je RU počela pričati koje ona ima probleme ona joj je rekla da joj ne može pomoći a ista joj se puno jadala, a ona nije praktički riječ izgovorila, a ista je nju zvala po cijele dane i noći, a ista joj je govorila da kada priča sa njom se bolje osjeća, a ona od iste nije tražila niti novac niti bilo kakvu vrijednu stvar. Ona je jednom prigodom kada ju je majka iste nazvala i rekla joj da nazove RU istoj rekla da ona ima mobitel na bonove i da nema novaca pa joj je ista nakon toga poslala 300,00 kuna, a ona je istoj rekla da neka joj ništa ne šalje, jer da neće ništa primiti, a ista joj je nakon toga kada ju je nazvala rekla da joj je njena majka nešto poslala i da ide na poštu to podignuti, te je ona podigla tu pošiljku u kojoj je bila narukvica, ogrlica i prsten sa školjkama koji bi se npr. kupili u suvenirnici, a to je bilo nakon što je cijelu noć istoj odgovarala jer je htjela ići zapaliti crkvu.
13.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, ovo sudsko vijeće nije utvrdio da bi optuženica počinila kazneno djelo koje joj se po tužitelju stavlja na teret.
14. Nesporno je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da su se optuženica i oštećenica poznavale, ali je vrlo nejasna priroda njihova odnosa, odnosno prvotno navodi oštećenica u svom iskazu da ih je upoznala prijateljica AU, za koju malo kasnije u iskazu navodi da joj nije prijateljica, nego da je to osoba koju je upoznala preko društvene mreže Facebook. U nastavku svog iskaza navodi da je većinom s optuženicom komunicirala njena majka jer da ona sama nije bila sposobna, no to sud nije mogao provjeriti jer je majka iste u međuvremenu preminula. U nastavku navodi da je optuženici poslala plemenitih metala – zlata i platine u težini od 15 grama koje su poslali putem HP Expressa a na preslici potvrde vidljivo je da je oštećenica dana 11. veljače 2014. godine poslala optuženici pošiljku mase od 54 grama. Nejasno je što je u toj pošiljci bilo, jer se niti gramaža zlata koje je navodno poslano od strane oštećenice optuženici, ne slaže. Nadalje, navodi oštećenica da je poslala optuženici iznos od 500,00 kn no o tome potvrdu ne prilaže, nego je uvidom u potvrdu o slanju novca utvrđeno da je oštećenica poslala optuženici iznos od 300,00 kn, a sama optuženica u svom iskazu navodi da joj je ista poslala 600,00 kn, no ne navodi u svrhu čega, nego navodi nekakve poslove , no nejasno je o kakvim se poslovima radi. Nadalje, oštećenica navodi u nastavku iskaza da je u njeno ime ZUF dala svoj vjenčani i zaručnički prsten optuženici, a ista svjedokinja navodi u svom iskazu da joj je to svo zlato vračeno. Nadalje, vrlo je životno nelogično da je ostatak zlata za koje oštećenica navodi da ga je dala optuženici, oštećenica slala autobusom optuženici, a u prilog čega svjedoči i otac oštećenice koji navodi da je zlato dao vozaču autobusa za optuženicu, alui navodi da nije dobio nikakvu potvrdu od vozača, a za kojeg ne navodi ni kada je to bilo, kojeg dana, u koje vrijeme, na kojoj autobusnoj liniji i koji broj autobusa, pri tome naglasivši da je pomorac koji je rijetko kući, a koji u svom iskazu navodi da ne zna od čega je njegova kćer bolovala.
14.1. Nadalje, oštećenica precizira za koji je novčani iznos od optuženice oštećena, a nigdje nije specificirano o kojem s točno nakitu radi, pa iz toga proizlazi da ne postoji siguran način kako utvrditi točnu vrijednost eventualno otuđenog nakita, a kako navodi da je zlato posuđivano od bake, kumova i slično, životno je nelogično da ti ljudi , a čija imena nitko nikada ne navodi, nisu znali što su posudili oštećenici.
14.2. U svom iskazu navodi oštećenica da ju je optuženica oštetila za oko 0,5 kg zlata, a u svom iskazu navodi ranije da je istoj prvo poslala putem HP Expressa 15 grama nakita, te nakon toga još 15 grama nakita, što prema zbroju ne bi bilo oko 0,5 kg zlata ili raznog nakita.
14.3. Dakle, kroz dokazni postupak nije se uopće moglo utvrditi dali su optuženica i oštećenica ugovorile kakav posao.
14.4. Nesporno je samo da je oštećenica poslala samo pošiljku mase 65 grama optuženici , a što se u pošiljci nalazi nije utvrđeno, te da je istoj poslala iznos od 300,00 kuna a nije utvrđeno u vezi čega, a za što navodi optuženica da joj je oštećenica poslala taj novac bez njenog traženja.
14.5. Nadalje, ne spori optuženica da je kao svojevrsnu nagradu dobila neki nakit od oštećenice, no navodi da se ne radi o zlatu, nego o bižuteriji.
14.6. Nadalje, u spisu nije utvrđeno ničim koji je i kakav nakit predmet eventualnog kaznenog djela, nema specificirano kakav je nakit, niti fotografija istog.
15. Dakle, slijedom svega naprijed narečenog, ovaj sud je primijenio pravilo "in dubio pro reo" .
16. Nesporno je da tijekom ovog postupka postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje u postojanje neke odlučne činjenice, a tada postoji potreba ocjenjivanja koji je od tih dokaza vjerodostojan i temeljem takve ocijene treba donijeti odluku.
17. Sud ima dužnost savjesno ocijeniti dokaze, no u tom ocjenjivanju sud nije vezan niti ograničen nekim formalno dokaznim pravilima, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza.
18. Pravilo "in dubio pro reo" primjenjuje se kad nije moguće otkloniti dvojbe oko postojanja, odnosno nepostojanje neke odlučne činjenice, a u ovom slučaju je to postojanje namjere optuženice i njenog postupanja.
19. Treba istaknuti i to da pravilo "in dubio pro reo" je pravilo u kojem se radi o pravno-logičnom pomagalu kada se nepostojanje ili postojanje kakve činjenice uzima u korist optuženika, jer sud nije mogao temeljiti svoje zaključke o postojanju ili ne postojanju neke pravno odlučne činjenice na pretpostavkama, obzirom da dokazi provedeni tijekom postupka dopuštaju mogućnost zaključivanja da neka činjenica postoji ali i ne postoji.
20. Slijedom svega naprijed narečenog, sud je imajući u vidu analizu provedenog dokaznog postupka, u konkretnom slučaju zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo kako je to navedeno u izreci presude, i to kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1 i2. KZ/11.
21. Tijekom postupka nije bilo moguće nesporno utvrditi na nedvosmislen i potpun način zaključiti da je optuženica počinila navedeno kazneno djelo, pa je sud odlučio osloboditi ju odgovornosti.
22. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 453. toč. 3 ZKP/08 optuženu EU oslobodio od optužbe.
23. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5 ZKP/08, te nužni izdaci optuženice padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
24. Slijedom svega naprijed narečenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.
U Rijeci, 11. svibnja 2026.
Sudac
Aleksandra Svoboda-Miše
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl.463.st.1. ZKP/08).
Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka (čl.464.st.7. ZKP/08).
DNA:
- ODO u Rijeci
- Opt. EU
- braniteljici opt.
- oštećeniku
- punomoćnici oštećenika