REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-315/2026-38
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Sanja Mišević iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koje zastupa odvjetnik Mateja Vidaković iz Zagreba, poradi isplate, dana 11. svibnja 2026. godine
r i j e š i o j e
I Odbacuje se tužba tužitelja FV, koji glasi:
" I Utvrđuje se da je od strane tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu br.: 029-50- 3539919 sklopljenog dana 27. lipnja 2006.g. pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, što je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. dužan priznati."
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. da tužitelju FV naknadi trošak parničnog postupka u svoti od 1.134,34 EUR s zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 21. srpnja 2021. godine tvrdi da je s tuženim sklopio ugovor o kreditu 27. lipnja 2006. godine na 13.877,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja, plativo na 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti prama otplatnom planu koji je bio uručen tužitelju nakon otplate kredita, sve u visini od 197,45 CHF, radi kupnje osobnog vozila i koji je tužitelj prijevremeno otplatio 13. prosinca 2012. godine, a člankom 2. je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama.
No, tuženik je višekratno tijekom otplate kredita povisivao kamatne stope te stoga takvu ugovornu odredbu tužitelj smatra ništetnom, a isto tako smatra ništetnom i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sve pozivom na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. Također tužitelj smatra ništetnom i ugovornu odredbu čl.3. o naknadi od 3,30% od iznosa kredita koja se jednokratno naplaćuje prilikom korištenja kredita, pozivajući se na odredbu čl.1021. i 270. Zakona o obveznim odnosima. Zatim tužitelj smatra da je tuženik nepropisno i nepošteno primijenio odredbu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl.9.st.2. istog Ugovora te je tužitelj stoga 13. prosinca 2012. morao platiti 302,48 kn ili 3% od iznosa dospjele glavnice i kredita što je opet protivno odredbi čl.1024. Zakona o obveznim odnosima pa se poziva i na odredbu čl.295., čl.6. i čl.10. istog Poslovni broj: 18 P-6183/2021-29 Zakona i čl.81.st.2. Zakona o zaštiti potrošača te zahtijeva kao u podnesku od 9. rujna 2022. godine tj. :
"Utvrđuje se da je od strane tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu br.: 029-50-3539919 sklopljenog dana 27. lipnja 2006.g. pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinak za ugovorne strane, što je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 dužan priznati te naknaditi parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. rujna 2021. godine smatra da se navedena presuda ne primjenjuje u ovom postupku, valutna klauzula u CHF-u je jasna, uočljiva i razumljiva te se o njoj pojedinačno pregovaralo i nema znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu usuprot načelu savjesnosti i poštenja, promjenjiva kamatna stopa je bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te obrazlaže način promjene iste stope, naknada za prijevremenu otplatu kredita je zakonita a jednokratna naknada za korištenje kredita je jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njenu dopuštenost te prigovara zastari Poslovni broj: 18 P-6183/2021-29 i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Sud je odbacio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl.187.st.1. Zakona o parničnom postupku budući tužitelj zahtijeva ovim dijelom tužbenog zahtjeva utvrđenje činjenice da je tuženik nepropisnom, nepravično i nepošteno primijenio odredbu čl.9.st.2. ugovora o kreditu te samim tim nije riječ o utvrđenju postojanja ili nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, nekmoli istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave. Dakle, tužitelj je trebao zahtijevati utvrđenje ništetnosti ove ugovorne odredbe zbog suprotnosti navedenim načelima obveznog prava i o kojoj se nije posebice pregovaralo, kako je prethodno obrazloženo, a ne utvrđenje činjenica je li tuženik tu odredbu primijenio nepropisno, nepravično i nepošteno.
4. U odnosu na rješenje Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-391/2023 od 15. listopada 2025. godine, točno je da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo. No, ovdje tužitelj ne zahtijeva utvrđenje ništetnom takve odredbe, već utvrđenje činjenica kakva je ta ugovorna odredba i kako je primijenjena, što nije sukladno odredbi čl. 187, st. 1. Zakona o parničnom postupku. Dakle, ako je postavljen tužbeni zahtjev na ništetnost ove ugovorne odredbe, u parničnom postupku sud izvođenjem dokaza koje su predložile stranke utvrđuje je li ona bila nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena, nakon čega odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, a ne može prihvatiti tužbeni zahtjev koji opisuje te činjenice, već samo onaj na utvrđenje ništetnosti.
5. Na osnovi odredbe čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 78,5% s obzirom na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva u postupku ovog suda poslovni broj P-6183/2021 i naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi, a tuženik je uspio s 21,5% , što treba odbiti od tužiteljevog uspjeha i to iznosi 57% te je primjenom tbr 7, 8. i 9. OT sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu 100 bodova, ročište 12.01.2023. 100 bodova, podnesak 27.10.2021. 100 bodova, 6.12.2021. i 13.6.2022. po 25 bodova te 12.9.2022. 100 bodova i ročište 4.7.2022. 50 bodova, ostali podnesci nisu priznati jer ima pravo na četiri, kao ni ročište za objavu, budući je nepotrebno za uspjeh u postupku što je 500 bodova ili 995,42 eura uz PDV ili 248,86 eura, što je 1.244,28 eura te sudsku pristojbu na tužbu 35,12 eura te presudu 70,34 eura, što je 1.349,74 eura, a 57% toga iznosi 769,35 eura, što je uvećano za trošak vještačenja od 364,99 eura u cijelosti kao nužan za uspjeh u postupku, što je ukupno 1.134,34 eura. Svi ostali troškovi su nepotrebni te nisu dosuđeni.
U Zagrebu, 11. svibnja 2026. godine
Sudac:
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog rješenja.
DNA
1. opunomoćeniku tužitelja
2. opunomoćeniku tuženika
